Blago me nerviraju "uvijek-veseli" ljudi

[morcego]

Ne znam ima li vas još koji se možete poistovjetit s naslovom.

Da objasnim: jednako volim samoću koliko volim i društvo. Pokazujem emocije, ali zapravo najveći dio ne pokazujem jer niti za tim imam potrebe, niti se to u životu pokazalo pametnim. Ljudi u čijoj blizini volim biti i s kojima se volim družiti moraju imati sljedeće karakteristike, obvezno:
1.mogućnost vođenja apstraktnih razgovora (o idejama, umjesto o drugim ljudima i događajima),
2.ne smiju ismijavati druge, osobito slabije,
3.ne smiju popovati, ni slučajno.
To je, otprilike, to što mi je bitno.
Naravno da neću biti loša prema radnim kolegama koji nisu takvi (a nikad nisu), ali se jednostavno sigurno neću htjeti s njima družiti izvan posla ako nisu takvi.

To da su ljudi dobre volje, odnosno da su dobro raspoloženi...mi nikad nije bilo važno. Ako su loše raspoloženi, sigurno ću biti ta koja će im pokušati pomoći i, ako su jako dobro raspoloženi, veselit ću se njihovoj sreći. Većina ljudi je uvijek negdje između i ima svojih dobrih i loših dana i to mi je ok.

Međutim, mnogo bolje toleriram vječite mrgude nego li vječite veseljake.

Optimizam je super i, kada se "displaya" bez previše skakutanja, protiv njega nemam ništa. Ja sam, recimo, taj veliki mrgud, a muž mi je uvijek dobre volje i super funkcioniramo. Niti sam ja netko tko stalno kuka i psuje, niti on ide okolo govoriti "joj, kako je preeeeeedivan život", nego se, zapravo, ponašamo relativno slično. Samo što se on manje brine oko svega nego ja. I to je ok.

No, primijetila sam da imam problem s ekipom koja se stalno smije, i to onako, oko glave i glasno; koja stalno daje komplimente; koja stalno govori o tome kako se super provela za vikend; kojoj nikad nitko nije antipatičan; koja nikad neće reći da im nešto smeta...i slično. Primijetila sam da takvi ljudi rijetko kad slušaju dok drugi govore. Vrlo često za to vrijeme, npr., traže izlog u kojem će se ogledat ili prekidaju razgovor kako bi naaaajsrdačnije ikad pozdravili nekoga tko je upravo prošao pored stola za kojim sjedite s tom osobom. Svaki koncert im je odličan, koliko god ozvučenje bilo loše...

Znam da to sad zvuči grozno i ne, ne mislim da sam ja bolja, samo mislim da sam iskrenija. Nekad se pitam koliko takvi ljudi sami sebi dopuštaju stvarne emocije. Živjela sam u Americi u kojoj je većina, barem naoko, takva i većina je kod psihijatara nekoliko puta tjedno. O čirevima na želucu i tumorima da ne govorim. Jednostavno, ne mogu vjerovati da takvi ljudi ne glumataju i u njihovoj blizini u principu ne volim biti. Možda sam u kurcu, ali eto

Ima li vas još takvih?

[Muškica]

morcego kaže:

Ima li vas još takvih?

Ima.

[Josephine Anne]

