Što s mojim nemogućim sinom?

[anitaDu]

Radi se o mom sinu koji ce uskoro navrsit 13godina.
Primjetila sam jos proslog tjedna da tijekom noci ( kada svi u kuci spavaju) bjezi vani. (Sastaje se s mladima od 16-17god)
Proslog tjedna sam ga uhvatila pri povratku i naravno zna da nesmije izlazit, ali je ipak uci. I razgovarala sam s njim da je jos mali i da ce moci izlazit kad bude stariji ,nema on s njegovih 12 sto trazit vani. Uz to sam ga kaznila da mu nema laptopa cijelog tjedna.

I evo jucer, ja sam uspavljala mladjeg sina od 3 godina, i sjetih se da sam dole u kuhinji zaboravila zatvorit prozor. I tu sam imala sto vidjet, vidim kako moj trinaestogodisnji sin hoce kroz prozor izac van. Vec je bio pri izlazu al uspjela sam ga za rukom povuci natrag unutra. I poceo je histerizirat i derati se da ga pustim da on sad `mora ic ` i otimat se. Bila sam toliko bijesna, sad me sram priznat i znam da nisam trebala, al uhvatila sam ga za usi (mislila sam da mi tako lakse nemoze pobjec ). I onda je on mene svom snagom udario po trbuhu. A trudna sam u sedmom sam mjesecu trudnoce. Neznam sta cu s njim, ljuta sam neznam kako da ga kaznim,ne slusa me ocito. A muz je tek prije dva tjedana posao na brod( pomorac je),tako da sam ja sama s troje djece imam jos kcer od 11 godina i njih dvoje.

Jel netko prosao slicno? Ima savjeta? Neznam sto bih....

[rosita22]

anitaDu kaže:

Jel netko prosao slicno? Ima savjeta? Neznam sto bih....

Takvu situaciju nisam prošla, ali ti mogu dati jedno viđenje sa strane (jer pubertet(e) sam prošla i još prolazim).

To što on radi - ne smije raditi, ali mislim da moraš probati prijeći na drugačiji pristup kako bi sinu dala do znanja da ne smije. Kazne, ili posljedice, nazovi ih kako hoćeš, moraju biti primjerene njegovoj dobi. Ne možeš ih dijeliti bez objašnjenja (ne znam radiš li tako, samo nagađam).

Vidim da ti je svega puna i glava i ruke prepune posla i da imaš mnogo toga na leđima (odgovornost), no probaj se reorganizirati.

Svako od tvoje djece treba te "dobiti", odnosno svako od njih mora imati svoj dio pažnje, osim onog uobičajenog, pranje, kuhanje i sl.

Stavi se u njihovu kožu: tate nema, mama nema vremena i nervozna je (vjerojatno).

Nađi jedno poslijepodne i sjedni porazgovarati sa sinom. Naravno, još jednom mu objasni da to tako ne ide, ali je bitno saslušati i njega, njegova očekivanja, razloge zašto je počeo bježati. Zašto su mu bitni stariji
Moraš mu nešto ponuditi, svoje vrijeme i razumijevanje, ili nešto čime bi ispunio dan, predložiti neku aktivnost, sport (ako si u mogućnosti).
Zauzimi odlučan pristup (ako si nesigurna u to, vježbaj pred ogledalom, i to ljudi rade).
On mora vidjeti da postoje neka pravila, da ih poštuješ i ti, da nije u zatvoru, ali da bježanje noću ne prolazi.
To za početak. U tvojoj situaciji, djeca moraju vidjeti da mama vlada situacijom, a ti im moraš dati do znanja da se za to traži i njihova suradnja.

[Aruena]

Sjednite sami,zagrli ga,reci da ga volis i porazgovarajte otvoreno o svemu.

Sretno!

