Vojni rok u JNA

[Lee Champa]

Knin, južna kasarna, komandna baterija, izviđač, nacionalnost nije "gurana", najbolji sam bio sa jednim Lalom, 72 dana pod šatorom na kojekakvim vježbama, bilo ko bog "pusti mozak na pašu i odradi ono što se traži"

[thomascat]

Kosovo, izviđač.
Sranje na Kosovu, pa nije bilo maltretiranja, jer nije bilo vremena.
Vrlo, vrlo zanimljiva obuka (u odnosu na ostalu JNA vojsku), i praktična i teoretska.
Najbolji bio sa Srbijancima i Bosancima, najveća pizda moj zemo čato, Zagrepčan.
Hrana, standardno vojnička, najbolja pileća juha i grah. Najgora "kocka" i Bosanac u loncu (bosanski lonac.) Ali bila je posebna kantina za oficire, di se moglo za vrijeme marende pojesti kajgana, pečene kobasice i sl. za male novce.
Obuka u skijanju, 15 dana na Popovoj šapki, i jedino tam je disciplina bila nešto ležernija, jer je tam civilno skijalište i par hotela i brdo vikendica.

[električni_zec]

thomascat kaže:

...
Hrana, standardno vojnička, najbolja pileća juha i grah. Najgora "kocka" i Bosanac u loncu (bosanski lonac.) Ali bila je posebna kantina za oficire, di se moglo za vrijeme marende pojesti kajgana, pečene kobasice i sl. za male novce.
...

Jel to ona famozna "kocka", nedefinirana masa koja se radila od komada starog kruha i jaja? Kod nas se to zvalo cigla. Uz onu gumi-ribu (friganog mola) s krumpir-salatom u najužoj konkurenciji za odvratnost stoljeća. Ajd' i drnč-gulaš s tjesteninom u 6 ujutro. Oficirska kantina ..

[thomascat]

električni_zec kaže:

Jel to ona famozna "kocka", nedefinirana masa koja se radila od komada starog kruha i jaja? Kod nas se to zvalo cigla. Uz onu gumi-ribu (friganog mola) s krumpir-salatom u najužoj konkurenciji za odvratnost stoljeća. Ajd' i drnč-gulaš s tjesteninom u 6 ujutro. Oficirska kantina ..

da, mislim da je to to. Neka nedifinirana masa nečega, uobličena u kocku, tj. ciglu.
Ribe baš i nije bilo tamo. Baš kao niti jednog Albanca u cijeloj kasarni.
Da, da i drnč je isto koma. Mada je bilo još par jela za koje nismo točno znali sve sastojke, pa smo sve to skupa zvali drnč.

[mobberzg]

Što je bila manja kasarna i manje ljudi, to je bila bolja klopa, bar je kod mene bio takav slučaj.
Kad je netko iz maršalke u Titogradu došao kod nas u Bar i vidio kak se hranimo, mislio je da je
došao u hotel A kategorije, nije kod nas bilo tak dobro koliko je kod njih bila loša hrana.
Da ne govorim kak se fino jelo na nekim izdvojenim stražama gdje je bilo po 10 vojnika i 10
stražara sa strane.

[2nice]

Niš, 1987./ '88.
Kasarna Mijo Stanimirović
AID - artiljerijsko-izvidjački divizion

Iako totalno neupućeni u politička zbivanja, brzo smo se skužili Hrvati, Slovenci, Sarajlije (pozdrav, Grbavica ekipi)..
Albanci, ekipa za sebe, ali smo se gotivili, pa i jedan Crnogorac, mrzitelj sveg srpskog..
Beogradjani su bili ok, zaista ih treba razlikovati od ostatka Srb ekipe ..

Kako smo bili više obrazovana i tehnološka ekipa (topografi, fotogrametristi, radaristi..) maltretiranja nije bilo, dril je bio strogo profesionalan, jedino je neki Bos.Srb. Duško Radinović nešto pokušavao, ali smo ga sjebali..
Najveće sranje mi je složio, naravno, "moj" čovjek (iz Dalmacije), i to tip kojeg sam zaštitio od gadnih stvari, da bi mi pederski podmuklo podvalio pred sam kraj, skoro sam zaglavio..

