Roditelji jedinaca/jedinica - kako im objasniti?

[tonkica27]

hej svima. evo mene tuga neka obuzela pa da ju ne prosipam bilo gdje, mozda ovdje naiđem na koji komentar.

dakle, roditelji smo 3,5 godisnje djevojčice. nisam nikada planirala ostati na jednom djetetu, ali eto, kako stvari stoje, moram razmisljati o toj opciji.
Nakon nje sam imala dva spontana ...i sad se pripremamo jos jednom probati.

ono što me muči je sto toliko zelim da ona nekog ima da sam luda od tog. ona me stalno ispituje zasto je sama, zasto drugi vec imaju nekog a ona ne, jucer se cak i rasplakala zbog tog.

imam 34 godine, mm 35..nije da imamo 10 godina za pokušavati. bojim se jako jos jednog spontanog..ali odlučili smo ipak probati..no što ako ne uspije?

jesu li se vama djeca zalila na to? sto ste im govorili. ne bih ju htjela ignorirati kad počne s tim..ali ni opteretiti...a niti obećavati nešto što ne znam hoće biti? što reći?

[gargamišamel]

pa ja bih joj jednostavno objasnila da nemaju svi braću i sestre. neke obitelji imaju jedno dijete, neke dvoje, a neke više. kad bude veća i ako ne bude imala brata ili sestru, a i dalje bude pitala mislim da joj možeš objasniti razloge zbog čega ih nema.
s obzirom na njezinu reakciju zanima me koliko je ona upoznata s vašim željama i emocijama, te problemima kaj se tiče drugog djeteta? vjerojatno i osjeti tvoju tugu i strah, pa zato tako emocionalno reagira.
i moj je nekoliko puta izrazio želju za nekim, ali bez burnih emocionalnih reakcija. sjećam se da sam i ja kao mala staru znala piliti jer sam htjela mlađu seku, ali isto bez bez plakanja i non-stop zapitkivanja.

[tonkica27]

gargamišamel kaže:

pa ja bih joj jednostavno objasnila da nemaju svi braću i sestre. neke obitelji imaju jedno dijete, neke dvoje, a neke više. kad bude veća i ako ne bude imala brata ili sestru, a i dalje bude pitala mislim da joj možeš objasniti razloge zbog čega ih nema.
s obzirom na njezinu reakciju zanima me koliko je ona upoznata s vašim željama i emocijama, te problemima kaj se tiče drugog djeteta? vjerojatno i osjeti tvoju tugu i strah, pa zato tako emocionalno reagira.
i moj je nekoliko puta izrazio želju za nekim, ali bez burnih emocionalnih reakcija. sjećam se da sam i ja kao mala staru znala piliti jer sam htjela mlađu seku, ali isto bez bez plakanja i non-stop zapitkivanja.

a znam. kazu da djeca "osjete" ono što im presucujemo. za spontante nije znala, odnosno nije shvatila ni za jedan da se dogodio, jer je premala..nisam plakala pred njom...ne vodimo te razgovore pred njom. ali vjerovatno nesto osjeti.
mozda je bila preumorna jucer, kad se rasplakala, ne znam.

htjela sam pokupiti ovdje neke tick&trips za umirivanje djece kad počnu pitanja tog tipa.

ja joj probam skrenuti paznju i uspijem, ali nekad se bas neda.
nekad joj kroz salu kazem: ma sta ce nam netko da nas budi po noci..i nesto u tom djiru...a nekad joj kazem...a valjda budemo imali nekoga, vidjet cemo.
ne znam sto joj jos reci..

[gargamišamel]

čini mi se da niti ne možeš ništa više reći od ovoga. zaista nema smisla ulaziti u nešto dublje u ovoj dobi.

[Angry Bird.]

tonkica, mislim da tvoja djevojčica osjeća tvoju tugu zbog toga što nemaš više djece.
moja je isto u toj dobi ispitivala kad će dobiti brata/sestru (ili barem psa ) ali već nakon cca pola godine je skužila da neka djeca imaju braću i sestre a neka nemaju i prihvatila je to kao normalno.
a najviše je pomoglo kad joj je, kad je ona imala pet godina, u goste došla dvogodišnjakinja koja joj je u hipu potrgala nekoliko crteža i rasturila auto od legića koji je cijelo jutro slagala s tatom.

