Besmisao života

[soadfan]

Apemant kaže:

Da prostiš, ovo gore je meni u rangu Anselmovog 'ontološkog dokaza' postojanja Boga.

Hokus pokus, i odjednom iz ničega izmisli neki 'smisao' čisto jezičkim konstrukcijama, tj. zajebe sam sebe svojom vlastitom ingenioznom dosjetljivošću.

Taj bi vjerojatno mogao napisati kriminalistički roman, i onda ga kasnije čitati, pa se na kraju 'zaprepastiti' kad sazna tko je ubojica.

Hehe, da. Tako izgleda taj zaključak. Ali primjeti da si ispustio širi kontekst iz tog svog citata; prije njega on jasno kaže da je postojanje apsurdno, ali da ga umjetnost može (barem) 'opravdati'. Meni se taj stav nekako spontano oduvijek sviđao, pa eto. Dakako, još širi kontekst (a to ovim putem toplo preporučam) bio bi cijeli roman, dakle Sartreova Mučnina. Ovaj tekstić što sam postao samo je izvadak ionako kratkog osvrta na nju i nalazi se u predgovoru jednog našeg izdanja Mučnine kojeg sam imao prilike čitati...

I tak.

[kor-im]

Clint Eastwood kaže:

Zašto bi život imao smisao? Zašto ne bi bio besmislen?

ne postoji razlog
smisao je večinom suvišan u potpunosti i slabo primjenjiv na bilokoju pojavu

smisao nije suvišan samo onda kada ima funkciju, pa se stoga zadaje nekoj pojavi, bilo svjesno ili nesvjesno

zadavanje smisla je pomalo nasilan čin, odnosno to je čin kojim se ljudska tvorevina nakalemljuje na neku pojavu, po nečijoj volji
moguče je nabiti cjele sustave smisla i značenja na čitavo postojanje kako ga netko razumije

tako čovjek može učiniti čitav svjet smislenim, barem za sebe, to u mnogočemu čini život lakšim, ali opet, nemora

_nobody_ kaže:

Greska... Zivot postaje besmislen samo onda kada se prestanemo boriti za nase bolje Sutra.

zašto?
nije li jednako besmislen i kada se borimo za sutra, prekosutra ili bilokoji drugi dan, sa velikim ili malim početnim slovom?

[Petit keksi]

Smisao života je ono što ti sam/a odrediš da ti bude smisao tvog života.

[Defensor Pacis]

Koji je smisao čovjekova života ? Koliko teži ovaj krug ? Koja je duljina ove točke ? Kako je to biti mrtav, jel ?

[silly_lovefool]

Osnovni osjećaj u životinja je strah, a mi smo razumne životinje. Svijest o okolini se stvarala sa situacijama koje je trebalo riješiti. npr. ljudi u "neko tamo doba" su za svaku pojavu u prirodi imali objašnjenje...Posejdon-bog mora, stvara snažne morske struje...wooow...

Ljudi se boje kaosa, nereda...svega što uznemiruje i što ne shvaćaju, zato je većina zarobljena u čahuru i bježe od mnogo toga, posebno nepoznatog. Tražiti smisao svog života...zašto i za što živim je pitanje koji mnogi izbjegavaju, jer je "teško" odgovoriti na njega. Smisao je u nama samima, mi ga stvaramo, mi ga uklanjamo. Naš svijet iznutra i svijet izvana se sukobljavaju! Zato jer vanjski smisao nije isto što i unutarnji. Vanjski bi primjerice bio egzistencija, unutarnji npr. sreća. Svaki smisao može niknuti samo iz jednog izvora. A to je po meni sloboda! Sloboda razmišljanja, sloboda izbora, sloboda vjerovanja, sloboda izražavanja i napokon sloboda djelovanja.

Do nerazumijevanja ili besmisla dolazi kad se vanjski svijet ne može pobrinuti za unutarnji, jer je prekaotičan. Tada dolazi do neravnoteže...

Mislim da smisao dobiva na snazi kad se okrenemo sebi, tj. prirodi. Nekada previše razmišljanja može dovesti do traženja smisla. A smisao je cijelo vrijeme tu.
Po meni, smisao je nastavak života, i nakon života i tijekom života. Jer ako netko nije živ dok diše, gubi smisao življenja. Gubi sebe.

(biološki-razmnožavanje)
Svi imamo snažan nagon za pronalazak partnera, i nekada to postaje u tolikoj mjeri bitno da na kraju shvatiš da si životinja.
Sve se vrti oko "viših" osjećaja i kako postajemo civiliziraniji, ta stavka postaje važnija. Tražimo i želimo ljubav jer nas ispunjava, a zadovoljan čovjek je našao smisao.
A ljubav??.....ah....ima puno potkategorija.

[_nobody_]

kor-im kaže:

zašto?
nije li jednako besmislen i kada se borimo za sutra, prekosutra ili bilokoji drugi dan, sa velikim ili malim početnim slovom?

