Duhovnost i Filozofija u Poeziji

[enky]

ODLAZI CIRKUS
by Đorđe Balašević


Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Širokim drumom što izlazi na most
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
Ko je domaćin, a ko je bio gost

Nestaje cirkus u širokoj ravnici
U kišnoj noći za njim se srebri trag
Odlazi fakir i artisti na žici
I tužni pajac što bio mi je drag

Da l' je sve bilo samo fol
Da l' je sve samo jeftin trik
Il' sve te maske kriju bol
I neki sasvim drugi lik

Pričaće deca o svetlima arene
Vežbaće krišom kod kuće neki štos
Ali već sutra, čim prodje neko vreme
Samo će retko pomišljati na to

Ostaće okrugli trag na mestu šatre
Tu gde se hrvao s tigrom hrabri Grk
I par plakata, na njima gutač vatre
Kome će klinci već nacrtati brk

Da l' je sve bilo samo fol
Da l' je sve samo jeftin trik
Il' sve te maske kriju bol
I neki sasvim drugi lik

Laku noć, dame i gospodo
Eto, i ova predstava je završena
Nadam se da ste uživali u njoj
Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine
Nadam se da ćemo se još videti u nekom drugom gradu
Na nekoj drugoj predstavi
U nekom drugom cirkusu

Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Širokim drumom što izlazi na most
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
Ko je domaćin, a ko je bio gost

Odlazi cirkus, za sve je bolje tako
Mnogi su predstavu shvatili do sad
Nove pajace će masa naći lako
Jer drugi cirkus će doći u naš grad

Ma, sve je bilo samo fol
Sve je to samo jeftin trik
I sve te maske kriju bol
I neki sasvim drugi lik

Pa, ipak, laku noć, prijatno!

http://nz.youtube.com/watch?v=ZL6mwi...eature=related

[kuc kuc imaliko]

IF you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you,
If you can trust yourself when all men doubt you,
But make allowance for their doubting too;
If you can wait and not be tired by waiting,
Or being lied about, don't deal in lies,
Or being hated, don't give way to hating,
And yet don't look too good, nor talk too wise:

If you can dream - and not make dreams your master;
If you can think - and not make thoughts your aim;
If you can meet with Triumph and Disaster
And treat those two impostors just the same;
If you can bear to hear the truth you've spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to, broken,
And stoop and build 'em up with worn-out tools:

If you can make one heap of all your winnings
And risk it on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings
And never breathe a word about your loss;
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: 'Hold on!'

If you can talk with crowds and keep your virtue,
' Or walk with Kings - nor lose the common touch,
if neither foes nor loving friends can hurt you,
If all men count with you, but none too much;
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run,
Yours is the Earth and everything that's in it,
And - which is more - you'll be a Man, my son!

(Rudyard Kipling)

[r0nin]

He who binds to himself a joy
Does the winged life destroy;
But he who kisses the joy as it flies
Lives in eternity's sun rise.
- William Blake

Love seeketh not itself to please,
nor for itself hath any care,
but for another gives its ease,
and builds a Heaven in Hell's despair.
- William Blake

To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
- William Blake

Death, be not proud, though some have called thee
Mighty and dreadful, for thou are not so;
For those whom thou think'st thou dost overthrow
Die not, poor Death, nor yet canst thou kill me.
From rest and sleep, which but thy pictures be,
Much pleasure; then from thee much more must flow,
And soonest our best men with thee do go,
Rest of their bones, and soul's delivery.
Thou'art slave to fate, chance, kings, and desperate men,
And dost with poison, war, and sickness dwell,
And poppy'or charms can make us sleep as well
And better than thy stroke; why swell'st thou then?
One short sleep past, we wake eternally,
And death shall be no more; Death, thou shalt die.
- John Donne

[vjetro_M_pir]

Ne znam koliko je filozofski, a opet je sva filozofija u njoj...
Uglavnom nesto meni vrlo lijepo...

