Ima li života nakon smrti?

[Nodens]

-Daniel- kaže:

ja se nadam da te zadovoljava odgovor

Ni najmanje.

"Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem"

Znači, do 40-tog dana (koliko traje čišćenje) oni su pobjegli u Egipat, Herod pobio dječicu, Herod umro, oni se vratili u Nazaret, i još stigli na vrijeme prikazati Isusa u Jeruzalemskom hramu...

Pravi triler, nema što. Samo fale jurnjave autima (Betlehem - Egipat - Nazaret - Jeruzalem)...

A osim toga, zar ne piše jasno u Mateju da se Josip bojao vratiti u Jeruzalem?

Sve te teorije su ultra nategnute. Očito je da Luka i Matej pričaju posve drukčije priče. Po Luki su Marija i Josip živjeli u Nazaretu i samo otišli na popis u Betlehem, dok po Mateju su se nastanili u Nazaretu Galilejskom samo zbog toga što je nasljednik Herodov zavladao u Judeji.

Takvih neusklađenosti ima koliko hoćeš.

[-Daniel-]

"Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem"

Znači, do 40-tog dana (koliko traje čišćenje) oni su pobjegli u Egipat, Herod pobio dječicu, Herod umro, oni se vratili, i još stigli na vrijeme prikazati Isusa...

opet objašnjavaš ono ŠTO NE PIŠE

naime ne piše da su ODMAH PO OČIŠĆENJU otišli u Jeruzalem, nego kada se dani čišćenja završili, znači to može biti 40 pa nadalje dana...

A osim toga, zar ne piše jasno u Mateju da se Josip bojao vratiti u Jeruzalem?

piše ali to znači se htio NASTANITI tamo jer naime po Zakonu su morali za Dijete podnijeti žrtve, zato i odlaze u Galileju

Sve te teorije su ultra nategnute. Očito je da Luka i Matej pričaju posve drukčije priče. Po Luki su Marija i Josip živjeli u Nazaretu i samo otišli na popis u Betlehem, dok po Mateju su se nastanili u Nazaretu Galilejskom samo zbog toga što je nasljednik Herodov zavladao u Judeji.

eh sad si pomiješao redoslijed događaja...

Marije i Josip otišli u Betlehem na cenzus sa Isusom u utrobi, Marija rodi u Betlehemu (Luka), pa zatim dolazi ona priča od gore i onda dolazi put u Jeruzalem (Luka) pa u Nazaret (Matej i Luka)

[Nodens]

Idem spavat. Ako tebi ta teorija izgleda vjerojatna - neka ti bude. Ti si egzemplarni primjer da se vjerničkom umu može podastrijeti bilo što - i on će vjerovati...

Ajd, bar nisi musliman, oni su upravo nevjerojatni koliku količinu gluposti su u stanju napričati ne bi li opravdali svaki potezić kurana...

Laku noć.

[Nodens]

-Daniel- kaže:

naime ne piše da su ODMAH PO OČIŠĆENJU otišli u Jeruzalem, nego kada se dani čišćenja završili, znači to može biti 40 pa nadalje dana...

Moram još ovo prokomentirati.

"Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. 22Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - 23kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - 24i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
...
Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret."


Vidiš, po zakonu ovo, po zakonu ono - bilo im je jako stalo da sve bude na vrijeme. Obrezanje nakon 8 dana, prikazanje nakon očišćenja (40 dana).

Da je prošlo značajno više vremena od 40 dana, zar bi spominjao pisac da je prikazanje bilo KAD se navršiše dani očišćenja?

I općenito, zar tebi nije upadljivo posve različito ozračje te dvije priče o isusovom rođenju? Ne pada ti na pamet mogućnost da je jedna od njih izmišljena - ili još vjerojatnije - obje? Luka, koji je bio liječnik, i koji je "sve pomno ispitao" - nema pojma za bijeg u egipat... Ni za pokolj dječice, pa to je morao biti jako dobro zapamćen događaj. Isto tako je i djevičansko začeće posve drukčije opisano, čista mitologija...