[buditedobro]

anitaDu kaže:

Radi se o mom sinu koji ce uskoro navrsit 13godina.
Primjetila sam jos proslog tjedna da tijekom noci ( kada svi u kuci spavaju) bjezi vani. (Sastaje se s mladima od 16-17god)
Proslog tjedna sam ga uhvatila pri povratku i naravno zna da nesmije izlazit, ali je ipak uci. I razgovarala sam s njim da je jos mali i da ce moci izlazit kad bude stariji ,nema on s njegovih 12 sto trazit vani. Uz to sam ga kaznila da mu nema laptopa cijelog tjedna.

I evo jucer, ja sam uspavljala mladjeg sina od 3 godina, i sjetih se da sam dole u kuhinji zaboravila zatvorit prozor. I tu sam imala sto vidjet, vidim kako moj trinaestogodisnji sin hoce kroz prozor izac van. Vec je bio pri izlazu al uspjela sam ga za rukom povuci natrag unutra. I poceo je histerizirat i derati se da ga pustim da on sad `mora ic ` i otimat se. Bila sam toliko bijesna, sad me sram priznat i znam da nisam trebala, al uhvatila sam ga za usi (mislila sam da mi tako lakse nemoze pobjec ). I onda je on mene svom snagom udario po trbuhu. A trudna sam u sedmom sam mjesecu trudnoce. Neznam sta cu s njim, ljuta sam neznam kako da ga kaznim,ne slusa me ocito. A muz je tek prije dva tjedana posao na brod( pomorac je),tako da sam ja sama s troje djece imam jos kcer od 11 godina i njih dvoje.

Jel netko prosao slicno? Ima savjeta? Neznam sto bih....

Ajme meni, ako je stvarno tako, nije ti lako. Moraš nešto poduzeti, ali ne uzimaj to toliko k srcu, mnogi s djecom u pubertetu prolaze gadne stvari. Jedino kako te mogu utješiti jest da ti kažem da je sada sigurno koncentriran samo na sebe - takvi su često u toj dobi - misle samo kako ostvariti svoje ideje, bez razmišljanja o potrebama i osjećajima drugih ni o posljedicama.
Nadam se da te nije htio stvarno ozlijediti, vjerujem da nije.

Nemoj ga kažnjavati. Kaznom stvaraš još ljućeg i inatljivijeg neprijatelja. To ne znači da samo tako trebaš prijeći preko onoga što je učinio: pokušao bježati i udario te. On mora sam, nakon razgovora, odrediti koja je primjerena nadoknada za ono što je učinio, odnosno prihvatiti posljedice svoje akcije.

Zamoli rodbinu, prijatelje, susjede da ti pričuvaju ostale dok ti s njim razgovaraš.

Objasni mu što se moglo dogoditi kad te udario - neka shvati koje su mogle biti posljedice.

Saslušaj njegove želje i objasni mu zašto ne želiš da je noću vani. Pokušaj naći kompromis. On želi izlaske, društvo, slobodu. Ti želiš da to bude umjerenije i bez laži, bježanja, u osnovi bez laganja i iskrenije. Možda se možete naći na pola puta.

Možda je i ljubomoran. Objasni mu da ste i njega željeli i da ste sanjarili o tome kako će jednoga dana biti odgovoran, kako će se zabavljati, kako ste znali da će tražiti svoj put. Pitaj ga koji je njegov put? Je li to put bijega kroz prozor s ozljeđivanjem majke.

Na kraju, traži od njega da ti napiše pravila za koja smatra da je u redu da ih se pridržava i pravila koja trebaš, po njegovu mišljenju, ti uvažiti. Dogovorite samo bitno.
Mislim da na prvim mjestima treba biti iskrenost. Ustraj u tome da će s 13 godina morati prihvatiti neke kompromise, a s 30 i mnogo više od toga.

On će još dugo ovisiti o tebi i ocu, no time ga nemoj ucjenjivati, ali dobro je da shvati da ipak osnovna pravila određujete vi, a ne on. U tome budi odlučna. Ako osjeti kolebanje, gotova si.

