Kratak razmak između dvoje djece

[bambix]

Woman Yoya kaže:

15 minuta se zaigraju zajedno. Sve dalje od toga dreka, čupanje, vika, urnebes. Ujutro su u vrtiću, popodne kući. Najbolji su kad je jedan sam u kući, ali jako rijetko. Ako se i krenu igrat odvojeno svojim igračkama, uvijek ovom drugom padne napamet ili da uzme igračke ili da pokvari nešto što je jedan započeo, ili pak jedan bi se igrao s drugim, ali drugi ne da. Pa onda jedan završi na kauču u ''kazni'', ili najčešće oboje pa sve ispočetka. I kad se igram s njima pola sata i kažem da nastave sami to je odmah dreka, tuljenje, ne mogu sami. Stariji dečko je 4 godine, cura mlađa skoro 3 godine. Ima li tome kraja?? I da nema odgovora na pitanje svejedno, ja već ludim.

Jesu zajedno u vrticu, tj. Jesu li u istoj grupi?

[Woman Yoya]

Nisu, ne smiju biti.

[Malo Sunce]

Izmedju moja 2 brata razlika 11mj, izmedju mene i njih 3 odnosno 4god razlike. Dok oni nisu krenuli u srednju, svakodnevna svadja, cupanje, deranje, tucenje. Kasnije svo troje postali nerazdvojni, pogotovo njih dva medjusobno. Svaki dan se cujemo, sve si pricamo, super smo si, jedno drugom smo jako vazni u zovotu. Ali da, dok smo bili djeca kuca je bila ratna zona (iako smo imali svako svoju sobu i svoje igracke). WY dakle ima nade

[slavica_05]

nuklea500 kaže:

Jedino kad pozelim dvoje djece je kad gledam Pepu prase i njezinog malog brata. Onda se sjetim da je to crtic, a stvarnost ono o cemu WY pise i kazem sebi - Ne, ne.

znala si da je stvarnost i naoticanje u trudnoci, ludjacka bol na porodu, nespavanje, muke po dojenju pa isto nisi rekla ne ne
nije to sta traje cili zivot.
moji su razlike dvi godine I dva mjeseca I sad sam 20tj trudna.
na momente bude sve super, zaigraju se. al ugl je to dok ovaj od cetiri ipo ima volje. cim on ne suradjuje, ode sve u neku stvar
najveci je zapravo problem sta ovaj manji ocekuje da moze di I veci izlazit I igrat se. I onda ili pobjegne ili vristi na vratima. kad pobjegne pa ga vracam kuci legne na pod a ja ga ne mogu nosit I onda ga vucem za ruku, sve do kuhinje I onda me boli trbuh
sve cekam da jos malo poraste da pocne kuzit bez drame sta smije sta ne.
I svako vukljanje u kucu se nadam da je posljednje. govorim sI sutra cemo lipo za ruku

[proab]

WY - inzistiraj da nadju nacina da se igraju zajedno, pomazi im u rjesavanju konflikata na ispravan nacin. Kazna ih smiri, znaju da su pogrijesili - ali da li si im pokazala sto su trebali napraviti da se ne nadju u toj situaciji, kako da sami rijese konflikt? Moji su razlika 3g i 80% vremena se ne svadjaju sto je solidan omjer po meni. Imamo jasna pravila - igracke su zajednicke, a ako i nisu - svi se smiju igrati sa svim igrackama. Tko prvi uzme njegova igracka, no onaj drugi se smije pridruziti igri. I makar je netko prvi uzeo neku igracku mora je dat drugom nakon nekog vremena, ili ponuditi zadovoljavajucu alternativu (naglasavam ponuditi, ne da samo gurne u ruke drugu stvar a ovaj nece to nego bas ono ). Isto i racunalne igrice - igraju se na smjenu. Crtici se biraju naizmjenice ako se ne mogu dogovoriti oko nekog itd.

