Hrvatski sleng (argo, žargon)

[bhavatarini]

Shain kaže:

Neobična riječ, vidio sam je tu i tamo. Sokoćalo u rječnicima objašnjavaju kao stvar, napravu.

Mislim da sam dešifrirao etimologiju (romanizam slavenskog porijekla), ali neka pokuša još koji entuzijast, ne sugeriram odgovor.

Prošlo je već skoro pola godine!

[Shain]

bhavatarini kaže:

Prošlo je već skoro pola godine!

Nitko se nije javio, pa je otišlo na drugu temu.

[sunshinestar]

tupavi kaže:

Jeste li zapazili nedavno koju jezičnu promjenu u svojoj okolini? Prvenstveno mislim na nerječnički dio jezika.
Ja sam tek nedavno postao svjestan ispuštanja suglasnika u riječima poput: kužiš (kuiš), brijem (briem), ieš (ideš), nea (neda ili nema), trea (treba), pa sam se pitao događa li se što u drugim dijelovima Hrvatske, to jest - što se događa?

Da.
Ne zna se točno, jer naši lingvisti nisu znanzstveni i gnorriaju promjene u jezuiku.
Oni sve što se događa, a oni sami nisu kreatori istoga, smatraju pogrešnim i pokušavaju na sve načine spriječii promjene i noprmalan razvoj jezika.
Oni će takve ljude - inovatore, nazvati nepismenima i ljudima koji ne znaju svoj maternji jezik.

[Ista dy Ajelo]

sunshinestar kaže:

Da.
Ne zna se točno, jer naši lingvisti nisu znanzstveni i gnorriaju promjene u jezuiku.
Oni sve što se događa, a oni sami nisu kreatori istoga, smatraju pogrešnim i pokušavaju na sve načine spriječii promjene i noprmalan razvoj jezika.
Oni će takve ljude - inovatore, nazvati nepismenima i ljudima koji ne znaju svoj maternji jezik.

Imaš li ti kakav dokaz za to? Koliko mi je poznato, nisu svi lingvisti preskriptivisti.

[Wikiceha]

Ista dy Ajelo kaže:

Imaš li ti kakav dokaz za to? Koliko mi je poznato, nisu svi lingvisti preskriptivisti.

Meni pada na pamet izgovor -ije. Službeno je [jee], dakle dugo je. I to baš radi izgovora puka. To što je ortografija arhaična (nigdje osim Dubrovnika i it. Bosne se nije izgovaralo -ie), ali to je priča za sebe.
Nisu hr. lingvisti baš toliki konzervativci.

[tabanšaban]

Mene nešto mori već neko vrijeme. Naime, kako živimo u dobu globalizacije gdje pojedinac zajedno sa skupinom pojedinaca, odnosno zajednicom teži prihvaćanju jedne banke (svjetska banka), jedne zdravstvene organizacije(svjetska zdravstvena organizacija), jednom jeziku(engleskom), jednom glazbenom žanru, jednoj slikarskoj tehnici, jednom glazbenom sastavu na engleskom jeziku, jednom... nadam se da me razumijete o čemu pričam. Pričam o globalizaciji. Gdje se, u spomenutoj, nalaze jezici različitih nacija i kultura, pitam Vas sve, pa tako i autoricu koja je odabrala naslov teme, na hrvatskom forumu, u hrvatskoj državi, u hrvatskom gradu? Zašto je naslov teme Hrvatski sleng (argo, žargon), zašto nije Hrvatski žargon (argo, sleng) ?

Je li shvaćate Vi koji na silu svakodnevno koristite, te, kolonijalističe izraze, tih kolonijalističkih gadova da sudjelujete u ubijanju kulture i tradicije hrvatskog naroda? Vjerujem da ste čuli kako jezici izumiru, nadam se da svaćate da će jednog dana i hrvatski jezik biti zaštićen od strane UNESCO-a kao svjetska baština u izumiranju.

Može li mi itko od vas ponuditi imalo smislenu repliku?