[marinpo]

uh...moja je bježala par puta kroz prozor s 13 god. MS je skužila da je nema kad bi išla na wc... prvu večer kad je pobjegla ja sam mislio da ju je netko oteo... policiju smo zvali... katastrofa... došla je brzo...mislim oko pol noći... pitamo je mi pa koji ti je vrag bio a ona meni da šta, bila je tu u susjedstvu... ekipa se kao skupila... ja sam bio van sebe... mislio sam da se to događa samo na filmovima... bila je u kazni dva tjedna... iz škole direktno doma i nije smjela na treninge (to joj je najteže palo) ostavili smo kompijuter jer je nismo htjeli u potpunosti izolirati jer nije imala društvo u školi... pazili smo da ne pobjegne opet... oduzeli smo budilice i te fore... nakon mjesec dana opet ista situacija...a joooj ja sam poludio... vrati se ona ovaj put u jedan i pol... da je bila na nekom tulumu, mi je ne bi pustilo (a ne seri jbt imaš 13 godina balavice)...najprije sam je otjerao u sobu da neka ide spavat u jutro ćemo pričat... posjeo sam je i razgovarali smo supruga i ja s njom... ma kakvi... kršteno pušteno... da ona ima pravo... da ovo da ono... i ništa opet kazna... ovaj put tjedan dana bez ičega uključujući komp... s time da slijedeća tri vikenda ide kod bake (delnice) tu u blizini pomagat oko kuće... ona bijesna ali sve je odradila... smirilo se sve nakon mjesec dana... opet ista situacija... žena ide po vodu u kuhinju i ima ona neki osjećaj... provjeri djecu, male opet nema... ja gotov... derem se na ženu, ona na mene... imali smo tad neke svoje pobleme... evo ti nje... žena je ošamari čim je vidjela... vičemo mi (totalno smo poludili) kad ono ona pijana (alkohol iz usta smrdi, ona pospana, osjeti se duhan)... ako tad nisam puko neću nikad... za ruku sam je odveo u sobu... zaključao vrata i otišao u dnevni... supruga je plakala... još i oko nje... a dva ujutro... lud sam bio... i dogovorimo se mi da je odvedemo kod ovog terapeuta kojeg smo tad viđali zbog poteškoća u odnosu između mene i supruge... i tako je i bilo... on je nju viđao par puta na samo... i još par puta s nama... nešto smo kao vježbali... slušanje, komunikaciju... ma gluposti...ali pomoglo je... mala više nije bježala... sad ima 14 god... i dopuštamo joj vikendom da ostaje do 11 h u susjedstvu... sad se i to prorjedilo... to obično je nekakkva faza bila... sve smo sredili...

[plejer_as]

je , dijete mora proć kroz fazu osamostaljivanja, inače će kasnije bit većih problema. Ako Ste do sad imali neki normalan odnos majka-sin, tada ne bi trebalo bit problema sa izbivanjem do ponoći. Pošnjofat ga kad se vrati , da ne smrdi na cigare i alkohol , možda i džepove pošnjofat, al da ne vidi.... i tako , pratit situaciju i ne sumnjati u dijete, dapače,
ponavljat mu da imate puno povjerenje u njega, ali zapravo, ne lažno. Jer djeca nas poznaju bolje od nas samih.

[Peek-a-Boo!]

Ja sam sa 13 izlazila po noći kroz prozor, na kvartovska okupljanja u parkiću, sve dok me jednom mama nije skužila i zatvorila prozor i vrata
Nakon toga više nisam

Sad razmišljam bi li ja imala petlje to napraviti, čini mi se da bi umrla od straha do jutra.

[pikuli]

ja se ne slažem sa većinom napisanog.

klinac mora biti kažnjen, napravio je više od jednog glupog nedozvoljenog poteza (bježanje, udarac mami). ako sada ne nauči da mora snositi posljedice za svoje postupke, naučit će kasnije na puno teži način.

kad je već dotle došlo, treba djelovati na svim frontovima. kazne, zagrljaji, posvećeno vrijeme, slušanje, ali sigurno treba otići i po savijet stručnjaka. da znaš sama, situacija ne bi eskalirala. raspitaj se koji su dobri psiholozi i obiteljski terapeuti u tvojem gradu ili nekom bližem i odite na razgovor i naručite se na savjetovanje, redovitu terapiju. situacija ti nije sklizla iz ruku preko noći, preko noći se neće i ni popraviti.

