Kako malo dijete odviknuti od nasumičnog zavriskavanja

[dudemaster]

sutra mi na ljetovanje stize sestra s malim djetetom iliti mojim necakom, klinac ima 3-4 godine i razvio je meni uzasnu naviku (koja je zapravo, koliko sam shvatio, dosta cesta kod djece tih godina)

naime, svako malo u potpuno nevezanim situacijama odluci ispustiti uzasno glasan urlik i time mi nenormalno para zivce

sve mogu podnijeti, kaos po stanu mi uopce ne smeta i naravno da ga strasno volim, ali kad god zavrisne meni se sledi krv u zilama i dodje mi da se bacim kroz prozor i ubijem

moze neki savjet?

[chocolatecookie]

Suosjećam.

Šta sestra kaže na to? Ako ona višemanje sve vrijeme bude prisutna, nisam sigurna koliko prostora za djelovanje uopće imaš.

[chocolatecookie]

Doduše, neovisno o tome je li sestra tamo, možeš reći da ti vrištanje jako smeta i kad vrisne, ideš par minuta odmoriti uši u drugu sobu, a i sebe, jer se ne želiš baš odmah nastaviti družiti s njim ako vrišti, a zna da ti to jako smeta. Ako vrišti nasumično i za vrijeme nekakve ugodne interakcije, to bi moglo pomoći. Ako ne vrišti u nasumičnim trenucima, nego kad mu fali pažnje i želi je privući, to vjerojatno neće baš djelovati.

[dudemaster]

bit ce prisutna cijelo vrijeme, da
nije da sam ja mislio djelovati na neki nacin ili ga nedajboze disciplinirati, samo eventualno na neki diskretni nacin predloziti sestri da mozda pokusa srediti to s malim

inace nikad sestri nisam ukazao na to jer jedini kontakt s malim imam kad dodjem kuci na vikend jednom u cca dva mjeseca, a buduci da su doma svi u ogromnoj kuci, nije toliko tesko izolirati se od buke kad mi bas jako zasmeta, da ne pricam da dedi i baki tj nasima mami i tati klinac moze skakati po glavi i nece reci nista jer ga vole vise od sebe samih
medjutim sljedecih mjesec dana sam bas ''osudjen'' na to da ja, sestra i mali budemo u stanu
nije bas mali stan (90tak kvadrata), ali opet, ipak je sve to na istom katu

[Brutalis]

izolir traka oko njegovih usta da se izoliraš od njegovih krikova

[amary]

ljudi ni ne znaju da je dječje vrištanje(cičanje) iznad granice podnošljivosti zvuka.
Mlađi ljudi,čiji raspon sluha je širi od ljudi starijih godina,mogu i više čuti.Osobito one iritantne visoke zvuke.
E baš si u neobranom grožđu.
Ako sestra,koju bi trebao osloviti i reči koliko te to smeta,shvati kao atak prema sebi i svom djetetu,izazvati ćeš netrpeljivost,a vjerojatno će i roditelji biti protiv tebe.
Eventualno možeš kad god dijete počne cičati,osobito ako si u nekoj interakciji s njim,smjesta prekinuti,ustati i otići,praviti se gluh..pa će samo dijete shvatiti da te cičanje odbija.No ujedno dijete baš to može koristiti kao sredstvo prisile da bude po njegovom.
Odvikavanje od pretjeranog cičanja,je u domeni roditelja...koji se obično tope nad svim manifestacijama svog djeteta,te su još i uvrijeđeni i svakoga proglašavaju djecomrscem ako im se nešto kaže.
Ako to tvoj nećak čini konstantno,što već i nije nasumično,to je već greška u odgoju,znači da mu je vrištanje,uspješan način nametanja sebe u centar pažnje.

[Angry Bird.]

e nećemo pljuvati po djeci, čak ni onoj koja vrište.
djeca vrište i to je tako. nećemo im lijepiti traku preko usta.
imamo li konkretan savjet autoru kako da si pomogne tih nekoliko dana dok mu je sestra u gostima ili da ključam?
i ne, brutalis, tvoj savjet se ne računa.

[Jesen82]

pa cemu tolika diplomacija....to ti je sestra...moja mala je stara kao tvoj necak...uredno kad preglasno vice joj ili ja ili moja sestra ili brat kazemo da nas od toga bole use i da ne vice tako jako. Meni ni brat ni sestra nemaju djece i tocno vidim da ih neke stvari smetaju jer su nenaviknuti. i to mi je normalno. lijepo od tebe da si tako obziran brat ali ako ne mozes reci svojoj sestri..pa kome ces? uostalom dolaze u tvoj stan na mjesec dana...tim vise imas pravo reci...

