Podsvijest

[Beljki]

nadaren kaže:

Beljki...
Koristimo samo neznatan dio mozga kazu naucnici 10 / procenata,

Gdje i koji naucnici to kazu? Jesi uopce pogledao link? Obican urbani mit, niti jedan znanstvenik koji se bavi proucavanjem mozga ne tvrdi nista slicno.

ostali dio mozga nije mrtav samo je u latentnom stanju i samo ponekad se aktivira...

Referenca, istrazivanje? Razliciti djelovi mozga su zaduzeni za razlicite funkcije i nisu stalno jednako aktivni, ali nema nicega poput 10 iskljucivo aktivnog i 90 koje je neaktivno osim kod nekih izuzetaka. Kao sto ti nije niti cijelo tijelo stalno aktivno, sada vise koristim prste pisuci na tastaturi nego stopala, kada se odem setat biti ce obratno, ali generalno uzevsi cijelo tijelo je u funkciji osim tu i tamo nekog bilo atavizma bilo nedovoljno poznatog mehanizma, no toga je vrlo, vrlo malo.

Tesla je recimo koristio mnogo veci deo mozga od vecine ljudi...
Kada su u ameriku dosla neka dva boxsera iz bivse jugosllavije na rucku u hotelu newjorker kada je jedan od tih boxsera htio izaci u toalet , nije se mogao pomac smjesta jer ga je Tesla hipnotisao.

Urbani mitovi nisu cinjenice, a jos manje znanost i psihologojia.

Evo dokaz da mozak moze biti iskoriscen i koriscen na pravi nacin.

Svaka budala moze nauciti hipnotizirati druge (dovoljan dokaz je sto i ja mogu ) i obicni su psiholoski trikovi u pitanju, nikakve carobne neotkrivene funkcije mozga.

Mislim da bi trebao preci na alternativu ipak, tamo ces mozda imati bolju podlogu za ove teorije, u psihologiji i neurologiji malo teze

[nadaren]

Pusti teoriju...
Objasni mi... Kako to da zena podigne auto od tonu mozda tereta jer joj je isti pritisnuo sina i smrt mu prijeti?
A ta ista zena do tada nije mogla podici tereta vise od 20 kg..?
Sta kazu naucnici o tome ?
Jel i to urbana legenda...
Mislis li da ovo o Tesli nije istina ?
Objasni mi kako se to hoda po zaru...
Mozes li ti hipnotisat ipo zaru hodat ?

Vjerujem da mozes samo treba uciti...
Znas li sta je Vuk karadzic zapisao...
" postoji neka tanka nit opna tanka kozica odmah izmedju ociju i kada ta opna pukne tada se otvar trece oko i covjekmoze cuda da cini"...
Ovako nekako je zborio Vuk...

[mukotrpak]

nadaren kaže:

Pusti teoriju...
Objasni mi... Kako to da zena podigne auto od tonu mozda tereta jer joj je isti pritisnuo sina i smrt mu prijeti?
A ta ista zena do tada nije mogla podici tereta vise od 20 kg..?
Sta kazu naucnici o tome ?
Jel i to urbana legenda...
Mislis li da ovo o Tesli nije istina ?
Objasni mi kako se to hoda po zaru...
Mozes li ti hipnotisat ipo zaru hodat ?

Vjerujem da mozes samo treba uciti...
Znas li sta je Vuk karadzic zapisao...
" postoji neka tanka nit opna tanka kozica odmah izmedju ociju i kada ta opna pukne tada se otvar trece oko i covjekmoze cuda da cini"...
Ovako nekako je zborio Vuk...

Čuj, jel ti to ozbiljno?

[Beljki]

nadaren kaže:

Pusti teoriju...
Objasni mi... Kako to da zena podigne auto od tonu mozda tereta jer joj je isti pritisnuo sina i smrt mu prijeti?
A ta ista zena do tada nije mogla podici tereta vise od 20 kg..?
Sta kazu naucnici o tome ?
Jel i to urbana legenda...
Mislis li da ovo o Tesli nije istina ?
Objasni mi kako se to hoda po zaru...
Mozes li ti hipnotisat ipo zaru hodat ?

