Na crkvi zvoni zvono, poziv na molitvu, vjernici ulaze u crkvu, mole se i pale svijeće. Nešto tako svojstveno većini današnjih kršćana. Zvono i svijeće su bili, i jesu, još jedni veliki simboli kršćanstva. Teško je zamisliti da bi većina kršćana tek tak odbacila zvona za vrijeme mise ili paljenje svijeća. Svijeće se koriste i prilikom liturgije!
No, većina kršćana isto tako ne zna da zvona i svijeće nisu izvorno kršćanske, zapravo dolaze sa sasma drugog kontinenta - iz Azije!
Zvona, u obliku i veličini kakva ih nalazimo u crkvama, su izmislili Kinezi negdje oko 2000-3600 godina pr.n.e., a koristili su ih i za religiozne ceremonije. Zapravo, koriste ih još i danas. Ako idete nekršćanskom Kinom ili Japanom naći ćete mnogo pagoda sa zvonima ili čak velike stare zvonike.
U kršćanski svijet su zvona ušla tek negdje oko 5. stoljeća, i to sporadično, dok bi prešli u "mainstream" tek negdje u 12. stoljeću. Najstarije kršćansko zvono, koje je očuvano, je ono iz 13. stoljeća i drže ga Bugari u Sofiji u svom Nacionalnom muzeju povijesti.
Svijeće, nezaobilazni dio kršćanske ikonografije i rituala, bilo rituala puka u paljenju svijeća uz molitve za žive ili umrle, bilo kao nezaobilazni dio liturgije kod klera.
Međutim, malo kršćana zna da svijeće zapravo isto tako dolaze iz Azije i to opet od naših Kineza. Kinezi su izmislili svijeće oko 200. godine pr.n.e. za vrijeme Qin dinastije. Svijeće se nisu pojavile na Bliskom istoku i u Europi prije 5. stoljeća. Znači, najmanje 400 godina poslije Isusa, a u "mainstream" proizvodnju u Europi prelaze tek u 13. stoljeću!
Tako kršćani, kad čujete zvuk zvona na crkvi i kad palite svijeće sjetite se nekršćanskih Kineza koji su vam to omogućili i koji su to radili u svojim "poganskim" religijama mnogo prije vas!
Razgranati mod