Uvijek kad cujem neki pocetak svadje provjeravam da li dijele, da li igraju naizmjenice itd. Kad vidim da su zapali u neki los film, i da ce lose zavrsiti, podmitim nekog da dodje meni pomagat u kuhinju ili igrat se na mom tabletu pa je opet mir. Kako se ne svadjaju cesto nema onog konstantnog prisjecanja i podsjecanja na svadje i nepravde od jucer, prekjucer itd - izlazak iz lose spirale je ono sto ti treba. No najcesce se moji vec nekako dogovore sami...

[annaaa]

ja sam baš jučer pomislila kako me moji podsjećaju na pepu i georga samo što su dečki. i nisu prasci

razlika je ravno 3 godine, slažu se dosta dobro. da, mlađi mu uzima igračke pa je tu najveća drama. ali većinom se igraju bez igračaka i tu je mali problem što ovaj mali je još uvijek premali za neke grublje poteze starijeg ali sve to dobro podnosi (bez suza), samo mene štreca kad to gledam uglavnom, sad postaje lakše, mlađi je krenuo pričat, trčat, sudjeluje u svemu i lakše mi je kad su oboje doma jer onda mlađi ne trči za mnom tolko, u parku se igraju skupa, aktivniji su, jedu bolje, mlađi oponaša starijeg pa ako njemu kažem di da me pričeka ili da nešto ne dira ili da sjedne dok dođem, onda i mlađi radi to isto ali nije bilo lako i još uvijek je lakše kad sam samo sa starijim (tj. tad mi je super, mogu sve), ali prošli smo te početne poteškoće i ne mogu se žalit...

[pincica]

nuklea500 kaže:

Jedino kad pozelim dvoje djece je kad gledam Pepu prase i njezinog malog brata. Onda se sjetim da je to crtic, a stvarnost ono o cemu WY pise i kazem sebi - Ne, ne.

Eeeee tako i ja

[bambix]

Woman Yoya kaže:

Nisu, ne smiju biti.

Sto bi tek bilo da su zajedno

Uvedi neka jasna pravila. Ja svojoj kazem (mladji je jos premali da razumije): ako se ne mozete zajedno igrati odnijet cu igracku. Vecinom se primiri, radije ju dijeli nego da ostane bez nje

Pokusaj smisliti neke odvojene aktivnosti.
Odvoji i zajednicke. Npr. Ako se igraju s plastelinom, svatko sa svojim rekvizitima na svojoj strani stola. Svaki sa svojom slagalicom. Kad su gotovi neka se zamijene.

[nuklea500]

Djeca su razlicita, samim time i svacija situacija je drugacija, ali zivo se sjecam kako je moja mama imala problema s bratom i sa mnom, a ona je bila uzrok tih problema. Naime, uvijek se bojala ostaviti nas nasamo i stalno nam visila nad glavom. Brat bi tada bio pravi bezobrazni stariji brat koji ne bi prezao ni od udaraca, a mama bi nas stalno razdvajala. Kad bi ponekad bas bas morala ostaviti nas nasamo, brat i ja bismo uzivali. Pazili smo jedno drugo, nismo se svadjali, a o udarcima nije bilo ni govora. Cim bi se mama vratila, sve po starom. Mislim da nas je trebala vise ostavljati u nasem svijetu, manje se petljati.

[elipsoidna]

Eto,da se pridruzim...mali ima 3,mala 2, a najmladja 2 mj. Ponekad mislim da cu iskociti iz koze od stresa. Igrom slucaja ovo dvoje vise ne idu u vrtic i doma smo. Dobro je donekle jer je mm bio doma od kad se mala rodila,ali sad krece s poslom i ja se uopce bojim na sta ce to liciti. stalno netko nesto treba, ovi se lijepe uvijek na istu igracku, vole se i posvaditi, a oboje su jaki karakteri. Mali je jos povrh svega u nekoj kontra svega fazi, sila na najjace i neda si nista reci. Imaju naravno i jako svijetlih trenutaka, ali vecinom je stalno neki stres,mama ovo mama ono netko je napisao par str dalje samo mi fali malo vremena za mene samu i za mene i mm. Ipak, na kraju, ne mogu zamislit da nas nema toliko