E sad stvarno odoh spavat.

[-Daniel-]

Vidiš, po zakonu ovo, po zakonu ono - bilo im je jako stalo da sve bude na vrijeme. Obrezanje nakon 8 dana, prikazanje nakon očišćenja (40 dana).

nope, rekao sam ti, objašnjavaš sebi ono što NE PIŠE (vjerojatno da dokažeš sam sebi tvrdnje o nepostojanju Boga)...da je tako onda bi Luka napisao "prošlo je po Zakonu doba od 40 dana čišćenja i odmah zatim su otišli u Jeruzalem....", kao što to čini kod obrezanja...

Da je prošlo značajno više vremena od 40 dana, zar bi spominjao pisac da je prikazanje bilo KAD se navršiše dani očišćenja?

bitan je broj a to je Osam dana kod obrezanja...kod čišćenja se na spominju dani i to je vrlo važno kod obajšnjenja ove kontradikcije...

naime ako ti kažeš, "Kad sam se očistio, otišao sam u Jeruzalem po paprike..." a sad da je vrijeme očišćenja recimo malo duže vrijeme tvog puta u Egipat (recimo da je Josipu trebalo oko 15 dana do Egipta), znači kada si došao tamo ostao si se očistiti i zatim krenuo u Jeruzalem po paprike...sasvim logično

I općenito, zar tebi nije upadljivo posve različito ozračje te dvije priče o isusovom rođenju? Ne pada ti na pamet mogućnost da je jedna od njih izmišljena - ili još vjerojatnije - obje? Luka, koji je bio liječnik, i koji je "sve pomno ispitao" - nema pojma za bijeg u egipat... Ni za pokolj dječice, pa to je morao biti jako dobro zapamćen događaj. Isto tako je i djevičansko začeće posve drukčije opisano, čista mitologija...

Odlično da si to spomenuo, jer Luka nije htio obraćati pažnju na Egipat i na pokolj dječice baš zato jer je bio liječnik...nije htio to pisati vjerojatno jer se zgražao nad tim Herodovim potezom

što se tiče djevičanskog začeća...nema nikakve kontradikcije

naime ja bi ti proporučio da ne čitaš te sajtove koji kritiziarju Bibliju jer oni sam žele nekoga navesti na krivi put "jednostvanim nadmudrivanem" bez imalo istraživanja Riječi...

[Zeljan]

Pa naravno da ima zivota ali ne u prijasnjem obliku nego u nekom sasvim novom.

[BoSte]

Kako mozemo znati da li ima zivota nakon smrti???
-----------------------------------------------

Ne trebamo ici dalje od Evandjelja:ISUS JE REKAO DA KO VJERUJE U NJEGA,AKO I UMRE-ZIVJECE!Prema tome,ZIVOTA nakon smrti ima!!!-samo sto taj zivot ce biti nekome-VJECAN BLAGOSLOV,a nekome VJECNO PROKLESTVO!

Kako mogu biti siguran da je Isusova Rijec istinita?
------------------------------------------------

Isus je bio i sa 'ove' i sa 'one' strane!On je iskusio fizicku smrt-i cak je pobjedio!USTAO JE IZ MRTVIH, 'da vise nikada' ne umre!Zar da sumnjam u Rijec onoga koji je pobjedio samu SMRT???Covjek stvarno treba da bude slijep pored ociju pa da ne povjeruje u njegovu poruku.

Kako da znamo da je Isus stvarno ustao iz mrtvih?
-----------------------------------------------

Postoje ocevici koji za to svjedoce-oni su napisali Evandjelja,mnoge poslanice-ONI SU VBIDJELI ISUSA ZIVOG I PROSLAVLJENOG!