Uvijek bit veseo i nasmijan nije po meni prirodno. Mislim da su takvi ljudi glumci, kojima je bitna "slika" o njima, kakav dojam ostavljaju na druge, samo da se svide nekom il da privuku muškarca koji im se svidja il bilo koga drugog za koga oni smatraju da je dobra prilika il dobra lovina. Znam to po svojoj bivšoj prijateljici, uvijek vesela, kad te sretne na cesti rekao bi da je jedvo dočekala da te vidi, da te voli a znam kakva se pokazala kad mi je bilo najteže i kako je zapravo površna osoba. Kad nije uspijela bit s osobom koju volu, našla je nekog tipa za kog ju boli briga i udala se, samo da ne ostane sama i da ne podnosi maltretiranja svoje majke (što nikad nije priznala po pitanju udaje). Takve osobe nisu loše u smislu da su neki negativci ali su daleko od one slike koju vam pokušavaju prodati, sklone su tračanju i gledanju na druge kao da su manje vrijedni od njih. Nisu mi sjele i jedna od pametnijih odluka mi je bila da sam se maknula od takve osobe. Manje drame, manje nervoze i svega ostaloga što ide uz takve tipove....
Ja sam po prirodi obziljna ali drugi dio moje ličnosti je dosta vesel, veseliji nego što se činim na prvu ali moje ponašanje prema ljudima koji mi nisu tako bliski je obziljno i normalno, barem mislim da ostavljam takav dojam.
To njihovo hihotanje, pretjerivanje a iza svega se krije mračnija ličnost.
Velik dio njih je oportunističke prirode bar je to moj zaključak.

[zgode3]

Moram napisati kratko i jasno. ti ljudi seru i glumataju.naravno, ne mogu uvijek biti dobre volje, ali oni mogu. ili, ma sve je to super, sa facom osmijeh od uha do uha, a situacija za popi...
idu mi na živce i mislim da forsaju to super happy stanje a u svoja 4 zida su živčani. mislim da su takvi ljudi neiskreni i da glumataju.

[Nightb1rd]

Mene iritiraju samo vjerski tipovi npr. Jehove i "praise jesus" ekipa. Ali držim se one stare "live and let live".

[drumforce]

Uf da. Takve karaktere više primjećujem kod žena nego kod muških. Tzv. hihotuše

[NiktaX]

takvi su mi najdraži. oni koji se smiju nevoljama i u svemu pronađu nešto pozitivno.

[The Maystor]

NiktaX kaže:

takvi su mi najdraži. oni koji se smiju nevoljama i u svemu pronađu nešto pozitivno.

Bizarno je bas u svemu trazit pozitivno, bizarno i nerealno.

[kikakm]

The Maystor kaže:

Bizarno je bas u svemu trazit pozitivno, bizarno i nerealno.

Bizarno je konstantno koristiti riječ bizarno, i to u kontekstu gdje autor "zlouporabe" riječi bizarno nikada ne izrazi, konkretno, vlastiti stav.
Bizarno?

ot: tema je bizarna.

[Zitaa]

Jedno je biti pozitivac, a drugo je glumatati.

I jedno i drugo se primjeti iz aviona.

Voljela bi u životu što više biti okružena pozitivcima,jako dobra osobina.

[devaa]

Ahh, ljudi to rade iz njima znanih razloga pricanje o negativnom ih umara jos vise baca u depru.. Neki izbjegavaju pricati o tome da nebudu predmet ismijavanja ( ti si stalno u k, zakaj si stalno negativan, daj pocni drugacije brijat, razmisljat i sl. ) i onda taj dio zatvore u sebe i izvana se smiju, u sustini sami sebi skode. Jer ponekad je dobro ispricat nekome tko ce te pa makar saslusat da skines takozvani kamen sa srca..

Al da i mene zivciraju konstantni brijaci na pozitivu i na to kak u svemi treba vidjet lijepo, dobro.. Kak ce bit bolje, itd.. Bit ce kurac prihvatili su iluziju "dobrog" zivota koji je njima prozivljiv svaki dan od 08-16h za nikakve novce, za tu i tam kavu u bircu i laznom iluzijom bit ce bolje jednog dana i to ih cini sretnima..
Bit ce bolje kad se um pokrene i nesto s njime napravi i poduzme, a ne nada sutra cu dobit povisicu, sutra ce me ta osoba pozvat na cugu, sutra se ta i ta osoba nece izderat na mene i cijeli zivot provedemo u strahu od neceg jer brijemo na pozitivu..

Ja se trudim max. biti pozitivan koliko mogu, ali ja na svijet ne gledam drugacije, ja jednostavno ne vjerujem u "stvari" koje nam kako mediji i tako i drustvo namecu kao ispravnima..