PROTESTNA PESMA
Svašta umem.
Stvarno umem.
Samo - sebe ne razumem.
Ja, čuvao, ljudi ovce
tamo negde na kraj sveta,
mojoj deci kajmak smeta,
luk im smeta...
Sve im smeta.
Ja do škole pešačio
i po kiši i po snegu,
moje kćeri k'o knjeginje,
k'o da se u svili legu:
jednom šmrknu,
dvaput kinu
i beže u limuzinu.

Svašta umem.
Stvarno umem.
Samo - sebe ne razumem.
Ja krčio s ocem šumu.
Plik do plika dlan mi ospe.
Mome sinu - gospodinu
teško i da đubre prospe.
Kad mu mati nešto reži
mislim: žensko pa nek' reži.
A on: odmah kupi stvari
i od kuće u svet beži.

Još mi žvrlja neka pisma
oproštajna,
puna bola.
Ispadnemo pred njim krivi
mi i škola.
Traži novac, kuka, moli
- nema čime stan da plati,
a ja šašav
pa ga pustim
da se mirno kući vrati.

I sve divno, divno umem
samo - sebe ne razumem.
Sve sam ovo za njih stek'o.
Niko hvala nije rek'o.
K'o da moram da se zboram
i da leđa večno krivim
zbog prinčeva i princeza.

K'o da samo zato živim.
A ja živim jer se nadam
da me i sad negde čeka
jedna šuma iz detinjstva
i vedrica vrućeg mleka,
i tišina ispod brega,
i plav lepet ptičjih krila,
i ogromne žute zvezde
kao što je moja bila.
Al' putevi zatravljeni.
Nad njima se magle tope.
Odavno su zatrpane
moje bose dečje stope.

Išao sam i ja u svet
bez režanja,
bez bežanja.
Išao sam da odrastem.
Sad sve mogu.
Sad sve umem.
Ali šta mi sve to vredi
kad sam sebe ne razumem.

Miroslav Antić

[kuc kuc imaliko]

Nikto ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano

Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam

I još huđe i još luđe
Preko mornih preko gorkih

Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege

Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset

I još dublje i još jače
Iza šutnje iza tmače

Gdje pijetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga

I jos huđe i jos luđe
Iza uma iza boga

Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je

Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka je

O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna

Ima jedna modra rijeka

Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke


modra rijeka

[Floverka]

Pink floyd - high hopes

Beyond the horizon of the place we lived when we were young
In a world of magnets and miracles
Our thoughts strayed constantly and without boundary
The ringing of the division bell had begun

Along the Long Road and on down the Causeway
Do they still meet there by the Cut

There was a ragged band that followed our footsteps
Running before time took our dreams away
Leaving the myriad small creatures trying to tie us to the ground
To a life consumed by slow decay

The grass was greener
The light was brighter
With friends surrounded
The nights of wonder

Looking beyond the embers of bridges glowing behind us
To a glimpse of how green it was on the other side
Steps taken forwards but sleepwalking back again
Dragged by force of some inner tide

At a higher altitude with flag unfurled
We reached the dizzy heights of that dreamed of world

Encumbered forever by desire and ambition
There's a hunger still unsatisfied
Though down this road we've been so many times

The grass was greener
The light was brighter
The taste was sweeter
The nights of wonder
With friends surrounded
The dawn mist growing
The water flowing
The endless river

[Floverka]

Mak Dizdar

Ljeljeni

Bilo im je krivo što ne odgonetnuše jezika
kojim bi mogli razgovarati sa stablima u šumi

(Njima
Ljudima)

Pa donesoše ognjeve i spališe šumu do korijena
te iz nje izletješe vitorozi ljeljeni u trku

(I rastrkaše se na sve cetiri strane)

Gonili su ih bezdušno u hajci što je rasla
ali se oni posakrivaše vješto u iskrslo kamenje

(Koje ni vatra ne mogaše da opepeli)
Tu se utisuciše i mladi sad uporno cekaju
da nova šuma naraste i da se ponovo nasele

(U ono okrilje
Iz zapamcene price išcezli otaca i djedova)

[Soul sister]

Molju
bratiju
i strine
i neviste,
pristupite
i žalite me...
Jere ćete biti vi
kako jesam ja,
a ja neću biti
kakovi jeste vi!...

