Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost

Književnost Čitam, dakle jesam
Podforumi: Mali literarni kutić, Klub knjige

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 09.04.2015., 14:55   #181
Quote:
sunni kaže: Pogledaj post
moguće da je, a pitanje je zašto?!
jeli zbog novih ideala i iskrene želje da ih što bolje predstavi (makar i pretjerao) ili iz razloga što se živjeti od nečega mora, a novca ima (koliko toliko) za podobne...
ja ideju da je pisao radi dodvoravanja i opstanka ne želim prihvatiti, ali povuče me sad da to spomenem...

meni karamazovi i/ili idiot. zapisi su još na čekanju.
Mislim da je to više zbog psihičkih razloga nego nečega drugoga, iako je moguće da je bilo i ovoga drugoga. On je po prirodi bio intelektualac koji je osjećao neodoljivu privlačnost prema idejama i ideologijama, zato je i upao među mlade utopiste. Takvi ljudi imaju određeni psihički profil, a jedna od karakteristika takvog profila je zanošenje s novim idejama i sklonost utopijskom razmišljanju. Utopizam predstavlja racionalnost dovedenu do apsurda, zato je tako privlačan intelektualcima. Mislim da je nakon obraćenja na pravoslavlje taj dio sebe koji se zanosi idejama pokušao "prizemljiti" utapanjem u tradiciju, narodnu mudrost i predrasude..itd (mržnja prema židovima, jezuitima i sl, sve je to dio toga)
WeberI is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.04.2015., 19:19   #182
Quote:
WeberI kaže: Pogledaj post
Mislim da je to više zbog psihičkih razloga nego nečega drugoga, iako je moguće da je bilo i ovoga drugoga. On je po prirodi bio intelektualac koji je osjećao neodoljivu privlačnost prema idejama i ideologijama, zato je i upao među mlade utopiste. Takvi ljudi imaju određeni psihički profil, a jedna od karakteristika takvog profila je zanošenje s novim idejama i sklonost utopijskom razmišljanju. Utopizam predstavlja racionalnost dovedenu do apsurda, zato je tako privlačan intelektualcima. Mislim da je nakon obraćenja na pravoslavlje taj dio sebe koji se zanosi idejama pokušao "prizemljiti" utapanjem u tradiciju, narodnu mudrost i predrasude..itd (mržnja prema židovima, jezuitima i sl, sve je to dio toga)
Skoro je ostao bez glave, para mu je falilo, kockao je.. to su neki od razloga koji su me naveli na ideju o dodvoravanju. Kazem, to je samo pomisao u koju ja ne zelim vjerovati iz razloga sto on meni djeluje kako kazes idealisticki - idealisticki iskren. Njegova kritika zapadne (rimske) crkve (institucije) stoji u vecini (po mome sudu). Ono sto ne stoji je nekriticko velicanje pravoslavne crkve. Naprotiv velicanja institucije, njegovo zanosenje Kristom i lijepim idealima mi je srcu milo i mislim da se u tome isto ogleda njegova ljudska velicina.
sunni is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.04.2015., 21:36   #183
Quote:
sunni kaže: Pogledaj post
Naprotiv velicanja institucije, njegovo zanosenje Kristom i lijepim idealima mi je srcu milo i mislim da se u tome isto ogleda njegova ljudska velicina.
Slažem se.
WeberI is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.01.2016., 20:41   #184
Obozavam Dostojevskog. Moj najdrazi pisac definitivno. Omiljena knjiga od njega mi je "Ponizeni i uvređeni". Mada najbolja i najdubokoumnija dela su mu, "Neciste sile" ("Bijesovi" kako je prevedeno kod vas u Hrvatskoj) i "Braca Karamazovi".
Misule is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.01.2016., 13:36   #185
Quote:
Misule kaže: Pogledaj post
Obozavam Dostojevskog. Moj najdrazi pisac definitivno. Omiljena knjiga od njega mi je "Ponizeni i uvređeni". Mada najbolja i najdubokoumnija dela su mu, "Neciste sile" ("Bijesovi" kako je prevedeno kod vas u Hrvatskoj) i "Braca Karamazovi".
Potpisujem. Meni su omiljene Zapisi iz podzemlja, Idiot i Zločin i kazna. Ne znam koliko puta sam ih pročitala...
Doll Fetish is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.01.2016., 20:41   #186
Ja planiram za koji dan ponovo da krenem da citam Ponizene i uvređene. Iskreno se radujem ponovnom susretu sa tom, po meni, najlepsom knjigom Dostojevskog.
Misule is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.01.2016., 23:30   #187
Quote:
Misule kaže: Pogledaj post
Ja planiram za koji dan ponovo da krenem da citam Ponizene i uvređene. Iskreno se radujem ponovnom susretu sa tom, po meni, najlepsom knjigom Dostojevskog.
Meni je to jedna od njegovih najboljih knjiga pored Kockara i Braće Karamazov.
Vjerujem da ćeš uživati. Posebna je uživancija čitati Dostojevskog na ruskom
__________________
L'esprit de l'escalier (French)- the feeling you get after leaving a conversation when you think of all the things you should have said.
thenddd is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.01.2016., 00:00   #188
Fjodor Mihajlovič Dostojevski