Ja od 50 stvari u danu na poslu zna se desit da ih par sjebem i meni sef dode i pred kolegama kaze da sam blago retardiran, bez trunke srama.. I sta da ja sad brijem neku laznu pozitivu kad mi nikako nije sjela njegova jadna i nehumana izjava.. Jedina pozitiva u toj prici bi bila da sam ga poslao u 5 pm..

Powered by LG G3

[morcego]

Da ne citiram sve, probat ću ovako nekako...općenitije :-)

Nemam ništa protiv ljudi koji u svemu mogu vidjet nešto lijepo. Ja to također mogu, ali mogu i u svemu naći ružno, što se onda više zapamti pa otud reputacija mrguda. Protiv koje se ne borim jer mi je...neutralna, ne znam... Ljudi koji izracionaliziraju stvari pa ih ili mijenjaju ili se mogu preorijentirat na nešto bolje jer ne mogu promijeniti to što ih čini nesretnima ("fuck it"-stav) mi ne idu na živce, nimalo. Njima se divim i kad god mi samoj tako nešto uspije, sretnija sam nego da sam dobila na lotu, ali ozbiljno. Ta osobina nema cijenu i to su POZITIVNI ljudi.

No, distinkcija koju ja ovdje samoinicijativno namećem...je između pozitivnih i "uvijek veselih". Pozitivni ljudi znaju biti i tužni i ljuti i ne vole sve i svašta jednako.
"Uvijek veselima" je sve genijalno, svi su im super (ne da svima daju šansu, nego mi se čini da je ne daju nikomu jer nikoga ne upoznaju - svi su im super jer nikoga ne slušaju; čine mi se opterećeni time da se sluša njih, da tobože imaju što više prijatelja). U trenutku kad "uvijek veselima" otvoriš dušu i kažeš što te muči, oni će vjerojatno nestati s izlikom da su se sjetili kako moraju do dućana. Nekad mi se znalo učiniti da ih tuđe brige podsjećaju na vlastite i da je to sve u biti njihov coping mechanism.

I uopće ne mislim da su loši. Samo me blago nerviraju jer...valjda imam traume od Amerike i toga da je sve "aaaaaaaawsoooome!!!" :-)

[morcego]

Nightb1rd kaže:

Mene iritiraju samo vjerski tipovi npr. Jehove i "praise jesus" ekipa. Ali držim se one stare "live and let live".

Uh, to bi, u mom slučaju, zaslužilo posve novu temu jer za njih imam sasvim zaseban set emocija.

[Great Shape]

Ah, svi ih znamo. Hihotavci koji te grle, ljube - a čim se okreneš, faca se ukiseli i nastupaju bezobrazni komentari. Neki ih takve vole, jer održavaju štimung da su im drugi bitni. Ukratko - ego.

[brzi gonzales]

Nijedan ekstrem ne može biti dobar. Meni ta "uvijek-veselost" ulazi u ekstrem. Smatram da nije iskrena i da ti ljudi imaju ne samo problem u izražavanju emocija već neki dublji, u samoj nemogućnosti/odbijanju da se nose sa stvarnim životom i problemima. Lakše živiš kad se ne opterećuješ ničime.
No, primijetih da su u društvu bolje prihvaćeniji negoli "uvijek-neveseli". Mogu drugi o njima svašta misliti, em da su neiskreni, čudni, ali puno bolje prihvaćaju i više žele njihovu veselost negoli nečiju mrgudnost.

[The Maystor]

kikakm kaže:

Bizarno je konstantno koristiti riječ bizarno, i to u kontekstu gdje autor "zlouporabe" riječi bizarno nikada ne izrazi, konkretno, vlastiti stav.
Bizarno?

ot: tema je bizarna.

A, evo, vlastiti stav bi bio taj da forsirana uvijekveselost nema trajnog smisla, da je to na neki nacin glamur i svjetla reflektora, okej mozda se takvi zele sacuvati od negativnosti, mislim ponekad i ja znam pretjerat s pozitivom, ali sad gledam realno, taj uvijekveseli stil je produkt masovnih medija i zelje za stilom zivota americkih filmskih junaka.

