Odabiremo li mi vjerovanje ili vjerovanje odabire nas?

[Leteća]

Beljki kaže:

Ima jedna zgodna zrtica iz Milgramovog eksperimenta sa autoritetima. Mnogo godina kasnije intervjuirali su ljude iz istog, pa tako i one rijetke koji su pokazivali manju izlozenost mehanizmima autoriteta. Onda su otkrili kako je npr jedan od njih bio anarho-komunista, dio podzemnih skupina itd te kako je bio jednako podlozan autoritetu (unutar skupine), samo sto je sklop vrijednosti bio takav da izaziva nepovjerenje mainstream autoritetima (li ne i autoritetu kao takvom). Dakle, opet igra okolnosti koje su ponesto drugacije upregnule mehanizam, ali ne i sloboda od njega i neko neovisan izbor.

Imaš li možda kakav link na to? Već dugo tražim neke preciznije rezultate tog pokusa (demografske skupine i sl.), ali nisam našla baš ništa.

[Beljki]

Ne sjecam se gdje sam to pokupio nazalost.

[Facies]

Srebrni-medvjed kaže:

Svatko ima slobodu odabira svoje duhovnog puta.

Međutim, da li se desi da Bog kaže "ovaj je moj, učinit ću pravog kršćana/muslimana/hinduista od njega"
Da li se Bogu upliće u našu sudbinu i kreira ju?
Jel duhovnost u biti odlučuje tko će ući u njegov klub a tko neće?

Jeste li to što jeste jer su okolonosti to učinile od vas?
Jeste li kršćanin i musliman zbog okoline ili baš zbog vašeg odabira?

Ako uzmes u obzir da su se sve monoteisticke religije koje i sam navodis planetarno sirile iskljucivo osvajackim i politickim putem, te da nasi preci sukladno tim vremenima i stepenu obrazovanja koje je bilo na jako niskom nivou jednostavno nisu bili kadar da duhovnom analizom i spoznajom sami procjene „ istinitost“ i smisao tih nametnutih religijskih dogmi i propisa koje su uglavnom imale za cilj da svojim uticajem ostvare duhovnu(religijsku) dominaciju nad sirim masama,koja je u to vrijeme bila ujedno i politicka,tesko da religije kao takve nude neku konekciju sa " visom svijescu" svakoga od nas.

Npr Turski sultan je bio duhovni i svjetovni Vodja(tkz halifa, islamski PAPA) svih muslimana na planeti ( samo ga Iranski Siti nisu priznavali) pa su lupam prelasci ljudi sa ovih prostora na Islam znacili u stvari nista drugo nego priznavanje apsulutne lojalnosti politickom vrhu otomasnke imperije.
Ista stvar je i sa krscanstvom u njegovim ranim pocetcima i sirenjem tokom rimskog carstva i nakon njega.

E sada, da li je taj neki Bog odredio sudbinski da se religije na takav agresivan , uslovljavajuci i neljudski nacin sire planetom i da li je sudbina tu dala zadnju rijec, to ne znam.
Rekao bi da onaj religijski „ savrseni“ Bog ne bi trebalo da bude toliko zao i da je mogao svoje „ zamisli“ da ostvari na daleko humaniji nacin( bar ga tako predstavljaju monoteisticki „ sveti spisi“)

Religije koliko god predstavljale „ politicke“ manipulativne organizacije, ne moraju da budu nuzno zlo ako svojim uticajem jacaju karakterne osobine i daju smisao zivotu pojedincu koji jednostavno nije sposoban da se duhovno uzdigne iznad potrebe da bude „ sljedbenik“ necega sto smatra ispravnim, pa je bolje i to nego da covjek ostane totalno duhovno prazan, ali smatrati monoteisticke „ svete spise“ apsolutnom istinom“ nema veze sa zdravim razumom.

