Fizičko kažnjavanje - kako postupiti?

[Roly]

Decio kaže:

Neznam, jel' se sjećaš kako je to biti dijete? Misliš li da bi puno shvatila da ti se samo reklo nešto? Djeca u toj dobi nemaju glavu i dok ne razviju osnovni razum. Njih i dalje moraš odgajati sistemom kazne i nagrade. Ako ti imaš neku ideju kako djetetu od 5 godina objasniti da ne mlati mlađu sestru kad god ima priliku slobodno se javi.

Procitaj si knjigu Otrovni roditelji i dio o fizickom kaznjavanju djece.
Ili se mozes javiti nekome na podforumu psihologija da ti kaze iz vlastitog iskustva do cega dovodi fizicko kaznjavanje, osobito malo po guzi, pod navodnim znakovima.

Ili jednostavno kad ti nekome dignes tlak da te nalupa po guzi jer si slabija, a on eto ne zna kako ti drukcije objasniti situaciju.

[karloy]

A tko si ti @Retra da određuješ kako će drugi roditelji odgajati svoju djecu. Jer ja kad vidim kako neka žena/muškarac umiljatim glasom pokušava smiriti svoju bahatu kćer/sina, najradije bih svima opalio šamarčinu..no opet ima onih koji u tome pretjeruju, stoga smatram potrebnim da napišem kakav oblik fizičkog kažnjavanja toleriram i zašto uopće smatram da je to dopušteno..

Toleriram:
- udaranje po guzici korištenjem dlana, šlape, šibe i sličnih sredstava ( djeca do 11 godina )
- šamar po licu ( samo jedan šamar, za razdoblje od 11 - 15 godina, starije ne tući )

Zašto smatram da je to dopušteno:

- jer je to čovjeku, kao i svim sisavcima urođeno i to vam ni jedan liberal sa svojom knjigom ne može promijeniti
- jer djeca nemaju u potpunosti razvijen razum pa ih treba držati na sistemu nagrade/kazne
- jer će djeca odgajana vašim, liberalnim načinom biti psihički zakržljala jer se neće moći zauzeti za sebe jer ste ih odgojili da budu inferiorna, oni će moliti za pravdu umjesto da se zauzmu za sebe... ( dokaz kad si sa veselim ljudima, osjećaš se veselo, kad si sa nervoznim ljudima, osjećaš se nervozno)

Pustite druge da odgajaju djecu na svoj način, pa se za 20 godina uspoređujte....

Ako netko misli da je način odgoja BEZ uporabe fizičkog kažnjavanja bolji, onda ga molim da napiše konkretne argumente koji demantiraju moje argumente... možda mi je nešto u analizi promaklo... ( argumenti bazirani na mojoj osobnosti nisu konkretni )

[Monstera]

poticanje na fizicko kaznjavanje djece kosi se sa zakonima RH te nije dozvoljeno na forumu

[Francesca]

Karloy ti ne odgajas, ti dresiras
Da sam htjela dresirati nabavila bi si psa

[BitterSweet]

Ma kakvo dresiranje Fran, ja i svog psa odgajam

Ovo gore je užasno. Apsolutno užasno. Da, zbog nasilja dijete neće biti inferiorno, evo pobijam ti tu teoriju odmah i sada.

Katastrofa. Ja sam iskreno u šoku da u 21. stoljeću netko ovako razmišlja. I još bi opalio drugima šamarčinu jer, eto, neki odgajaju djecu s puno ljubavi, pažnje i nježnog pristupa.

Djeca nemaju razum... Fakat ne vjerujem. Koja tužna tema

PS nosorog divan mi je tvoj potpis, sve je njime rečeno

[tanita]

@Karloy

1. niti jednom sisavcu a, ponajmanje covjeku, nasilje nije urođeno vec je
nešto što su "upija" iz bolesnog svijeta...od istih onih bolesnika koji
istovremeno imaju tjelesne cuvare za svoju guzu a, od drugih ocekuju
da se bore za njihove ideale.

2. ako djeca nemaju razvijen razum, što bi onda trebali reci za osobu koja
diže ruku na slabijeg od sebe. jel razumno kazniti dijete za nešto što
je zapravo vidjelo od nas ili nekog drugog?

3. kažnjavanju, bilo fizickom ili psihickom su skloni ljudi koji imaju
problema sa sobom, uredno su to kukavice i slabici koji se nemaju
petlje zauzeti za sebe pa onda svoje frustracije lijece kažnjavajuci
svoje klince.