[Ista dy Ajelo]

Za početak postavljaš pitanje koje nikome nije bilo bitno još kad je tema otvorena, 2003. godine. Ako je autor teme negdje u blizini i još piše, možda će ti i odgovoriti. Doduše, ne vidim zašto bi, meni je istjerivanje arga iz jezika i žigosanje riječi nepoćudnima idealan način za jezično samoubojstvo iz zasjede.

Za kraj, ako ćemo cjepidlačiti, ni argo ni sleng ni žargon nisu hrvatske riječi, tako da ti je post posvema skrenuo s teme.

[tabanšaban]

Nećemo cjepidlačiti, ti upravo pričaš da žargon nije hrvatska riječ. Kako glasi hrvatska riječ za žargon?

[Shain]

tabanšaban kaže:

Mene nešto mori već neko vrijeme. Naime, kako živimo u dobu globalizacije (...)

Je li shvaćate Vi koji na silu svakodnevno koristite, te, kolonijalističke izraze (...) da sudjelujete u ubijanju kulture i tradicije hrvatskog naroda?

Vjerujem da ste čuli kako jezici izumiru, nadam se da svaćate da će jednog dana i hrvatski jezik biti zaštićen od strane UNESCO-a kao svjetska baština u izumiranju.

Može li mi itko od vas ponuditi imalo smislenu repliku?

Nedavno je Željko Jozić rekao da je oko 50% našeg vokabulara stranog porijekla, jer je narod i prije doseljenja i nakon njega prihvaćao strane utjecaje.

Ima kod nas riječi skitskih, sarmatskih, germanskih, avarskih, dalmatoromanskih, staromakedonskih, grčkih, latinskih, mletačkih, turskih, ruskih itd.

I kaj nam fali?

[Wikiceha]

Shain kaže:

Nedavno je Željko Jozić rekao da je oko 50% našeg vokabulara stranog porijekla, jer je narod i prije doseljenja i nakon njega prihvaćao strane utjecaje.
Ima kod nas riječi skitskih, sarmatskih, germanskih, avarskih, dalmatoromanskih, staromakedonskih, grčkih, latinskih, mletačkih, turskih, ruskih itd.
I kaj nam fali?

Jako je teško pričati o "stranom" porijeklu u tolikom postotku.
Pogledaj engleze.
Koliko oni imaju domaćih riječi i koje bi to bile?
Anglosaksonski germanski?

Naravno da se jezici razvijaju na prostoru i okružju realnih povjesnih događaja...

[Coeli]

tabanšaban kaže:

Nećemo cjepidlačiti, ti upravo pričaš da žargon nije hrvatska riječ. Kako glasi hrvatska riječ za žargon?

šatra?

[Austrheim]

Wikiceha kaže:

Meni pada na pamet izgovor -ije. Službeno je [jee], dakle dugo je. I to baš radi izgovora puka. To što je ortografija arhaična (nigdje osim Dubrovnika i it. Bosne se nije izgovaralo -ie), ali to je priča za sebe.
Nisu hr. lingvisti baš toliki konzervativci.

Ja izgovaram riječ NIJE bez J /nie/, čest sluučaj oko Zagreba.

[Wikiceha]

Austrheim kaže:

Ja izgovaram riječ NIJE bez J /nie/, čest sluučaj oko Zagreba.

To ti nije jat

[deni-15]

fakat

koliko je stara ta riječ, odkud se pojavila, kako je stvorena?

uopće ne koristim to i jako me živcira...

[MmeTipfeler]

deni-15 kaže:

fakat

koliko je stara ta riječ, odkud se pojavila, kako je stvorena?

uopće ne koristim to i jako me živcira...

Zanima li te cijela priča ili samo kako je riječ ušla u hrvatski? No ako riječ ionako ne upotrebljavaš, možda je bolje da te ne mučim lingvističkim objašnjenjima.

[deni-15]

MmeTipfeler kaže:

Zanima li te cijela priča ili samo kako je riječ ušla u hrvatski? No ako riječ ionako ne upotrebljavaš, možda je bolje da te ne mučim lingvističkim objašnjenjima.

zanima me sve, i baš zato jer ne upotrebljavam želim znat

[MmeTipfeler]

deni-15 kaže:

zanima me sve, i baš zato jer ne upotrebljavam želim znat

Pohvalno.