Vjerujem da mozes samo treba uciti...
Znas li sta je Vuk karadzic zapisao...
" postoji neka tanka nit opna tanka kozica odmah izmedju ociju i kada ta opna pukne tada se otvar trece oko i covjekmoze cuda da cini"...
Ovako nekako je zborio Vuk...

Kako rekoh mislim da si na krivom podforumu

-Prvo za ovo navedeno u velikoj mjeri postoje vrlo racionalna objasnjenja.
-Drugo ja nisam materialisticki redikcionista da tvrdim kako nista van toga nema, samo ne prihvacam svaku pricu tek tako, a onda niti svako njeno objasnjenje. Izmedju svje je to laz i svaka prica je istina postoji citava lepeza mogucnosti.
-trece i najvaznije nista od toga nema veze sa tezom od 10% mozga. Pazi, ne govorimo o tezi o 10% realiziranih potencijala. To bi bila odokativna tvrdnja koju je tesko sa sigurnoscu osporavat ili dokazivat iako upitna. Medjutim kada govoris o koristenju ili nekoristenju fizickih djelova mozga, a koje sada mozemo dosta dobro mjeriti prica je jednostavno netocna, nema se tu puno o cemu raspravljati i teoretizirati kad se moze mjeriti i snimati.

Druga je stvar sto je mozak u velikoj mjeri nepoznat organ, sto se moze jako dobro prilagodjavati i samim time ima poztencijal za puno toga. Kao sto kompjuter ima potencijal za puno toga, ovisno za sto ga koristis, ali je uvijek (skoro) aktivan i hard, i ram i procesor itd.

No bez obzira sto bilo istina uzmi u obzir da je ovo tema na psihologiji, a ne na alternativi i da bi se trebali drzati onoga sto je u nekim barem minimalnim okvirima psihologije kao znanstvene discipline, a na alternativi postoje teme za rasprave o neobjasnjivim mogucnostima i digadjajima

[nadaren]

Ja govorim o tome... Kako samo 10 procenata mozga iskoriscavamo... Ostalo se samo ponekad aktivira kada bi nam uspjelo i ostalih 90 procenata upotrjebit i usmjerit u pravom smjeru... Mogli bismo " hodati po vodi"...

[Beljki]

I ako 500x ponovis neces uciniti istinitim.

Navedi koji su to znanstvenici koji to tvrde i na osnovu kojeg znanstvenog istrazivanja?

[Stronger Free]

Da bi znali da iskorištavamo baš 10% (ili bilo koji drugi postotak) potencijala mozga u odnosu na 5%, 15% ili možda 75% trebali bi znati koji su to sve potencijali, odnosno imati znanje o 100% potencijala. Kako to ne znamo, onda ne možemo niti znati da je riječ o baš 10%. Toliko o potencijalima.

S druge strane, tehnike snimanja mozga, kao i proučavanje efekata oštećenja mozga otkrile su aktivnost i funkcije u gotovo svim dijelovima mozga, tako da je mit o 10% mozga davno pobijen (za potencijale se vratite na gornji odjeljak).

[nadaren]

Beljki... Vidim mnogo znas (respect) medjutim ukoliko me zelis uvjerit da mi koristimo i desnu i lijevu mozdanu hemisferu podjednako i istovremeno i da iskoriscavamo cjelokupne potencijale nasega mozga ja se sa tobom i sa bilo kime ko tako misli ne slazem.

Recimo Yogin sjedi u svojoj lotos pozi...
Meditira ... I snijeg se oko njega lagano otapa jedan metar u krug i lagano oko njega
Pocinje da raste trava i ljubicica...
Na koji nacin mu to uspjeva... Sta kazu naucnici ?
Um, nase misli imaju talasnu duzinu...
Mozda uz pomoc misli Yogin utice na svoju okolinu...
Ili mozda... Ima jaku zelju, vjeru ocekivanje...

Emil.Cue... Sjetimo se samo njega...