Ne znam bas najbolje Ruski, tako da nazalost ne mogu da citam njegove knjige na maternom jeziku.

Meni su Ponizeni i uvređeni na 1 mestu omiljenih knjiga od Dostojevskog.
Misule is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2016., 17:34   #189
Zapisi iz mrtvog doma...Toga se sjećam jako dobro.
Ja ne mogu vjerovati da je on bio izgnan u bespuća Rusije jer je digao glas protiv nerazumne Rusije i onih koji spletkare uz cara...Tako velik čovjek,a tako malen narod...
__________________
Bellum omnium in omnes – Rat sviju protiv svih __N.B.F.
Drezga Makljavn is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2016., 09:47   #190
Quote:
Drezga Makljavn kaže: Pogledaj post
Zapisi iz mrtvog doma...Toga se sjećam jako dobro.
Ja ne mogu vjerovati da je on bio izgnan u bespuća Rusije jer je digao glas protiv nerazumne Rusije i onih koji spletkare uz cara...Tako velik čovjek,a tako malen narod...
kakve veze ima narod?
Radi se o vlasti,o carevini na izdisaju i posve uobičajenoj i tisuće puta u povijesti ponavljanoj situaciji - nepoćudan umjetnik kojega se vlast želi otarasiti.
Dlapek is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.01.2016., 12:02   #191
"Dostojevski je pisao relativno brzo, i to izgleda zato što ga je život pritješnjavao. Često – jedna „glava“ knjige u štampariji, druga u piščevoj glavi. Nije imao beskrajno vremena za narative, trebalo je živjeti. Sjetila sam se i kako je vladika Atanasije negdje u pogovoru svog prevoda Knjige Postanja kritikovao savremene bibliste da cjepidlače kada govore o ovom ili onom dijelu Jevanđelja nekog od apostola, pa ih porede, nalaze propuste i sl. Kaže, ne mogu da shvate da su i oni bili ljudi i da su često pritješnjeni životnim okolnostima i sami pisali brzo. I da Novi Zavjet nije istorijska ili ne znam kakva studija, nego svjedočenje živih ljudi o živoj ličnosti i susretu s njom.

Dostojevski je predstavnik ne više ruskog književnog poetizma, nego pravoslavnog realizma u književnosti kako je to odredio otac Justin P. I po mnogima, preteča psihoanalize, prije Frojda i ostalih, koji su krenuli u složeni posao seciranja skrivenih odaja našeg bića i njihovog rasvjetljavanja. Čini mi se da je možda najveći doprpinos Dostojevskog u tome što je pokazao da nije sva poenta poniranja u duševne dubine u tome da ih osvijetlimo, nego da ih „ispucavši ih“ u odnosu sa drugim ljudima preobrazimo.