Mozda su sve to izmislili?
----------------------------------------------

To je u potpunosti nemoguce!Zasto bi oni uopste to izmislili?DA LI BI IM VJERA U ISUSA DALA BOGATSTVO,IZOBILJE,RASKOS<LAGODAN ZIVOT.Niposto!VJERA U ISUSA KAO BOGA DONIJELA IM JE SAMO SMRT!!!-svi apostoli osim jednog su UMRLI MUCENICKOM SMRCU.
Zar je djakon Stefan bio BEZ POTREBE KAMENOVAN?On je mogao reci;'Ne,nevjerujem u Isusa!"-i bio bi ziv.Medjutim, znao je da ga ceka ISTINSKI ZIVOT.

Zar bi Jakov Pravednik,DA NIJE BIO POTPUNO SIGURAN U ISUSO USKRSNUCE, 'dopustio' da bude bacen sa hrama.Ne!

iz svega mozemo zakljuciti,DA POSTOJI ZIVOT NAKON SMRTI-JER JE TO OBJAVIO ONAJ KOJI JE TU SAMU SMRT POBJEDIO-USKRSNUVSI IZ MRTVIH0KOJI CE PONOVO DOCI DA SUDI ZIVIMA I MRTVIMA I NJEGOVOM KRALJEVSTVU NEVE BITI KRAJA...

[DrSigmundFreud]

BoSte kaže:

-----------------------------------------------

Postoje ocevici koji za to svjedoce-oni su napisali Evandjelja,mnoge poslanice-ONI SU VBIDJELI ISUSA ZIVOG I PROSLAVLJENOG!

Mozda su sve to izmislili?
----------------------------------------------

Nitko od Evanđelista nije vidio Isusa, prvo Evanđelje, Lukino, je pisano negdje oko 90te, znači 60 godina nakon smrti Isusa.
Ustvari su Evanđelja literatura, pisana po potrebi mlade crkve

[Muad'dib]

Prvo: Evanđelisti su vidjeli Isusa, bar Ivan i Matej jer su oni napisali Evanđelja. Ivan je umro na koncu prvoga stolječa, no ako i nisu neki možda napisali svojom rukom prenošeni su usmenom predajom dok ih netko nije napisao. Tako je nastao i SZ, redaktori knjiga uvidjevši opasnost da bi pripovjedači mogli nestati zapisali su knjige SZ. U početku nije bilo sve važno zapisivati, kad god bi nešto htio pitati nisi morao otvarati knjige, pitao bi Petra ili bilo kojeg drugog apostola i on bi rekao. No, kako su apostoli i drugi svjedoci nestajali javila se potreba zapisivanja po njihovom propovijedanju. Vjerojatno je u prvoj Crkvi već ponešto bilo zapisano tako da se moglo na tome nadograđivati sve ostalo. Oni jesu literatura i zo Bogoduhovna kako kaže apostol Pavao.

[Horgh]

Jel ima smrti nakon zivota? Mnogo zanimljivije...

[-Daniel-]

DrSigmundFreud kaže:

Nitko od Evanđelista nije vidio Isusa, prvo Evanđelje, Lukino, je pisano negdje oko 90te, znači 60 godina nakon smrti Isusa.
Ustvari su Evanđelja literatura, pisana po potrebi mlade crkve

pretpostavlja se da su tri Evanđelja - Matej, Marko i Luka napisani oko 59-63 godine a Ivan (apostol) oko 90 godine...

[Hiarcs]

Ima.

Kad umremo bit ćemo i dalje živi, čak i življi nego što smo sada.

[Hiarcs]

Duhec kaže:

Nažalost, još se nitko nije vratio, da bismo to zasigurno znali.

Ima ih koji su se vratili. Naprimjer Emanuel Swedenborg, njemu je to bila svakodnevna aktivnost odlaziti u svijet mrtvih i ponovo se vraćati u ovaj svijet.
I Jakob Lorber je imao povremene izlete. I Jakob Beme također.

