Quote:
dire Dawn kaže:
Ide u anksioznost jer se bliži kontrolni PAPA i trenutno jako ne želim da mi se sruši svijet, pa se onda preokupiram ovakvim problemima koje mogu "podnesti" dok čekam da se riješe ovi na koje ionako nemam utjecaja.
Prebacivanje fokusa  . |
Tu ti je već nekoliko žena napisalo da HPV nije problem za prokreaciju.
Plus se može liječiti.
Plus ni ne znaš još kakvi će ti nalazi biti.
Plus još uvijek ne planiraš dijete, pa imaš vremena riješiti problem (ako ga uopće bude).
A ti opet uporno o tome.
Sve mi zvoni da ti tražiš razloge protiv i da te nitko tu neće moći urazumiti i smiriti do neke normalne razine.
Jer imaš problem s depresivnim mislima. Zato te logika ni izjave stručnjaka očito ne mogu izlivelirati.
Quote:
Nisam ja očekivala da meni netko izračuna moje mogućnosti, više sam htjela čuti bar neku pozitivnu priču jer žene oko mene ne razgovaraju o takvim problemima. Bar ne o nekim većima od PCOS-a. Ispada kao da je to sramota ili nešto  .
Znam mamine priče o meni i burazu, ali to je otprilike to. Ovo sve ostalo je iskustvo drugih skupljeno po internetima.
Niti jedna frendica nije rodila niti je u fazi "rada na djetetu", pa o ovoj temi nisam ni sa kim ustvari pričala.
|
Začeće nije matematika.
To je najpametnija izjava koju sam dobila od jedne ginekologice.
Da je tako lako odrediti da li ćemo imati dijete, ne bi bilo 18% idiopatske neplodnosti. Fino bi zdravi ljudi sve izračunali i razmnožavali se, a opet praksa pokazuje da to ne ide tako.
Puno žena danas ima barem jedan ginekološki problem, da ne pišem koliko ih još ima dodatnih zdravstvenih tegoba koje nabrajaš, a opet se većina njih na kraju razmnoži.
Endometrioza je npr. statistički najveći uzrok neplodnosti kod mladih žena, ima je 30% žena, a opet većina njih na kraju imaju djecu.
Zašto onda ne bi još veća većina ostalih (u koje i sama spadaš) imala puno veće šanse od tvoje zamišljene male?
Danas je medicina ipak naprednija i sve stvari koje si navela daju se liječiti, srediti ili barem do dovoljne mjere sanirati, a neke na kraju ni ne igraju nikakvu ulogu jer eto...začeće nije matematika.
Ja sam starija od tebe i sve moje prijateljice koje su uparene imaju djecu.
A nekoliko od njih ih ima PCOS.
Quote:
|
Nisam ja ni htjela reći da sam sterilna, mislim da za to trebaju puno detaljnije pretrage, ali dijagnoze koje imam u kombinaciji stvarno ne daju baš previše nade.
|
Opet crno razmišljanje.
Ništa od toga što si do sada navela ti ne daje temelj da izjavljuješ da nemaš previše nade.
Barem ne racionalni temelj.
Quote:
Nisam to navela u uvodnom postu jer sam zaboravila, ali godinama imam problem i sa amenorejom iliti izostankom mjesečnice.
Do sad se desilo da sam dva puta bila po dvije godine bez mjesečnice. UZV normalan, sve je okej, ali ja nemam krvarenja.
Ni danas ne znam koji je bio trigger za ta stanja, tako da ne znam ni dali će se ponovit i koliko će opet trajat.
|
To je nesretno, ali trenutno s tim nemaš problema.
I ne znaš da li ćeš imati ako i kad budeš konkretno radila na djetetu.
Možda ćeš imati, možda nećeš. To je budućnost o kojoj ništa ne znaš, a opet se brineš oko nje.
Quote:
Odmah da napomenem da je moja doktorica znala za to, ali je čekala da prokrvarim prirodno jer sam mlada i UZV je okej.
Idem ginekologu od 16.-te i trudim se po pitanju pregleda biti odgovorna.
|
Eto.
Prati te i pratiti će te stručna osoba kad se budeš odlučila na dijete.
I tom prilikom ćete poduzeti određene mjere.
AKO uopće tog problema bude kad kreneš na dijete.
Zato imaj povjerenja u svog doktora i probaj biti smirena.