[chocolatecookie]

dudemaster kaže:

bit ce prisutna cijelo vrijeme, da
nije da sam ja mislio djelovati na neki nacin ili ga nedajboze disciplinirati, samo eventualno na neki diskretni nacin predloziti sestri da mozda pokusa srediti to s malim

Mislim da ti je bolje izravno to rješavati s klincem, jer da je sestra imala ikakvu namjeru rješavati to, ne bi tebe čekala da joj skreneš pozornost.

Koliko god on ne bio tvoje dijete, imaš pravo na postavljanje granica u odnosu s njim, pogotovo dok ti vrišti po stanu. Djeca obično dosta dobro znaju koja pravila vrijede u kojoj sredini (pa u vrtiću sve jedu, doma su izbirljivi, ili doma sve jedu, kod bake jedu kekse i pomfri, ili su doma normalni, kod tetke je raspašoj jer se kod tetke sve smije), pa može i kod tebe biti tako da tebi vrištanje užasno smeta i da ideš u drugu sobu/stavljaš slušalice i radiš nešto svoje neko vrijeme kad vrisne.

To je nekakvo stavljanje sebe u time out.

Moglo bi ne biti jako učinkovito jer je tamo i dalje mama, koja je dosta bitan element "doma si, smiješ vrištati", ali možda uspiješ postići to da ne vrišti tebi po stanu. Sretno.

[gargamišamel]

moj konkretan i učinkovit prijedlog su čepovi za uši. odlična stvar za smanjivanje decibela i vlastite nervoze radi istih upravo u onim trenucima kad ti dođe da se baciš kroz prozor.

[chocolatecookie]

Ali tako si sve vrijeme onemogućen u interakciji, meni se ne bi tako dalo živjeti mjesec dana u vlastitom domu.

(Inače, dobre in-ear slušalice po mom su iskustvu bolje od čepića. )

[gargamišamel]

pa pretpostavimo da u tim najkritičnijim trenucima želiš malo mira i da ti nije do interakcije s drugima. uostalom, nije da se baš niš ne čuje sa čepovima.

[Lyanna Stark]

chocolatecookie kaže:

Mislim da ti je bolje izravno to rješavati s klincem, jer da je sestra imala ikakvu namjeru rješavati to, ne bi tebe čekala da joj skreneš pozornost.

Pa nije žena gluha pa da ne čuje svoje dijete.
Roditelji odgajaju svoju djecu različito i ponekad im metode ne pale. Da, nije ugodno čuti vrisku. Ali mami je vjerojatno puno neugodnije cijelu godinu. Dijete vrišti i vrišti. It's sucks. Što hoćete drugo?

Možda je dobro da žena potraži savjete, no možda se tu jednostavno nema pomoći.

[chocolatecookie]

gargamišamel kaže:

pa pretpostavimo da u tim najkritičnijim trenucima želiš malo mira i da ti nije do interakcije s drugima. uostalom, nije da se baš niš ne čuje sa čepovima.

Pa vjerojatno mu mali neće unaprijed najaviti da će sad vrisnuti, a pretpostavljam da se ne radi o vrištanju od nekoliko minuta, eto tako, iz čista mira.

Lyanna Stark kaže:

Pa nije žena gluha pa da ne čuje svoje dijete.
Roditelji odgajaju svoju djecu različito i ponekad im metode ne pale. Da, nije ugodno čuti vrisku. Ali mami je vjerojatno puno neugodnije cijelu godinu. Dijete vrišti i vrišti. It's sucks. Što hoćete drugo?

Možda je dobro da žena potraži savjete, no možda se tu jednostavno nema pomoći.

S obzirom na to koliko sam puta vidjela djecu da vrište, eto, jer im je zabavno (ne mislim sad na tantrume, uzrujanosti, ništa tako, nego eto, dijete stane i vrišti, vidno dobro raspoloženo), i njihove matere koje apsolutno nikako nisu reagirale, osim eventualno smješkanjem, ne bih se baš kladila da se satrala tražeći rješenje problema, niti da misli da je to uopće problem.