[odgovorko]

Prvih nekoliko stotina godina ključno je razdoblje za nastanak danasšjih oblika kršćanstva. Ondasnjim kršćanima polako je postajalo intelektualnim izazovom pojmiti grčku filozofiju, dok su se istovreneo grčki filozofi zanimali za krscanstvo. To je početak kraja čistog kršćanskog učenja

Tesko je zapravo sagledati koliko je filozofskioh spisa i okultnih knjiga napisano na temelju vjerovanja u besmrtnost ljudske duse. Negdje u labirintima ljudskih umovanja u traženju smisla života, kao i očaja zbog realnosti smrti, a sve u kaljuži vlastitih tisutljetnih proturječja koje je čovjecanstvo izrodilo, ukorjenila je se ideja o besmrtnosti duče.
No, koliko su joj jaki korijeni? Može li pronaci sebe u ogledalu riječi Onoga koji sasvim sigurno zna što se sa nama dešava nakon smrti.
Koliko je vruča paklena vatra?. Umrla mala beba-da li odmah ide u raj? Kuda ide duša? Sto radi do uskrsnuca? Gdje je umrli moj mali brat? Tko se to javlja iz svjeta duhova?
Onima koji su na temelju vjerovanja u besmrtnost "onoga nečega u nama" izgradili drugačija vjerovanja, poput vjerovanja u reinkarnaciju na primjer, na izboru je takodjer mnostvo frustrirajucih pitanja koja nemaju odgovora.
Možemo biti takodjer sigurni da Bog nije čekao da ljudi počnu proizvodit gomile jeftinih okultinih časopisa da bi iz njih saznali da smrću tijela duša nastavlja egzistirati. Možda izvješća o iskustvima sa ruba smrti mogu nekome izgledati kao dokaz u prilog opravdanosti u vjerovanje u besmrtnost duse. No, tu se zaboravlja jedna ključna stvar, a to je da to nisu iskustva ljudi koji su umrli već iskustva ljudi koji su zivi.

Zašto odgovor ne potražiti upravo u Bibliji? Govori li Biblija o besmrtnosti ljudske duše. Ne, ne govori.

Iz biblijske knjige Postanak mi možemo saznati sto je Bog naumio kad je stvarao svijet. Kada malo o tome razmislimo uvidjamo da je to upravo ono što bi smo od stvoritelja svemira i očekivali.

Nakon nekog vremena je uobličio materijalni svemir na zapanjujuće predivan način.

Njegova neizmjerna ljubav nije se ograničila samo na duhovnim bićima, nego je pripremio jedan poseban svijet, na kojem će molekule materije zaplesati čudesni ples života.
Na kraju razdoblja koje Biblija naziva danima, Jehova Bog stvorio je čovjeka Adama i njegovu ženu Evu.
Čudno? Nikako ne.
Pa što bi smo od suverena svemira drugo očekivali ako ne jedan takav neizmjeran čin ljubavi. Jeli postojao bolji način da proslavi materiju?
I materiji je omogućio da sa njim podjeli radost postojanja.

Zapazimo što je Bog namijenio tim divnim zemaljskim stvorenjima. Čitajmo "Postanak".

Uočavamo da ih je smjestio u rajsko okruženje i ponudio im vječni život. Zapovjedio im je da se plode i množe te da cijelu zemlju ispune svojim potomstvom. Niti oni, a niti njihovo potomstvo, nikada nije trebalo umrijeti. Rajsko okruženje u kojem su stvoreni prvi ljudi postepeno bi se širilo. Možeš li zamisliti ljepši naum?
Što je dakle Bog naumio čovječanstvu? Vječni život, zar ne?
Da, ali gdje, da li na nebesima? Da li kroz beskrajna putavanja iz tijela u tijelo?
Ne naravno, nego na zemlji.
Bog je mjerilo savršenstva i ne mijenja svoje naume. Kad bi to radio proturječio bi samom sebi. U takvog Boga se onda teško vjeruje.