Ovdje je njegov književni opus nešto što se podrazumijeva u svakodnevom razgovoru, česte su i analogije koje se prave sa nekim ličnostima iz njegovih romana sa onim stvarnim, kao sa nekim arhetipovima. Izvjesno je da poslije čitanja njegovih djela ne možeš da budeš isti. Zapahne te ta dubina i život dobija drugu perspektivu. Ali postala sam svjesna i jedne mnogo važne stvari za razumijevanje njegovog djela. Pišući, zapravo, on se liječio i praznio na neki način. Nije ostajalo u njemu to što ga je naseljavalo i on je mogao da diše. I mogao je svu tu sumu iskustva, tu guku nekako da preoblikuje, da joj da smisao. Možda u krajnjoj liniji da preobrazi ili da joj da takvo naznačenje. Nekada je sve to zamorno, čitati beskrajno duge dijaloge, izleda kao književno cjepidlačenje, ali to je bio mehanizam njegove duše koja je sve pamtila i sve registrovala i kojoj je sve bilo važno.

Mnogo ljudi ovdje pati od depresije, i Dostojevski je. Klima je teška, 50 sunčanih dana u godini, mnogo vlage, duge zime, stalne promjene vremena. Ležao je u bolnici zbog toga. Tako je i napisao „Idiota“. Pitala sam se zašto je na kraju kneza Miškina vratio u bolnicu, nije to nekako u redu. Sad vidim da je to zato što je i sam završio tako, poslije se malo i svetio društvu pišući taj roman. Čak mi je moja hozjajka, žena u čijem stanu sam živjela, a koja je ležala u bolnici zbog depresije – što ovdje uopšte nije neuobičajena pojava, i objašnjavaju to vremenskim prilikama, nedostatkom sunca, čestim promjenama u klimi – rekla kako više ne voli da ga čita D. – zbog nedostatka pozitivnih likova koji su ubjedljivi. Čak mi je i jedan moj prijatelj iz naših strana govorio da su kod Dostojevskog „negativni“ likovi ubjedljiviji od pozitivnih, da su ovi drugi mlaki, Ivan naspram Aljoše u „Karamazovim“ itd.

Bila sam u njegovoj kvartiri koja je u samom centra grada, na Kuznečnom per., srce starog Petrovgrada, ogromna stara zgrada na uglu dvije ulice, naselje koje je priča po sebi i gdje je prošlost i sadašnjost prepliću u korist ove prve. Divan mali i veliki, skroman i raskošan stan u isto vrijeme, u kojem je živio sa Anom i djecom. nakon što su se upoznali i zaljubili kada mu je pomagala oko pisanja romana „Kockar“. Mene je oduševio enterijer te kvartire, iznajmljene, u kojoj je pisac napisao „Braću Karamazove“ i onda tu i umro, pričestivši se i ispovjedivši se. Sa svega nekoliko soba i nemnogo namještaja ona potpuno odgovara svim potrebama života jedne obične ali ipak građanske porodice. Tu je svega nekoliko prostorija – gostoprimnica, kuhinja, radna soba Dostojevskog, dječija soba i Anin mali sobičak, gdje je ona revnosno prepisivala njegove rukopise i spremala ih za štampu. Malo stvari, ali sve su tako lijepo odabrane, stilski urađene i vrlo funkcionalne. U radnoj sobi jedan veliki sto, polica za knjige, zidni sat, još jedan omanji sto i stolica za razgovor i predah... Kuhinja sa krasnim stolom za objedovanje, nekoliko vitrina i skupocjenim servisom.

