Blago me nerviraju "uvijek-veseli" ljudi

[brzi gonzales]

morcego kaže:

Ja mislim da ljudi više vole društvo uvijek veselih jer su lijeni kad je razmišljanje u pitanju (u prosjeku). Uvijek veseli, ovi o kojima je tema, biraju površne teme i okolina se ne umara od toga.
Mrgudi većinom ili šute (što je fakat ono...nezanimljivo većinom) ili biraju "teške teme". Nedavno sam u uredu postavila pitanje (ne znam koji mi je kurac bio pa sam se ponadala da ima smisla ) u stilu..."mislite li da je ljubav prema kućnom ljubimcu usporediva s ljubavlju prema ljudima". Trebalo je cca 5 minuta dok uopće objasnim to pitanje, a odgovor je na kraju bio nešto u stilu "pas je pas i nemreš ti njemu dat na kauč". Aj probaj zamislit da sam se išla žalit na nešto što me muči

Uvijek veseli nemaju tih problema. Njih je uvijek lako razumjeti isprve.

Ne bih rekla da ih je lako razumjeti koliko se ljudima s njima lakše ophoditi. Komunikacija zahtijeva ulaganje određenog truda. Kada je netko veseliji i brbljaviji je, samim time i sugovornik lakše klizi kroz komunikaciju. Jedna briga manje, u ovom slučaju raspoloženje. Nečije loše raspoloženje utječe i na samu otvorenost, znači već u startu moraš pokazivati više interesa, moguće i više inicijative. Nisu ljudi lijeni razmišljati koliko su lijeni raditi na interakciji.

Osobno bih radije iskrenog mrguda kao društvo negoli neiskrenog veseljaka. Tko je iz dana u dan uvijek jednako dobre volje na mene djeluje prilično prijetvorno i imam poriv se kloniti neke dublje i veće komunikacije s takvim ljudima. U biti, čak sam se i opekla u stvarnom životu s njima. Ispostavilo se da su poput pčela koje lete s cvijeta na cvijet. S nikim pretjerano dobri, svašta kažu pa i obećaju, a kad zatreba nema ih za potporu. Dobro, sad moj je uzorak mali i govorim samo na osnovu njega. Ne generaliziram.

[morcego]

brzi gonzales kaže:

Ne bih rekla da ih je lako razumjeti koliko se ljudima s njima lakše ophoditi. Komunikacija zahtijeva ulaganje određenog truda. Kada je netko veseliji i brbljaviji je, samim time i sugovornik lakše klizi kroz komunikaciju. Jedna briga manje, u ovom slučaju raspoloženje. Nečije loše raspoloženje utječe i na samu otvorenost, znači već u startu moraš pokazivati više interesa, moguće i više inicijative. Nisu ljudi lijeni razmišljati koliko su lijeni raditi na interakciji.

o:

Može biti, samo što nekako mislim da, ako ti je naporno radit na interakciji, to vjerojatno znači da te više zabavljaju jednostavne teme i razgovori iako si ih stoput već doživio,sigurno. Ako je tako, vjerojatno ti je proces razmišljanja o nečemu novom užasno naporan. Po mom mišljenju, to bi značlio da si lijen mislit,možda sam u krivu.

[morcego]

Sad sam se sjetila nekog dečka prije sedam-osam godina, koji mi je bio jako zgodan i činio mi se zanimljiv. Bili smo vani, neka veća ekipa, i kad sam počela pričat s njim (a nije da smo bilo u klubu di se pleše,nego sjedimo u bircu i cugamo), ne znam uopće o čemu, samo je ponavljao - "a meni ti je uvijek bitno da je neko zezanje, samo da je zajebancija s ljudima, da je zabavno, ja volim to tako kad je zezanje".

Ja si mislim - pa ko ne voli da je zabavno i da je zezanje,bokte...jesi me prosvijetlio! Ok, jasno mi je, ne moramo se barit tako da pričamo o pravu na eutanaziju i ima li života nakon smrti...al ako voliš zezanje - pa daj, zezaj se, jebote, budi smiješan, reci nešto zabavno. Šta pilaš sa "ja ti se jako volim zezat"

Eto,on mi je bio klasičan primjer jebeno predosadnog i strašno nezanimljiva čovjeka. A uvijek veseo, nevjerojatno veseo lik

[LadyWriterOnTV]

Veseli lik. :S
Autorice, potpisujem ti svaku i nek smo mrgudi.


Poslano sa mog D5103 koristeći Tapatalk

[Vitalina]

Mene više nerviraju vječiti mrgudi.
Ne volim ni ja glumatanje veselosti, ali u svakom slučaju to je nekad podnošljivije od vječnog mrgođenja.

