"Vrelo ljeto gospodične Rouz (roman u nastavcima)"

[kukuriku]

tvuk kaže:

Može. Tko je idući? Ja sam 20, tak da ću ja odradit i 23, vas dvije odradite 21 i 22.

ja najavljejem da trenutno ne pišem ništa, jer sam gladna i moram iči jesti.
vi samo dajte.
al mrkvama i krastavcima ni blizu. o pendrecima da ni ne pričam.

[Pješčani sat]

waterlily kaže:

molim da editiraš i moju izmjenu u 18.


Umjesto u sobu, Rouz se iskrala prema štaglju, tamo ju barem neće nitko naći...
Posramljena, ne veselo je hodala preko veeeelikog suncem okupanog dvorišta.



onda bi ovo trebalo biti nakon kupanja ako ide u štagalj, ako ne, kuda onda ide???poslije kupanja<'''

Sve moram sama, uzdahnula je, otvarajući škripava teška vrata, dok su joj se samo one misli rojile po glavi.

sorry ja bi joj dala ipak da se malo igra sa krastavcem prije jela!!!

i pitanje? koliko točno imaju godina naši likovi?? Rouz?? nisam vidla, ak je negdje napisano molim da mi se oprosti.

Usporedo bi trebalo staviti temu, bez naših dogovaranja gdje bi se radilo samo o radnji iste!

dobro, koje mrtvo sunce? jel bila jbna noć ?

(21)
Štefan i Anne su za to vrijeme strasno peglali djetelinu na livadi, uživajući jedno u drugome. Krtice su uzašle iz svojih rupa i uživale u njihovoj ljubavi, ponekad poplašeno strižući ušima na njegove i njezine uzdahe i kliktaje.
Nakon pari sati sladostrašća, Štefan se prevrne s Anne, i zadovoljno prošapće: tetka, da sam znao da si ovakva, prije bih te na livadu pozvao.
Anne, sva zadovoljena i vruća, šerecki se nasmiješi, skupi kose u punđu i počne se oblačiti.
- mali, reče ona, disti ti bijo dok sam ja takve kao ti podučavala. ustade i krene kući. Gaće mu je ostavila na dar do sljedećeg susreta.

Za to vrijeme, Rouz i Ficpatrik strasno su se prepirali u njenoj sobi. Njoj, naime, nije bilo jasno zašto se ne smije gnječiti sa cvjećarem po podrumima.
Mlada je, prepuna života, svi ju nešto šlatare, a ona ne smije dati. pa jel može živ čovjek to izdurati?

[Pješčani sat]

tvuk kaže:

Može. Tko je idući? Ja sam 20, tak da ću ja odradit i 23, vas dvije odradite 21 i 22.

ja sam 21. riješila

[tvuk]

Pješčani sat kaže:

ja sam 21. riješila

Al nisi baš kak spada nastavila moj 20 . Nema veze, čeka se 22, pa ću ja 23.

[Vodenna]

ja sam mislila da je bil dan....

a taj Štefan, jel on bil cijelu noć do jutra na travi ili od jutra do popodne???

Ja bi nastavila dalje, al nemam mira, a i moram na wc...nisam ni jela koliko me prikovaste za komp...ni vode nis pila danas...a vi tu meni o pranju.
I krastavac bi pojela kak sam gladna.
Već mi se učinillo da je naslov snošajna hrana....

Jel može barem kukuruz kuhani da se spomene u knjizi???

[tvuk]

waterlily kaže:

Jel može barem kukuruz kuhani da se spomene u knjizi???

Dokle god je u zrnu, a ne namašćeni klizavi klip koji se presijava na užarenom suncu

[Vodenna]

koji dakle broj je idući??

22.
Rouz se sva zajapurila probavši blesavcu utuviti nešto u tu njegovu glavu...
Vidjevši da od svađe ništa, obukla je kaputić, utegnula strukić, šeširić na glavu i izjurila kroz vrata, uzevši usput svoju torbicu.
Neće mi ništa ovaj dan pokvarit, uzdahnula je i krenula na obližnji seoski vašar.

Već dugo nije jela šećerne vune, pri samoj pomisli krenula joj slina na usta....

Sa svakim korakom što je bila bliže pluća su joj se napunila svježeg zraka i lagano napela puceta na bluzi.
Rumenilo joj navrlo na obraze, a kosa joj se činila još sjajnijom nego inače...