Moj vojnik je bio i jedan robijaš, iz Keljmendijeve ekipe, stariji će se sjetiti masakra u Paraćinu..

Hrana tak-tak, velika kasarna, 1200 ljudi, ali se u gradu jelo do jaja, burek i jogurt je bila delicija za večeru (ako uspiješ dobiti, nikada za svih)..

Tetovaže su tada furali samo seljoberi i kriminalci koji su robijali, ne znam nikog s JNA tatoo iz moje generacije, pa i 5 unatrag..

Što se ostalih stvari tiče, s Veljkom Kadijevićem sam proveo jedan dan u pratnji, jer su se tada održavali "mitinzi istine", a vojska je to pratila (potpomagala) logistički, obavještajno, naš zadatak je bio fotografiranje svih diplomatskih i stranih vozila i "lica" koji iz njih izlaze.. dobili smo i "civilke" (!!!)

Na pomoćništvima koja sam najviše derao (22 neprospavane noći, bez poštede slijedećeg dana) jedina utjeha mi je bio Radio Zagreb koji se lovio samo noću, pa bih slušao vijesti jer nam je Dnevnik iz Zagreba bio zabranjen za gledanje..

Uglavnom, sva znanja iz JNA sam (više ili manje uspješno) primjenio u DR i to mi je sačuvalo glavu, iako sam teže najebo, ali mogao sam i ne doživjeti vrijeme Interneta, pa se ne žalim ..

I da, devet (9) mjeseci od početka nisam bio doma, niti vidio ikog svoga, a u HV su mi neki plakali da ih ne puste jedan (1) vikend u nizu ..

[2nice]

.. e da, za nogometne zaljubljenike, kat iznad mene je bio Darko Pančev, Đajić je svaki vikend dolazio po njega ..

.. i mi smo jedini u cijeloj kasarni imali TV u boji, prethodni (crno-bijeli) je razbio Goran Bregović, pa otišao u grad kupiti novi ..

[simpa krkan]

2nice kaže:

.. e da, za nogometne zaljubljenike, kat iznad mene je bio Darko Pančev, Đajić je svaki vikend dolazio po njega ..

.. i mi smo jedini u cijeloj kasarni imali TV u boji, prethodni (crno-bijeli) je razbio Goran Bregović, pa otišao u grad kupiti novi ..

Auh, tebi je bilo zanimljivo...

[kumek]

2nice kaže:

....I da, devet (9) mjeseci od početka nisam bio doma, niti vidio ikog svoga, a u HV su mi neki plakali da ih ne puste jedan (1) vikend u nizu ..

Same here. Jedino meni su starci bili u Bitoli za Novu godinu, prvi odlazak vikend plus davanje krvi nakon 10 mjeseci. Došao u Zagreb a taman bila završila univerzijada. Na povratku keljmendi baš pobio vojnike, zatim redovno i nakon 10 dana gotovo. Kod mene je bio onaj albanski karataš reprezentativac, zaboravil sam kak se zove...njemu su dali da vodi sportsku dvoranu.

[sdespoto]

Čapljina, '85. kasarna "Miro Popara", auto (kamion) jedinica. Zapovjednik mi je bio Dragan Bajramović, sin Seide Bajramovića, člana zadnjeg predsjedništva SFRJ. Ubili ga, Dragana, '95. četnici jer nije htio s njima kad su napuštali kasarnu. Lik je bio OK i olakšao nam je "stravu" prvih dana u vojsci. Najbolji kompanjoni su mi bili Beograđanin i Novosađanin. Zagrebčanci su zapravo bili seljačići iz okolice s kojima nisam imao puno zajedničkog. Klopa je bila solidna jer smo imali vlastitu farmu prasaca koje su obrađivali vojnici. Bio sam instruktor na kamionima i nauživao se vožnje kojekakvih "pilota". Onda vojnički klub, fotograf, čorka u tamnoj komori cijeli dan. Dočekao sam kraj roka u polusnu, pa se i ne sjećam svih detalja.