[Almost Rosey]

@nadaren, vidim da te ova problematika jako zanima, no čini mi se da s ekipom ovdje nisi na istom kolosjeku i da se ovdje nešto više raspravlja o znanstvenim, opipljivim, istraživim aspektima ljudskog uma, pa ćeš možda više diskutanata perspektive slične tvojoj pronaći na Duhovnosti ili Alternativi naravno, slobodan si pisati i ovdje, dok je u skladu s pravilima podforuma, no čitajći ovu diskusiju, imam dojam da netko šumom, a netko drumom pa nisam sigurna koliko će se konstruktivna rasprava iz toga izroditi

[Beljki]

nadaren kaže:

Beljki... Vidim mnogo znas (respect) medjutim ukoliko me zelis uvjerit da mi koristimo i desnu i lijevu mozdanu hemisferu podjednako i istovremeno i da iskoriscavamo cjelokupne potencijale nasega mozga ja se sa tobom i sa bilo kime ko tako misli ne slazem.

Recimo Yogin sjedi u svojoj lotos pozi...
Meditira ... I snijeg se oko njega lagano otapa jedan metar u krug i lagano oko njega
Pocinje da raste trava i ljubicica...
Na koji nacin mu to uspjeva... Sta kazu naucnici ?
Um, nase misli imaju talasnu duzinu...
Mozda uz pomoc misli Yogin utice na svoju okolinu...
Ili mozda... Ima jaku zelju, vjeru ocekivanje...

Emil.Cue... Sjetimo se samo njega...

Problem povrsne propagande u alternativi je sto ponekad "ukradu" elemente iz znanstvenih istrazivanja, no onda selektivno ignoriraju sve ono sto im ne pase kao i sve kasnije otkriveno. Isti oni scanovi mozga koji pokazuju razlike u aktivnostima hemisfera, ista ona istrazivanja koja su otkrila da mozak uopce ima funkciju koju ima (sjetimo se da to uopce nije bilo univerzalno prihvaceno u predznanstveno doba) pokazuje i to da ima malo neaktivnih (u prosjeku) djelova mozga.

Isto tako danas znamo da podjela funkcija na lijevu i desnu hemisferu nije tako stroga, da djelovi mozga mogu preuzeti funkcije drugih djelova (recimo nakon mozdanog udara), da neke karakteristike u pojedincima mogu biti "smjestene" bilo na jednom, bilo na drugom djelu itd.

Dakle nema nikakvog govora, dokazano, o tome da je samo 10 % mozga aktivno. Mozes vjerobvati da je tako kao sto mozes vjerovati da je zemlja ravna ploca, medjutim to je onda predmet interesa religije, a ne psihologije.

E sad koji su potencijali togmozga sa svim njegovim mogucnostima kombiniranja i koliko toga mi koristimo je drugo pitanje. Je li sve uopce u mozgu je trece pitanja itd, no i tu ne mozemo kako Free reci imati nikakve jasne postotke posto se nepoznato ne moze kvantificirati da bi nam omogucito tocne omjere.

Ne bi me zacidilo da postoje istrazivanja tummo praksi koje opisujes (uz pjesnicku slobodu sa ljubicicama ) buduci se povremeno takva znaju raditi, a tibetanci se znaju odazivati. STo je objasnjenje mozemo spekulirati, no buduci je dokazana promjena tjelesne temperature i da se praksa tradicionalno mjeri susenjem po hladnoci tkanina na tijelu isl puno je logicnije tvrditi da se radi o promjenama u fiziologiji i grijanjem tijela grije okolina (posredno) nego nekom okultnom direktnom (neposredno umom, neovisno o tijelu) utjecaju na fizicku okolinu.

Da na fizioloske pojave mozemo utjecati umom je neosporno i to znamo i bez tibetanaca te se u u znanstvenim okvirima razvilo neke metode (hipnoza, AT, biofidbek itditd) kojima se to u nekoj mjeri moze, a koja je tocno granica takvih utjecja je vec pitanje za debatu.

