Fjodor Mihajlovič Dostojevski

[morbidangel]

Hm, Dostojevski. Zadnja koju sam pročitao je bila Braća Karamazovi i moram priznati da sam je jedva završio, zadnjih 200 stranica mi je postala tako naporno dosadna da bih je, da se ne radi o Fjodoru, ostavio nepročitanu. I ne bi bila prva...

Idiota nisam čitao, je li bolja od Karamazova?

[s.e.v.e.n.]

morbidangel kaže:

Hm, Dostojevski. Zadnja koju sam pročitao je bila Braća Karamazovi i moram priznati da sam je jedva završio, zadnjih 200 stranica mi je postala tako naporno dosadna da bih je, da se ne radi o Fjodoru, ostavio nepročitanu. I ne bi bila prva...

Totalno te razumijem. Been there, done that.

morbidangel kaže:

Idiota nisam čitao, je li bolja od Karamazova?

Ma kakvi, još i gori! Dostojevski je jedan jaaako precijenjen pisac. Još kad se sjetim one njegove izjave o Rusima kao bogomdanom narodu!?

Ima li većeg primitivizma od nacionalizma?

[!xoo]

s.e.v.e.n. kaže:

Totalno te razumijem. Been there, done that.



Ma kakvi, još i gori! Dostojevski je jedan jaaako precijenjen pisac. Još kad se sjetim one njegove izjave o Rusima kao bogomdanom narodu!?

Ima li većeg primitivizma od nacionalizma?

Bogonosnom, a ne bogomdanom, povijesne istine radi.


Za one kojima su dosadni Braća Karamazovi, bolje je da ne čitaju Idiota. Ne zato što bi bio bolji ili lošiji, nego zato što među njima i Dostojevskim očito ne postoji "kemija". Čitati knjigu dokraja samo zato što se radi "o Fjodoru", kao da ti je Fjodor stric ili ujak, pa da ga ne uvrijediš? Hm.

[stari medo]

međutak kaže:

Pa da, baš to-htio je pokazati što se sve vrzma po umu čovjeka koji se odlučio za zločin i zaista ga počinio. Da, u pravu si, ni ja ga ne bih unaprijed etiketirala kao zločinca, ali mi se ni ne čini da je Dostojevski htio promovirati neku ideju o pravednom zločinu ili pokrenuti nekakvu dilemu kako se često smatra. On tu ideju samo stavlja Raskoljnikovu u glavu, a zapravo se čitavo vrijeme s njome ne slaže, a i kraj pokazuje da je to pogrešno. Dakle, kakva je tu dilema prisutna?! Osim možda "ubiti ili ne ubiti". Kad se samo sjetim satova školske lektire... Ne daj Bože reći da je Raskoljnikov obični ubojica koji je odlučio uzeti pravdu i sudbinu svijeta u svoje ruke! Ne, on je čovjek koji počini zločin zbog viših ideala, zbog nade u bolju budućnost, bla,bla... Onda gore čitam na Filozofiji temu "Ubiti jednoga da bi spasio sto" ili tako nešto, pa netko spomene Raskoljinikovljevu dilemu. Ma kakva dilema, čovjek je htio prikazati um jednog ubojice koji u toj svojoj navodnoj dilemi traži opravdanje, a i sam priznaje da nije za to sposoban, da nije predodređen da čini takvo nešto i na kraju ipak shvati da biti čovjek znači upravo ne počiniti zločin, a ne riješiti se "običnih ljudi" kako je mislio. I sam priznaje da mu nije trebao novac jer mogao je raditi kao prijatelj mu Razumihin, pa nešto sitno zaraditi, i sam priznaje da baba nije nikakva uš, nego ljudsko biće kao svako drugo i da on nema pravo odlučivati je li vrijedna života(iako, "nije bitna baba, bitan je princip"), i tako dalje, i tako dalje...I što je onda Fjodor htio reći?! I da, ovo što kažeš, vrlo su bitni njegovi biografski podaci, tj.to što je i sam izdržavao kaznu, a ne kao što se netko gore buni protiv pozitivizma. Pozitivizam se itekako može upotrijebiti u nekim slučajevima. Konkretno za Dostojevskoga je bitno znati da je bio robijaš, socijalist, znati njegove stavove o religiji, o Rusiji općenito... Sve nam to pomaže razumjeti što je zapravo htio reći. Meni je isto Rodion jako drag lik, ali ipak mislim da je naš Fjodor na njegovom primjeru htio pokazati ono što je uvidio kod ostalih robijaša i ubojica i razbiti predrasudu o nepopravljivim i za zločin predodređenim ljudima, a ne nekakvu moralnu dilemu i neki novi ideal kako se često misli.