[dudemaster]

ma joj. pa nije meni problem to reci sestri i naravno da bum joj rekao, samo evo sumnjam da bi i ona bas znala kak to rijesiti instantno, zato i pitam ovdje za savjet.
sestra mi je, volim ju ko samog sebe i ona isto tak i voli mene, nije da sad ja ne volim njeno dijete zato jer mi smeta sto tu i tamo zavrisne

inace ja stvarno mislim da bi mi bilo lakse da se tu i tamo, recimo jednom na koji sat odluci ispucati pa da vristi par minuta u komadu, ali ovo mi je puno veca tortura, kad sve bude u savrseno redu i onda samo odjednom ispusti urlik ko tarzan nicim izazvan

[zo-ey]

Roditelji (većina) misle da odgajaju svoju djecu na najbolji način. Upravo zato to i rade tako kako rade. Neke segmente ne žele ili ne znaju bolje.

Ne bi ti preporučila da kažeš sestri da bi nešto po tom pitanju trebala napraviti jer ništa nećeš postići, osim što bi ti još mogla i zamjeriti. Da je to smatrala problemom bila bi se time do sada pozabavila i manje ili više uspješno riješila tu djetetovu naviku.

Reci djetetu. Ti si mu ujo i ne mislim da će ti sestra zamjeriti ako njemu na primjeren način kažeš ili odreagiraš kad počne urlikati. Možda će je samo osvijestiti, pa će i ona početi nešto raditi po tom pitanju.

Ljudi rijetko podnose da im se pametuje. Pa čak i sestre. Pogotovo od ljudi koji nemaju djecu. Odmah te proglase mrziteljem djece i netolerantnom budalom.

[Điđe T.]

Sere mi se od silne tolerancije, jer ditetu ne smi past vlas s glave
Pokaži autoritet, ujak si.

[Angry Bird.]

Điđe T. kaže:

Pokaži autoritet, ujak si.

kako?

ja bih 4godišnjaku rekla da mi ide na živce njegovo vriskanje. rekla bih aaaajme šta si glasan, probit ćeš mi uši tim vrištanjem! i rekla bih to tonom koji bi jasno rekao da mi to uopće nije zabavno nego da mi je baš grozno. brijem da bi me shvatio

a ovo kaj zo-ey veli - da je seka mislila da je to vriskanje nešto što treba izbaciti iz djetetovog ponašanja, već bi ona to riješila. očito joj ne smeta. i, istini za volju, ima žena pravo da joj ne smeta - nit je opasno po život, nit koga na koji način ugrožava, samo eto nekim ljudima ide na živce

[leeloo27]

Bože, al stvarno se oko svake pizdarije napravi svjetski problem.

Mali vrišti, kažeš mu kad ti dopizdi da prestane vrištiti. Ima 4 godine, nije da ne razumije šta mu se priča i nije debil. Imam 2 nećakinje, jedna je malo starija od ovog klinca, jedna je toddler. Kad počnu vrištati i kad mi dojadi kažem im da prestanu, ako treba ponovim pokoji puta (ako treba malo i povisim glas da me ozbiljnije shvate), objasnim (živim u stanu, imam susjede) i prestanu. Nije da ih ušutkavam čim pisnu, ali i to vrištanje mora imati neke svoje granice.

Usput ne znam čemu uopće uplitanje sestre u to (da je htjela reagirala bi na to), ti sam postavljaš granice koje su ti prihvatljive u odnosu s njime. Svojoj mami nek se penje na glavu ako želi, ko kaže da ti to moraš trpiti. Djeca su pametna, jako dobro znaju kod koga šta mogu, kod koga šta pali i tako se ponašaju (recimo kod mene klinke nisu nikada otvarale ormare i ladice i izvlačile sve vanka dok su si kod druge bake to uredno radile, baka dala i još i poticala i jedino di su to radile je bilo kod nje ). Kako si postaviš granice tako će ti biti.


edit: ljudi vi zbilja mislite da je rješenje da stavlja slušalice u uši ili čepiće? Je, ne ugrožava nikoga, ali i postavljanje granica u tako nekakvim glupavim situacijama je odgajanje djeteta (dok mi stavljanje slušalice u uši i zatvaranje u sobu djeluje ko linija manjeg otpora). U životu ne možeš raditi što želiš, imaš pravila, ograničenja, zašto ih ne učiti to od malih nogu i na ovakvo banalnim stvarima? Moraju se naučiti da ne mogu raditi sve što im padne napamet.

[gargamišamel]

meni je najnormalnije da klincima velim kaj mi smeta i kaj da ne rade i uopće nemam s tim problema čija god djeca to bila. isto tako nemam problema kad se i mojem klincu ukaže na neke stvari. ali eto, postavljač teme nije mislio malog disciplinirati ili mu išta reći (barem sam ja to tak shvatila). a kaj drugo da mu predložim osim čepova za uši? jbg, negdje dobije, a negdje izgubi.