Kada htjedoh pobiti –
tada i umrijeh...

Pogledaj
ovaj kamen –
Čiji je bio?
Čiji li je sade?
Čiji li neće biti?

Rodih se
u veliku radost,
a umrijeh
u veliku žalost.

Čuždome –
željeti ovoga svijeta...

Bože, davno ti sam legao
i vele ti mi je ležati...


Neizmjerna je tuga utamničenika koji je trunuo u vlazi i tami blagajske tamnice, podigute ispod zidina dvorske tvrđave humskih knezova, na brdu Humu, ispod koga izvire bujna i modra Buna. U jednom kamenu od miljevine uznik je, možda i samim golim noktima, uspio da ureže svoj bolni i zatomljeni krik:

A ovo pisa Vrsan Kosarić,
sužanj, koji se ne raduje...

[servantes]

Dugo sam se razmišljao koju pjesmu navesti. Odlučio sam na jednu iz svog "dvorišta". Mislim da ona djelom opisuje mene i moju filozofiju života.

Dobriša Cesarić

ZIDARI

Onoga dana dogradismo krov,
Visok i pristao.
Pala je kiša i polila krov:
On je blistao.

Oprasmo ruke. Sjedosmo ručat,
A pri objedu
Pogledasmo često na blistavi krov -
Na našu pobjedu.

[contra rationem]

enky kaže:

ODLAZI CIRKUS
by Đorđe Balašević
http://nz.youtube.com/watch?v=ZL6mwi...eature=related

The Carnival is Over
by Dead Can Dance:

http://www.youtube.com/watch?v=LtNFQ7RJbaQ

[Vještac]

Uglazbljeni stihovi egzistencijalističke poezije...

Uz malo vizuelne dramatizacije

http://nz.youtube.com/watch?v=B0FKHySnkD0


V.

[Floverka]

Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ću i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.
Ne gordi se! tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.
Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.
I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.
Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.
Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.
Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?
Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svjema;
ja bezimeno ustrajem u braći.

T. U.

[kuc kuc imaliko]

Oprosti, majko sveta, oprosti,
sto nasih gora pozalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blazenoj tebi podize dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
sto ti zemaljski sagresi stvor:
Kajan ti ljubim preciste skute,
Santa Maria della Salute.


Zar nije lepse nosit' lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejuci svetsku lepotu
u pep'o spalit' srce i lub;
tonut' o brodu, trunut' u plotu,
djavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepse vekovat' u te,
Santa Maria della Salute?


Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grehe pokaj'o ja;
sve sto je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za cim sam cezn'o, cemu se nad'o,
sve je to davno pep'o i pra',
na ugod zivu pakosti zute,
Santa Maria della Salute.



Trovala me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak necu nikoga klet';
stagod je muke na meni bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, sto je dusi lomilo krilo,
te joj u jeku dusilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!



Tad moja vila preda me granu,
lepse je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleci ranu,
al' tezoj rani nastade brid:
Sta cu od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?



Ona me glednu. U dusu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, sto iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za cim god ceznu',
jade pa slade, cemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje zude,
-svu vecnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.



Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota,
ta zlatna vocka sto sad tek zre?
Oh, slatka vocko, tantalskog roda,
sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni gresne zalute,
Santa Maria della Salute.



Dve u meni pobise sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustase mile,
vijugav mozak odrza vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.



Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od srece, lud,
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrca sunce, vecita stud,
gasnuse zvevde, raj u plac briznu,
smak sveta nasta i strasni sud. -
O, svetski slome, o strasni sude,
Santa Maria della Salute!



U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U dusi bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
za sto se mudracki mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.



Dodje mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi zelja navreli roj,
ona mi dodje kad njojzi gove,
tajne su sile sluskinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.