Nekako kao da se i sada može osjetiti ritam tog života ljudi uzdignutih glava i spokojnih pokreta, koji su primali posjetioce i u ambijentu prisnom vodili beskrajno duge razgovore, nopterećeni televizorom, u dostojanstvenoj odjeći, koja je kao i danas, tako i tada uvijek nešto govorila o čovjeku... Sjetila sam se mnogih naših stanova, gdje je inflacija stvari savremenog svijeta nanijela u njih mnogo toga i potrebnog i nepotrebnog, kineske robe, plastike na koju možda više i ne obraćamo pažnju, nego samo kad smo prinuđeni da se selimo vidimo množestveno čislo njino. U kojima se stapamo sa enterijerima, foteljama kao protetičkim pomagalima, i pomalo kao da sami služimo njima a ne oni nama – sve mi je to prolazilo kroz glavu dok sam hodila stanom Dostojevskog, i činilo mi se da su oni tu bili gospodari, a ne stvari, rijetkih ali odabranih. Takva, no nešto malo veća i raskošnija je i Puškinova kvartira. On je bio itekako proslavljen za svog vremena i potičući iz ugledne i imućne porodice mogao je da priušti sebi malo više luksuza. Bibloteka je više nego raskošna. Boraveći u njoj – budući da nikad nisam mala neku naročitu posesivnu sklonost ka ovakvim ili onakvim enterijerima – pomislila sam: ovakav ambijent je prvi od svih koje sam vidjela koji bih sebi mogla istinski da poželim da imam ...

Hodeći kroz ove prostorije gdje su oni živjeli čovjek može djelimično da oživi život građanskog pisca druge polovine 19. vijeka. Uopšte sav taj stari dio Petrovgrada je baš onakav kakvim ga zamišljamo čitajući klasičnu literaturu i svojim izgledom provocira maštu – izgleda kao predio iz snova i muzej na otvorenom, zbog arhitektura i ljepote nevskih kanala, zaista je sjeverna Venecija i još ljepša i manje tonuća i manje vonjajuća od one južne. Velike lijepe zgrade sa visokim prozorima, žućkaste i narandžaste fasade, unutrašnji vrtovi i lavirintasto ustrojstvo stepeništa. Mali trgovi na uglovima ulica gdje seljaci i dan danas prodaju cvijeće i sitno sjvernjačko voće, borovnice, ribizle i maline kojih je ovdje u izobilju, poneko i ručne radove i stvari koje su za naša kućanstva već izgubila svaku upotrebnu svrhu... Biće da su to bila i mjesta gdje su nekada djevojčije prodavale svoje tijela i gdje je bivala u svojoj životnoj mrkoti i Sonja Marmeladova, a kuća njenog Raskoljnikova je nedaleko od Kuzn.p., i do danas stvarno postoji... Čak je tu mala tabla na kojoj je napisano da je tu živio lik iz romana Dostojevskog, zapravo prototip lika koga je pisac kasnije „pjeredumal“ u svom djelu."

Ana Jeftić, Pisma i putopisi
Andreas Sam is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2016., 12:43   #192
Quote:
WeberI kaže: Pogledaj post
Dugo vremena mi je bio najdraži pisac, ali u zadnjih godina čitajući ponovno neka njegova djela shvaćam da je za mene izgubio dio svoje privlačnosti. On je svoje romane prije svega koristio za širenje svojih ideja tj. koristio je likove kao utjelovljenja određene ideje. Takva forma romana mi se izuzetno sviđa jer inače dajem prednost idejama nad radnjom; no što mi je u ponovnom čitanju počelo smetati je njegovo proročanstvo o nekakvoj izabranosti ruskog naroda kao alternative iskvarenom zapadnom društvu. Ima tu dosta patetike i pretjerivanja o "ruskom Kristu" i snažnim emocijama koje navodno razlikuju Rusa od pokvarenog zapadnjaka. Shvaćam da sve to ima smisla ako uzmemo u obzir njegovo zanimljivo životno iskustvo, ali mislim da je s obzirom na svoju inteligenciju i nadarenost za psihologiju mogao prepoznati i izbjeći uobičajene zamke nacionalnog fanatizma. Sve je kod njega nabijeno emocijama, njegovi likovi izgaraju od emocija i nalaze užitak u prekoravanju sebe i kajanju nad svojim grijesima. Svi su svima za nešto krivi i svi bi letjeli u zagrljaj jedni drugima plačući, a to je sve normalno zato što je takva duša ruskog čovjeka.
Quote:
sunni kaže: Pogledaj post
weberu slažem se da je previše veličanja "ruske duše". ja mu to opraštam, ali slažem se da mu nije trebalo...
Quote:
sunni kaže: Pogledaj post
moguće da je, a pitanje je zašto?!
jeli zbog novih ideala i iskrene želje da ih što bolje predstavi (makar i pretjerao) ili iz razloga što se živjeti od nečega mora, a novca ima (koliko toliko) za podobne...
ja ideju da je pisao radi dodvoravanja i opstanka ne želim prihvatiti, ali povuče me sad da to spomenem...

meni karamazovi i/ili idiot. zapisi su još na čekanju.