ja bih usput pronašla tu njegovu stariju ekipu, koji garant nisu nevinašci, i zaprijetila im da ću im poslati policiju na vrat ako ikad više prozbore sa malim. rijetki 16-17togodišnjaci primaju u društvo toliko mlađe klince. ili su izuzetno socijalizirani i odgojeni, ili su, što je vjerojatnije obični krvopije koje iskorištavaju mlađe za neke svoje poslove (sitne krađe, dilanja i sl.).

sretno!

[onix]

plejer_as kaže:

je , dijete mora proć kroz fazu osamostaljivanja, inače će kasnije bit većih problema. Ako Ste do sad imali neki normalan odnos majka-sin, tada ne bi trebalo bit problema sa izbivanjem do ponoći. Pošnjofat ga kad se vrati , da ne smrdi na cigare i alkohol , možda i džepove pošnjofat, al da ne vidi.... i tako , pratit situaciju i ne sumnjati u dijete, dapače,
ponavljat mu da imate puno povjerenje u njega, ali zapravo, ne lažno. Jer djeca nas poznaju bolje od nas samih.

Kad u nekog imaš puno povjerenje i ne sumnjaš u njega, nemaš potrebu šnjofat ga i kopat mu po džepovima. Malo ti je savjet nedosljdan.

Nego, što kad u tom punom povjerenju otkriješ da smrdi na cigarete i alkohol?

[plejer_as]

onix kaže:

.... Malo ti je savjet nedosljedan.
Nego, što kad otkriješ da smrdi na cigarete i alkohol?

ha, ode ti u umjetnički dojam....ak ipak gledaš iz ptičje il iz žablje perspektive - tada si na dobrom putu

pod boldano, kao odgovor, ide mrkva i batina. Nipošto prije

[kajpa]

plejer_as kaže:

ponavljat mu da imate puno povjerenje u njega, ali zapravo, ne lažno. Jer djeca nas poznaju bolje od nas samih.

A kako to izvesti? Obzirom da sumnjam da mama bas ima povjerenja, jer istu zabranjenu radnju je ponovio (naumio) vise puta...udario ju je...kako da ona pokaze to pravo i iskreno povjerenje, a ne lazno?
Nije li povjerenje nesto sto treba zasluziti?

[plejer_as]

povjerenje se ne zaslužuje nego se gradi. Ako nema poverenja, budući da nije izgrađeno, tada može nagrada i kazna ali treba bit dosljedna, što je jako teško budući je sama sa troje klinčadije.
Možda da vodi neki zapisnik..... ili dnevnik
http://am-notebook-lite.apponic.com/...ortable-89727/

[kajpa]

plejer_as kaže:

povjerenje se ne zaslužuje nego se gradi.

Kako se gradi? I onda kada se gradi...gradi i bude izgradjeno...nije zasluzeno? Nego je sto? Poklonjeno?

[buditedobro]

pikuli kaže:

ja se ne slažem sa većinom napisanog.

klinac mora biti kažnjen, napravio je više od jednog glupog nedozvoljenog poteza (bježanje, udarac mami). ako sada ne nauči da mora snositi posljedice za svoje postupke, naučit će kasnije na puno teži način.

kad je već dotle došlo, treba djelovati na svim frontovima. kazne, zagrljaji, posvećeno vrijeme, slušanje, ali sigurno treba otići i po savijet stručnjaka. da znaš sama, situacija ne bi eskalirala. raspitaj se koji su dobri psiholozi i obiteljski terapeuti u tvojem gradu ili nekom bližem i odite na razgovor i naručite se na savjetovanje, redovitu terapiju. situacija ti nije sklizla iz ruku preko noći, preko noći se neće i ni popraviti.

ja bih usput pronašla tu njegovu stariju ekipu, koji garant nisu nevinašci, i zaprijetila im da ću im poslati policiju na vrat ako ikad više prozbore sa malim. rijetki 16-17togodišnjaci primaju u društvo toliko mlađe klince. ili su izuzetno socijalizirani i odgojeni, ili su, što je vjerojatnije obični krvopije koje iskorištavaju mlađe za neke svoje poslove (sitne krađe, dilanja i sl.).

sretno!