U stvari te religije svojom „ tvrdokornoscu“ i iskljucivostu tjeraju da „ znas“ a ne da vjerujes, pa ako znas onda si „ sljedbenik“( ne mozes biti vjernik), mozes da vjerujes samo ako ti se ostavlja mogucnost da istrazivanjem i jacanjem svoje duhovnosti( sto je zapravo odraz sumnje i trazenja smisla zivota) citav zivot ucis i siris svoju svijest, tj ako si Mistik.

Treba razlikovati duhovnost od povodljivosti posebno, pa ce duhovna osoba na individualan nacin vjerujuci u svoje znanje koje je produkt iskustva i prikupljanja znanja jacati svoju svijest, dok ce povodljiva osoba bezrezervno prihvatati norme koje joj namecu drugi, koje su stvar tradicije, nasljednih puteva , bilo da se radi i religiji ili nekim drugim duhovnim disciplinama, i ostajace vjecno na istom stepenu duhovnog razvoja.

Ima ona misao koja kaze „ najveca glupost lezi u uvjerenje da na svako pitanje postiji spreman odgovor“ a religije ti na sve odgovaraju ko iz topa, sve znaju

[Pravi Život]

Nemruth Dagi kaže:

Šteta mladosti koja se drži krunice ko pijan plota
a poslije se pita što je napravila od života

Zazvučalo je ko parola 'čuvajte se krunice!' ()


Znaš, ljudima se ne oduzimaju dragosti (pitaj vozače što okače 'retrovizorom'), nek im sretan put, što drugo reči.

[DavMla]

shaganappi kaže:

DavMla, primjetio sam u tvom postu da si bio 4 godine mrtav i otud tvoj stav općenito o životu, mislim. Ako nije preosobno, bi li rekao nešto više o tomu.

Moj stav potice iz racionalno eticke analize stvarnosti.Postoji nesto sto se naziva racionalna etika i to je dakle originalno ateisticka etika koja dakle vodi u efilizam.

[amary]

Srebrni-medvjed kaže:

Svatko ima slobodu odabira svoje duhovnog puta.

Međutim, da li se desi da Bog kaže "ovaj je moj, učinit ću pravog kršćana/muslimana/hinduista od njega"
Da li se Bogu upliće u našu sudbinu i kreira ju?
Jel duhovnost u biti odlučuje tko će ući u njegov klub a tko neće?

Jeste li to što jeste jer su okolonosti to učinile od vas?
Jeste li kršćanin i musliman zbog okoline ili baš zbog vašeg odabira?

bold
To su odabranici ili pozvani od Boga...
što već samo po sebi potire slobodnu volju istih.

Osobno sam kršćanka po vlastitom izboru.

[Nemruth Dagi]

Nema slobode odabira duhovnog puta već je to posljedica onoga što naša psiha i duh mogu prihvatiti kao autentični odraz duhovnog svijeta u kojem možemo (s)rasti kao cjelovita bića.
Do tada možemo vrludati ko pčelica...

Ne mogu postatit hindus/kinja ili taoist/kinja ako ne osjećam duboko u sebi privlačnosti takvog puta i ne osjetim ispravnost i autentičnost istog bez obzira na ideološki, socijalni, politički, tradicionalni i ini trenutni status.

Odabir je samo vrludanje, lutanje amo-tamo dok se ne smirimo u nečemu gdje smo doma i što moramo odraditi na svome životnom proputovanju.

Rekli bismo da mijenjamo "prevozna sredstva" dok ne dođemo do onoga što nam je zadano.

[Kavaboz]

Srebrni-medvjed kaže:

Ja sam rođen u obitelji katolika i ateista, a sad sam hinduist.

Jel Bog odlučio da postanem to što jesam, jer logično bi bilo da sam se išao uklopiti, to je mnogo lakše i jednostavnije od neovisnog puta

Eto odgovorio si, odabrao si sam sebi religiju.
U Bibliji u Jošui ovde im priča o izboru koji mogu donjeti
"Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi."

[shaganappi]

DavMla kaže:

Moj stav potice iz racionalno eticke analize stvarnosti.Postoji nesto sto se naziva racionalna etika i to je dakle originalno ateisticka etika koja dakle vodi u efilizam.