Meni se cini da je on tu primarno htio pokazati dualnu sranu čovjeka, sukob (raskol) izmedju animalne, životinjske, bestijalne i razumne, ljudske strane (isti sukob postoji i kod Leona Glembaya).
Upravo stoga se glavni lik i zove Raskoljnikov (za razliku od Razumihina).
Kada animalno pobjedi svatko je sposoban za zlocin ali nakon toga dolazi razum odnosno savjest ili "prakticni um" kao najveca kazna za počinjeni zlocin.
Taj "unutarnji sudac" je po Dostojevskom upravo ono što čovjeka razlikuje od životinje.

[goran1973]

Dostojevski jeste bio ruski nacionalist, ali ovo što neki pišu da je precijenjen je najveća bedastoća koju sam danas pročitao. I meni je nekad u osnovnoj bio dosadan. Ali kasnije, tek kad upoznamo sam život vidimo svu veličinu njegova genija. Čitati njegove knjige znači gledati život iz drugog lica.

[s.e.v.e.n.]

goran1973 kaže:

Dostojevski jeste bio ruski nacionalist, ali ovo što neki pišu da je precijenjen je najveća bedastoća koju sam danas pročitao. I meni je nekad u osnovnoj bio dosadan. Ali kasnije, tek kad upoznamo sam život vidimo svu veličinu njegova genija.

S koliko si ti godina spoznao veličinu njegova genija?

goran1973 kaže:

Čitati njegove knjige znači gledati život iz drugog lica.

Hoćeš reći da je Dostojevski bio dvolična osoba?

[Latinovicz]

s.e.v.e.n. kaže:

S koliko si ti godina spoznao veličinu njegova genija?



Hoćeš reći da je Dostojevski bio dvolična osoba?

O moj Bože...

[s.e.v.e.n.]

Latinovicz kaže:

O moj Bože...

Zašto me ismijavaš?

[ravencrow88]

ja te ismijavam zbog neshvaćanja jednostavne metafore
nije bio dvoličan nego je gledao na život na drukčiji način, iz drukčijeg kuta

[goran1973]

Kada sam napisao da je čitanje njegovih djela kao gledanje života iz drugog lica imao sam prije svega u vidu realizam koji vidimo u njegovim djelima. Teško da postoji bolji način za opisivanje života i čovjeka od onoga koji je on činio. Stoga je čitanje njegovih knjiga jedinstveno iskustvo, maksimalo moguće približeno stvarnom životu.
Ja kada čitam Dostojevskog imam dojam da gledam stvarni život, toliko su mu djela duboka, realna, zivotna.

[s.e.v.e.n.]

goran1973 kaže:

Ja kada čitam Dostojevskog imam dojam da gledam stvarni život, toliko su mu djela duboka, realna, zivotna.

S obzirom da 1/ Dostojevski gleda na život na drukčiji način, iz drukčijeg kuta (nego ti), s obzirom da 2/ iz tog kuta (koji je drukčiji od tvog) gleda stvarni život - znači li to (ujedno i ) 3/ da se tebi život i svijet priviđaju? Ako da, nije li onda 4/ Dostojevski zapravo loš pisac, imajući na umu da je njegova veličina, jer je gledana iz tvog kuta, običan privid?

[međutak]

stari medo kaže:

Meni se cini da je on tu primarno htio pokazati dualnu sranu čovjeka, sukob (raskol) izmedju animalne, životinjske, bestijalne i razumne, ljudske strane (isti sukob postoji i kod Leona Glembaya).
Upravo stoga se glavni lik i zove Raskoljnikov (za razliku od Razumihina).
Kada animalno pobjedi svatko je sposoban za zlocin ali nakon toga dolazi razum odnosno savjest ili "prakticni um" kao najveca kazna za počinjeni zlocin.
Taj "unutarnji sudac" je po Dostojevskom upravo ono što čovjeka razlikuje od životinje.