Moraš zapaziti ključnu stvar.
Adam i Eva, kada su stvoreni nisu bili sastavljeni od duše i tijela.
"A stvori Bog čovjeka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos dah životni i posta čovjek duša živa" (1. Mojsijeva 2:7). Dakle, Adam je bio duša (nije ju dobio, već je sam on duša), jednako kao što je prije njega stvorio i druge duše - razne životinje koje su povrvile svuda i koje se svuda miču. (čitaj 1. Mojsijevu 20, 21)
Kroz cijelu Bibliju riječ duša ima to značenje, duša = osoba, biće, dok ponekad duša označava sam život, dakle duša = život.
U svjetovnom jeziku ta riječ ima upravo isto značenje, ništa mistično.

Ljudi dakle vole sebi predočiti da postoji neka duša koja se poslije smrti odvaja i nastavlja obitavati. Je li to razumna pretpostavka?
Obrati pozornost!
Adam i Eva su stvoreni sa jasnom namjerom njihovog stvoritelja da žive vječno.
Kako bi to izgledalo da je Bog unutar takvih stvorenih besmrtnih ljudi ugradio neki unutarnji bitak spreman na odvajanje poslije smrti? Zapazi da taj unutarnji medij "duša" u ljudskim filozofijama svoj smisao ima dobiti tek poslije smrti.
Ali koje smrti kad Bog nikakvu smrt nije imao u svom naumu. Uviđaš li da je to nemoguće? Uviđaš li da bi to izgledalo kao da je Bog ljudima prilikom stvaranja namijenio umiranje i nekakvo odvajanje duše.
Budući da nisu trebali umrijeti, nameće se zaključak kako je besmisleno tražiti postojanje besmrtne duše unutar njih, koja se ima odvajati poslije smrti.
Srećom, Biblija ne daje povoda takvim razmišljanjima
Prepusti se tom oslobađajućem divnom zaključku.

Da bi prvi ljudi i njihovo potomstvo živjeli vječno morali su učiniti nešto u principu jednostavno. Morali su uvažiti pravo suverena svemira da im On bude jedini izvor moralnih mjerila i zakona.
Ima li to smisla? I te kako ima.
Ukoliko usvajimo predodžbu da postoji Bog - suvereni stvoritelj svemira, onda nam se nameće zaključak da je temelje fizičkih zakona, koji svemiru omogućuju da postoje, udario nitko drugi do sam Jehova Bog.
Može li čovjek preživjeti kad prkosi tim fizičkim zakonima? Ne može naravno.
Može li čovjek ostati živ prkoseći moralnim zakonima koje je također utemeljio sam Bog? Također ne može.
Posljedice prkošenja tim zakonima, može biti, nisu tako brzo očite kao posljedica prkošenja fizičkim zakonima, ali krajnji rezultat je isti - smrt.
Prvi ljudi - Adam i Eva, propustili su priliku da udovolje Božjim mjerilima. Odbili su to svojom slobodnom voljom. To je za posljedicu imalo njihovo nesavršenstvo.

Zapazi da ih je Jehova Bog krajnje obazrivo i iz ljubavi upozorio da će neuvažavanje njegovih mjerila imati za posljedicu smrt. Dakle Bog nije naumio smrt ljudima, ali smrt spominje kao upozorenje, kao krajnju nepovoljnu potencijalnu mogućnost.

Opet zadržimo u mislima da Bog ne može biti nedosljedan samome sebi.
Grijeh ljudi morao je za posljedicu imati smrt. Drugačiji ishod nije bio moguć.
Znači li to da je Božji naum time promijenjen. Da li će ljudima sada omogučiti preseljlenje na nebo time što će im omogućiti odvajanje nekog unutarnjeg bitka? Da li će možda početi ciklus ponovnih rađanja selidbom njihovih duša? Hoće li zasnovati svijet umrlih predaka na nebesima?

Možda svoj naum s početka stvaranja uopče neće sprovesti?
Ma, kako neće!? Kakav bi to Bog bio koji sad hoće sad neće?