No opet nema veze sa onom pricom o 10%

Kakve pa veze ima Cue, sugestija i placebo nisu nista vise toliko egzoticno i opet ne vidim vezu sa pojednostavljivanjima tipa 10% mozdane aktivnosti Cak i da prihvatimo tradicionalnu psihoanaliticku ideju o podsvjesti i Cuove ideja kao i objasnjenja hipnoze u tom modelu i dalje se radi samo o pukusaju utjecaja na podsvjesne procese koji su medjutim i dalje tu, to sto su ispod praga svjesti ne znaci da se ne odvijaju, da ne utjecu n nas zivot i da su nesto neaktivno sto sada aktiviramo vec da samo nesto sto radimo automatski i nesvjesno pokusavamo svjesno usmjeravati. A tu se opet odmicemo od fizickog promatranja mozga u konceptualne modele (po sebi nedokazive), jos smo ipak daleko od "teorije svega".:

[nadaren]

Almost @ pozdrav odoh ja na LjeS...

Pozdrav beljki i ostalima...nastavicu ja sa citanjem vidim , imam mnogo toga naucit a imam i od koga.
Znanja nikad dosta!

[Grimble Gromble]

Jel ima na ovom ionako polumrtvom pdf-u nekog stručnog? Nisam znao u koju temu bih smjestio upit, ova mi se čini nekako najprikladnije. Dakle, radi se o jednom fenomenu za koji vjerojatno postoji naziv i koji je koliko toliko objašnjen sa znanstvene strane, pa ako netko zna o čemu se točno radi - bio bih zahvalan.

Inače imam jako živopisne snove kojih se često sjećam (lucidni snovi mi se često događaju), neke situacije iz RL znaju često imati poveznice sa snovima (govorim općenito) i sl. Uglavnom, da ne duljim, jako su mi zanimljiv fenomen. E sad, ima jedna stvar, a to je ona zbog koje i pišem ovaj post. Bit će teško objasniti, ali ću pokušati. Zna mi se dogoditi - flashback. Najčešće, ali ne uvijek, nakon traumatičnog iskustva (pod traumatičnim iskustvom podrazumijevam npr. prekid s partnerom, prekid prijateljstva, gubitak posla, smrt bliske osobe i sl.). Zna se tu raditi i o sasvim svakodnevnim stvarima, ali rjeđe.

Nazovimo to flashbackom. Znači, prije nego utonem u san, već sam u nekom polusnu, ne razmišljam konkretno o ničemu (ili se ne sjećam da o nečemu razmišljam), kad najednom mi kroz glavu prostruji takav flashback, ali jednostavno od nikud. On nosi tu informaciju o određenom događaju, ali je tako nekako čist i izoštren, kao da me osvijesti i daje odgovore. Naravno, svjestan sam ja i budan da ću npr. jednog dana umrijeti i da više neću postojati, ali i sve ostalo što takav događaj podrazumijeva. Ali u tom flashbacku, ta svjesnost je toliko izoštrena, osvijetljena, pomalo zaprepaštujuća i jeziva jer kao da zapravo budan nisam još svjestan da ću jednog dana prestati postojati, ali taj flashback mi zapravo otvara oči da shvatim kolika je vjerojatnost nepostojanja jednog dana zapravo velika i vrlo vjerojatna. Ali i ono, hej, umrijet ćeš jednog dana - to je fakt koji je neizbježan. Kad usporedim taj doživljaj s onim iz budnog stanja, imam osjećaj kao da budan još uvijek nisam pojmio smrtnost. I ono, nije baš najugodniji osjećaj, jer nakon tog polusna/drijemanja što li već usred tamne i grobne tišine, ekspresno me taj flashback vrati u izrazito budno stanje... I naravno, on se zna ponavljati noćima, zaredom...

Ne znam koliko će me netko shvatiti ili možda prepoznati o čemu se radi, ali... Nadam se da hoće. O kakvom se fenomenu tu radi, i što kaže psihologija kao znanost*?

*Please, zanima me čisto sa znanstvene strane, neke alternativna tumačenja koja nemaju uporišta sa znanstvenim istraživačkim radom mi nisu napeta.

[8472]

Grimble Gromble kaže:

Jel ima na ovom ionako polumrtvom pdf-u nekog stručnog? Nisam znao u koju temu bih smjestio upit, ova mi se čini nekako najprikladnije. Dakle, radi se o jednom fenomenu za koji vjerojatno postoji naziv i koji je koliko toliko objašnjen sa znanstvene strane, pa ako netko zna o čemu se točno radi - bio bih zahvalan.

