/za one koji imaju vremena/ili im se da citati/ 
Proslo je vec ravno 10 godina otkad sam pjesice prehodao cijeli Velebit, pa me ta divljina mitske planine vec duze vrijeme doziva, unatoc tome sto svake godine svratim bar jedanput.
Ove godine odlucih se napokon odazvati. Ruta je bila odavno iscrtana, oprema nabavljena, i samo sam cekao povoljne vremenske uvjete u periodu kraj lipnja - sredina srpnja.
I bome sam se nacekao, vrijeme katastrofa, pogotovo na Sjev. Velebitu. Vec sam mislio da od moje hodacine nece biti nista jer ce mi se preklopiti obiteljsko-poslovni termini, kadli se losa vremenska prognoza u roku 24h pretvorila u onu koju cekam vec skoro 40 dana.
Kako bi bio siguran da se ekipa iz DHMZa nije opet zaigrala u subotu sam odjezdio biciklom na Sljeme, u principu pricekao jos jedan dan, i prelomio da idem, nabrzinu se spakirao i organizirao taxi sluzbu do Oltara (zena).
I tako je moj dugoocekivani solo put mogao zapoceti.
(DAN 1.) Oltari-Vucjak-Mali Rajinac-Golubic-Lubenovacka vrata-Novotnijev kuk-Rossijeva koliba
Krecem laganini stazom iz Oltara prema Zavizanu, putem tamanim maline kojih ima kao u prici i izvrsnog su okusa, a pronadje se i sumskih jagoda
Na Zavizanu cola, tankiranje, brzi skok na Vucjak i pravac Mali Rajinac. Ovaj prvi dan je udarnicki jer ima puno visinaca za popesti.
Sve ide po planu, vidik s M. Rajinca je prekrasan, put prema i na Golubic zapusten, a na kamenu kod Lubenovackih vrata lijepo pise - "samo za iskusne planinare".
Usponu nazad na Premuzicku nikad kraja, verem se po stijenama i nikako ugledati Rossijevu kolibu, vrijeme curi, nocenje u Alanu vec krizam, i na koncu taman stizem na lijepi zalazak sunca sa Rossijevog sklonista.
Drustvo mi prave 4 zivahna puha i sredovjecni par. Puhovi su bili dobri, za razliku od muske strane para koja je usnula dubokim snom uz konstantno milozvucje.
No dobro, nije hrkanje bilo problem nego napor pa su misici jos pola noci penjali umjesto da odmaraju. Na kraju sam ipak i ja zaspao.
FOTKE:
https://photos.app.goo.gl/n6iRNr6fqG3LcrRy6
(DAN 2.) Rossijeva koliba-Alan-Skorpovac-Bacic duliba-Dosen dabar-Ravni dabar
Ako je jucerasnji dan imao naglasak na visinu, danasnji ima na duzinu, pogotovo sto moram nadoknaditi zaostatak od jucer. U zoru odmah dizanje, klopa i put pod noge.
Do Alana dolazim pjevajuci, Premuzicka kroz kukove je prekrasna i lagana za hodanje. Radim kratku pauzu uz neizostavnu colu i picim dalje.
Pozar je popapao vecinu sume (citaj hlada), cista golet, pretoplo je, ali uz pogled na more i vjetric izdrzi se i to. Na Skorpovcu vrijeme provodim uz fantu jer cole nema i u drustvu simpaticnog domara koji mi daje korisne informacije za prolazak preko Dabarskih kukova.
Kratak sam s vremenom pa zaobilazim Bacic kuk i stizem na Ravni dabar taman u vrijeme kad treba ukljuciti ceonu lampu. Dio od Bacic kuka do doma je poprilicno zarastao, u razgovoru s Miletom saznajem da ljudi slabo dolaze, doslovce nema zive duze (isto je i na Skorpovcu), a kad se samo sjetim da je tu prije znalo biti ljudi za dva puna duga stola ispred doma.
Vecer je zavrsila u kontemplaciji sirokog spektra tema od politike i filozofije pa na dalje by Mile, njegov frend i ja...a kako bi i moglo drukcije he he.