Razumijem ali me davi to. Išao sam malo prolistat o tom efilizmu i zbilja mi nikako ne ide pod kapu. Veli da bi idealan svijet za efilista bio kad bi svaki čovjek izvršio samoubojstvo i time prekinuo patnju.
Ne kužim da takve osobe ne vide ama baš niti jednu ljudsku vrlinu zbog koje je život vrijedan življenja.

[shaganappi]

Nemruth Dagi kaže:

Nema slobode odabira duhovnog puta već je to posljedica onoga što naša psiha i duh mogu prihvatiti kao autentični odraz duhovnog svijeta u kojem možemo (s)rasti kao cjelovita bića.
Do tada možemo vrludati ko pčelica...

Ne mogu postatit hindus/kinja ili taoist/kinja ako ne osjećam duboko u sebi privlačnosti takvog puta i ne osjetim ispravnost i autentičnost istog bez obzira na ideološki, socijalni, politički, tradicionalni i ini trenutni status.

Odabir je samo vrludanje, lutanje amo-tamo dok se ne smirimo u nečemu gdje smo doma i što moramo odraditi na svome životnom proputovanju.

Rekli bismo da mijenjamo "prevozna sredstva" dok ne dođemo do onoga što nam je zadano.

Pa nije li duša ("psiha i duh") naša osobna? Posebna, različita od drugih? I moja volja je moja osobna, po tomu.
Ako je tako, onda kako nemaš slobodu odabrati što hoćeš jer potječe od tebe?
Dobro, kroz život puno stvari utječe na osobno razmišljanje ali kad neku odluku realiziraš, realiziraš je svojom vlastitom voljom. Nije li tada volja slobodna?
Odabir onda nije puko vrludanje nego uzrokuje drugi, treći, deseti u istom smjeru.
Ima jedna pametna a veli ovako: dok ne saznaš za što si voljan umrijeti ne znaš zbog čega živiš.
Znači, svatko sebi bira put, kroji sudbinu. Nije bitno odredište nego način na koji si stigao.

[pozitivax]

Duša odabere što joj je potrebno i što joj koristi. Neke su istine univerzalne kao istina da je Bog ljubav, svjesnost i dobro.
Imamo li zdrave pameti odaberemo istinu. Radujemo se putu spoznaje i lekcijama.Nemamo li pameti ili nas kontrolira ego uzimamo zamjene sa kojima si krpamo život ovak' ili onak.
Bog se ne nameće, istina jest ili nije a Bog Otac je jedan. To vrijedi za sve.
Znanje i spoznaje, mudrost je ponuđena svima ali sve ovisi koliko smo spremni raditi na njoj, tražiti, otvoriti srce.
Netko to ne želi, to je isto free odabir kaj ne ?
Tak' da tko traži odgovore čista, otvorena srca i uma... on će ih i naći. Bilo kakav ego trping, stavljanje svega izvanjskog iznad bitnog (iako je lova, šoping i zabava super stvar ) ideje kako sve znamo, bilo kakvo površno shvaćanje vjere, stvoritelja, svemira, pokušaj shvaćanja i uzimanja znanja putem nekih zamjena za istinu... ne bu pomoglo. Uvijek budemo lutali. Treba zato malo biti ponizan u traženju, početi od početka, od jednostavnosti. Biti pobožan u ljubavi prema Bogu. To je vrhunska pobožnost. Ljubav prema Bogu i ljudima.
Jedan od izvrsnih načina spoznaje je služenje drugima u duhui ljubavi i... zahvalnost. Tu ne mislim ponavljanja hvala, hvala ti... već duboka spoznaja koliko nam je Božja ljubav, Božje milosrđe i ljudsko dobro i milosrđe promijenilo život/ spoznaju na bolje.