Inače imam jako živopisne snove kojih se često sjećam (lucidni snovi mi se često događaju), neke situacije iz RL znaju često imati poveznice sa snovima (govorim općenito) i sl. Uglavnom, da ne duljim, jako su mi zanimljiv fenomen. E sad, ima jedna stvar, a to je ona zbog koje i pišem ovaj post. Bit će teško objasniti, ali ću pokušati. Zna mi se dogoditi - flashback. Najčešće, ali ne uvijek, nakon traumatičnog iskustva (pod traumatičnim iskustvom podrazumijevam npr. prekid s partnerom, prekid prijateljstva, gubitak posla, smrt bliske osobe i sl.). Zna se tu raditi i o sasvim svakodnevnim stvarima, ali rjeđe.

Nazovimo to flashbackom. Znači, prije nego utonem u san, već sam u nekom polusnu, ne razmišljam konkretno o ničemu (ili se ne sjećam da o nečemu razmišljam), kad najednom mi kroz glavu prostruji takav flashback, ali jednostavno od nikud. On nosi tu informaciju o određenom događaju, ali je tako nekako čist i izoštren, kao da me osvijesti i daje odgovore. Naravno, svjestan sam ja i budan da ću npr. jednog dana umrijeti i da više neću postojati, ali i sve ostalo što takav događaj podrazumijeva. Ali u tom flashbacku, ta svjesnost je toliko izoštrena, osvijetljena, pomalo zaprepaštujuća i jeziva jer kao da zapravo budan nisam još svjestan da ću jednog dana prestati postojati, ali taj flashback mi zapravo otvara oči da shvatim kolika je vjerojatnost nepostojanja jednog dana zapravo velika i vrlo vjerojatna. Ali i ono, hej, umrijet ćeš jednog dana - to je fakt koji je neizbježan. Kad usporedim taj doživljaj s onim iz budnog stanja, imam osjećaj kao da budan još uvijek nisam pojmio smrtnost. I ono, nije baš najugodniji osjećaj, jer nakon tog polusna/drijemanja što li već usred tamne i grobne tišine, ekspresno me taj flashback vrati u izrazito budno stanje... I naravno, on se zna ponavljati noćima, zaredom...

Ne znam koliko će me netko shvatiti ili možda prepoznati o čemu se radi, ali... Nadam se da hoće. O kakvom se fenomenu tu radi, i što kaže psihologija kao znanost*?

*Please, zanima me čisto sa znanstvene strane, neke alternativna tumačenja koja nemaju uporišta sa znanstvenim istraživačkim radom mi nisu napeta.

Sanjaš. Doslovno. Ništa specijalno.

[Grimble Gromble]

8472 kaže:

Sanjaš. Doslovno. Ništa specijalno.

Ne, nije san i ne, ne sanjam.

Dalje netko?

[LongSinceDark]

Fenomen zvan somnium vulgaris.

[Svjetlosni]

Mozda neka vrsta hipnagoskih slika

Bilo bi dobro da zapisujes snove

[Leteća]

Grimble Gromble kaže:

Jel ima na ovom ionako polumrtvom pdf-u nekog stručnog? Nisam znao u koju temu bih smjestio upit, ova mi se čini nekako najprikladnije. Dakle, radi se o jednom fenomenu za koji vjerojatno postoji naziv i koji je koliko toliko objašnjen sa znanstvene strane, pa ako netko zna o čemu se točno radi - bio bih zahvalan.

Inače imam jako živopisne snove kojih se često sjećam (lucidni snovi mi se često događaju), neke situacije iz RL znaju često imati poveznice sa snovima (govorim općenito) i sl. Uglavnom, da ne duljim, jako su mi zanimljiv fenomen. E sad, ima jedna stvar, a to je ona zbog koje i pišem ovaj post. Bit će teško objasniti, ali ću pokušati. Zna mi se dogoditi - flashback. Najčešće, ali ne uvijek, nakon traumatičnog iskustva (pod traumatičnim iskustvom podrazumijevam npr. prekid s partnerom, prekid prijateljstva, gubitak posla, smrt bliske osobe i sl.). Zna se tu raditi i o sasvim svakodnevnim stvarima, ali rjeđe.