Slažem se s tobom, ali to bi, po mojem mišljenju, bili sljedeći koraci ako ponovi neprimjereno ponašanje nakon dogovora i restitucije (nadoknade "štete") o kojima sam pisala. Ne bih prije iskušavanja tog mekšega pristupa išla "na nož". Dva-tri tjedna možda se može pokušati doprijeti kod kuće u nastojanju da se uspostavi komunikacija. Ako to ne ide, tada bih učinila točno kako predlažeš.

[KatarinaRi]

Joj, teško mi je ovo čitati.
Nemam pojma što reći jer je za mene ovo preodmakla faza u ponašanju i ne znam kako u njoj nešto napraviti.
Imam tinejdžere koji su radili pizd. , ali da me lupi pa makar i u navali ludila mi je nezamislivo. Nama je vrhunac stupanje i tres vratima mada ja i za to dignem frku.

Može se njega kazniti, ali ako on nema tako da kažem urođeno usađeno razumjevanje i poštovanje prema majci nema tu kruha.

Moja kćer isto misli da bi trebala više van, to joj je jedino na pameti, ali ne prelazi granicu gunđanja.

Da li on uopće sada može saslušati mamu, smiriti se na njenu molbu da ju sluša i da će mu biti bolje, da uvidi njenu ljubav...nemam pojma.

[SAY]

anitaDu kaže:

Radi se o mom sinu koji ce uskoro navrsit 13godina.
Primjetila sam jos proslog tjedna da tijekom noci ( kada svi u kuci spavaju) bjezi vani. (Sastaje se s mladima od 16-17god)
Proslog tjedna sam ga uhvatila pri povratku i naravno zna da nesmije izlazit, ali je ipak uci. I razgovarala sam s njim da je jos mali i da ce moci izlazit kad bude stariji ,nema on s njegovih 12 sto trazit vani. Uz to sam ga kaznila da mu nema laptopa cijelog tjedna.

I evo jucer, ja sam uspavljala mladjeg sina od 3 godina, i sjetih se da sam dole u kuhinji zaboravila zatvorit prozor. I tu sam imala sto vidjet, vidim kako moj trinaestogodisnji sin hoce kroz prozor izac van. Vec je bio pri izlazu al uspjela sam ga za rukom povuci natrag unutra. I poceo je histerizirat i derati se da ga pustim da on sad `mora ic ` i otimat se. Bila sam toliko bijesna, sad me sram priznat i znam da nisam trebala, al uhvatila sam ga za usi (mislila sam da mi tako lakse nemoze pobjec ). I onda je on mene svom snagom udario po trbuhu. A trudna sam u sedmom sam mjesecu trudnoce. Neznam sta cu s njim, ljuta sam neznam kako da ga kaznim,ne slusa me ocito. A muz je tek prije dva tjedana posao na brod( pomorac je),tako da sam ja sama s troje djece imam jos kcer od 11 godina i njih dvoje.

Jel netko prosao slicno? Ima savjeta? Neznam sto bih....

probaj ga upisati na neki sport, možda na neku borilačku vještinu, neznam gdje si doma i dali u blizini imaš neki izbor

[soks]

anitaDu kaže:

Radi se o mom sinu koji ce uskoro navrsit 13godina.
Primjetila sam jos proslog tjedna da tijekom noci ( kada svi u kuci spavaju) bjezi vani. (Sastaje se s mladima od 16-17god)
Proslog tjedna sam ga uhvatila pri povratku i naravno zna da nesmije izlazit, ali je ipak uci. I razgovarala sam s njim da je jos mali i da ce moci izlazit kad bude stariji ,nema on s njegovih 12 sto trazit vani. Uz to sam ga kaznila da mu nema laptopa cijelog tjedna.