Kao katolik, kao kršćanin mislim da sam odabravši to odabrala istinu. Odnosno nisam to ja odabrala jer duša i sama prepoznaje istinu. Tu je više stvar dopuštanja.
Mada je tu teško govoriti uvijek o intelektualnom načinu odabira. Neke stvari jesu na tom intelektualnom nivou spoznaje vjere a neke se baziraju na istinitim emocijama. Čak i kada ljudi npr. o katoličanstvu misle da je ta istina preukrašavana ili preoblikovana ili nedostatna čak (nema laboratorijskih dokaza)... istinu ne mogu oboriti. Kod mene a mislim i općenito: Isus je ta Istina, Istina o Bogu i svijetu.
One dvije Zapovijedi ljubavi su istina. Božji zakoni ili kako ih ja zovem prepopruke iz ljubavi... su istina.
Zato pitanje odabiremo li vjerovanje ili ono odabire nas je zanimljivo pitanje.
Istina je vječna, ljubav je univerzalni zakon a ionako možemo izabrati samo vjerovati u istinu ili sa druge strane skrpamo si neku zamjenu za istinu.
Nekaj kaj svijet nudi. I to je odabir.
Ovisi o čovjeku. Ostati duhovno na razini poso-kuća-birtija-novine ili se kreće u neke više sfere. Mir u duši, radost u duši, osjećaj ljubavi (znači kada spomenutoi nije vezano za ništa materijalno i svjetovno ) dobar je znak da idemo dobrim putem.
Definitivan znak npr. da smo na pogrešnom putu je zakon ega i svijeta. Ljutnja, ismijavanje, strah, ucjenjivanje, loši opdabriri sa kojima u duši nismo baš sretni, samospoznaja koja baš ne donosi mir, uvjetovanje Boga i istine, nemir u duši, uznemirenost, sve niske emocije pa čak i depresija itd.
Strah...ovakav ili onakav. Uh svijet ga zna nametnuti.
Neki se i u vjeri gurnu u kutiju pa je zatvore a to isto nije dobro. Srce i um moraju biti otvoreni.
Stvar je u otkrivanju i mudsrosti. Za to ipak treba biti malkice ponizan u smislu "znam da ne znam ali želim znati po pravilima istine i spoznaje a ne po pravilima moga ili tuđeg ega "
Danas sam malo neprozaična jer je petak i sunačan dan, dan pun mogućnosti ali nadam se da kužite.

[Nepoznati]

shaganappi kaže:

Razumijem ali me davi to. Išao sam malo prolistat o tom efilizmu i zbilja mi nikako ne ide pod kapu. Veli da bi idealan svijet za efilista bio kad bi svaki čovjek izvršio samoubojstvo i time prekinuo patnju.
Ne kužim da takve osobe ne vide ama baš niti jednu ljudsku vrlinu zbog koje je život vrijedan življenja.

To je najobičnije morbidno (mračnjačko) intelektualno prenemaganje.
Kad bi bili dosljedni svojoj priči, odmah bi se odstranili iz genetskog poola. Očigledno ih nešto drži na životu i na forumu. A to potire samu njihovu tezu.

[Nepoznati]

pozitivax kaže:

Stvar je u otkrivanju i mudsrosti. Za to ipak treba biti malkice ponizan u smislu "znam da ne znam ali želim znati po pravilima istine i spoznaje a ne po pravilima moga ili tuđeg ega "
Danas sam malo neprozaična jer je petak i sunačan dan, dan pun mogućnosti ali nadam se da kužite.

Hvala na vedrom i mudrom postu!

Ti si svojim duhom obogatila šturu i neživotnu ideologiju zvanu katoličanstvo.
Nadrasla si i "Isusovo učenje ljubavi" (precijenjeno), unijevši nešto sasma drugo i životno u trenutku. Nije tvoja lokomotiva koja te vuče Isus, niti njegova stara prašnjava priča, nego si to ti ta koja vuče tu priču za sobom, koja je poslužila samo kao inspiracija za nešto bolje i životnije. Odabrala si vjerovanje da te nadahne, a nije vjerovanje odabralo tebe da te spregne u svoja mrtva slova na papirusu.