Dakle, ovako. U talijanskome gradu Palestrina (koji se u doba osnutka Rima nazivao Praeneste) pronađena je u drugoj polovici 19. st. zlatna kopča (fibula) s urezanim riječima koje se smatraju najstarijim natpisom na latinskom jeziku. Kopča se, jasno, naziva Fibula Praenestina, a natpis glasi MANIOS MED FHEFHAKED NUMASIOI. Odnosno na latinskom Manius me fecit Numerio ili u prijevodu "Manije me načinio za Numerija."

U vezi s tom kopčom postoje mnoge sumnje, tvrdilo se, a i dokazano je analizom materijala, da je falsifikat, no na kraju su se lingvisti složili da možda i jest falsifikat, ali da je natpis ugraviran prema originalnoj fibuli.

Svejedno, sam natpis pokazuje razvojne značajke latinskoga jezika, od kojih nam je ovdje najzanimljiviji oblik fhefhaked, najprije zato što pokazuje tzv. perfektnu reduplikaciju (za koju usporedbu možemo naći u starogrčkom jeziku, a i u drugim starim jezicima), a kao drugo zato što je to oblik kasnijega latinskog glagola facere koji nas ovdje zanima.

Glagol znači "činiti", a u rječnicima se navodi kao facio, facere, feci, factum. Oblik feci jest onaj isti perfekt iz gornjega natpisa, samo što je izgubio nekadašnju reduplikaciju - što ćeš, Rimljani su bili nepažljivi pa su je zagubili! Posljednji oblik, to jest factum, u latinskome se naziva supin i odgovara (otprilike) našoj glagolskoj imenici. Usto se od njegove osnove, inače nazvane participskom, izvodi particip perfekta pasivnoga factus, 3, a taj oblik značenjem odgovara našemu glagolskom pridjevu trpnom - "(na)činjen". Poimeničenjem srednjega roda toga participa nastala je u latinskome riječ factum, -i, n. odnosno "činjenica" ili "čin".

Onda se Rimsko carstvo raspalo, a barbari su iz latinskoga jezika preuzeli mnoge riječi, i to većinom apstraktne. Između ostaloga, i imenicu factum koja je u starofrancuskome dala faict (pl.faictz, a u suvremenom francuskom faits (pl. faits), s istim značenjem kao u latinskome. U engleskome se riječ pretvorila u feat, a u njemačkome (e da, Vizigoti, Ostrogoti i njima slični ovdje su nam najvažniji) Faktum ili Fakt. Odatle nije bilo daleko do hrvatske posuđenice fakat.

Krleža rabi tu riječ u značenju "činjenica", dakako, u Glembajevima gdje likovi govore tipičnom agramerštinom u kojoj se ta riječ ne osjeća kao strana. Poslije je fakat malo-pomalo istisnula "činjenica" pa se riječ povukla u šatru i ondje dobila značenje priloga "zaista, stvano, zbilja".

Ukratko, Prenestinska kopča i natpis na njoj, pa tako i glagol facere kojemu zahvaljujemo fakat, potječu s kraja 7. ili početka 6. st. pr. n. e., Glembajevi su napisani 1929. godine, a priloško značenje bilježi Sabljak u Rječniku hrvatskog žargona iz 2001. godine. Jasno ti je, vjerujem, da godina kada je neka riječ zabilježena u rječniku kasni bar 10-20 godina za stvarnim ulaskom riječ u šatrovački jezik. Nemam pri ruci ništa od te literature, ali uvjerena sam da bi se uporaba riječi fakat svakako mogla naći u nekom od djela iz "proze u trapericama".

Fakat, popriličan broj godinica, jelda?

[deni-15]

puno ti hvala i svaka čast na trudu!

nastavljam upotrebljavati stvarno

[Shain]

Mosturbacija - politička masturbacija u stilu Mosta.

(Tako složena riječ naziva se stopljenica, engleski blend word, npr. Ćaćanader, Šhreks, Kradeze, Karamarkić, Kokošinda, Bulajnec - u vezi s "lajnom kokaina", katoliban, kaptoličanstvo i sl.)

[judolino]

Tenkovine revolucije...