Parodija i satira
Crvova kućica
Kroz kanal, dužom, umesto puta
Crvuljko Crvić povazdan luta.
Ni dinar nema - često ga vide,
s trista grčeva od gladi ide.
Jednoga dana, videli nismo,
Crvić je, kažu, dobio pismo.
Ledeno pismo, pričala muva,
al Crvić u njeg ko u vatru duva.
Unutra cifra, duga ko guja:
tol'ko će crva koštati struja.
Crv sav pobeli.
- Za struju - veli, - tu para nema.
Hajd da se sprema!
Crvuljko Crvić, skrušeno čkilji,
i listu rodbine u glavi šilji.
- A ko bi bolje to rešiti znao,
no onaj ko mi je život dao!
Prošlo je, bogme, par dobrih sati
dok Crvić dopuza svome tati.
Khmće i muca, i znoj ga mije,
dorzalni krvni sud jako bije.
No, skupi hrabrost - nije sramota
pitati tatu o smislu života.
- Reci mi, oče, jer sam na muci:
može l' se živet' u jabuci?
Otac mu kaza: - Pitaš me svašta.
Može se živet' u jabuci, jašta.
- Reci mi ovo, moj tajo lepi:
ima l' života u šargarepi?
- Zid šargarepe pod zubom se smrvi,
i tu mogu lepo živeti crvi.
- A bi li crvić našao mira
u mekom tkivu kakvog krompira?
- I krompir, i kesten, čak i u šljivi
crv može lepo i mirno da živi.
Crvić je zbunjen. Nije mu jasno.
Još jedno pitanje postavlja strasno:
- Al od toliko mesta na svetu,
zašto mi živimo u govnetu?
Tata se mršti, jer ne voli šalu.
Pati što ima sina budalu.
- Izmet je masa, za naš rod fina,
jer to je naša domovina!
Nju voli svaki patriota,
više od voća i od života!
Ma kakav bio tvoj rodni prag,
nužno ti mora biti drag!
Tu živi se bolje od pola sveta
ako si pljačkaš ili starleta,
ni račun nećeš polagati nikom
ako se baviš politikom.
Šta beše dalje, kakav je kraj?
Priča to uči potanko, znaj:
Crv izvadi pasoš za crne dane
i otpuza negde preko grane.
|