Ne znam... Ako je zivot jednako besmislen, zasto se uopste boriti i muciti? Zasto se ne prepustiti fatalizmu?

Defensor Pacis kaže:

Kako je to biti mrtav, jel ?

Voleo bih da saznam kako je to biti mrtav... Ali nikako za zivota!

_nobody_

[monado1986]

život gubi smisao u trenutku rođenja. to je trenutak nase prve pobjede na svijetu. poslije toga uz pokoju dobivenu bitku, gubitak rata ipak je neizbjezan, a to je smrt. toliko od mene.

[kor-im]

_nobody_ kaže:

Ne znam... Ako je zivot jednako besmislen, zasto se uopste boriti i muciti? Zasto se ne prepustiti fatalizmu?

zašto bi besmislenost odmah značila fatalizam?
odnosno zašto uopče bez-smisao, zašto ne ne-smisao?
zašto bi uopče pretpostavljali da život ima smisao i značenje, da je smisao uopče primjenjiv na život kao pojavu, ili bilokoju drugu pojavu, i tražiti da time opravdamo nekakvo mučenje ili borbu?

zašto bi smisao ili besmisao bio nešto što se podrazumjeva, a ne naprosto nepotreban višak?

[Ace_]

kor-im kaže:

zašto bi besmislenost odmah značila fatalizam?
odnosno zašto uopče bez-smisao, zašto ne ne-smisao?
zašto bi uopče pretpostavljali da život ima smisao i značenje, da je smisao uopče primjenjiv na život kao pojavu, ili bilokoju drugu pojavu, i tražiti da time opravdamo nekakvo mučenje ili borbu?

zašto bi smisao ili besmisao bio nešto što se podrazumjeva, a ne naprosto nepotreban višak?

Dobro receno. Sta i ako zivot nema smisla? To ne mora znaciti da zivot nije zabavan i lijep. A i ako se bas palis na samoubojstvo opet te nista ne kosta da sacekas par decenija, ionako ces neizbjezno umrijeti kao i svi ostali.

[theflood17]

potpuno se slažem da ne treba nikome objašnjavati i nametati svoj smisao života, pogotovo zbog toga (mislim da se možemo oko ovoga svi složiti) jer jezik apsolutno nije dostatan da izrazimo svoje osjećaje i misli u potpunosti.
a također mislim da teza o besmislu života uopće nije nemoguća, iako kažete da priroda sve stvara s nekim smislom.
ni sam nisam na sigurnom kad razmišljam o tome (niti mislim da ću ikada biti) pa smatram vrlo vjerovatnim da ovo naše postojanje i nema nekakvog naročitog smisla (pogotovo ne onog uvriježenog u raznim dogmama), iako zvuči ružno i tužno i samim tim donosi jedan osjećaj ispraznosti.
sad, možda nam smisao i nije stvarno moguća za spoznati ako već postoji.
veselo!

[buraz s knezije]

Nema smisla raspravljati o smislu zivota buduci da su to dva nepoveziva pojma. Ako raspravljamo: ima li smisla/koji je smisao života onda po istoj logici se možemo zapitati koji je smisao prostora ili vremena? ili energije? ili u filozofskom smislu, bitka? apsurdno je razmišljati na taj način budući da neke stvari ne mogu imati ono što je po strogoj definiciji smisao, a to je npr: što je smisao stolca? da na njega sjednes. Sto je smisao izbora? izbor vlasti. itd, dakle ovo je, po mom misljenju, totalno promašen način sagledanja na život.

[anotherone]

kojeg smisla? endogenog ili egzogenog? ili nekog izmedu, sta bi bilo optimalno, jel..

a najbolji bi bio onaj opisan do u detalje, mozda i protokoliran, sasvim siguran. il da stigne kakva polubozanska vanzemaljska civilizacija pa nam ga objavi. tek tad bi sve postalo besmisleno. masovni besmisao od tolikog smisla.

smisao je u trazenju i samozadavanju smisla, po najrazlicitijim orjentirima. u upoznavanju. u rastu. u razlicitosti i visestrukosti.

smisao je u tome da covjek nikad ne prestane bit dijete, da vjecno pita i odgovara, da trazi i igra se s tajnom svega.
i u tome da covjek postane zreo covjek u isto vrijeme, da se, znajuci kako nikad nece apsolutno znati, opredjeli za stvaranje vlastite svrhe, da ima hrabrosti i srcanosti za zivot, kreaciju, ljubav.

[istarski pršut]

_nobody_ kaže:

Greska... Zivot postaje besmislen samo onda kada se prestanemo boriti za nase bolje Sutra. A to mozemo uraditi ... Bilo kada!

Osim na dan svoje smrti.

