Natrag   Forum.hr > Društvo > Ženski kutak

Ženski kutak Mi smo babe. Otpor je đžabe.
Podforumi: Kokošinjac, Slikovnica

 
 
Tematski alati Opcije prikaza
Prev Prethodni post   Sljedeći post Next
Old 23.07.2005., 20:58   #1
Zivot pise romane

Moja prica:
Ana je bila moja najbolja frendica. Stvarno najbolja. Volila sam tu nasmijanu plavusicu, uvijek vesela duha, (za svaku teskocu znala je reci "Jebe se Ani".) vedru i nasmijanu. Bila je najcura u skoli, umno i fizicki, nema sto. Prije dvije godine se udala za Stjepana, najfrajera, nama sto. Lijep, sexipilan i usto nadasve bogat. Otvorio je osobni obrt i os vise se obogati. Anu nisam pouno vidjala u posljednje dvije godine stoga me je zvonce na vratima jos vise iznenadilo, jer bilo je 11 sati nocu. Ona je stojala na vratima, sva uplakana, usplahirena i skrhana. Zurno sam je uvela unutra i tek tada primjetila trudnicki stomak (ma tomacina do zuba). Bila je sedam mjeseci trudna.
Njena prica:
Udaja za Stjepana je bila nesto najdivnije u mom zivotu. Preselili smo se u novu kucu koju je Stjepanov otac dao izgrediti za svog jedinca. Brak nam je bio idealan, stvarno puno ljubavi i razumjevanja jedno za drugo. Ali ni poslije 8 mejeseci nisdam ostajala trudna i tada smo se dogovorili da posjetimo lijecnika u Zagrebu. Meni su uradjene pretrage i sve je bilo OK, a onda je lijecnik pozvao i Stjepana. Urredno se odazvao i nakon 2 tjedna stigla je obavijest od lijecnika da u njegovoj speri nisu pronadjeni pokretni spermiji. Bio je to hladan sok za oboje. U pocetku smo pomislili da se radi o nekoj zabuni, ali ponovni test nas je opovrgao, Stjepanova sperma nije sadrzavala pokretne spermije. Uradili smo i testove u Varazdinu, Madjarkoj i Ceskoj i svi su bili identicni, nema pokretnih spermija u njergovoj spermi. Tada smo shvatili da ja nikada necu ostati trudna normalnim putem i sta nam je ciniti. On je odbijao i samu pomisao da se oplodim doniranom spermom, govorio mi je da ce znati naci izlaz. Postao je pretjerano pobozan, odlazio je u crkvu kad god je imao slobodnog vremena, cesto je i dugo razgovarao sa velecasnim, inace njegovim prijateljem iz djetinstva. I konacno prije 7-8 mjeseci mi je saopstio strasnu vijest. Dugo me je pripremao za to, pitao me da li ga dovoljno volim da bi za njega ucinila sve, rekla sam da bih ma sto trazio od mene. Tada mi je rekao da se dogovorio sa velecasnim da sa njm pokusam da zatrudnim. Tako nasu tajnu nitko nece saznati rekao je, jer je velecasni obvezan cuvati tajnu.
Brizno sam mjeriloa temperaturu radi utvrdjivana plodnih dana i kada sam se ocutila spremnom, nazvala sam velecasnog i rekla da sam spremna. On je dosao k nama i trazio je da mu povezem oci, sto sam i ucinila. Pokusavali smo nekoliko puta, ali on nije mogao da postigne erakciju. Odustali smo. Sljedeceg mjeseca Stjepan je bio sluzbeno odsutan, nazvala sam velecasnog i pokusali smo ponovo. Ovaj puta sve je islo mnogo boje. Tri noci smo ponavljali i nakon dva mjeseca lijecnik je konstatovao trudnocu, a nakon toga i ultrazvucni pregled je konstatovao da se radi o trudnoci sa blizancima. Saopcila sam tu vijes Stjepanu, a on cijeloj obitelji. Svi su bili presretni, narocito Stjepanopv otac koji je rekao eto kako mi to radimo, da smo malo cekali sa djecom, ali da je postignut pun pogodak. I sve je bio OK, do pre neki dan, kada me je nazvao velecasni i saopcio mi da ce priznati djecu i da napusta svecenicki poziv. Bila sam sva izvan sebe, nisam znalo sto mi je ciniti. Kako da posupim, nesmijem nista reci Stjepanu. u stvari brinem se za njega da ne napravi nesto pogubno.
Moja prica 2:
Sto nam je ciniti?
uplasena_srna is offline  
Odgovori s citatom
 


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 03:13.