Nazovimo to flashbackom. Znači, prije nego utonem u san, već sam u nekom polusnu, ne razmišljam konkretno o ničemu (ili se ne sjećam da o nečemu razmišljam), kad najednom mi kroz glavu prostruji takav flashback, ali jednostavno od nikud. On nosi tu informaciju o određenom događaju, ali je tako nekako čist i izoštren, kao da me osvijesti i daje odgovore. Naravno, svjestan sam ja i budan da ću npr. jednog dana umrijeti i da više neću postojati, ali i sve ostalo što takav događaj podrazumijeva. Ali u tom flashbacku, ta svjesnost je toliko izoštrena, osvijetljena, pomalo zaprepaštujuća i jeziva jer kao da zapravo budan nisam još svjestan da ću jednog dana prestati postojati, ali taj flashback mi zapravo otvara oči da shvatim kolika je vjerojatnost nepostojanja jednog dana zapravo velika i vrlo vjerojatna. Ali i ono, hej, umrijet ćeš jednog dana - to je fakt koji je neizbježan. Kad usporedim taj doživljaj s onim iz budnog stanja, imam osjećaj kao da budan još uvijek nisam pojmio smrtnost. I ono, nije baš najugodniji osjećaj, jer nakon tog polusna/drijemanja što li već usred tamne i grobne tišine, ekspresno me taj flashback vrati u izrazito budno stanje... I naravno, on se zna ponavljati noćima, zaredom...

Ne znam koliko će me netko shvatiti ili možda prepoznati o čemu se radi, ali... Nadam se da hoće. O kakvom se fenomenu tu radi, i što kaže psihologija kao znanost*?

*Please, zanima me čisto sa znanstvene strane, neke alternativna tumačenja koja nemaju uporišta sa znanstvenim istraživačkim radom mi nisu napeta.

Ne znam termin, ali dogodilo mi se nešto slično, nakon jednog traumatičnog iskustva, malo izravnije vrste od onih koja spominješ. I osjećaj nije bio 'umrijet ćeš jednog dana' nego 'umrijet ćeš ako zaspeš, sad i odmah', svaki, ama baš svaki put kad bih počela tonuti u san. Trajalo je nekih tjedan dana i ne mogu se sjetiti kako sam ponovno počela spavati. Znam samo da me je dok je to trajalo cijela situacija jako ljutila, baš sam bila nadrkana strašno. Mislim da je to nešto povezano s amigdalom, jer taj put nije pomogao ni onaj trik kojim sam srezala panične, a to je razmišljanje 'da, umirem, baš zanimljivo'. Znači više fiziološka nego psihološka baza. Evenutualno, možeš se pokušati sjetiti kada si prvi put iskusio taj osjećaj i što ti se tada događalo u životu, a onda na psihoterapiji (ili na neki drugi način) razriješiti izvornu traumu, ali mislim da bi bilo produktivnije napraviti neke korekcije u načinu života. Tipa, paziti na prehranu, vježbati, izbjegavati droge, alkohol, kofein i druge stimulanse živčanog sustava, možda meditirati malo ili se posvetiti nekoj drugoj opuštajućoj aktivnosti.

[Enchantress]

Grimble Gromble kaže:

Nazovimo to flashbackom. Znači, prije nego utonem u san, već sam u nekom polusnu, ne razmišljam konkretno o ničemu (ili se ne sjećam da o nečemu razmišljam), kad najednom mi kroz glavu prostruji takav flashback, ali jednostavno od nikud. On nosi tu informaciju o određenom događaju, ali je tako nekako čist i izoštren, kao da me osvijesti i daje odgovore. Naravno, svjestan sam ja i budan da ću npr. jednog dana umrijeti i da više neću postojati, ali i sve ostalo što takav događaj podrazumijeva. Ali u tom flashbacku, ta svjesnost je toliko izoštrena, osvijetljena, pomalo zaprepaštujuća i jeziva jer kao da zapravo budan nisam još svjestan da ću jednog dana prestati postojati, ali taj flashback mi zapravo otvara oči da shvatim kolika je vjerojatnost nepostojanja jednog dana zapravo velika i vrlo vjerojatna. Ali i ono, hej, umrijet ćeš jednog dana - to je fakt koji je neizbježan.