Na ulazu već pri prvim štandovima zapuhnuo ju miris friško kuhanih kobasica. Mesa je bilo na sve strane...Komadi fine hrskave slanine visili su sa konopa. Hm, mogla bi prije nešto konkretno zagristi, pomislila je...Odlučila se ipak za jednu finu kobasicu. I dok je ona tako s nogu grickala, polako klizeći između redova prepunih delicija, pića i svakojakih drangulija nije ni slutila da ju netko prati pogledom.

Hubert, novi seoski učitelj za kojim pati pola udanih žena i ostatak neudanih krišom ju je pogledavao dok je jela. Nije mogao skinuti pogleda sa Rouz. Još nikad nije vidio da netko sa takvom strašću jede kobasice.
Pratio je pokrete njezinih usana, jezika i bljesak njenih zubiju prilikom svakog zalogaja...Naravno da mu se još svašta motalo po učenoj glavi.....Oblio ga znoj...sav se zajapurio, baš kao paun, lagano se isprsivši.

Lagano je popravio nabore na novim štofnatim hlačama, rukom odmaknuvši nestašni pramen svoje tamne kose sa čela. Tom pogledu nitko nije mogao odoljeti...on je to dobro znao.

[Pješčani sat]

Pješčani sat kaže:

(21)
Štefan i Anne su za to vrijeme strasno peglali djetelinu na livadi, uživajući jedno u drugome. Krtice su uzašle iz svojih rupa i uživale u njihovoj ljubavi, ponekad poplašeno strižući ušima na njegove i njezine uzdahe i kliktaje.
Nakon pari sati sladostrašća, Štefan se prevrne s Anne, i zadovoljno prošapće: tetka, da sam znao da si ovakva, prije bih te na livadu pozvao.
Anne, sva zadovoljena i vruća, šerecki se nasmiješi, skupi kose u punđu i počne se oblačiti.
- mali, reče ona, disti ti bijo dok sam ja takve kao ti podučavala. ustade i krene kući. Gaće mu je ostavila na dar do sljedećeg susreta.

Za to vrijeme, Rouz i Ficpatrik strasno su se prepirali u njenoj sobi. Njoj, naime, nije bilo jasno zašto se ne smije gnječiti sa cvjećarem po podrumima.
Mlada je, prepuna života, svi ju nešto šlatare, a ona ne smije dati. pa jel može živ čovjek to izdurati?

Evo Waterllily, tvoj je 22, moj je onda
(23)

Ficpatrik je ostavio Rouz neshvaćenu, popaljenu i u suzama. Ispada da se u ovom vlastelinstvu podaju svi svima, osim mene, pomisli nujno.
To nije bilo daleko od istine. Netom Je ficpatrik izašao iz njenih odaja, na putu mu se nađe sobarica Klara, mala putena djevojka vatrenog pogleda. Jedan je tren bio dovoljan da Ficpatrik shvati kamo ide ovaj voz. Primi ju za punašnu ruku i odvuče u ostavu. U ostavi, među medom i dimljenim kobasicama, on pritisnu Klaru uza zid i zadigne joj sobarične suknje. drugu ruku stavi joj preko usta, pokušavajući prikriti njene uzdahe.
ostava je bila mala i zahtijevala je akrobatku kondiciju, no ovo dvoje znalo je znanje. klara se osloni nogama na susjedni zid, omogućujući ficpatrik lakše poniranje. u jednom trenutku su zašutili, jer su čuli nekog da prolazi hodnikom. to je Klarin dečko, konjušar Ruđer, tražio Klaru po odajama. Ficpatriku to bijaše poticaj da još jače počne nabijati Klaru po zidu ostave. Ova se gušila ispod njegovog dlana, lupajući glavom u zid iza sebe.

[Vodenna]

sorry, mijenjaj ovo da je ostala u suzama kad je otišla prije toga na vašar
ilitiga sajam...

znači ona njega ostavlja podvijenog repa, a on zatim nalazi utjehu u sobarici.

PS I ti si gladna???

[tvuk]

Dvije 22.-jke, srećom pa se ne preklapaju i možemo dalje. Recimo da je Pješčana 22, a waterlily 23


24.