[morcego]

brzi gonzales kaže:

No, primijetih da su u društvu bolje prihvaćeniji negoli "uvijek-neveseli". Mogu drugi o njima svašta misliti, em da su neiskreni, čudni, ali puno bolje prihvaćaju i više žele njihovu veselost negoli nečiju mrgudnost.

Istina i mnogi će ti to objasnit "širenjem pozitivne energije" i sličnim, što mislim da uopće nije istina tj, ne mislim da je to stvarni razlog.
Radim u jednoj ogromnoj korporaciji u kojoj dnevno komuniciram face to face sa sigurno 50 različitih ljudi. Prosvijetljena sam otkako sam tamo jer vidim širu sliki različitosti karaktera - nemam istomišljenika, nijednog doslovno, a nikad nisam bila među većim brojem ljudi. Vrlo korisno iskustvo.

Statistički, mislim da tamo vidim dobar presjek društva i ne - ne bih rekla da je voljenje uvijek veselih posljedica voljenja pozitivne energije :-) Ljudi kojima sam tamo okružena PUNO više vole intrige,spletke i tuđu nesreću, nego li se vesele tuđoj sreći. Ako sam ja promaknuta na poslu, nitko neće biti sretan zbog toga, sigurno. Ako sam dobila ukor od šefa,svi me tješe - pun kurac ih je tu da to podijeli sa mnom. Odgovorno tvrdim da u oba slučaja pokazujem iskrene emocije i ljudi bolje reagiraju na emocije iz drugog slučaja. Žele me tada u svojoj blizini,ne smeta im moja "negativa" :-) Ako sam sretna, zavide mi i jebe im se za "pozitivu". Dakle, to s energijom je bullshit, totalni.

Ja mislim da ljudi više vole društvo uvijek veselih jer su lijeni kad je razmišljanje u pitanju (u prosjeku). Uvijek veseli, ovi o kojima je tema, biraju površne teme i okolina se ne umara od toga.
Mrgudi većinom ili šute (što je fakat ono...nezanimljivo većinom) ili biraju "teške teme". Nedavno sam u uredu postavila pitanje (ne znam koji mi je kurac bio pa sam se ponadala da ima smisla ) u stilu..."mislite li da je ljubav prema kućnom ljubimcu usporediva s ljubavlju prema ljudima". Trebalo je cca 5 minuta dok uopće objasnim to pitanje, a odgovor je na kraju bio nešto u stilu "pas je pas i nemreš ti njemu dat na kauč". Aj probaj zamislit da sam se išla žalit na nešto što me muči

Uvijek veseli nemaju tih problema. Njih je uvijek lako razumjeti isprve.

[Mme]

Obožavam vesele ljude iako ih je fakat teško naci, ali ne fejk vesele ono kad znas da im treba nesto a za dan dva se pretvori u drugu osobu. Ne zelim se druziti s negativnim ljudima , zlocama i mrgudima. I fakat nije istina da ovi veseli vide nerealno situaciju a mrgud vidi...nekim ljudima je casa uvijek polu prazna.

[morcego]

Mme kaže:

Obožavam vesele ljude iako ih je fakat teško naci, ali ne fejk vesele ono kad znas da im treba nesto a za dan dva se pretvori u drugu osobu. Ne zelim se druziti s negativnim ljudima , zlocama i mrgudima. I fakat nije istina da ovi veseli vide nerealno situaciju a mrgud vidi...nekim ljudima je casa uvijek polu prazna.

Mislis li da je fejk veselo ako se za dan-dva ne pretvore u drugu osobu, ali im jednostavno na faci uvijek vidis da te ne slusaju i da su prema svima jednako jako srdačni, poznavali ih godinama ili tri dana?

[The Maystor]

A moze biti da se i kroz uvijekveseli stil probijaju na poslovnoj sferi.