Možda ga ne može sprovesti?
Ma, kako ne može!? Kakav bi to bio bog koji ne može sprovesti svoj naum.

Najstabilniji zakon u živom svijetu je onaj o prenošenju osobina sa roditelja na potomstvo. Potomstvo Adama i Eve po tom pitanju nije izuzetak.
To potomstvo je naslijedilo stečenu nesavršenost svojih praroditelja. Ono stari i umire baš kao sto su ostarili i umrli Adam i Eva. Osim toga, za razliku od Adama i Eve to potomstvo rođeno je u prilično negostoljubivoj sredini u odnosu na rajski vrt u kojem su stvoreni njihovi praroditelji.
Božja savršena pravda nameće potrebu da cijelo to potomstvo mora imati jednaku priliku kakvu su imali Adam i Eva. Međutim ono ima problem koji nadilazi njihovu moć - problem neprekidnog starenja i umiranja.

Bog je međutim našao načina kako da ostane dosljedan samom sebi i svojim savršenim mjerilima o pravednosti, a ujedno ostvari svoj naum sa čovječanstvom.

Kroz cijelu Bibliju provlači se njezina osnovna tema o opravdanoj potrebi da Bog bude jedini suveren nad čovječanstvom i doktrina o otkupnini, i Bog ju je postepeno dao razumjeti. Uloži truda razumjeti je i ti.

[-Daniel-]

beautiful...

[Billi]

Blaise kaže:

Dokaži.

)

hehe, to me podsjeca na jedno predavanje.... iako su svi oko nas umrli , i svakodnevno umiru, to ne znaci da cemo i mi.

ima nade, ima nade mozda mi se posreci

[Hiarcs]

odgovorko kaže:

Zašto odgovor ne potražiti upravo u Bibliji?

Zato što je to loša knjiga. Puna laži i često proturječna sama sebi.

[Nodens]

-Daniel- kaže:

beautiful...

Kako za koga...

odgovorko kaže:

Može li čovjek preživjeti kad prkosi tim fizičkim zakonima? Ne može naravno.

Cjelokupna ljudska znanost i tehnika je jedna vrsta "prkošenja" prirodnim zakonima. Neuki narod zna reći "Da je Bog htio da čovjek leti - imao bi krila". Da su svi ljudi razmišljali tako, nikad ne bismo letjeli u svemir.

odgovorko kaže:

Može li čovjek ostati živ prkoseći moralnim zakonima koje je također utemeljio sam Bog? Također ne može.

U moralnosti nema ničeg božanskog, to je posve ljudska stvar. (Einstein)

Nema potrebe "moralni zakon" objašnjavati nekakvim bogom. Moralnost izvire iz činjenice da smo društvene životinje i sasvim je prirodna pojava, spojiva s ateističko-materijalističkim svjetonazorom i evolucijskom teorijom. U suštini nema prevelike razlike između moralnih zakona Hamurabija, Mojsija, Lao-tsea, Kong-fu-tzea, Buddhe, Sokrata, Isusa...

Sva se moralnost može svesti na sebičnost i samoodržanje. Primjerice, što je toliko hvale vrijedno u "zlatnom pravilu"? Pa zar na taj način (čineći drugima što želimo da oni čine nama) također ne osiguravamo dobrobit za sebe same? Zar i sama "ljubav prema bogu" nije u suštini sebična nada u vječni život?

Ne kažem da je sebičnost loša, samo konstatiram činjenice. Sebičnost je nužna posljedica samospoznaje - svijesti da postojim i da sam jedinka, odvojena od svega drugog.

Kaže se u NZ da je vrhunac ljubavi - umrijeti za drugoga... Po mom mišljenju nema nikakve razlike između takve "altruistične ljubavi" i običnog luđaštva. Sva sreća da taj stupanj "uzvišenosti" dosegnu samo vrlo rijetki luđaci zvani sveci. Svi teški fizički i psihički poremećaji su rijetki...