I evo jucer, ja sam uspavljala mladjeg sina od 3 godina, i sjetih se da sam dole u kuhinji zaboravila zatvorit prozor. I tu sam imala sto vidjet, vidim kako moj trinaestogodisnji sin hoce kroz prozor izac van. Vec je bio pri izlazu al uspjela sam ga za rukom povuci natrag unutra. I poceo je histerizirat i derati se da ga pustim da on sad `mora ic ` i otimat se. Bila sam toliko bijesna, sad me sram priznat i znam da nisam trebala, al uhvatila sam ga za usi (mislila sam da mi tako lakse nemoze pobjec ). I onda je on mene svom snagom udario po trbuhu. A trudna sam u sedmom sam mjesecu trudnoce. Neznam sta cu s njim, ljuta sam neznam kako da ga kaznim,ne slusa me ocito. A muz je tek prije dva tjedana posao na brod( pomorac je),tako da sam ja sama s troje djece imam jos kcer od 11 godina i njih dvoje.

Jel netko prosao slicno? Ima savjeta? Neznam sto bih....

U principu nisam za to da se mlađi klinci druže sa starijima, pogotovo ne u višim razredima osnovne škole, kada ih se pokušava navuči na cigarete, alkohol i drogu.
Nitko neće na to navlačiti nas, ali oni su rizična skupina.

[aria]

SAY kaže:

probaj ga upisati na neki sport, možda na neku borilačku vještinu, neznam gdje si doma i dali u blizini imaš neki izbor

nisam sigurna da je ovo dobar izbor za dijete koje je udarilo majku

[manchild]

Peek-a-Boo! kaže:

Ja sam sa 13 izlazila po noći kroz prozor, na kvartovska okupljanja u parkiću, sve dok me jednom mama nije skužila i zatvorila prozor i vrata
Nakon toga više nisam

Sad razmišljam bi li ja imala petlje to napraviti, čini mi se da bi umrla od straha do jutra.

ovo bi i ja napravil!

i slažem se, prije 16. godine se ni ne može poslije 23h raditi vani! nedo bog da vam dođe socijalna služba

[NoOneImportant]

Iako nisam otac i nemam svoje djece, ali sam na neki način 4 godine odgajao svoju sestru kada je krneula u srednju školu, ali meni je zapela jedna stvar koju je on izrekao, ja moram ić... a druži se sa dečkima koji su za njegovu dob urm malo pre stari za njega... ovak, ja dolazim iz malo shebane obitelji, ali sam nekako uvijek bio pametan dovoljno da se ne peltjam sa starijim društvom.. mislim da bi vi trebali prvo vidjeti zakaj je on morao ići, može biti ništa, a može biti da s euvalio u neke probleme sa njima, dečki u tim godinama, njima imponira starije društvo, osjećaju se facama.. možda trebate malo prošnjofati kakvi su to dečki, jesu to neki problematični ili ok djeca, jer stvarno može biti da se u nešto uvalio i da stvarno je morao ići iz nekih razloga.. ako sma dobro shvatio otac mu je pomorac, kaj znači da ga malo ima doma, a više nema, možda mu malo fali i muški utjecaj u kući pa to nekako dobiva od njih.. nadalje reagirao je agresijom kada je vidio da postoji mogućnost da neće moći otići.. ja da sam na vašem mjestu prvo bi izvidio kakvi su ti klinci sa kojima se on druži, a onda bi pokušao vidjeti sa njim zakaj je on to morao baš tada ići... a nije mogao čekati jutro... jer ako su to ok dečki, ond amožda možete naći neki kompromis s njim, jednom do dva puta tjedno da ode malo duže van s njima sada kada su praznici ili vikendom...

i sad je tu zakonska granica, možete mu također reći da on po zakonu ne smije biti vani nakon 23h i ako dođe socijalna služba da li želi završiti u nekom domu, a vi kao roditelji na sudu? ako ni to ne pomogne, možda imate problem koji bi trebali rješavati sa stručnom osobom...