[Carpe Diem!!!]

Ne nervira me vise nista toliko da bih se konstantno nervirala oko toga.

Nista mi nema hronicne, samo akutne reakcije. I one su sve rjedje.

Da li zbog veceg okretanja sebi i iskustva ili poimanju vaznosti vremena, ne znam ali na malo sta reagujem.

[morcego]

Vitalina kaže:

Mene više nerviraju vječiti mrgudi.
Ne volim ni ja glumatanje veselosti, ali u svakom slučaju to je nekad podnošljivije od vječnog mrgođenja.

Mogu se uživjet u to. Ne i poistovjetit, ali totalno kużim da je vječito mrgođenje užasno nepodnošljivo nekim ljudima.

@Carpe - znači, može se? Tnx,lijepo je znati da ima nade.

[Carpe Diem!!!]

Moze se. Poguras se malo u tom smjeru i dodje. Kada dodje postane ti prirodno i donosi ooogroman mir

[LadyWriterOnTV]

Većina mrgudima smatra ljude koji su kritični prema stvarima koje ih okružuju, preispituju stvari više od prosjeka, a sretnima i pozitivnima one koji sve prihvaćaju.

Evo konkretan primjer, možda glup ali ilustrativan: osoba koja je manje kritična, objavit će na Facebooku sliku svoje kave i naslagati uz nju 5 hashtagova. S druge strane, tzv. mrgud će se zapitati čemu služe hashtagovi u tom kontekstu i koga uopće zanima slika nečije kave.

Ja bih recimo uvijek odabrala društvo osobe iz drugog primjera, a puno bi ju drugih ljudi smatralo neveselom.

Poslano sa mog D5103 koristeći Tapatalk

[The Maystor]

Ja sam nekoc bio mrgud, pa do nedavno vrlo vesel, sada sam blize mrgudu, ali opet ono, puno toga ovisi o mjestu i vremenu, treba imati rezervne planove, barem pet rezervnih jer......nista nas ne smije iznenaditi {osim ugodnih iznenadjenja}

[Carpe Diem!!!]

LadyWriterOnTV kaže:

Većina mrgudima smatra ljude koji su kritični prema stvarima koje ih okružuju, preispituju stvari više od prosjeka, a sretnima i pozitivnima one koji sve prihvaćaju.

Evo konkretan primjer, možda glup ali ilustrativan: osoba koja je manje kritična, objavit će na Facebooku sliku svoje kave i naslagati uz nju 5 hashtagova. S druge strane, tzv. mrgud će se zapitati čemu služe hashtagovi u tom kontekstu i koga uopće zanima slika nečije kave.

Ja bih recimo uvijek odabrala društvo osobe iz drugog primjera, a puno bi ju drugih ljudi smatralo neveselom.

Poslano sa mog D5103 koristeći Tapatalk

Ja ne bih. Meni je nekakva sredina najbolja. Ne razumijem ni stalnu potrebu za kritikom. Pogotovo javnu. Vuce mi na kompleks.

[LadyWriterOnTV]

Misila sam zapravo na kritiku koja se odvija podsvjesno i najčešće ne izražava glasno već se očituje u onom što osoba radi/ne radi, a što se može definitati tek kad se malo zamisliš.
Ne govorim tu o ljudima koji stalno glasno negoduju i svima traže mane, veličajući svoju inteligenciju i posebnost naspram svih drugih. S takvima rijetko tko voli provoditi vrijeme jer rasipaju previše energije na stvari koje ne vole i vrlo brzo zamore svakog sugovornika. Zdrava doza kritičnosti nije posljedica kompleksa, već pokazatelj da je osoba izgrađen pojedinac koji ipak misli svojom glavom i ne prihvaća sve što mu se servira. Smatram da bi ju odrasla osoba ipak trebala imati i čudi me izostanak iste.

Definitivno mi ne smeta i ne iritira me dobro raspoloženje "uvijek veselih", već ono što se iza toga najčešće krije. Kod većine takvih ljudi to je želja da se baš svima svide i posljedično nedostatak ikakvog osobnog pečata.

Poslano sa mog D5103 koristeći Tapatalk

[Rodion]

Zitaa kaže:

Jedno je biti pozitivac, a drugo je glumatati.

I jedno i drugo se primjeti iz aviona.

Voljela bi u životu što više biti okružena pozitivcima,jako dobra osobina.

Potpisujem

[Carpe Diem!!!]