U nas je sve k'o u muza i zene,
samo sto nije briga i rad,
sve su miline, al' nezezene,
strast nam se blazi u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo cu biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike cute,
Santa Maria della Salute.


A nasa deca pesme su moje,
tih sastanaka veciti trag;
to se ne pise, to se ne poje,
samo sto dusom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.



A kad mi dodje da prsne glava
o mog zivota hridovit kraj,
najlepsi san mi postace java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz nistavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve ce se zelje tu da probude,
dusine zice sve da progude,
zadivicemo svetske kolute,
zvezdama cemo pomerit' pute,
suncima zasut' seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.

(laza kostić)

[infra red]

Jer po Smrt poci nisam mogla
On po mene dosao je rado
Sami smo bili u kociji; besmrtnost i mi
Vozili smo sporo
Nije mu se zurilo
Ostavila ja sam svoj posao i dokolicu svoju zbog njegove uljudnosti
Prosli smo skolu
Pod odmorom u krugu trsila se djeca
Prosli smo polja s kojih zurilo je zito
Prosli smo sunce sto je zalazilo
Ili tocnije – ono proslo je nas
Rosa je od studeni zadrhtala
Jer haljina mi kao koprena tanka
Moj sal od samog tila
Stali smo pred kucom nalik zemlje oteklini
Jedva vidio se krov
Vijenac krovni u zemlji
Otad prosla su stoljeca
A ipak, kao da nije prosao ni dan
Kad shvatila sam da konjske su glave okrenute vjecnosti

Emily Dickinson

[Floverka]

GLAZBA CRNIH KRISTALA

Prethodnih dana
ničega nije bilo
ispod spuštenih roleta.

Večeras me probudila
svetkovina lipanjske kiše.

Čujem njezine kapi
nadnaravnog orguljaša
zaključanog u crkvi.

Drsko dilajući kopije noći
predsmrtno zvučimo
glazba smo crnih kristala.

Možda mrlja nafte
na kojima se ispod
uličnih svjetiljki
u zanosu okliznu leptirice.

Rutinski pijuckajući prvi viski
jutros sam suviše stvaran.

Za jučer nisam
nimalo siguran.

Ne mogu velikim slovom
napisati bog
zaustavio mi je srce
u vatri crnila.

Slavko Jendričko

[Aenea]

Enrico Nascimbeni - Eugenio


Che fosse il vento del mare a profumare il basilico di Genova
Io lo sapevo fin da bambino
E lo scrivevo sopra un taccuino

Che ci si può amare come due vecchie tartarughe
Che ridono contandosi le rughe
L'ho capito guardando un girasole
Impazzito di luce

Pallido ed assorto, ho vissuto la vita, osservando il mio orto
Dietro a una formica, ho inseguito la vita, mia peggiore nemica

Guardami, ma dolcemente
Ascoltami, quando non sentirai più niente
Ricordami, perchè bisogna ricordare
Un gesto, un minuto o un fiore
Parlami, dal tuo silenzio
Cercami, quando l'amore non ha più senso
Pensami, con la mia bocca sporca di sugo
Tu fallo, almeno... un momento

Tra una poesia e una fotografia
la differenza sta in un foglio di carta
che si bagna di pioggia e l'inchiostro scolora
disegnando l'aurora

Perchè un poeta se lo chiami poeta
Fa sì con la testa e comincia a fuggire
Nel suo rifugio di virgole e stelle
E non lo vedrai più tornare

Cocci di bottiglia, che riflettono il mare, sul mio letto di foglie
Dormo qui e non sogno, perchè non ne ho bisogno, io so scrivere il cielo

Guardami, ma dolcemente
Ascoltami, quando non sentirai più niente
Ricordami, perchè bisogna ricordare
Un gesto, un minuto o un fiore
Parlami, dal tuo silenzio
Cercami, quando l'amore non ha più senso
Pensami, con la mia bocca sporca di sugo
Tu fallo, almeno... un momento

Che le poesie si nutrissero della lavanda chiusa nei cassetti
Io lo sospettavo fin da bambino
Ma non l'ho mai detto a nessuno