Naravno, sve to stoji, pa i ova simbolika imena. Možemo mi ovdje navoditi i nabrajati što je on sve htio reći, ali meni se čini da svakako nije htio reći ono što mu se često pripisuje na satovima lektire i drugdje. Nikako on nije htio da mi sutra tražimo Raskoljnikovu opravdanje za zločin.

[međutak]

s.e.v.e.n. kaže:

Totalno te razumijem. Been there, done that.



Ma kakvi, još i gori! Dostojevski je jedan jaaako precijenjen pisac. Još kad se sjetim one njegove izjave o Rusima kao bogomdanom narodu!?

Ima li većeg primitivizma od nacionalizma?

Sorry šta upadam ničim izazvana, ali što po tebi nije precijenjeno? Možda J.K.Rowling?! Dostojevski precijenjen?! Nemojmo pretjerivati! Nećemo nešto prevrednovati samo zato da ne bismo kojim slučajem mislili isto kao svi drugi.

[goran1973]

@s.e.v.e.n.
Ja nigdje nisam napisao da Dostojevski gleda život iz nekog svog ekscentričnog kuta. Ne podmeći mí tuđe riječi.
Da još jednom pojasnim- gledati život iz drugog lica ne znači gledati iz drugog kuta.
To je metafora kojom se označava doživljavanje, promatranje, čitanje nečega u čemu mi aktivno ne sudjelujemo, a u ovom slučaju riječ je o remek djelima koji opisuju čovjeka i sam život u svom svojem hiperrealizmu.

[stari medo]

međutak kaže:

Naravno, sve to stoji, pa i ova simbolika imena. Možemo mi ovdje navoditi i nabrajati što je on sve htio reći, ali meni se čini da svakako nije htio reći ono što mu se često pripisuje na satovima lektire i drugdje. Nikako on nije htio da mi sutra tražimo Raskoljnikovu opravdanje za zločin.

Slazem se.
Proslo je vec dosta vremena kada smo obradjivali Zlocin i kaznu na satovima lektire i ne sjecam se da je rasprava isla u tom smjeru
Mozda su se sada vremena promjenila kada se trazi opravdanje za Raskoljnikov zlocin.
Mozda je to cak i moderno kada se stavi u neki drugi dnevno-politicki kontekst.
Mislim da je Dostojevski zelio reci upravo suprotno, nema opravdanja za zlocin.

[mala_purica]

obozavam dostojevskog..bas mi nekak lezi

idiot mi je the best...ne znam zasto...jednostavno sam se zaljubila u tu knjizicu

mastermind kod profiliranja likova, pogotovo na psihološkoj bazi

[Ariva]

Dostojevski, Dostojevski...! Tko može iscrpsti taj bunar mudrosti, sjanih likova, nevjerojatnih sudbina..., jedini pisac u povijesti svjetske književnosti koji je s takvom lakoćom stvarao djela napete fabule, koja se čitaju “na dušak“, i ujedno djela u kojima, kao nijedan pisac prije njega, tako duboko ponire u tajne i ponore ljudske duše. Pročitao sam Zločin i kaznu tri puta, Braću Karamazove dva puta, Idiota tri puta... I opet ću. Nakon Dostojevskoga (i Tolstoja, koji mu stoji uz rame, i koji je možda čak i bolji pripovjedač, hoću reći: bolji stilist od Dostojevskoga, kod kojega se zna naći i stilskoga “nereda“ u rečenici, ali, molim, dio tih prigovora otpada i na moguće loše prijevode), dakle nakon Dostjevskoga (i Tolstoja) svako drugo djelo ili drugi pisac izgledaju kao “druga liga“.
Nego, molim za pomoć: nikako ne uspijevam pronaći čuveni govor Dostojevskoga na otkrivanju spomenika Puškinu, pa molim cijenjeni “publicum“ da mi kaže gdje se taj govor može pronaći bilo u hrvatskom bilo u srpskom prijevodu, ako je uopće preveden! Hvala