"Tumači najrazličitijih ideoloških boja, počev od onih koji su skloni da u političkim pogledima autora Braće Karamazovih vide samo jednu od najmračnijih varijanti oficijelne carističke politike, pa do onih koji su skloni da odobravaju svaki politički stav ovog autora, i jednome se potpuno slažu. Svi oni veruju da je preokret u ideološkim uverenjima Dostojevskog bio iskren i spontan, a da je središnja tačka tog preokreta piščevo iskustvo, stečeno na robiji u Sibiru.

I sam Dostojevski je upravo tako prikazivao sopstvenu ideološku evoluciju. U svojim publicističkim napisima, veliki pisac se ne jednom pozvao na dane provedene u Sibiru kao na dane u kojima se zbio odlučujući prelom u njegovim političkim uverenjima. Štaviše, on je svojim oponentima često prebacivao da su se udaljili od naroda, da o narodu ništa ne znaju pa da, samim tim, o njemu nemaju nikakvo pravo da govore, pogotovo ne onima koji su, kao on sam, sa tim istim narodom proveli toliko vremena upoznavši ga u dušu.
Poslednji put se Dostojevski poslužio ovim argumentom u polemici sa Gradovskim, započetoj povodom besede o Puškinu. odgovarajući mu na primedbu da je prosvećenost došla u Rusiju sa Zapada, jer ruske prosvećenosti nije ni bilo, pisac je tvrdio da je ruski narod, doduše grub, ali da je u dubini svoje duše prosvećen na jedan pravi hrišćanski način što on, Dostojevski, najbolje zna, kao neposredni posmatrač narodne duše....ja sam video naš narod i poznajem ga...živeo sam sa njim dovoljno dugo, jeo, spavao i radio...

Ponoviće pri tom Dostojevski i svoju omiljenu tezu kako je od naroda ponovo primio Hrista u dušu, Hrista kojeg je još u roditeljskom domu upoznao i kojeg je izgubio kada se preobrazio u evropskog liberala.

U osnovi sličnu verziju njegovog boravka na robiji, s njegovim navodno blagotvornim ideološkim posledicama, naćićemo i u nekim drugim njegovim ideološkim istupanjima. Tako...negde već na početku Dnevnika pisca za 1873 nalazimo jedno zanimljivo viđenje sibirskog iskustva, koje će se i kasnije, u različitim oblicima ponavljati.

Oko njega su, veli, bili sve sami ljudi koji, po ocenama Bjelinskog, nisu mogli a da ne izvrše svoje zločine pod uticajem nepravedne društvene sredine, ljudi koji su, verujemo li Bjelinskom, bili u pravu, razlikujući nse od ostalih jedino time što su bili nesrećniji.
Dostojevski se, kako sam kaže, iz ličnog iskustva uverio da možda ni jedan od svih tih ljudi nikada nije prestao sebe da smatra prestupnikom. On ih je, veli, video usamljene i zamišljene, video ih je kako se u crkvi mole pre ispovesti, osluškivao reči koje su im izmicale upamtio njihova lica i zaključio da niko od njih nije u svojoj duši mislio da je nevin.
(...)
Nausprot onima koji ruski narod kritikuju zbog njegove navodne neprosvećenosti, Dostojevski je tvrdio da je u svom životu video razbojnike duboko posrnule zbog iskvarene i oslabljene volje, ali razbojnike koji su bili svesni da su učinili nešto što nije dobro. U trenucima čistim i svetlim, koje i zvreima šalje Bog, ovi prestupnici su, po Dostojevskom, umeli da osude sebe, iako im je često nedostajalo snage da se izdignu iznad bezdana u koji su pali. Pomenuti prestupnici bili su ruski, a ne opšteevropski zločinci, a mesto na kome ih je pisac upoznao i pronikao u njihovu dušu bio je Sibir".