[Prasožder]

Klasa Septembar 90
Travnik i Osijek, iako sa jos podosta prekomandi, otkomandi ili izdvojenih straža na raznoraznim mjestima.
Neprocjenjivo životno iskustvo iako je malo falilo da dobijem i nekakav metak jer su sranja već bila debelo započela, pogotovo u Osijeku.
U početku je još i bilo druženja sa drugim nacionalnostima ali kasnije je došlo do totalne polarizacije na naše i njihove, svi smo čekali samo da nešto pukne pa da se pošteno pobijemo, a sve klinci od 19 godina. Npr spavamo u istoj stražarskoj sobi sobi mi iz ZG, neki dalmatinci, a do nas nekoliko Grobara, Delija, neki ludi Turčin iz Skoplja, Albanci, Muslimani.... Svi smo naoružani jer je Srpanj ili Kolovoz 1991 u Osijeku, svi smo skoro stalno pijani, svi bi išli doma, svi su svima krivi za sve...
Bilo je nezaboravnih scena, likova i karaktera, to nemože nikakav režiser smisliti.
Hrana užasna, alkohola u potocima, stari šinjeli s početka pedesetih godina, non stop nešto treba negdje nositi, kopati...
Inače, Srbi su uglavnom bili korektni dečki ako ne bi bili četnički zadojeni a takvih je bilo oko 50%. Makedonci su bili naivni isto ko i Muslimani iako i jedni i drugi prijateljski nastrojeni ali im nije bilo jasno zašto mi i Slovenci ne želimo Jugoslaviju.
Crnogorci su bili jednostano rečeno totalno glupi, a Albanci svijet za sebe i bilo je najbolje ne petljat se s njima. Oni su bili u stanju od dvije žice i baterije sklepat nekakav radio i onda bi se njih deset okupilo oko njega i slušalo ono zavijanje na radio Tirani.
Mi Hrvati smo se držali kao braća, kao jedan i nije mi jasno kako smo uz taj entuzijazam dozvolili da se nakon tako teškog vremena Hrvatska tako popljačka i pokrade od strane nas samih.
U svakom slučaju, takv dril je u stvari potreban jednom klincu da ga se nauči cijeniti neke životne vrijednosti.
Ovi tatini sinovi i mamine maze danas, da im je 2 dana u JNA ne bi im na pamet palo da odu u neki disko slušat cajke.

[yation]

Zar nije kasarna u Baru obučavala graničare. Nisi bio na karauli a imaš 11103. Onda si osto desetar.(čim znaš da su se oni iz titograda žalili na hranu. Tamo je bila kasarna veličine cijele brigade, a u baru samo bataljun tj. bojna).
A na karaulama se jelo najbolje u čitavoj vojsci, ako ne računam male otočke obalne baterije.
Dakle:
BAR 1983/84, strijelac, KOV (11109). Straža u ulcinju tj Valdanasu, zar ne "mobberzg". Gdje ste bili na terenu, iznad danilovgrada ili u tuzima?
Hrana solidna, uobičajena. Društvo razno, najbolje sam se slagao s jednim crnogorcem iz Prijepolja (taj je već tad imao 27 god), i s još par ljudi iz raznih krajeva. Naši su se pokazali najveće pizde.
Potom 6 mj. karaula na božaju. Da nas nije tjerao vodnik da non stop nešto radimo i gradimo, to bi bio godišnji odmor.

[mobberzg]

yation kaže:

Zar nije kasarna u Baru obučavala graničare. Nisi bio na karauli a imaš 11103. Onda si osto desetar.(čim znaš da su se oni iz titograda žalili na hranu. Tamo je bila kasarna veličine cijele brigade, a u baru samo bataljun tj. bojna).
A na karaulama se jelo najbolje u čitavoj vojsci, ako ne računam male otočke obalne baterije.
Dakle:
BAR 1983/84, strijelac, KOV (11109). Straža u ulcinju tj Valdanasu, zar ne "mobberzg". Gdje ste bili na terenu, iznad danilovgrada ili u tuzima?
Hrana solidna, uobičajena. Društvo razno, najbolje sam se slagao s jednim crnogorcem iz Prijepolja (taj je već tad imao 27 god), i s još par ljudi iz raznih krajeva. Naši su se pokazali najveće pizde.
Potom 6 mj. karaula na božaju. Da nas nije tjerao vodnik da non stop nešto radimo i gradimo, to bi bio godišnji odmor.