[slavica_05]

evo unatoc svim onim trenucima kad ovaj stariji cak I dodje pa mi kaze kad bar brata nebi bilo pa bi ja mogao to I to, sinoc je brat htio kod bake a ovaj ga je vukao za ruku da se vrati u kucu. I kad su sjeli u auto mi je rekao nadam se da pozalit I vratit se.
kad smo legli na rubu suza mi je rekao da je tuzan sta nema brata I sto sam pije cokolino I sve stvari sta zajedno rade je nabrojao
znam da ce sutra kad ga pokupimo vec u autu bit fajt al eto, lipo je cut da je postao dio njega

[makik]

Evo da se i ja pridruzim...mala ima 5,5 godina i u nekoj ludoj je fazi,mali je navrsio godinu dana prije dva dana a za dva mj.trebam roditi...molim Boga da beba bude dobra jer inace evo mene u Vrapcu

[slavica_05]

makik

moja susjeda je rodila pet dana nakon sto joj je sin navrsio godinu.
moj ti je savjet da svakako pozoves nekoga da ti dodje pomoc. kad bebu nahranis nek netko bude s njom a ti svaki slobodan trenutak sa ova dva.
tako sam ja radila I nakon desetak dana nije vise bilo ni strahova ni ljubomore ni frustracija.
nalome ce dovoljan sok biti sta te tri dana nece biti kraj njega al oni to brzo zaborave I prilagode se.
sretno

[puffko]

annaaa kaže:

ja sam baš jučer pomislila kako me moji podsjećaju na pepu i georga samo što su dečki. i nisu prasci

razlika je ravno 3 godine, slažu se dosta dobro. da, mlađi mu uzima igračke pa je tu najveća drama. ali većinom se igraju bez igračaka i tu je mali problem što ovaj mali je još uvijek premali za neke grublje poteze starijeg ali sve to dobro podnosi (bez suza), samo mene štreca kad to gledam uglavnom, sad postaje lakše, mlađi je krenuo pričat, trčat, sudjeluje u svemu i lakše mi je kad su oboje doma jer onda mlađi ne trči za mnom tolko, u parku se igraju skupa, aktivniji su, jedu bolje, mlađi oponaša starijeg pa ako njemu kažem di da me pričeka ili da nešto ne dira ili da sjedne dok dođem, onda i mlađi radi to isto ali nije bilo lako i još uvijek je lakše kad sam samo sa starijim (tj. tad mi je super, mogu sve), ali prošli smo te početne poteškoće i ne mogu se žalit...

Ja imam istu razliku (21 mjesec i 4 g i 10 mj) i isto se sjetim pepe i georgea svaki cas (i jos imam vecu curu i manjeg decka).

Ovakvi su kakve opisujes svoje isto se igraju puno zajedno i kcer je vecinu vremena odlicna s malim... jako si je vazna i velika i stalno ga poucava i brine (ili "brine") o njemu. Tu i tamo to zavrsi u suzama, i zna se dogoditi da bi ona nesto radila s njim a on hoce mene, ali sam u biti jako zadovoljna. Isto tako mi je lakse imati oboje no samo malog, kcer ga u stvari bolje zabavlja, i cini mi se da on dosta toga uci uz nju (ona npr sad uci citati pa onda pokazuje malom slova i slicno; uci ga voziti romobil). jedino kad kceri dodju playdates nastane kaos jer se mali ne da bas od sestre i "cramps her style" ali dobro.