Dostojevski kao mislilac, prof. Nikola Milošević (liberal i ateista).
Andreas Sam is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.01.2016., 21:54   #193
Quote:
Andreas Sam kaže: Pogledaj post
Svi oni veruju da je preokret u ideološkim uverenjima Dostojevskog bio iskren i spontan, a da je središnja tačka tog preokreta piščevo iskustvo, stečeno na robiji u Sibiru.



Dostojevski kao mislilac, prof. Nikola Milošević (liberal i ateista).
Ako nećemo vjerovati u njegovu iskrenost i spontanost ode u ispraznost ono najbolje od njega

Čitala sam Miloševića, te iz tog kompleta "Dostojevski kao mislilac" još i Berđajeva - "Ruska religijska filozofija i F.M.D." Zanimljivo i jedno i drugo, malo mi je bolje sjeo Berdjajev. Pa eto, za sve ljubitelje lika i djela F.M.D., predah od njegovih knjiga može se uzeti uz neku knjigu o njemu :klap:
sunni is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.02.2016., 14:07   #194
Prvi post na omiljenu temu.
Ima li neko da je pročitao cjelokupan opus Dostojevskog?
Pravoslavlje Dostojevskog? Želja za vjerovanjem, vjerovanje?
Najupečatljiviji lik iz pera Fjodora Mihajloviča?
Velika pusa za sve ljubitelje namrgođenog, nedruželjubivog, neuravnoteženog, proćelavog epileptičara Dostojevskog.
SergejKirijales is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.11.2018., 17:00   #195
Dižem temu
Zločin i kaznu sam pročitala u srednjoj školi i pomela me s nogu. 8 godina kasnije, to mi je i dalje jedna od najdražih i najboljih knjiga koje sam ikad pročitala. Ništa drugo što je Dostojevski napisao nisam pročitala, a svakako bih htjela i Braću Karamazov, Idiota, Zapise iz podzemlja, Bijesove, te Ponižene i uvrijeđene.
U biti, one najpoznatije...I sve me ovih dana kopka i svrbe prsti da počnem. Zanima me, od vas koji ste pročitali sve ili neke od njih - biste li mi preporučili da idem nekim određenim redoslijedom, ili je nebitno koje od njih se prvo uhvatim?
Pitam čisto jer želim izvući maksimalnu uživanciju iz prvog čitanja. Pa ne znam da li su neki od romana "lakši" od drugih i da li mogu poslužiti kao dobar temelj ili uvod za te druge.
Lorren is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.11.2018., 18:22   #196
Quote:
Lorren kaže: Pogledaj post
Dižem temu
Zločin i kaznu sam pročitala u srednjoj školi i pomela me s nogu. 8 godina kasnije, to mi je i dalje jedna od najdražih i najboljih knjiga koje sam ikad pročitala. Ništa drugo što je Dostojevski napisao nisam pročitala, a svakako bih htjela i Braću Karamazov, Idiota, Zapise iz podzemlja, Bijesove, te Ponižene i uvrijeđene.
U biti, one najpoznatije...I sve me ovih dana kopka i svrbe prsti da počnem. Zanima me, od vas koji ste pročitali sve ili neke od njih - biste li mi preporučili da idem nekim određenim redoslijedom, ili je nebitno koje od njih se prvo uhvatim?
Pitam čisto jer želim izvući maksimalnu uživanciju iz prvog čitanja. Pa ne znam da li su neki od romana "lakši" od drugih i da li mogu poslužiti kao dobar temelj ili uvod za te druge.
ma odmah u glavu, Karamazove ...
Andreas Sam is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.04.2020., 21:43   #197
Pitanje za znalce.
Počeo sam čitati Braću Karamazove na engleskom, ali htio bih nastaviti na hrvatskom, u papirnatom obliku.

Čiji biste prijevod Dostojevskog (koje izdanje) preporučili?