Bio sam obična pješadija u Baru, ovaj ves 11103 je nišandžija PM 7,9. Bio je to, valjda se tako zvalo, gotovi bataljon pa nije bilo nikakvih prekomandi, u vodu od 40 na početku je otišlo nekih 6-7 ljudi. Također straža na brdu Mavrijen iznad Valdanosa, mjesto identično iz onog u filmu Karaula. U Valdanosu smo samo brali masline dva mjeseca. Od terena smo prvo bili na nekom brdu odma iznad Titiograda, imali obuku na ćemovskom polju i onda malo pješice do Tuzija, onda teren na Radovča polju i na kraju na Pešteru. Zadnjih 45 dana sam bio na straži u Kolašinu tako da sam izbjegao završni teren jer ipak je ljepše na straži sa M70ab nego klipsati po Crnoj Gori sa PM 7,9.

[Slatky]

Ajd i ja ću. 90 - 91 Obuka Čapljina vozač kamiona, nije bilo loše ogromna kasarna. prekomanda Kikinda mjesec dana pa na karaulu Međa granica sa Rumunijom, vozač snabdjevanja za 5 karaula. Odlično društvo iz svih krajeva yu do zadnjeg dana bez obzira na zahuhtavanje rata.

[Alberto69]

Beograd, garda.
Hrana dobra, disciplina jaca nego drugdje. Vjezbe do zadnjeg dana. Iz vojske se vratio jak kao bik.
Druzili se po karakterima. Razne nacionalnosti uz pomanjkanje Slovenaca i Albanaca. Jedan Slovenac bio takva faca da smo ga iz milja zvali Bosanac. Stekao nekoliko sjajnih prijatelja.
Konstantno bio u prikrivenom ili otvorenom konfliktu s oficirima. Jasno bilo da nisu neka ljudska kvaliteta.
U svakom slucaju pozitivno iskustvo.
Drzao pocasnu strazu na Titovom grobu. Fora je bila prije dolaska stranih duznosnika da smo nas cetvorica stajali ukipljeni dok je cistacica lagano brisala mramor. I uvijek s glavom u blizini nasih medjunozja. Uz nase jasno vidljive reakcije.

[bbaco]

Alberto69 kaže:

Beograd, garda.
Hrana dobra, disciplina jaca nego drugdje. Vjezbe do zadnjeg dana. Iz vojske se vratio jak kao bik.
Druzili se po karakterima. Razne nacionalnosti uz pomanjkanje Slovenaca i Albanaca. Jedan Slovenac bio takva faca da smo ga iz milja zvali Bosanac. Stekao nekoliko sjajnih prijatelja.
Konstantno bio u prikrivenom ili otvorenom konfliktu s oficirima. Jasno bilo da nisu neka ljudska kvaliteta.
U svakom slucaju pozitivno iskustvo.
Drzao pocasnu strazu na Titovom grobu. Fora je bila prije dolaska stranih duznosnika da smo nas cetvorica stajali ukipljeni dok je cistacica lagano brisala mramor. I uvijek s glavom u blizini nasih medjunozja. Uz nase jasno vidljive reakcije.

jel bar bila dobra?

[yation]

Mobberzg, LAkše je klipsati sa PM7,9, nego nositi postolje za istog. Objasni malo djeci što je to. Ono malo pješice do tuzija je cca 10-15 km. Na ćemovskom polju umalo upao u rijeku Cijevnu. U tuzima po noći pokisao do kopže (mjesec veljača). Na ćemovskom, brigadna vježba, trčaao uz tenkove. Obuka po ruskom sustavu,brigada u napadu , dva tenka na cca 100 m razmaka, između 3-4 strijelca. trčiš 2m od gusjenice a šinjel vijori...
"Ovi tatini sinovi i mamine maze danas, da im je 2 dana u JNA ne bi im na pamet palo da odu u neki disko slušat cajke."-- Potpisujem.