Quote:
U ono fizičko spada i blaga epilepsija zbog koje sam na određenim lijekovima, ali i nimalo blaga depresija zbog koje sam na nekim drugim.
Na internetu postoje oprečni savjeti o majkama koje su na antiepilepticima i antidepresivima.
|
Ni ovo nije posebno problematično.
Tvoj ginekolog će te savjetovati po tom pitanju kad se odlučiš na dijete.
Doze lijekova se daju prilagoditi u potrebnim situacijama, a postoje i klase antidepresiva s kojima žene mogu izgurati trudnoću.
Isto tako, tko ti kaže da depresiju nećeš kroz određeno vrijeme riješiti ili barem riješiti do razine da možeš ostvariti svoje planove?
I da, okani se interneta.
Svi smo mi individualni slučajevi kojima se treba baviti stručnjak koji nas poznaje, a ne neki anonimni članci po internetsima.
Quote:
|
Pothranjenost mi također baš i ne ide na ruku, tako da mi generalno fali svih mogućih i nemogućih vitamina.
|
Ne vidim problem.
Ako budeš imala kakvu ozbiljnu karenciju vitamina i to možeš riješiti.
Dati ćeš si vaditi krv i eventualno uzimati suplemente.
Možeš to i sad napraviti.
Isto tako možeš utjecati na svoju prehranu.
Ja sam oduvijek mršavica.
Imam 1,78 i ravno 60 kg od srednje škole.
I to nije bio nikakav problem.
Natukla sam bez napora 25 kg u trudnoći. I barem se nisam trebala brinuti oko kilaže.
Quote:
Čestitam  .
Makar mislim da si na nekoj drugoj temi napisala da je to već veliko dijete, a ne beba .
|
Nije beba, ali nije ni veliko dijete. Predškolac je.
Quote:
E vidiš, meni je sasvim ne fer partneru prešutit moguće probleme i to je isto razlog zašto mi je matematika bitna  .
|
Nitko ne kaže da sutra partneru trebaš nešto prešutiti.
Samo je pitanje koliko ćeš ti uopće moći kvalitetno informirati partnera s obzirom da si sva u grču i boriš se s iracionalnim strahovima.
Imaj na umu da i tvoj budući partner isto može imati razne probleme.
Pa nisu problemi s prokreacijom isključivi problem ženskog roda.
Evo, muževa teta radi na odjelu za umjetnu oplodnju i kaže da im jako puno problema otpada na muškarce koji imaju problema s kvalitetom sperme.
A o tome pak niti jedan muškarac ne vodi računa dok ne dođe do njih.
I što sada?
Opusti se ženo.
Van PCOS-a, s kojim žene redovno ostaju trudne i koji se da sanirati, iskreno ne vidim o čemu posebnom bi trebala obavještavati tog budućeg muškarca.
Ja sam imala jako lošu dijagnozu.
4 od 5 ginekologa mi je reklo da neću prirodnim putem moći imati dijete.
Morala sam i hitno na operaciju jer su mi ciste obuhvatile oba janika i prijetilo mi je potpuno srastanje, tj. stopostotna sterilnost.
Naravno da sam o tome obavijestila svog partnera. Bila sam tužna i šokirana dijagnozom. Tim više što sam tada bila u srednjim dvadestima.
Još smo tada suprug i ja bili možda mjesec dana u vezi.
On je reagirao normalno i smireno.
Rekao mi je iskreno da jednog dana želi imati dijete.
Rekao je da ćemo pokušati, da možemo ići na potpomognutu oplodnju (IVF nije jedina metoda potpomognute), da možemo probati usvojiti...a ako u krajnjoj liniji ne budemo mogli imati djece, zajedno ćemo se nositi s time.
Jer eto, ja sam mu bitnija od hipotetskog djeteta.
Na kraju mi je on bio velika utjeha i podrška u svemu.
Zašto misliš da tebe neće “dopasti” jedan takav muškarac?
Ja sam recimo sad na neki način zadovoljna što smo muž i ja kroz sve to prošli skupa.
Jer da nisam imala probleme koje sam imala i koje imam, nikad ne bih u punini postala svjesna toga kakvog čovjeka sam si izabrala.
Ima divnih muškaraca kojima partnerice nisu samo rasplodni faktor i ja ti želim jednog takvog.
Zeznuta anatomija
.
.
Linearni mod