Ima i onih koji žrtvuju svoj život (u ratovima primjerice) a da si zapravo i ne mogu objasniti zašto. Dobiju nekakav nejasan impuls da to učine i hop... Ludo.

odgovorko kaže:

Zapazi da ih je Jehova Bog krajnje obazrivo i iz ljubavi upozorio da će neuvažavanje njegovih mjerila imati za posljedicu smrt. Dakle Bog nije naumio smrt ljudima, ali smrt spominje kao upozorenje, kao krajnju nepovoljnu potencijalnu mogućnost.

Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!"

Taj bog opisan na prvim stranicama biblije je ili budala ili zlotvor. Budala ako je mislio da oni to neće učiniti, a zlotvor ako je znao da hoće. Svatko zna da kad malom djetetu nešto posebno zabraniš da će upravo to htjeti učiniti. Upravo zločesto bi bilo nešto zamamno staviti POSRED sobe i zabraniti djetetu da to ne dira...

Bog (pisano velikim slovom, savršeno biće) po definiciji ne može biti ni budala ni zlotvor. Taj tvoj JHWH, bog starog zavjeta - je zločesti, posesivni i osvetoljubivi bog, sasvim u skladu opakom svećeničkom kastom koja ga je izmislila. I definitivno nije Bog, ako takvo biće uopće i postoji.

[danaye]

Nodens kaže:

Bog (pisano velikim slovom, savršeno biće) po definiciji ne može biti ni budala ni zlotvor. Taj tvoj JHWH, bog starog zavjeta - je zločesti, posesivni i osvetoljubivi bog, sasvim u skladu opakom svećeničkom kastom koja ga je izmislila. I definitivno nije Bog, ako takvo biće uopće i postoji.

Postoji niz teologa koji tvrde da je Bog SZ-a potpuno različit Bogu NZ-a upravo zbog suprotnosti iskazanih u "Božjoj prirodi".

[odgovorko]

Citat:
"Cjelokupna ljudska znanost i tehnika je jedna vrsta "prkošenja" prirodnim zakonima."[/QUOTE]

Da, ali tako što ljudi znaju primjeniti neki drugi prirodni zakon. Htjeli mi to ili ne, tim zakonima smo podložni. Skok sa 5-og kata jednak je samoubojstvu. Što više, da bi smo živjeli moramo jesti.

Citat:
"Nema potrebe "moralni zakon" objašnjavati nekakvim bogom. Moralnost izvire iz činjenice da smo društvene životinje i sasvim je prirodna pojava, spojiva s ateističko-materijalističkim svjetonazorom i evolucijskom teorijom. U suštini nema prevelike razlike između moralnih zakona Hamurabija, Mojsija, Lao-tsea, Kong-fu-tzea, Buddhe, Sokrata, Isusa..."

Zapravo, to su riječi (dakako ne doslovno) apostola Pavla (Rimljanima 2:14). Dobrota ljudi bilo da su ateist, ili da su sljedbenici neke religije rezultat je jednog ugrađenog instrumenta kojeg biblja naziva - savjest.
Taj instrument je božji dar, no kao i svaki instrument lako se raštima.
Ipak ovdje je riječ o preddodžbi o besmrtnoj ljudskoj duši - religioznom konceptu kojeg nije lako uskladiti sa opće poznatim stvarima. A neko vjerovanje trebalo bi, iako nedokazivo, biti sukladno opće poznatim stvarima.
Biblja nudi takvu religiju.

Citat:
"Zar i sama "ljubav prema bogu" nije u suštini sebična nada u vječni život?"
Odlično pitanje, i Bibljia odogovara na to pitanje. To je zrelo razmišljanje.
Tko god je u stanju zaroniti u motive vlastitog obožavanja, na dobrom je putu da postane istinski vjernik, ali bogme i nevjernik.