FOTKE:
https://photos.app.goo.gl/gW4h2ZAEW44tvT5JA
(DAN 3.) Dabarska kosa-Butinovaca-Siroki kuk-Vranji kuk-Zuti kuk-Kiza-Baske ostarije-Zdrilo
Nocas sam se u krevetu napokon posteno odmorio, a Mile me svojim terencem rijesio dosadnog uspona na kosu. Di ces bolje.
Danasnji komad puta najvise iscekujem jer stazom preko Dabarskih kukova nikad nisam isao, niti sam se ikad popeo na Kizu (sram me bilo).
Sto reci, staza je ocaravajuca. Jutarnji pogledi sa Butinovace vec su nagovijestili kako bi to moglo izgledati. Sto sam dalje isao, nizao kuk za kukom, to je bilo atraktivnije, ali i teze za popesti se.
Secer na kraju je definitivno Kiza, i prekrasna staza u debeloj hladovini koja se spusta prema Baskim ostarijama. Stvarno fenomenalno, ali i sveukupno dosta naporno (pogotovo uspon na Kizu po tezoj varijanti).
U hostelu malo duza pauza, punjenje kompletne elektrike, uzivanje u ostarskom odresku. Klopa je odlicna, cijene vrlo konkurentne pa nije ni cudo da su kompletno puni - OK, Aikido seminar je bio u tijeku.
No, ja sam ionako planirao nociti u sklonistu Zdrilo, u koje sam na koncu dosao u sumrak i ostao paf kako je lijepo, a bome i luksuzno uredjeno. Elektrificirano, tekuca voda, pogled na more. Deluxe kategorija.
Citavu noc bura je ludovala i tresla kucicu, na svu srecu sve se smirilo oko 4h ujutro. Nista to mene nije moglo omesti, bas mi je bilo gust slusati taj huk i osjetiti snagu vjetra....sve dok po mrklom mraku nisam trebao izaci van i pomokriti se.
FOTKE:
https://photos.app.goo.gl/qcZmEe2w1AuUSZYW6
(DAN 4.) Zdrilo-Zdrilski kuk-Piskovita kosica-Sugarska duliba-Stap-Bukova suma
Nakon ranojutarnjeg uspona na Zdrilski kuk doslo je vrijeme za opraštanje od ovog bajkovitog mjesta. Sretan put pozeljela mi je jedna divokoza, bezbrizno me pogledavajuci, mirno se prosetala livadom ispred mene.
Danas dolazi do drasticne promjene terena, zemlja i trava u carstvu nedirnute bukove sume, sve skupa blagonaklono je djelovalo na moje sad vec gadne zuljeve.
Secem lagano, s noge na nogu, vjetar miluje travu, i tako korak po korak dolazim do obnovljenog sklonista Sugarska duliba. Ruku i uma djelo iste ekipe kao i Zdrilo, stvarno fascinantno.
Panoramski prozori zbilja su genijalna ideja, a kontejner iako je na suncu nije zagrijan, dapace, u njemu je vrlo ugodna temperatura.
Do Stapa rutinerski. Nigdje zive duse, sto sam i ocekivao. Tatekova koliba cista je suprotnost delux kontejneru. Unatoc dotrajalosti ima i ona svojeg sarma. Tankiram zalihe vode i pravac dalje.
Tabanam sumom, kad se smracilo, montiram sator posred staze i u krpe. Nakon kreveta na Ravnom dabru, najugodnija noc na turi - iako je suma nocu zivnula, orkestar raznoraznih kukaca pasao je umornom tijelu i duhu.
FOTKE:
https://photos.app.goo.gl/CpeUTgs877e3C17CA
(DAN 5.) Suma-Malo Rujno-Veliko Rujno-Strazbenica-Buljma-Struge-Vaganski vrh-Ivine vodice
Rujno valja cim prije pregaziti, jer kad tu sunce upece, a hlada nema, nikome nije dobro, pa ni meni. Stoga, cim se razdanilo sator je bio na ruksaku a ja u pokretu.