[Echoe]

To što neki osjećaju nedostatak smisla u životu, ne znači da je sam život besmislen. Može se naravno postaviti u pitanje je li ono što ljudi drže za smisao svojeg vlastitog života doista i objektivni smisao, ako takvo što uopće i postoji. No, budući da je princip jedan, i njegova bi svrha trebala biti jedna, ista za sve koji su od toga principa. Meni je osobno najbolja definicija filozofa; živjeti dobro i živjeti u skladu s Dobrim.

[Keva]

Kad si zaista sretan , onda se ovo pitanje ne postavlja...


A to ti je onda ujedno i odgovor na tvoje pitanje...


Biti sretan i radostan... to je smisao života...


Smisao života je donošenje odluke o tome da li želiš živjeti...


Želiš li život ?

[kor-im]

Keva kaže:

Smisao života je donošenje odluke o tome da li želiš živjeti...


Želiš li život ?

takva odluka nema puno smisla ako se nisi u stanju ubit, dakle niti ne postoji neki izbor, osim u ekstremnim slučajevima

[.Whore]

po mom misljenju konkretnog smisla i nema.
nekoc smo bili dio prirode kao i zivotinje, s vremenom smo se odvojili jer smo se postepeno fizicki i mentalno razvili i evoluirali u ono sto danas jesmo. od otkrica vatre, kotaca, prvih kuca sve do atomskih bombi, raketa, satelita... sami smo si skrojili svijet u kakvom danas zivimo. i gle, da li je onda smisao zivota da se i dalje razvijamo, usavrsavamo? ja smatram da smo jos uvjek samo dio hranidbenog lanca, to sto razmisljamo, osjecamo i koristimo muc uma u pozitivne i negativne svrhe, to nema veze s nicim. rodimo se, zivimo i umremo, kao i na samom pocetku. evolucija je gadna stvar

[krena]

buraz s knezije kaže:

Nema smisla raspravljati o smislu zivota buduci da su to dva nepoveziva pojma. Ako raspravljamo: ima li smisla/koji je smisao života onda po istoj logici se možemo zapitati koji je smisao prostora ili vremena? ili energije? ili u filozofskom smislu, bitka? apsurdno je razmišljati na taj način budući da neke stvari ne mogu imati ono što je po strogoj definiciji smisao, a to je npr: što je smisao stolca? da na njega sjednes. Sto je smisao izbora? izbor vlasti. itd, dakle ovo je, po mom misljenju, totalno promašen način sagledanja na život.

Istina je. Mi možemo u nedogled raspravljati o smislu ili besmislu. Na kraju će mo postaviti i pitanje koji je smisao samog Boga ili Bitka. !?
Ja mislim da nema nešto nedostaje u klasičnom umu. Naš svakodnevni um nije sposoban pojmiti smisao sam po sebi. Nešto slično kao što naš um nije sposoban pojmiti da se prostor može širiti, a vrijeme da može stati.
Evo vam malo konkretnog problema , da vidimo što biste vi predložili ovom čovjeku: http://degmat.bloger.hr/post/egziste...a/5780438.aspx

[arna]

djurok kaže:

Zar nije očito? Citirat ću nekog (ne znam kog):

"Smisao čovjekovog postojanja je da pretvara hranu u govna"

Iako se ti zezaš, ovo uopće nije beznačajna stvar. Baš čitam knjigu Antona Krajcara " Put i krivi putovi uma", u kojoj je sranje prikazano kao itekako važan, analni čovjekov instinkt. I ne samo da je to prvo bebino stvaralaštvo, nego i bebin dubok dijalog sa samom sobom, kasnije djetetov orgazmički doživlja s ogromnom ugodom i osjećajem potpune slobode.
Ukoliko ta prva iskustva naiđu, a uglavnom nailazi, na neprihvačanje zbog tradicionalnog ignoriranja i zataškavanja prirodnosti čovjeka, kasnije se to manifestira s različitim fizičkim i psihičkim posljedicama, dolazi do energetskih promijena najčešće na mozgu, srcu i nogama, što rezultira stvaranjem degenerativnih procesa i tromba. Ljudi tome svjedoče uglavnom u starosti.

Uostalom, svi smo se našli u situaciji kad nas je stisla potreba pa nam se činilo da ćemo umrijeti, a kad smo se ispraznili, kakvo olakšanje, cijeli nam se svijet otvorio! Koliki samo pate od zatvora, ili pak od demencije, teme o metabolizmu su česte gotovo kao i o nogometu, a da ne velim kako mnogi život doživljavaju kao sranje.
Stoga, tvoj citat o smislu života nije nimalo besmislen.

p.s.
Preporučam pročitati navedenu knjigu, ona razotkriva ono skriveno u nama, govori koliko je tjelesno povezano s umnim, naglašava da su sva znanja već u nama i da ih samo treba otkrivati.... a onda postaje jasniji i smisao našeg življenja.

[Druid]

Zvuči kao "Freud meets new age" .

Mada ne kažem da je loša ili da "nema tu nešto" (u svemu ima "nešto", više manje), samo prvi dojam iz ovog što si opisala.