Ako stvarno postupaš tako kao što pišeš, moj dobronamjerni savjet ti je da odeš potražiti pomoc jer, u svijetu prepunom nasilja, poticanje istog samo rezultira još vecim nasiljem...


također, kao roditelj koji nikad nije udario svoje dijete, kao dijete roditelja koji nikad nisu udarili svoje dijete (mene) moram ti reci da nikad moje dijete (niti ja) nismo bili bahati, bezobrazni ili xy...
jer odmalena smo nauceni da ako se kaže, da nešto ne može, to ne znaci da nam se nešto želi uskratiti iz inata vec da za to postoji dobar razlog.
da, kao što nešto boli ili smeta nas, boli i smeta ostale.

i, bez brige, takav odgoj nije niti od mene niti, od mojih klinaca napravio poslušne ovcice vec cvrste ljude koji se znaju na puno efikasnije nacine izboriti za sebe, samo bez da u svojim borbama gazimo nedužne ili da nekome silom namecemo svoje mišljenje kako bi nahranili svoj bolesni ego.

[MeMyselfNdSmile]

Retra kaže:

Nanošenje bola djetetu je dovoljno dobar motiv sam po sebi.

Ne bih se složio.
Bol je sama po sebi signal da nešto ne štima.
"Malo po guzi" mi se ne čini nešto zabrinjavajućim (dok se ne pretjera naravno).

Retra kaže:

Ako dijete ima tantrum, roditelj koji primjenjuje nasilje (nad djetetom koje prolazi fazu odrastanja) je zbog vlastite bespomoći izgubio kontrolu i ne pomaže ni sebi ni djetetu.

Nisam siguran.
Postoje situacije u životu kada se događa gubitak kontrole, međutim i one su dio života.
Fizičko nasilje u gore spomenutom slučaju će prekinuti tantrum, zar ne ?

Retra kaže:

Zapravo je jako žalosno da jedan roditelj dođe u situaciju u kojoj potpuno nepoznata osoba pokaže više suosjećanja prema njegovom djetetu od njega samog.

Svi ljudi su od krvi i mesa, nije realno pretpostaviti da ćeš uvijek biti u zen fazi.

Retra kaže:

Policijski ili uviđaj CSS temeljem prijave je daleko manji problem. Zapravo, nije problem, već posljedica problema.

Mislim da previše glorificiraš državu, iako je ista puna mana.

Retra kaže:

Krivo ti se čini.
Imam dijete. Koje nikada nije bilo fizički kažnjavano.
S fizičkim kažnjavanjem i nasiljem imam iskustva. I znam kakvu štetu može napraviti. Od osjećaja da ne vrijediš ništa (jer te ljudi koje do nekog predpuberteta voliš više od ičega na svijetu i vidiš u njima bogove), do problema s kontrolom vlastitog bijesa i sklonosti nasilju. Preko kontrole tog bijesa do volontiranja sa žrtvama obiteljskog nasilja.

Ne znam, osobno nisam bio nikad fizički kažnjavan, ni ne vidim smisla u tome.
Nekako mi se čini da kod tebe vrijedi, onaj koji se jednom opeče, puše i na hladno.

Retra kaže:

A ako je potreba da zaustavim nasilje nad djetetom na način na koji mi to zakon omogućuje preekstreman, veseli me što sam ekstremist!
Rado bih ga zaustavila na drugačiji način, ali mi ga zakon ne dozvoljava.

Gle, ima svakakvih idiota. Ali ono, bitne su granice.
Svaki je ekstremizam loš...

No možda sam i fulao temu. Jednostavno, s takvim stvarima se nisam susretao u životu, nikad se nije događalo da se netko iživljava na meni, niti volim (osim preko foruma ) drugima soliti pamet.
Osnovna stvar odgoja je neka komunikacija, sve ostalo je sekundarno.
Toliko od mene

[gargamišamel]

MeMyselfNdSmile kaže:

Fizičko nasilje u gore spomenutom slučaju će prekinuti tantrum, zar ne ?

ne, ni malo.

[Roly]

gargamišamel kaže:

ne, ni malo.

samo će naučiti djete da se ne smije ljutiti niti "istresti" svoju frustraciju, pa će to držati u sebi.
kasnije će to povući niz psihičkih i životnih problema, jer zamisli jedan veliki balon koji se puni vodom, a ti ju ne pustiš van, nego taj balon puniš i puniš.
jednom mora puknuti, a onda bog pomozi.

[MMovca]

Jednog će se dana svi koji su dizali ruku na svoje dijete naći u situaciji u kojoj njihovo dijete neće pokazivati nikakvo poštovanje ili će biti emocionalna ruševina, dopuštati drugima da ga gaze jer su navikli, udariti drugoga jer drugo nisu znali.

