Quote:
Tomgold kaže:
Možda bi prije evenualnog odgovora trebali sami malo proanalizirati,jer na prvu vjerovatno nitko neće reći/priznati,ali mislim da dosta nas ipak planski radi puno stvari.
Uz spomenuti odlazak na posao,vožnja auta,pa do točno određeno vrijeme za polazak i odlazak u kupnju.Planirano vrijeme odlaska na kavu i planirano vrijeme za provesti kavu s nekime...
Mnogi u poslu cijene moju perfekciju,ali moram priznati da mi je to malo ,ipak malo spontanosti ne škodi.
|
zašto misliš da nećemo priznati?
ja osobno mislim da je spontanost precijenjena
da, znam da na poslu moram biti u x sati i znam da mi do posla treba y vremena
da, može mi se dogoditi nešto da jedan dan zakasnim, ali ne može biti pravilo da kasnim svaki dan jer sam "spontana" (ako pod tim mislimo na zaboravila, zaspala, nisam stigla....)
vrlo odgovorno pratim količinu mlijeka u kući za jutarnju kavu i broj rola wc papira
da mi se dogodi da umjesto planiranog odlaska u šoping odem "spontano" negdje i dočekam jutro bez to dvoje ne bih se osjećala cool i posebnom, samo usranom
sad ozbiljno
barem mala doza planiranja je potrebna u životu
lako je biti spontan dok iza sebe imaš obiteljsku infrastrukturu (čitaj - teenager si) i neko drugi razmišlja o tim stvarima
jednog dana kad postaneš "svoj čovjek", možda dobiješ i djecu, imaš posao koga moraš zadržati, više si ne možeš dozvoliti luksuz spontanosti
daleko od toga da se mora isplanirati svaki trenutak u danu
sad mi pada na pamet moja susjeda
žena je neorganizirana do bola, a stalno nešto radi
nešto krene raditi pa shvati da joj za to treba nešto
to "nešto" obično nije kupila
onda ide u trgovinu
pa tamo smisli da mora još u banku........
ponekad mi izgleda da ima pamćenje zlatne ribice
na kraju dana doslovno padne s nogu a pravi učinak - 0 bodova
uz samo malo planiranja obavila bi neke stvari u dva sata
ne, ona "spontano" leta okolo sa učinkom crva u kamenu
mala doza planiranja je potrebna
opsesivno planiranje dužine druženja na kavi, broja stranica koje se moraju pročitati i sl. - nepotrebno