Kod kapelice, na V. Rujnu odmor, pranje i dorucak, pa na Strazbenicu. Tu se pak na vidikovcu naslikava oveca grupa Nijemaca (15ak), od cega polovinu cini djecurlija. Bura dere a ekipa ne kuzi da se vrijeme kvari - tipicni turisti.
Tempo mi je odlican, teren jako dobro poznat, gledam stazu i cijelo vrijeme si mislim koliko blesav moras biti i tu se spustati biciklom
Na Buljmi, na otvorenom dolazi do onoga cega sam se plasio - kise. Zbrisem u sumu, gurnem ruksak pod kamen, a bome i sebe, pol virim pol sam se prekrio jaknom - kad se nebo otvorilo.
Onako neudobno scucuren molim Boga da ne potraje dugo, i nakon 10min, stane i razdani se. Gas do Struga na sigurno, malo me ipak navlazilo ali dobro sam prosao, kadli je krenula tarapana.
Oplelo je grmljavinsko nevrijeme, to su bombe a ne kapljice padale i tako iducih 45min. Kasnije je sunce izaslo, vjetar se primirio, kao da nista nije bilo. Pricekam da se posusi trava i moja obleka do kraja, i nista, odoh dalje.
Do Vaganskog super, ugodna temp, lijepi pogledi, a u daljini gledam oblake, iznad Sv. brda, zamracenje, oluja. Ako to bura ne rastjera ne bu me Sv. brdo vidjelo danas.
Ubrzo sam se i ja nasao u oblaku, kisa visi u zraku, ali na svu srecu nista od nje. Vjetrometina me samarala barem dva i pol sata, vidljivost je bila sve manja, svega nekoliko metara, zahladilo je i samo sam cekao snijeg pa da bude sve u kompletu.
Iz razumnih razloga sijecem desno na Ivine vodice. Nesto nize i juznije, zavaljen u travu, i zasticen od udara vjetra lovim kadrove zalaska sunca s pogledom 180° prema obali, i tako u sumrak eto me u sklonistu.
FOTKE:
https://photos.app.goo.gl/o3zWoez4sv1iqc7E9
(DAN 6.) Ivine vodice-Njive Lekine-Mala Paklenica
Vecer u sklonistu proveo sam s mladjim Cehom, covjek je prvi put na Velebitu, fasciniran vidjenim, a vidio je puno jer vec danima hoda od Krasnog na ovamo, a za sutra ima isti plan kao i ja - izlazak kroz Malu Paklenicu. Zna covjek sto valja
Kao i svako jutro cim se razdani ja sam budan, pa tako prvi krecem na put, Ceh me kasnije sustize jer zbog zuljeva moram takticki gaziti nizbrdo (sve ce to more zalicit).
Meni je kanjon M. Paklenice cista divlja fantazija, tako da unatoc bolovima, gustam i pentram se po stijenama kao da me nista ne boli. Kao i prije 10g. susrecem dosta ljudi, od nekih 15ak, samo je 2 adekvatno obuceno i opremljeno, i nije mi jasno gdje je tim ljudima pamet.
Dvoje (nasih) mladih i nadobudnih, u fitness obuci i odjeci, bez hrane i sa pol litre vode sam lagano vratio nazad kroz kanjon, a oni su mislili zaokruziti kroz V. Paklenicu. Objasnio sam im neke stvari, i pametno su na kraju odlucili. Iako su imali kartu nisu pojma imali gdje su.
Na recepciji sam se oprao, osvjezio i pripremio za povratak u civilizaciju, a ljudina od recepcionera me prebacio autom do Dinka, gdje sam se posteno najeo, napojio i napunio mobitel.
FOTKE:
https://photos.app.goo.gl/THAhnmbVS5kMqh4r5
Kasnije na plazi dok sam cekao BUS za Zagreb izmjerio sam u hladu 35°C, more je 25°C.
Eto, vrijeme samo za mene je isteklo. Sad slijedi dva tjedna odmora s obitelji.
Prema Suuntu, sveukupno pregazeno 145km, popenjano 7800m i za to sve je utroseno ravno 72h.
VIDEO:
https://youtu.be/dlhjNckajoU
Linearni mod