Odrasla sam u nasilju i da, prenijelo se i na mene pa sam digla ruku na svoje dijete, a danas mu moram objašnjavati kako je do toga došlo i ispričavati se što sam bila loš čovjek i loš roditelj. Gadi mi se ta osoba koja sam bila, i mogu se samo nadati da tih par udaraca nije prouzročilo problem kod mog djeteta, da sam uspjela dokazati mu da ga volim i koliko ga volim.

Gorčina koja se pritom pojavila prema vlastitim roditeljima, bez obzira na sve terapije i sav trud da ojačam kao osoba, mene je dovela do situacije da svojoj majci sa 32 godine objašnjavam što su sve u meni bili zatukli.

Mogu razumjeti da netko udari dijete jer bih bila licemjerna u suprotnom, ali ne mogu razumjeti da si netko to pokuša opravdati kao odgojnu metodu. Ljudi mogu biti neobrazovani o posljedicama koje udarac nosi, i sama sam bila taj roditelj, kojem pregori nit pa idiotski posegne za djetetovom guzicom, ali si nisam to pokušala opravdati, nego sam bila duboko nesretna i očajna jer je to iz mene izašlo.

Prekinuti krug nasilja nije ni jednostavno niti se ikomu može pomoći osudama i policijom, nego edukacijom (pritom uopće ne mislim na klasične zlostavljače koji svakodnevno mlate djecu i zaista su poremećeni, takvima prijava i obvezna terapija trebaju presuditi hoće li uopće ikad hodati slobodno zemljom).

Moji roditelji danas žive krasan život, dobri su baka i djed, ali nikad od mene neće dobiti ono poštovanje kojem streme. Nedavno me mama pitala kako je moguće da su druga djeca ponosna na svoje roditelje, dižu ih u zvijezde, a ja sam toliko distancirana.

Želite li jednog dana imati dijete koje vas neizmjerno voli, ali je podiglo zidove koji se nikad neće srušiti jer nasilnici i kad prestanu s nasiljem ne mogu se lako nositi s gorčinom koju su iza sebe ostavili?
Razmislite o svojim postupcima.
Želite li imati djecu koja će biti emocionalno oštećena, koja će mrziti dijelove sebe jer imaju nasilni trigger koji je poput Pavlovljeva refleksa, koja su u stanju trpjeti fizičko nasilje partnera nad sobom jer za drugu ljubav ne znaju, koja neće znati izraziti emocije, koja vas neće tako lako zagrliti, koja će vam se bojati unuke ostaviti na čuvanju jer fizički nasilnici često su i psihički nasilnici koji podcjenjuju druge zbog onoga što u njima ne valja?

Slabići ste ako nastavite s tim. Razumijem da vam se dogodilo, razumijem da ste tako naučeni, razumijem da smo mi društvo u kojem je ta tema relativno nova, ali neka vam bude važnije vaše dijete koje ste sami htjeli od idiotske reakcije da narušite integritet njegova tijela.

[itapita]

hah..još jedna od bezbrojnih ...how beautiful and kind person (parent) I am..tema

nitko ne tuče, ne viče, ne hrani u fast foodu i daje djetetu apsolutnu kompetenciju oko svega

a rezultat je nacija s klincima koji briju na vršnjačko nasilje, ustaško-partizansku simboliku, mizoginiju, i eto, zadneg slučaja i na radikalna rješenja prilikom neslaganja oko večernjeg izlaska

kak vam ne dosadi..?

[Lady Guga]

Majamama, lijepo napisano.

[Nunna]

Majamama doista divan post. Jednom zadan udarac se ne može povući. Niti poreći. Jako je bitno ne prihvatiti urlanje, udaranje i slične "metode" kao nešto "normalno" i tolerirati ih kao nešto neizbježno kad pukne zadnji film. Ne, i kad pukne zadnji film udaranje i psihičko maltretiranje(deranje, pogrđivanje) je - kriva stvar jedan kroz jedan. Nema tu okolnosti ovakvih ili onakvih koje pravdaju bilo što od toga.

I ja razumijem da se to svim roditeljima ponekad omakne. Ljudi smo i imamo i sami trenutke kad smo pritisnuti preko krajnje granice pa se desi da pogriješimo. Ali kao što Majamama kaže, uvijek moramo biti svjesni da griješimo, i stremiti tome da griješimo što manje. Da iz ishitrenih i impulzivnih reakcija izvučemo neku pouku i da nam ona da snage da se takve situacije ubuduće shendlaju bolje, skuliranije, "spretnije".