Dok je Ficpatrik nabijao Klaru, na seoskom vašaru Hubert se polako približavao Rouz kao lisica koja se približava malim zečićima što mirno pasu travu, nesvjesni da će ista ta trava ubrzo biti poškropljena njihovom krvlju. Kad joj je došao blizu stao joj se lagano s desne strane i prokomentirao kvalitetu pred njima izloženih osušenih svinjskih papaka i nasoljenih bijelih bubrega. Očarana njegovim znanjem i predivnim plavim pogledom pratila ga je dalje kroz vašar dok se, jadan, u jednom trenutku gledajući njene sise i praveći se da sluša što ona govori svojim divnim čarobnim glasom nije popiknuo na kamen i završio u rupi sa stajskim gnojem spremnim za prodaju...

[Vodenna]

25.
Vidjevši njegovu nevolju bacila je kobasicu iz ruke, hitro uzimajući tačke od susjeda Rudija ponudivši mu da sjedne u njih kako bi ga u njima odvezla dalje od gužve, nesebično mu nudeći pomoć.

Zbunjen Hubert, ne mogavši spregnuti smijeh lagano je zbacivši sa sebe košuljicu i nove hlače, te Rouz dignuo kao od šale istovremeno stavljajući ju na tačke te je vozeći ju, trkom nestao iza gomile ljudi.

Za tren oka su stajali na potoku, osim pataka više tamo nije bilo nikoga.
Dok mu je ona prala košulju, sagibajući se, Hubert se umivao i prao, onako sa gaćama do pola koljena, dok su mu se prsa napinjala na suncu. Svaka dlaka bila je na svom mjestu, a Rouz se on učinio poput savršeno isklesanog kipa.

[Pješčani sat]

waterlily kaže:

PS I ti si gladna???

umirem od glada. pojela bih bilo što. da ne kažem jezikom Snošajne knjige strpala bih bilo što u usta.

ja mislim da tvuk u slobodno vrijeme piše za Start

[Vodenna]

a da se knjiga zove Prljavi i gladni...stalno se peru.
I ja bih isto što i ti. Niš mi ne bi bilo žufko.
Vuk je talent sam takav!

Jel to onaj koji jede po Hrvatskoj?? Kak se zove onaj tip?? To je jedini čovjek u Rvata na kojeg je moj m ljubomoran.

[proVINCI'jalka]

ne stižem pisat, al vas vjerno čitam. deder vodenaivunena, dopiši broj iznad zadnjeg literarnog upisa

[tvuk]

26.
Dok se, sad već gol, Hubert prao Rouz je stavljala njegovu odjeću sušiti na osunčano granje, te su sjeli na mali proplanak blizu potoka koji je tiho žuborio, ptičice su pjevušile, a Rouz je sjedila pokraj Huberta, njegove pločice su se presijavale na suncu, a ud mu je poprimao sve čvršći oblik pri pogledu ne njezinu haljinu kroz koju su se, zato što je bila mokra, lagano nazirale bradavice...



Nek ga netko drugi sad riješi . Neka zmija u travi il neš

Pješčani sat kaže:

umirem od glada. pojela bih bilo što. da ne kažem jezikom Snošajne knjige strpala bih bilo što u usta.

ja mislim da tvuk u slobodno vrijeme piše za Start

Mogli bi se dogovoriti da ti organiziramo jedan topli obrok

Što se pisanja tiče dosadile su mi procjene avatara, zato je ta tema pala u nepovrat, ova tema je super uletila .

[kukuriku]

ja ću napisat 27.

[Pješčani sat]

tvuk kaže:

26.
Dok se, sad već gol, Hubert prao Rouz je stavljala njegovu odjeću sušiti na osunčano granje, te su sjeli na mali proplanak blizu potoka koji je tiho žuborio, ptičice su pjevušile, a Rouz je sjedila pokraj Huberta, njegove pločice su se presijavale na suncu, a ud mu je poprimao sve čvršći oblik pri pogledu ne njezinu haljinu kroz koju su se, zato što je bila mokra, lagano nazirale bradavice...

Nek ga netko drugi sad riješi . Neka zmija u travi il neš

(27)
Znala je Rouz šta se sprema, pa mu reče: Ja bi rada sad ztobom zalegla na ovaj proplanak, no moj ujac mi ne da, veli da se trebam čuvat za nekog starca invalida kojeg mi spremaju za ženit. tako da, hvala, ali ne, hvala.
nema problema, reče Hubert. ima i drugih načina.
Zgrabi njenu desnu ruku i povuče ju pod svoju košulju.
rouz, sva iznenađenja, zaključi da ima takoliko puno stvari na svijetu o kojima pojma nije imala.