Citat:
"Taj bog opisan na prvim stranicama biblije je ili budala ili zlotvor. Budala ako je mislio da oni to neće učiniti, a zlotvor ako je znao da hoće. Svatko zna da kad malom djetetu nešto posebno zabraniš da će upravo to htjeti učiniti. Upravo zločesto bi bilo nešto zamamno staviti POSRED sobe i zabraniti djetetu da to ne dira..."


Hm, da. No malom djetetu obično se kaže: "Sine moj, ili kćeri moja: nemoj to raditi zbog ...itd.
Prvim ljudima je jasno predoćena posljedica neposlušnosti.

Nije dakako ni budala ni zlotvor. Zašto?
Da bi ljudska bića živjela savršeni vječni život morala su učiniti nešto jednostavno. Naime, uvažiti pravo stvoritelja svemira da bude jedini suveren nad čovječanstvom i priznati da samo Njegova mjerila jesu na dobrobit čovjeka. Jeli bilo opravdano odmah prvi ljudski par staviti pred test lojalonsti?
Budući da je Bog dosljedan samom sebi i pošten prema samom sebi njegova stvorenja nisu stvorana kao programirani automati, kao već bića sa slobodnom voljom koja će uvažavati i ljubiti Stvoritelja zato što to ona žele.
Zapazi da je Bog taj svoj uvjet dao simbolizirati u jednom drvetu. Sasvim običma ljudska potreba za jelom bila je instrumnetom ispita lojalonosti Božjim mjerilima.
Izvještaj ne ukazuje da je to drvo i njegov plod po izgledu bilo nešto posebno. Naprotiv ukazuje na mnoštvo drugih izvrsnih plodova. (vrlo moguće mnogo privlačnijih i ljepših)
U toj zabrani nema ni trunke zlobe. Naprotiv, odraz je savršene dosljednosti stvoritelja i poštenja prema samom sebi.

Da li je Jehova Bog znao što će se dogoditi i time postao odgovaran za svo zlo?
Možda bi nekome odgovor mogao biti čudan, ali ne znamo da li je znao.
Iz biblijskih izvješća može se zaključiti (ne nužno) da Bog možda neke stavri nije znao unaprijed. Ne zato što to nije mogao znati, nego zato što je sebe mogao dovesti u situaciju da to ne zna. Bog svoju svemoć koristi kako hoće i na način koji je samo njemu poznat. (Neka vrlo vrlo – i previše maglovita usporedba bi bila situacija u kojoj bi ti sam sa sobom igrao poker sa velikom ulogom, i vučeš poteze zamišljenog protivnika. Hm, tja pokušaj sebe da zamisliš kako nastojiš da urediš svoj um tako da ne znaš kakve karte ima zamišljeni protivnik)
Dakako, razuman prigovor bi mogao biti i to da je mogao stvoriti novi ljudski par kad je ovaj prvi promašaio cilj i već osudjen na smrt. No na to pitanje odgovorit ću drugom prilikom.
Što je na koncu s tim edenskim drvetom?
Zamisli čovjeka koji bi pred zgradom državnog sabora gazio neki skupi prekrivač – ručni rad. Gazio bi on to i cijepao, a prolaznici bi ga samo začuđeno gledali. I ništa više. Međutim, zamisli što bi se dogodilo da netko pred tom istom zgradom gazi državnu zastavu čija vrijednost u samoj tkanini je stotinu puta manja od onog prekrivača. Što bi se tom čovjeku dogodilo? Bio bi u zatvoru prije nego li bi dovršio svoje djelo. Zašto? Jer je gazio simbol suverenosti jedne države.
E, prvi ljudski par upravo je to učinio. Pregazio je simbol Božje opravdane suverenosti nad čovjekom.

A centrtalna tema Biblije, nit koja se provlači od početka do kraja, i najvažnije pitanje u svemiru jest upravo to.
Da li je baš opravdano da Bog bude suveren nad čovječanstvom?

Nauka o besrmtnosti ljudske duše nema mjesta u tom pitanju.