[enky]

Mole se forumaši i njihove sljedbenice tj. forumašice da se na ovoj temi ne razgovaraju o seksu, prokletim muškim svinjama i ostalim životno bitnim te svekoliko duhovnim stvarima.
Nadalje, ovo nije tema za puštanje muzike (čitaj - nije džuboks ili kak' se već to piše), stoga prestanite prilagati samo linkove melodija bez pridodanih im stihova! (za takvo ispucavanje u bliz i dalj imate ovaj pdf)

Naravno, svi vi, koji niste shvatili dubokoumnost gornjih izjava, slobodno nastavite tamo gdje ste stali.

[Soul sister]

Oprostite, molim vas, ali ja zaista ne znam o čemu vi pričate.
Budući da sam shvatila da su isključivo ljubavni tekstovi prihvatljivi, evo dopunjavam ovu poučnu pjesmicu odozgora:

Balkanski Tango

Ovaj život je san
mala kuća kraj rampe
snop žućkaste lampe i zalihe tuge
na žalost, ružan san, ćale notorni smuk
keva s daskom za luk
manekeni za jad

Sve je morao sam
prst na orozu lagan
u srcu uragan i skok preko duge
brod, šleper, i sa dvadeset dve
već je imao sve, nju je video tad

Lud sam za tobom, pače
ali lud sam i onako
tražim te od kako za sebe znam
budi moj ortak, mače, nije mi lako
da svu tu silnu lovu razbucam sam

Nešto sam načuo
da sutra možda ne postojim
pa bolje da odmah probamo sve
za sitan groš kupi me
razmazi te divlje kupine

Lud sam za tobom
ali ovo jeste vreme ludih
i ja ću za nas osedlati strah
a ti me ljubi do zla
dok ne izgubim dah

A ona seoski krin
noćni bus iz provanse
mis nikakve šanse, tek statista sreće
presečen film, ćale prosvetni miš
keva izlizan pliš, sestra ružna ko vrag

On je bio njen tip
prve noći u dvosed
pa druge na trosed
a treće, tek treće

Ma nek puknu svi
kad je njen mladi đon
spusti pravo na tron
kao višnju na šlag

Opet loš deja vu
jutro mokro ko ribar i profi kalibar
počinilac neznan
u čitulji pune stranice dve
mafija i DB složno žale za njim

Balkanski tango uvek završi na trotoaru
đavo je kredom upisao bod
a ona lagano niz ulicu staru
tražeći sponzora punog ko brod

Dok klatno tasnice
u ritmu hoda, broji vreme
i dok je merkaju ko sveži but
u beli prah smrvi dan
i mrmlja refren od nekud znan

[Vještac]

enky kaže:

.
.
.
Nadalje, ovo nije tema za puštanje muzike (čitaj - nije džuboks ili kak' se već to piše), stoga prestanite prilagati samo linkove melodija bez pridodanih im stihova! (za takvo ispucavanje u bliz i dalj imate ovaj pdf)
.
.
.

Pokušao sam prevesti slijedeće stihove s originala, ali nisam uspio, u prijevodu se izgubi njihovo izvorno strujanje, snaga i moć... I onaj poseban, jedinstveni cinizam, u Laibach-ovoj interpretaciji...


Nanananana
Nanananana (all together now)
Nanananana
Nanananana

Life (nanananana)
Life is life (nanananana)
Labadab dab dab life (nanananana)
Liiiiiiiife (nanananana)

When we all give the power
We all give the best
Every minute of an hour
Don't think about the rest
And you all get the power
You all get the best
When everyone gets everything
And every song everybody sings

And it's life (nanananana)
Life is life (nanananana)
Life is life (nanananana)
Labadab dab dab life (nanananana)

Life is life when we all feel the power
Life is life come on, stand up and dance
Life is life when the feeling of the people
Life is life is the feeling of the band

When we all give the power
We all give the best
Every minute of an hour
Don't think about the rest
Then you all get the power
You all get the best
When everyone gives everything
And every song everybody sings