[!xoo]

Ariva kaže:

Dostojevski, Dostojevski...! Tko može iscrpsti taj bunar mudrosti, sjanih likova, nevjerojatnih sudbina..., jedini pisac u povijesti svjetske književnosti koji je s takvom lakoćom stvarao djela napete fabule, koja se čitaju “na dušak“, i ujedno djela u kojima, kao nijedan pisac prije njega, tako duboko ponire u tajne i ponore ljudske duše. Pročitao sam Zločin i kaznu tri puta, Braću Karamazove dva puta, Idiota tri puta... I opet ću. Nakon Dostojevskoga (i Tolstoja, koji mu stoji uz rame, i koji je možda čak i bolji pripovjedač, hoću reći: bolji stilist od Dostojevskoga, kod kojega se zna naći i stilskoga “nereda“ u rečenici, ali, molim, dio tih prigovora otpada i na moguće loše prijevode), dakle nakon Dostjevskoga (i Tolstoja) svako drugo djelo ili drugi pisac izgledaju kao “druga liga“.
Nego, molim za pomoć: nikako ne uspijevam pronaći čuveni govor Dostojevskoga na otkrivanju spomenika Puškinu, pa molim cijenjeni “publicum“ da mi kaže gdje se taj govor može pronaći bilo u hrvatskom bilo u srpskom prijevodu, ako je uopće preveden! Hvala

Tko će ti odgovoriti ako ne ona koja je (sva) djela Dostojevskoga pročitala tko zna koliko puta; uvijek čitam nešto njegovo, pa makar paralelno s njim čitala i djela drugih pisaca. Govor posvećen Puškinu objavljen je u slavnom crvenom kompletu Dostojevskoga, uz Bjesove.

[Bednaya Nastya]

Ariva kaže:

Dostojevski, Dostojevski...! Tko može iscrpsti taj bunar mudrosti, sjanih likova, nevjerojatnih sudbina..., jedini pisac u povijesti svjetske književnosti koji je s takvom lakoćom stvarao djela napete fabule, koja se čitaju “na dušak“, i ujedno djela u kojima, kao nijedan pisac prije njega, tako duboko ponire u tajne i ponore ljudske duše. Pročitao sam Zločin i kaznu tri puta, Braću Karamazove dva puta, Idiota tri puta... I opet ću. Nakon Dostojevskoga (i Tolstoja, koji mu stoji uz rame, i koji je možda čak i bolji pripovjedač, hoću reći: bolji stilist od Dostojevskoga, kod kojega se zna naći i stilskoga “nereda“ u rečenici, ali, molim, dio tih prigovora otpada i na moguće loše prijevode), dakle nakon Dostjevskoga (i Tolstoja) svako drugo djelo ili drugi pisac izgledaju kao “druga liga“.
Nego, molim za pomoć: nikako ne uspijevam pronaći čuveni govor Dostojevskoga na otkrivanju spomenika Puškinu, pa molim cijenjeni “publicum“ da mi kaže gdje se taj govor može pronaći bilo u hrvatskom bilo u srpskom prijevodu, ako je uopće preveden! Hvala

Krasno, slažem se sa većim dijelom osim u boldiranog
:No hard feeling druže, vidim da vrlo cijeniš lik i djelo Dostojevskog, ali on i Tolstoj su dva polubrata koji se razilaze u trenutku susreta. Tolstoj je odličan stilist što se tiče karaktera ličnosti koja se provlači kroz složenu radnju, na mjestima me malo podsjeća na Krležu, ali Dostojevski stvara potpuno drugačije percepcije realnosti i karaktera. Taj ponor ljudske duše, raskol između životinjskog tijela koje jedino čini neke ljude-ljudima, duhovne krize i filozofske ideale...uopšte, svijet sjena robijaša koji kuša um mladih ljudi u životnoj krizi...

Tolstoj je genijalan, jednako krvav i živ, ali s manjom dozom "onoga" čega Dostojevski ima napretek.
Ali da, nakon njih, ništa nije isto .

Evo baš danas smo radili Puškinovu Elegiju, i spomenuli smo citat F.M.D-a, kako "sve počinje od Puškina"