[implosive]

Nasilje nad djecom je vrlo širok pojam. Neke stvari su javnosti očite a druge gotovo nemoguće za prepoznat.
I onda kada dođe do suda, pitanje je slobode roditelja da odgaja svoju djecu i sa druge strane država koja ulazi u tu slobodu u ime dobrobiti djeteta.
Taj odnos je strahovito problematičan u situacijama kada se radi o religiji.
Država mora osigurati vjersku slobodu ali u praksi već sami čin školovanja djeteta u vjersko financiranim školama radi segregaciju među djecom!?

A što se tek događa u posve nereguliranim privatnim sferama?
Gdje je granica zlostavljanja i "samo po guzi" odgoja? Kada država može reagirati a kada ne?
Teška su to pitanja. Pogotovo uzimajući u obzir da siroto dijete nema baš neku pravnu moć jer je njegova prosudba po samoj prirodi djetinja pa time ne mora odgovarat stvarnošću.
Jedino što bi moglo pomoć u toj situaciji je velika državna investicija u profesionalne dječje psihologe koji jako dobro poznaju dječju psihu i znaju izvuči istinu.

[Detektor]

Apsolutno kontraproduktivno.Kod mene je to izazvalo strah od roditelja koje bi mogao usporediti sa čuvarima u zatvoru što nam je nepovratno zakočilo komunikaciju.Roditelj koji bi trebao biti prijatelj djetetu ispada nepriajtelj pa su onda prijatelji bolji od roditelja.Najgore je to što su drugi ekstrem razmažena djeca koja pojedu ovu koja su bila fizički kažnjavana.Postavlja se pitanje što to dijete krivo napravi da mora zaraditi fizičku kaznu?Možemo onda tako dozvoliti i fizičko kažnjavanje odraslih naradnom mjestu npr. ne radiš nešto kako treba,dobiš šamar od šefa,krećeš se kao pješak bicillističkom stazom,dobiš pendrek po leđima.Sjećam se iako sam imao 4 godine samo kako se govorilo kako je to pravo doba za počinjanje dobivanja fizičke kazne,3 je još prolaz.Lekcija?Dobar primjer kako se ne odgaja dijete.Ništa pozitivno uglavnom. Moju pomoć u starosti mogu zaboraviti,to sam im i rekao,srećom po njih da nisam jedinac.

[KLCCLK]

Ne zalažem se za fizičko kažnjavanje, ali isto tako ne možeš po jednom (svom) primjeru komentirati sveopće posljedice i "posljedice". Dodatni problem je svakako što i kad je fizičko kažnjavanje bilo dozvoljeno vrlo je malo bilo onih koji su ga koristili samo kao krajnju soluciju i ograničeno.

Mene su moji par puta kaznili fizički, ne znam točnu brojku (jer mi očito to nije bila prestrašna trauma), ali siguran sam da je jednoznamenkasta, vjerojatno bi stala i na prste jedne ruke. Nit ih mrzim, nit ih se bojim, nit imam emocionalne traume, nit sam ikada mislio da me ne vole, nit su me naučili da je nasilje super, štoviše mislim da su me odlično odgojili. Naravno, ne kažem da je to bila jedina opcija i da me ne bi odlično odgojili i da nije bilo tih par puta, ali ne treba ni ići u drugi ekstrem. Niti u jednom trenutku u životu nisam pomislio na roditelje i osjećao da im zamjeram jer su me par puta fizički kaznili. I mislim da sam svaki put itekako "zaslužio" (pod navodnicima, jer, opet, ne kažem da je to bila jedina solucija).

Koliko god je možda bilo teško uvidjeti, postoji zapravo golema razlika između sasvim opravdanog zalaganja protiv fizičkog kažnjavanja - i proglašavanja svakog tko je ikad pljesnuo dijete po guzi fizičkim zlostavljačem koji je nanio djetetu strašne emocionalne posljedice.

A prosudbe o ljudima koje ne poznajemo su pogotovo nezgodne (ako nešto baš nije jasno kao dan, ali pitanje je jesmo li u pravu kada si mi zamislimo da je nešto jasno kao dan). Moja kćer će uskoro 18 godina, u životu sam je udario jednom (šamar) i krivo mi je zbog toga, jer sam je udario u potpuno pogrešnom trenutku, kada sam je trebao zagrlit (udario sam je iz straha i panike i očaja). I sam sebi to nikad neću oprostit, ali to nas ne definira, niti je taj trenutak cijeli naš život i cijeli naš odnos.