And it's life (nanananana)
Life is life (nanananana)
Labadab dab dab life (nanananana)
Life is life (nanananana)

Life (nanananana)
(nanananana)
(nanananana)
(nanananana)

Life (nanananana)
Life is life (nanananana)
Labadab dab dab life (nanananana)
Live is life (nanananana)

And you call when it's over
You call it should last
Every minute of the future
Is a memory of the past
Cause we all gave the power
We all gave the best
And everyone gave everything
And every song everybody sang

Life is life

Original - Opus,
Obrada - Laibach


http://www.youtube.com/watch?v=b-CTww7P-y8


V.

[Soul sister]

Evo ja danas još samo ovu bosansku ljubavnu pjesmu da priložim u svrhu shvatanja ljubavi i obećavam, neću više - danas.

To mora da je ljubav


Ti si tako lijepa
a ja sam takav smrad
ja sam praznog džepa
a ti bi sa mnom brak

Nemam kola, kuću
nemam pos'o čak
perspektive nemam
a jako sam ti drag

Ona se na mene ljuti
ljudi u čemu je point
hebi ga, zvao me žuti
kod njeg' zapalili joint

Onda još dva, tri
spojili igrice na TiVi
soccer igrali
i nisam čuo svoj mobilni

Propušteni pozivi
i jedno dva, tri SMS'a
na jednom piše, kasniš
na drugom pita, 'đe sam

Mora da je bijesna
izvišila je opet
reć' će da sam glupi kreten
hebeni reper proklet

Sorry, draga, kriv sam
što propalo nam veče
mor'o sam tekstove pisat'
nisam iznio smeće

Operi tanjure
evo ja ću drugi puta
nemoj biti ljuta
idemo do kluba sutra

Sami ja i ti
neću te, draga, zanemarit'
kunem ti se
neću se opet sa Dashom razvalit'

Neću se pošorat', draga
neću te sramotit'
kunem ti se
nećes me morat' na hitnu vodit'

Al' hitna je došla
jer se popilo dosta
još sam povrać'o po tvojoj
novoj haljini sa posla

Cijeli klub se je smij'o
ispovraćanu te gledo
a ti me ljubila u čelo
jer sam tvoj bosandžero

To mora da je ljubav

Od Koolad-a beatove
ja po cijele dane slušam
tebi je dosadno
jer ih i na liniji puštam

Guštam, umjesto da
s tobom vješam veš
nemam gaže pa mi
za cigare dajes keš

Prljave čarape i gaće
ostavio sam na putu
moraš sutra radit'
ja s ekipom radim buku

Nisam se tušir'o ni obrio
ljudi, smrdim
nema beda kada duvam
i po stanu prdim

Baš sam smeće
ne furam ti cvijeće
pisma i parfeme
samo kukam da sam sjeban
i mislim na sebe

Slabo kad kuham ručak
a i onda mi sve zagori
kažem, sorry, a ona se nasmije
i kaže da me voli

Baš mi bed
jučer nam je bilo tri godine veze
ona kupila mi poklon
napravila nam i meze

Ja ko najgore smeće
nisam iznio ni smeće
dao pare kladionici
pa nisam im'o za cvijeće

Baš mi je žao, čovječe
čovječe, stvari sjebem
uvijek kad se idemo hebavat'
ja smrdim na burek

Balkanski krkan, glavonja
dlakav sam i čupav
ona fina, uvijek draga
to mora da je ljubav

Ej, 'đe si
slušaj, evo, ja tek sad sjetio se
da moramo kod tvoje stare ić'
ne mogu, matere mi

Evo, tu sam u studiu s Mirom
Kooladeom, moramo završit' ovo
Menart nas pritišće pravo

Izvini, evo, ja ću otić' sutra kod nje
ponijet ću joj kafe, bombonjera
ponijet ću joj safun jedan od kuće

Stvarno, ono, hoću, matere mi
matere mi mile
sutra ja sam idem na probu
donijet ću joj sve
ajde, nemoj se ljutit', matere ti