Imam i ja jedan (doduše drugačiji) strah koji u budnom stanju fino držim pod kontrolom ili naprosto ni ne primećujem, ali mi se dešava ponekad da me preplavi baš u trenutku kad tonem u san. Ponekad mi se pojavljuje i prilikom buđenja.

Mislim da kad se opuštamo i padamo u san, naš razum se umiruje, svest tone i onda se može dogoditi da na površinu isplivaju naši strahovi, pogotovo ako su aktivirani nekim traumatičnim događajem. Strah od smrti je prirodan i jedan od jačih strahova sa kojima se suočavamo.

[Dagmar]

Grimble Gromble kaže:

Jel ima na ovom ionako polumrtvom pdf-u nekog stručnog?

Ponekad ima
Mada ti u ovom slučaju neće (tj neću :-) ) biti od prevelike pomoći.
Evo link sa stručnim sažetkom:
https://www.psychologytoday.com/us/b...-death-anxiety

Triput sam čitala post i zapravo nemam osjećaj da ti je taj "flashback" jako neugodan? U smislu straha / anksioznosti?
Više ga čitam kao nekakvo "osvještavanje" u svrhu utjehe, jer kažeš da je pojačano nakon traumatičnog iskustva, kao neki ekstremni obrambeni mehanizam u smislu "this too shall pass". Ako je tako, a i zbog ovih rečenica:

[/QUOTE=Grimble Gromble;72049937] ... ali je tako nekako čist i izoštren, kao da me osvijesti i daje odgovore. Naravno, svjestan sam ja i budan da ću npr. jednog dana umrijeti i da više neću postojati, ali i sve ostalo što takav događaj podrazumijeva. Ali u tom flashbacku, ta svjesnost je toliko izoštrena, osvijetljena,...
[/QUOTE]

Preporučam knjigu Buđenje iz sna, autor Steve Taylor. Mene iz tvog opisa najviše na to podsjeća.

Znam kako će ti izgledati knjiga na prvu, s obzirom na disklejmer o znanstvenom objašnjenju, ali autor je ustvari psih, radi na sveučilištu u Leedsu i bavi se transpersonalnom psihologijom

[Leteća]

Dagmar kaže:

Triput sam čitala post i zapravo nemam osjećaj da ti je taj "flashback" jako neugodan? U smislu straha / anksioznosti?

Ja ga pak čitam kao prilično neugodno iskustvo:

Grimble Gromble kaže:

... ta svjesnost je toliko izoštrena, osvijetljena, pomalo zaprepaštujuća i jeziva...

... I ono, nije baš najugodniji osjećaj, jer nakon tog polusna/drijemanja što li već usred tamne i grobne tišine, ekspresno me taj flashback vrati u izrazito budno stanje... I naravno, on se zna ponavljati noćima, zaredom...

Ako se i radi o buđenju u neku proširenu stvarnost, taj put nije baš za svakoga. Meni je odgovarao, jer mi je pomogao da se iskobeljam iz prilično gadnog stanja svijesti koje je trajalo prilično dugo (u budnom stanju). I stvarno nije bilo načina da to procesiram bez dubljeg zalaženja u duhovnost/alternativu što je bilo prilično grbavo budući da nisam vjernica (animizam i dalje ne ubrajam u religije, koliko god me na pripadajućim podforumima pokušavali uvjeriti u suprotno). Ali ako netko jasno kaže da ne želi takva, nego mainstream psihološka tumačenja, na volju mu.

Koliko znam, kod nas nema transpersonalnih psihologa. Iako mnogi iz te struke istražuju transpersonalnu domenu (najčešće preko Planetopijinih knjiga), pa se katkad požele malo poigrati s tim, ne čini mi se da je to dobro osim ako netko izričito ne zatraži. Transpersonalna psihologija uzima u obzir da ljudi imaju različita vjerska uvjerenja i/ili duhovna iskustva i u praksi se uglavnom radi unutar referentnog okvira koji već postoji kod klijenta ili za koji je on pokazao interes.