[tvuk]

Pješčani sat kaže:

(27)
Znala je Rouz šta se sprema, pa mu reče: Ja bi rada sad ztobom zalegla na ovaj proplanak, no moj ujac mi ne da, veli da se trebam čuvat za nekog starca invalida kojeg mi spremaju za ženit. tako da, hvala, ali ne, hvala.
nema problema, reče Hubert. ima i drugih načina.
Zgrabi njenu desnu ruku i povuče ju pod svoju košulju.
rouz, sva iznenađenja, zaključi da ima takoliko puno stvari na svijetu o kojima pojma nije imala.

Em nisi uočila da je kukuriku rekla da će napisat 27, em nisi vidla da sam ja napisao da on gol sjedi pokraj nje jer mu se odjeća suši nakon što mu ju je ona oprala

[kukuriku]

tvuk kaže:

26.
Dok se, sad već gol, Hubert prao Rouz je stavljala njegovu odjeću sušiti na osunčano granje, te su sjeli na mali proplanak blizu potoka koji je tiho žuborio, ptičice su pjevušile, a Rouz je sjedila pokraj Huberta, njegove pločice su se presijavale na suncu, a ud mu je poprimao sve čvršći oblik pri pogledu ne njezinu haljinu kroz koju su se, zato što je bila mokra, lagano nazirale bradavice...

(27)
Rouz se učinila kako ne primjećuje burna zbivanja u Hubertovu međunožju te rast njegovih vrijednosnica. Naime, shvatila je da joj se jučer i danas previše toga dogodilo što ima veze s ukrućenim udovima, a da ona od toga nije imala koristi, naprotiv, proživjela je mnoge prekide slasti i strasti, te ostala nezadovoljena. Makar, doista, ovaj puta se činilo da ništa ne može poći po dobru, bili su tu potok, proplanak i meka trava, ptice pjevice, udaljenost od prometnih puteljaka, no, ipak...strah da će opet biti popaljena, te zatim zalivena hladnim tušem neispunjenih nada i rascjepa, učinio je da je odlučila ignorirati Hubertovu ukrudbu i igrati na njegovu učenost.
- Gospodine Hubert, započe ona nevino, možete li mi objasniti kako nastaju djeca?

[*jezebel*]

a jbg. ja se sad ubac'la nepozvana i napisala 28 na pjescanin 27. jeb'te se, rad'te sad s tim sta 'ocete.
inace, men' je pri piskaranju problem mijenjanje vremena. znam bit' dosta nedosljedna. al', dobro, silly me, k'o da je to ovdje bitno.

(28)

- aaaaaaaaa!!! zmija!!! – vrisnu rose i zarinu mu nokte u prsa, a hubert je, nakon sto je skocila na njega ne bi li se spasila od vijugavog stvora koji se pojavio u travi, nehotice scepa za dojku. i, osjetivsi glas razuma, maknu hubert ruku dok izbrojis jen', dva, tri, al' hubert je pod rukom na casak osjetio ono o cemu je mogao samo citati u knjigama i o cemu je dosad samo mastao: kako svemirski sklad zapravo izgleda kad ostane ogoljen, bez rijeci, bez apstrakcije. njena ga je dojka podsjetila na venerine bradavice iz madlenine slasticarne, a nabrekla ga je bradavica, prkoseci mladoj mekoj mlijecnoj kupoli, samo dodatno mamila da je obuhvati svojim ustima – da, hubert je cesto sanjao o tome da se pretvori u zmiju…
- hubert!
dvoje mladih se trgnulo i u daljini ugledalo musku siluetu.
- hej, hube! hahaaaaa! stari vraze, odmah sam te prepoznao! vidim, ne nedostaje ti grad! - priblizio se mladi muskarac. hubert ustade i stade ga grliti.
- rose, ovo je moj brat.
rose se, jos vrela i putena, osmijehnu, a stasati joj muskarac sa zeravicom u ocima galantno pomogne da se pridigne iz trave.
- ljubim ruke, mlada damo. moje ime je sheen. charlie sheen.
ovaj put vrele kapljice medju nogama nisu bile ni znoj, ni voda.