[Woman Yoya]

Sve se više zaigraju zajedno. 4,5 god. i 3 god. Nevjerojatno je koliko mlađe kopira starijeg, u svemu, previše, pretjerano.
Trampolin i jedna lopta u dvorištu. Stariji hoće loptu, hoće i mala - istog trena. Stariji se prebacuje na trampolin, hoće i ona puštajući loptu - istog trena. Za stolom stariji pojeo pun tanjur i kaže gotov sam, a za njim odmah i ona i ja sam gotova s tek pojedenih par žlica jer jede sporije. Kad prestaje to kopiranje ??

[tisi]

nikad, stariji je bog

[Woman Yoya]

Jesam li ja jedina mama djece koja su ogrebana po licu od međusobnog grebanja? Zadnji put joj nisam nokte na vrijeme odrezala i super je ispala ogrebotina. Koja nemajka grozno! Opomene i ne i ne i ne, brane se kako znaju pa završi ogrebotinama. Zaigraju se zajedno i taman u trenu kad nastupim kao sudac ogrebotina je već tu. Jedna prođe eto druge nakon malo vemena. Prije je stariji uvijek grebao, ali je shvatio no sad je mlađa u prednosti. Nemajka godine!

[lee anabell]

Nas sedmero u 9 godina..
Jedno drugom do uha.
Cepusali smo se sami i stari nas je. Al od rodenja su nas ucili da je obitelj najbitnija.
Od mog 1 srednje negdi je sve silo na misto. Doslovno od tad skupa van idemo, cujemo se svaki dan prepricavano jedno drugome sve. Bas smo ko najboljo prijatelji atim da sam ja jedina cura.

Ja plqniram kad mali napuni godinu ipol na drugo pa da do tri bude razlike to mi je optimalno. A sad da cu odma drugo ko moji i nebas.

[pincica]

Moj ima 2,5g i kad vidim susjedu cija mala je isto stara kao moj malac, a uz nju ima jos jednu malu staru mjesec dana....odmah odustanem od drugog djeteta.

Odmah mi se vrati sjecanje kako sam prozivljavala pakao od nespavanja i nosanja....ok, veliki dio problema je lezao u mm koji nije bas pomagao....tesko mu bilo prihvatiti činjenicu da više ne može zivjeti onim lagodnim zivotom koji je imao prije dolaska bebe (spavanje po noci, spavanje poslije posla, vikendi rezervirani za sportske aktivnosti i sl....a ja od umora jedva stojim)
Tek sa nekih godinu dana se poceo ukljucivati.

Zato i odbijam imatu drugo dijete. Imati cu ga kada ce mi sin biti dovoljno star (cca 5 ili 6g), i to ako, da razumije neke stvari, da se moze sam zaigrati, sam otici u wc i sl kako bi se mogla posvetiti bebi....imati cu drugo dijete tek onda kada cu psihicki i fizicki imati osjećaj da mogu sama hendlat oba djeteta....istu gresku ne ponavljam. Oni koji me iznevjere u najbitnijim trenutcima, njima tesko vjerujem u njihove promjene i govore "Drugaciji/ja sam. Biti ce bolje....bla bla bla".
Od tada zivim po principu "Uzdaj se u se i u svoje kljuse!"

[dear]

Dizem temu u nadi da ce se netko javiti. Imam dijete od godinu i pol i opet sam trudna. Bit ce 25 mjeseci razlike medu njima kad rodim.
Upravo mi je postalo lakse s djetetom, a uskoro se vracam na pocetak.
Najvise se bojim kako ce izlasci u setnju izgledati s dvoje. Beba u kolicima, ali kako onda trcati za starijim?
Najgore je sto nemam pomoc sa strane, bit cu sama s dvoje. Muz radi vani. Navikla sam s jednim, sve radim sama. Skupa smo 24/7. Vrijeme za sebe nemam, to mi je bilo najteze prihvatiti, ali dosla sam do toga da mi vise i ne treba osim kad idem na pregled. Malac mi je super, sazivili smo, ali bojim se kad dode drugo...