[DavMla]

shaganappi kaže:

Razumijem ali me davi to. Išao sam malo prolistat o tom efilizmu i zbilja mi nikako ne ide pod kapu. Veli da bi idealan svijet za efilista bio kad bi svaki čovjek izvršio samoubojstvo i time prekinuo patnju.
Ne kužim da takve osobe ne vide ama baš niti jednu ljudsku vrlinu zbog koje je život vrijedan življenja.

Filozofija se zasniva na negativnom utilitarizmu i ateizmu.Definicija koju si procitao je uglavnom dobra,ali uglavnom.Iako sam pojam nije strucno definisan,a na internetu imas definiciju koja je vise slobodna interpretacija neke osobe,jer iz onoga sto u toj definiciji nekog random lika pise izvlacimo da je za efilistu problem samo ljudski zivot,ali zapravo Gary Mosher (Inmendham) i nekada Philipp Mainlander navode da je problem sav zivot,neinteligentni dizajn,funkcionalno neinteligentni.Dakle idealno resenje bi bilo instant anihilacija planete zemlje,ali posto to ne moze sada,onda je masovni suicid jedino alternativno resenje i niko ni za kim nece patiti i buducu potencijalnu patnju i zlo spreciti tako mozemo.Patnja je podlozna etickoj analizi,jer je gubitak komfora,a sreca kao iluzija nema eticku tezinu,jer ona se zapravo na kraju svodi na patnju takodje iliti na gubitak pozitivnih iskustava smrcu i ne kompenzuje patnju generalno.

[Nepoznati]

DavMla kaže:

Dakle idealno resenje bi bilo instant anihilacija planete zemlje,ali posto to ne moze sada,onda je masovni suicid jedino alternativno resenje (cut)

Kako i rekoh, morbidno mračnjaštvo, koje je ustvari prenemaganje.

Vidim tu i natruhe poticanja na ultimativni terorizam. Zašto se raznijeti na koncertu ili na trgu s puno ljudi? Bolje je raznijeti cijeli planet. Stvarno su to bolesne ideje za propagiranje, a njihovi autori cinično nastavljaju uživati u životu ili pisanju po forumu, dok druge potiču na samoubojstvo sebe i svih ostalih.


PS Jesu li te banirali na srpskim forumima, pa dolaziš ovdje?

[Nemruth Dagi]

shaganappi kaže:

Znači, svatko sebi bira put, kroji sudbinu. Nije bitno odredište nego način na koji si stigao.

Odredište je svima isto ali su različiti putevi i prevozna sredstva.

Ne kaže se badava "karakter ti je sudbina"...
nismo svi isti niti imamo iste sposobnosti, niti volju, niti psihu.
Čak nismu ni istovjetno ograničeni...

[pozitivax]

Nemruth Dagi kaže:

Odredište je svima isto ali su različiti putevi i prevozna sredstva.

Sve dok su u duhu ljubavi, istine i mudrosti.


Nepoznati

Ipak moraš znati, da plošno objasnim, za mene su učenje, djela, život i karakter Isusa Krista moj Put, Istina i Život. Moj Bog. Nikada nisam srela tj. upoznala veličanstvenijeg Boga i čovjeka...
Koliko božanskog toliko i ljudskog.Takvo milosrđe, ljubav, takvo učenje koje jedino može osloboditi čovjeka. Taj dar Božji za čovječanstvo.
Čak i 2000 godina kasnije Isusovi stavovi potiču ljude na raspravu, ideje, mijenjaju živote. Mislim, ako gledamo to čisto sa te filozofske strane. Intrigira one koji vjeruju i one koji ne vjeruju u Boga
On jest Bog Otac... samo treba shvatiti kontekst toga.
On jest Duh Sveti.