[proab]

tonkica27 kaže:

hej svima. evo mene tuga neka obuzela pa da ju ne prosipam bilo gdje, mozda ovdje naiđem na koji komentar.

dakle, roditelji smo 3,5 godisnje djevojčice. nisam nikada planirala ostati na jednom djetetu, ali eto, kako stvari stoje, moram razmisljati o toj opciji.
Nakon nje sam imala dva spontana ...i sad se pripremamo jos jednom probati.

ono što me muči je sto toliko zelim da ona nekog ima da sam luda od tog. ona me stalno ispituje zasto je sama, zasto drugi vec imaju nekog a ona ne, jucer se cak i rasplakala zbog tog.

imam 34 godine, mm 35..nije da imamo 10 godina za pokušavati. bojim se jako jos jednog spontanog..ali odlučili smo ipak probati..no što ako ne uspije?

jesu li se vama djeca zalila na to? sto ste im govorili. ne bih ju htjela ignorirati kad počne s tim..ali ni opteretiti...a niti obećavati nešto što ne znam hoće biti? što reći?

Pa kazes da se trudite da dobije bracu ili seku i da bude strpljiva. Znaci istinito, s optimizmom, ali bez davanja cvrstih obecanja.

Imas 34g i samo dva spontana, znaci jos dobrih 6-7g da uspijes. Ali ako ti se ponovi spontani bilo bi svakako dobro da napravis kontrole, mozda imas nekih zdravstvenih problema koje prije nisi imala, pa da ih rijesis. Kuzim da te spontani pogode i deprimiraju, ali realno veliki broj ranih trudnoca propadne, no vecina jos u prvih dva tjedna pa toga nismo ni svjesne. Jos si daleko od neuspjeha. Ja sam zatrudnila i rodila drugo s 37, ne smatram se nimalo prestarom za biti majkom

[tonkica27]

proab kaže:

Pa kazes da se trudite da dobije bracu ili seku i da bude strpljiva. Znaci istinito, s optimizmom, ali bez davanja cvrstih obecanja.

Imas 34g i samo dva spontana, znaci jos dobrih 6-7g da uspijes. Ali ako ti se ponovi spontani bilo bi svakako dobro da napravis kontrole, mozda imas nekih zdravstvenih problema koje prije nisi imala, pa da ih rijesis. Kuzim da te spontani pogode i deprimiraju, ali realno veliki broj ranih trudnoca propadne, no vecina jos u prvih dva tjedna pa toga nismo ni svjesne. Jos si daleko od neuspjeha. Ja sam zatrudnila i rodila drugo s 37, ne smatram se nimalo prestarom za biti majkom

hvala . jesam, napravila sam detaljne pretrage i nesto li-la smrdi na trombofiliju al ne mogu sa sigurnoscu rec. zasad pijem andol 100 i folnu, po jednu dnevno kad su ti rani spontani (8. i 10. tjedan) tesko otkriju uzrok. uglavnom, nadamo se nečemu lijepom uskoro. ovo me bilo stiltalo taj dan. valjda splet svih okolnosti. nije smak svijeta ni ak ostane jedinica, ali joj tako zelim jos jedno..nama..njoj,,,whatever. uglavnom. hvala ti

[listopad14]

tonkica27 kaže:

hvala . jesam, napravila sam detaljne pretrage i nesto li-la smrdi na trombofiliju al ne mogu sa sigurnoscu rec. zasad pijem andol 100 i folnu, po jednu dnevno kad su ti rani spontani (8. i 10. tjedan) tesko otkriju uzrok. uglavnom, nadamo se nečemu lijepom uskoro. ovo me bilo stiltalo taj dan. valjda splet svih okolnosti. nije smak svijeta ni ak ostane jedinica, ali joj tako zelim jos jedno..nama..njoj,,,whatever. uglavnom. hvala ti

Tonkica, imala sam i ja dva spontana nakon sto sam rodila prvo dijete i u 35oj rodila drugo, tako da bit ce to dobro. Kcer je isto tako znala pitati kad cu joj roditi seku (brat joj nije bio opcija ) i to bi me rastuzilo. A znalo me i jako pogoditi kada bi bilo tko pitao u tim trenutcima zasto ne idemo na drugo, ljudi znaju iz ciste dosade pitati takva intimna pitanja, a mene bi doslo

[nightfall]

Moja klinka je sad već velika (7 i pol g) i tek sad zna ponekad pitati hoće li i ona imati brata ili seku. Da imaju i neke njezine frendice pa bi i ona. Kratko i jasno dobije odgovor:"Ne." I objasnim da smo tata i ja željeli samo jedno dijete i da imamo nju. I da ne želimo više djece i da je to naša odluka, a ne njezina. I kuži. Kad je bila manja nije pitala, ali bi joj slično rekli (bez onog "da je to naša , a ne njena odluka").

Mislim da djeci svakako treba dati do znanja da je ta odluka roditeljska odluka i da na nju nemaju oni utjecaja (recimo da moljakanje, u našem slučaju, neće ništa promijeniti na stvari).