Kasnije na karauli mila majka. Samo straže i patrole. Patrole su zakon, 8-12h izbivanja. Noći zalegneš i spavaš, niko ne kontrolira. Danju isto samo još uzmeš dobru konzervu i bog te veseli... Klopa izvrsna,kad se sprema za 20 ljudi. Kuhar, neki bosana što je radio u hotelima u poreču. Jedino klima zajebana, ljeto +35 u hladu.

[Berkut]

yation kaže:

Mobberzg, LAkše je klipsati sa PM7,9, nego nositi postolje za istog. Objasni malo djeci što je to. Ono malo pješice do tuzija je cca 10-15 km. Na ćemovskom polju umalo upao u rijeku Cijevnu. U tuzima po noći pokisao do kopže (mjesec veljača). Na ćemovskom, brigadna vježba, trčaao uz tenkove. Obuka po ruskom sustavu,brigada u napadu , dva tenka na cca 100 m razmaka, između 3-4 strijelca. trčiš 2m od gusjenice a šinjel vijori...
"Ovi tatini sinovi i mamine maze danas, da im je 2 dana u JNA ne bi im na pamet palo da odu u neki disko slušat cajke."-- Potpisujem.

Ovaj zadnji dio potpisujem i podvlačim sa debelom crtom....
uz komentar da ne bi izdržali ni toliko,rasplakali bi se i prije...

[mobberzg]

Ja sam prvih 6 mjeseci nosio rezervnu cijev i kutiju s municijim (praznu), tako da i nisam loše prošao, a postolje je nosio
jedan ogromni makedonac.
yation, na Ćemovskom polju smo samo imali protuoklopnu obuku, mislim da isto negdje u veljači ali je vrijeme srećom bilo
sunčano. Najbolje je bilo kad te nabiju u onu malu vučju jamu i daju ti flašu s koktelom da baciš na njega kad te pređe.
Prođe tenk preko tebe a ti se ne osudiš još 5 minuta izviriti glavu van a ne da ga još i gađaš zapaljenom flašom.

[yation]

Mi smo to trebali ali su odustali jer je drugi dan opalio takav pljusak da je milina. Nismo ni izašliispod šatora.
No zato se sjećam na nekoj planinčugi iznad danilograda, veljača, noću i do -20, danju ev ako dođe do 0 onda si sretan, prsti se lede, svaka ogrebotina o zatvarač (M72) užasno boli. Tu smo imali bojevo gađanje (ukupno 20 bojevih gađanja na obuci), četa u napadu. Razvuklo se nas 100.tinjak trčimo ko sivonje par km a na kraju još i plinska maska. Divota. Znojan, zalegneš, ohladiš se u sekundi, ispod maske samo para, ne vidiš ništa, nemaš zraka. Šinjel užasno težak a ispd njega bluza,rukavice, potkapa, vesta, košullja, pidžama, potkošulja, hlače, pidžama, duge gaće. Na tebi borb ranac, u njemu čutura, 3 konzerve, i čarape. RAP sa 2 puna okvira,naravno puška, maska i ašov Pa ti trči. Teren mi je bio groza. a najgore je bilo hodanje od barske kasarne, preko rumije (to je ona planina iznad, bilo je snijega), kroz nekakav stari željeznički tunel, onda se spustimo i cestom polako prema titogradu. Srećo m, nakon nekih 30 km tj u rano popodne, pokupili nas kamioni. (krenuli smo u 4 ujutro). Odmor 1 dan a onda isto toliko hodanja u onu planinčugu i tampo onda 10 dana. Povratak malo lakši jer imaš dojam da se vraćaš. Raspale mi se čizme, pa sam ih zamijenio u titogradu.Onda odmor 2 dana a onda u tuzi pod šatore još 10 dana i naganjanje na ćemovskom.
I onda u HV (8 godina poslije, da nije bilo malo pucnjave, godišnji odmor).