Ja sam cesto u malo dubljim razgovorima s ljudima saznavala da se ne zele svadjati, umaraju ih rasprave, boje se konflikta (zbog nekih svojih porodicnih situacija koje vuku iz djetinjstva) pa se stoga sa svima uvijek slazu i onda dodju kuci pa se isplacu i bude im muka sto se ne umiju suprotstaviti.

[afra]

Iako ne volim negativce, mislim na one koji stvarno u svemu vide sve loše, još više ne volim te koji se prave da su uvijek ekstra veseli.
S godinama sam naučila da uopće ne moram biti u nečijem društvu ako mi ne odgovara, osim ako se radi o obvezama pa si dužan surađivati.
I ja sam upoznala ljude koji, kako je netko ovdje isto napisao, stalno pričaju "što nije dobro biti pozitivan, ja se volim zabavljati, ja gledam na stvari uvijek super" i slične izjave, a sve se svede da samo pričaju o tome kako se zalažu za pozitivu i protiv su negative, no tako se ne ponašaju.

[kokicha]

Ja spadam u one vesele. Je li to znači da pristajem na sve, da nemam kritično mišljenje kako ovdje neki kažu? Ne! Nikada nisam pristajala na nešto što mi ne odgovara. Uvijek sam birala društvo, pojedince koji mi odgovaraju, pojedinci koji nisu moja ili nečija kopija, nego individualci. Slušala muziku koja meni odgovara, gledala svoje freak filmove, .... I sve to onda pozitivno djeluje na mene. Ljudi, suradnici koje ne mogu birati mi nisu u životu ni bitni da bih zbog njih bila loše volje.

[LadyWriterOnTV]

Ne, nego znači da si krivo pročitala ono što sam napisala. A to je da ljudi često svaki kritički stav okarakteriziraju kao širenje negative, a entuzijastično prihvaćanje svega ikada kao pozitivu. To je površno gledanje na stvari i na veze s istinskim stanjem.

Poslano sa mog D5103 koristeći Tapatalk

[Josephine Anne]

@Ladywritenontv Slažem se da je zdrava doza kritičnosti dokaz zrelosti osobe, nije riječ o kompleksu nego o zreloj osobi koja razmišlja o svojim postupcima i reakcijama a ne samo o drugima i njihovim manama. Nisu samo drugi nesavršeni i ne čine samo drugi gluposti, svi smo ljudi.
@CarpeDiem Istina, velik broj ljudi ne voli i izbjegava sukobe, krož život uvide koliko sukobi donesu nervoze i nemira bez obzira koliko si u pravu. Dobiješ bitku a onda si tjedan il dva ako si se s nekim dobro uhvatio u neredu... Ja također izbjegavam sukob osim kad mi netko stvarno više puta ne stane na žulj il ako netko baš provocira il je bezobrazan jer je sam isfrustriran. Kad mi dođe dosta tad mi je dosta pa bila riječ o šefu, kolegi, nebitno kome... Čovjek treba štitit svoje dostojanstvno ako svakom pustiš pogotovo duže misle da si pizda il glup. A nisi benastiji ništa od njih već jednostavno nemaš potrebe za nadmetanjem, proserancijom i predstavljanjem sebe punom pametnijim od kolega što je čest slučaj među ženama. Mislim si, zašto se sukobit s tom glupačom koja ništa neznači u mom životu al koji put moraš da vide da imaš i tu drugu stranu. Kad sam bila mlađa bila sam borbenija, opasnija a sad sam sve smirenija osim kad me uhvati pms.

[Orlandia]

Mene, recimo, smeta energija tih vječitih veseljaka, lažnjaka. Ne zato jer je ta energija - vesela, istinski sretna, blaga, ona koja se raspršuje svuda oko sebe i zahvaća i druge u taj krug blage sreće. Ne, jer to nisam doživjela jako, jako dugo.
Problem s tim kvazi veseljacima je taj da imam jebeni feeling da skrivaju nešto loše iza paravana himbene sreće, da im je ta veselost najlonski plašt ispod kojeg trule strahovi svih vrsta, da su u stvari nervozni, nesigurni, sjebani, beskičmeni, sudionici vječitog karnevala na kojem se maske ne skidaju niti u ponoć.
Smetaju li mi? Hm, blago rečeno. Ja ih prezirem.

[Orlandia]

Josephine Anne kaže:

Kad sam bila mlađa bila sam borbenija, opasnija a sad sam sve smirenija osim kad me uhvati pms.

I ja sam neko vrijeme pušila svima radi duševnog mira, ali shvatila sam da je to pušenje totalna pušiona i sad mi mogu popušiti.