Za sad a posebno za ono vrijeme, Njegovo je učenje revolucionarno.
Iako znam da se ti ne slažeš uvijek tu sa mnom, posebno onaj dio sa paklom.
Evo ja ću sa ljudske strane pitati kamo bi ti smjestio dušu nemajke koja je onako hladnokrvo i iz oholosti ugušila svoje trogodišnje dijete ? Kamo staviti takvu nisku razinu svijesti, duhovne i emocionalne neinteligencije, takvu praznu dušu na tako niskoj razini ?
Osobu koja može počiniti takav zločin.
Ne znam ali moje možda naivno, kršćansko vjerovanje u Boga, pravdu i ljubav izabire da za takve zločine postoji samo pakao ili možda kak' bi rekli istočnjaci, neka reinkarnacija u žohara ili buhu.
Možda u osobu koja će u slijedećem životu iskusiti nasilje nad sobom kao dijete. Kako bi možda duša uznapredovala u svjesnosti, u ljubavi, milosrđu prema slabijima i to na svom vlastitom negativnom iskustvu. Ne znam.
To bi tak' možda objasnio jedan moj poznanik kaj mantra.
Pakao ne kao kazna Božja nego kao vlastiti odabir zbog ponašanja prema djeci Božjoj što mi svi jesmo.
Ne treba zaboraviti da Bog jednako ljubi svu svoju djecu.
Pogledaj to na taj način. No to je već off ili tema za duhovnost i tak'.

[Nemruth Dagi]

pozitivax kaže:

Evo ja ću sa ljudske strane pitati kamo bi ti smjestio dušu nemajke koja je onako hladnokrvo i iz oholosti ugušila svoje trogodišnje dijete ? Kamo staviti takvu nisku razinu svijesti, duhovne i emocionalne neinteligencije, takvu praznu dušu na tako niskoj razini ?
Osobu koja može počiniti takav zločin.

Na ovo tvoje pitanje nitko nema odgovora.

Meni je stoga zanimljivija činjenica u tome što njen nedostatak logike i elementarnog životnog znanja/iskustva kao i informacije da se odluči za taj čin, misleći da će se izvući.

Adio pameti, propali slučaj.

[infra red]

Pravi Život kaže:

Ne nužno.

Naslov teme je baš zanimljiv.
U principu, kod odraslih je jasno zašto, iz 3 razloga: a)slijedom tradicije ; b)slijedom prisile ; c)slijedom stvarne potrebe

No, u odnosu na odrasle zanimljivija je situacija kod male djece (recimo dobi od 6 godina) prilikom koje, ta djeca, ateističkog nadzora i neupučena u bilo kakve religijske doktrine/ukaze etc. pokazuju sklonost prema vjeri u Boga.
Dođe nam da se zapitamo otkud im to, zar ne, dal je vjerovanje odabralo njih jer oni sami onako maleni neznajući o tim stvarima svakako nisu mogli odabrati sami od sebe, jer ukoliko jesu a onda su zbilja mali lumeni

To je kod mene bio slucaj. Znam da sam se kao dijete znala moliti prije spavanja. To nije bila klasicna molitva, tipa "Oce nas", vise Boze cuvaj mamu, tatu, brata, mene, tetu, sestricnu, najbolju prijateljicu i sve ljude . I naravno - molitva za ostvarenje pokoje zelje. Kako je doslo do toga ne sjecam se. To je bilo mozda negdje od 7,8 do 13 godina, koliko mi se cini.

[Pravi Život]

infra red kaže:

To je kod mene bio slucaj. Znam da sam se kao dijete znala moliti prije spavanja. To nije bila klasicna molitva, tipa "Oce nas", vise Boze cuvaj mamu, tatu, brata, mene, tetu, sestricnu, najbolju prijateljicu i sve ljude . I naravno - molitva za ostvarenje pokoje zelje. Kako je doslo do toga ne sjecam se. To je bilo mozda negdje od 7,8 do 13 godina, koliko mi se cini.

Baš lijepo da se javio netko sa sličnim iskustvom, jer obično se ta tematika uredno zaobilazi kao da je manje vrijedna, a u principu vrijednija od natezanja špage odraslih tipa ko na koju vjeru prelazi i zašto.

Zapis iz Biblije koji govori "Bog je stavio ljudima u srce želju za vječnim životom" najbolje dokazuju upravo djeca. Naime, nema jednog jedinog djeteta koje fantazira o uznesenju na nebo. I ako to odraslima ništa ne govori, a onda bi trebali malo pozornije poslušati o čemu djeca pričaju.