Vidim da online ima u ponudi izdanja koja su po dijelovima (npr. 1+2 pa je to 400+400 stranica), izdanja koja su "po dijelovima" ali je prvi dio odmah 800 stranica, a i izdanja koja izgledaju kao da su cjelovita, poput ovog
https://antikvarijat-bono.com/katego...-karamazovi-2/
od 1000 stranica.


-Stipe
Stipe23 is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.04.2020., 22:18   #198
Quote:
Stipe23 kaže: Pogledaj post
Pitanje za znalce.
Počeo sam čitati Braću Karamazove na engleskom, ali htio bih nastaviti na hrvatskom, u papirnatom obliku.

Čiji biste prijevod Dostojevskog (koje izdanje) preporučili?

Vidim da online ima u ponudi izdanja koja su po dijelovima (npr. 1+2 pa je to 400+400 stranica), izdanja koja su "po dijelovima" ali je prvi dio odmah 800 stranica, a i izdanja koja izgledaju kao da su cjelovita, poput ovog
https://antikvarijat-bono.com/katego...-karamazovi-2/
od 1000 stranica.


-Stipe
ja sam ga čitao u sabranim djelima u izdanju znanja zagreb a bilo je više prevoditelja. jedan od njih bio je iso velikanović. tada, kad su se knjige čitale a kupovale na metar, bilo je više izdanja i čini mi se da je uglavnom u dva toma bilo više od 1000 stranica.
__________________
Kad čovjek padne potvrdio je silu gravitacije. Kad se podigne potvrdio je svoju vlastitu silu. Svatko može biti Isac Newton u svom svemiru.
gajto gazdanov is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.04.2020., 11:26   #199
https://katalog.kgz.hr/pagesResults/...87a+karamazovi

Tu imaš izdanja na hrvatskom.
Cosey is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.04.2020., 08:42   #200
Quote:
Stipe23 kaže: Pogledaj post
Pitanje za znalce.
Počeo sam čitati Braću Karamazove na engleskom, ali htio bih nastaviti na hrvatskom, u papirnatom obliku.

Čiji biste prijevod Dostojevskog (koje izdanje) preporučili?

Vidim da online ima u ponudi izdanja koja su po dijelovima (npr. 1+2 pa je to 400+400 stranica), izdanja koja su "po dijelovima" ali je prvi dio odmah 800 stranica, a i izdanja koja izgledaju kao da su cjelovita, poput ovog
https://antikvarijat-bono.com/katego...-karamazovi-2/
od 1000 stranica.


-Stipe
Sadržajno je svejedno, samo je pitanje je li izdavač odlučio prerezati ili ne, i kakav je font, prored, itd. pa onda ispadne varijacija u broju stranica. Savršeno nebitno s književne strane.

Što se tiče prijevoda, makar knjigu (još) nisam čitao, po iskustvu mogu preporučiti noviji prijevod, tj. onaj koji je napravio Zlatko Crnković. On je imao doista vrhunski osjećaj za stil, i uz to je mogao učiti iz grešaka prethodnika. Vidim da je ovaj koji si linkao preveo neki pop Veljko Lukić, a prijevod je izvorno izašao 1918! Dakle, bježi od toga kao vrag od tamjana, osim ako eventualno nije naknadno redigiran i prepravljen tekst (vidim po katalogu KGZ-a da takvih ima - spominje se Jakša Kušan kao prevodioc uz Lukića u izdanjima od 1975.). Tadašnji su prijevodi imali podosta grešaka i manjih kraćenja, nema koristi njih čitati dok postoji nešto novije.

Quote:
gajto gazdanov kaže: Pogledaj post
ja sam ga čitao u sabranim djelima u izdanju znanja zagreb a bilo je više prevoditelja. jedan od njih bio je iso velikanović. tada, kad su se knjige čitale a kupovale na metar, bilo je više izdanja i čini mi se da je uglavnom u dva toma bilo više od 1000 stranica.
Velikanović jest preveo dosta Dostojevskog, ali nije Karamazove, ako mi katalog KGZ ne laže. U "sabranim djelima" je prijevod gorespomenutog Lukića u Kušanovoj redakciji.
eutow is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:36.