Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 25.04.2010., 13:23   #41
Gnothi seauton

Napokon imam vezu svog života. Barem tako sam sebe lažem. Često se zasitim svojih laži ali onda opet lažem sam sebe da ne lažem. Votevr, imam curu koja mi to u stvari i nije. Ševimo se jednom tjedno pa bi možda ispravnije bilo reći da mi je fak frendica. Cura je super zgodna, draga i dobra, malo zvrkasta pa me često nasmijava. Bio sam se isprva malkice zaljubio pa sam je htio češće viđati ali ona nije baš previše trzala. Čekao sam da se javi, prošlo je tjedan dana i ništa. Malo sam se razočarao pa otišao kod nje na razgovor. Htio sam prekinuti jer sam lik koji ide na sve ili ništa. Molila me da joj dam još jednu šansu, kaže da sam ja njezin ideal i da si nebi mogla oprostiti da me izgubi ali da je sad u nekoj fazi kad ne želi klasičnu vezu. Ona želi slobodu, želi uživati u životu. Bed joj je zbog mene, željela bi mi dati više, željela bi me usrećiti ali se ne može trenutno vezati. Rekoh joj da mi je sve to super, jedino da će mi bit žao ako štogod drugo naleti. Ona je slijegnula ramenima i pomirila se s time bez riječi. I tako se mi povremeno čujemo, smsam je da me ubaci u rapored i javi kad nastupam, ona mi javi termin, dođe kod mene, razmnožavamo se ko zečevi uricu-dvije i to je to. Ponekad odemo negdje na piće, ja gutam njezine prekrasne okice, najradije bih je pojeo. Kažem joj kako mi je žao da nismo „uspjeli“ a ona me tješi da možda hoćemo. Bio mi je pukao film jednoga dana, to prženje na laganoj vatri me ometalo u kontempliranju, htio sam sve naprasno prekinuti ali onda se zapitao što ja u stvari želim. Gnothi seauton je ipak prva i najbolja izreka od svih. Malo sam porazmislio pa shvatio da mi u stvari ne može biti bolje. Cura mi ne visi na jajima niti malo a ševim je jednom tjedno. Kvragu, u braku sam manje ševio a morao sam trpiti psihijatriju. Možda bi moglo biti bolje, možda kad bi se viđali dva put tjedno. Ali tko zna, možda bi onda sve krenulo nizbrdo. Da smo krenuli junački pa se viđali svaki dan, vjerovatno bi mi već odavno dosadila, ovako, dok se pržim na laganoj vatri, osjećam kako iskra u meni tinja. Skinuo bih joj zvijezde kad bi to željela ali nisam siguran koliko je to dobro...
Prije 4-5 dana me zvala frendica koju poznajem dvajs god. Bio sam joj prvi dečko još dok smo bili mladi pankeri i cugali bambus u parkiću. Čistila je moje rigotine po disku i često me nosila doma, ja sam je čekao ispred škole pa pratio kući nakon par votki u kafani na putu. Sporazumno smo prekinuli jer mi onda ni na kraj pameti nije bilo ozbiljno se vezivati. Želio sam uživati u svojoj mladosti punim plućima. Ona je to shvatila i tako smo ostali dobri frendovi. Sreli smo se par godina kasnije u gradu i dogovorili za cugu drugi dan. Čekao sam je na korzu u dogovoreni čas. Sjedio sam naslonjen na stablo, duge čupave kose, obučen u hlače na cvjetiće i Rolling Stones majicu. Pravo dijete cvijeća. Ona je došla obučena kao da je kuma na piru. Bilo mi je neugodno šetati sa takvom bombom po gradu, vidjelo se iz aviona da nismo nikako kompatibilni. Koliko god bio panker, preferiram estetiku pa me sav taj glitter privukao. Želio sam ubrat njezin cvijet, nadao se da ću je deflorirati ali između redova njezine priče, i bez da sam pitao, shvatih da je odjeb lansiran. Tako je bilo i prije god-dvije, nakon što sam se rastao pa krenuo rešetati po listi za odstrel. Bila je kod mene na pizzi, popili smo koju pivicu. Raspričala se ona o svemu pa odjednom udarila po muškima i o tome kako smo samozatajni. Drobila je valjda sat vremena o tome kako neznamo reći kad nam se netko sviđa. Ponijela me atmosfera, što od pive, što od njene priče pa joj rekoh u glavu da se ona meni sviđa iako to i nije bila potpuna istina. Odavno je ona u mojim očima izgubila onaj svoj cache. U stvari, nisam siguran niti dali ga je ikad imala. Privuklo me to što sam joj bio prvi, saznanje da je neosvojiva i da nemam šanse. Nakon što sam ipak uspio, dosadila mi je ubrzo. To je pravi razlog našeg prekida. To kao i činjenica da se onda oblačila kao pankerica. Površan ili ne, ipak cura za mene mora biti ženstvena, mora se lijepo skockati a ne poružnjivati odjećom. Kako god, te večeri krenuo sam u ofenzivu, iako mi to nije bila namjera. Navukla me spikom na tanak led a onda zalila hladnom vodom rekavši mi da sam napravio grešku u koracima. U stvari mi je napravila uslugu jer bih se nakon par ševa našao u nebranom grožđu iz kojeg bi mi se bila drama uopće izvući, a kamoli još održati održati dobre odnose. Ona je cura koja se baca u vatru skroz. Tako smo neko veće bili na piću, bio tamo i moj vjenčani kum i među njima bljesnula ljubav na prvi pogled. Baš ih je gadno opralo. Sad su već tih 4-5-6 dana apsolutno nerazdvojni. Nije mi to baš sjelo, neznam ni sam zašto. On bi mi trebao biti najbolji prijatelj, ona mi je zaista draga i dobra prijateljica tolike godine. Umjesto da sam sretan zbog njih, ja osjećam neku negativu. Nešto neodređeno i neshvatljivo. Preispitujem se danima, ne mogu reći da je to ljubomora pošto mi ona zaista nije napeta. Kum je napokon našao curu koja nije krampača, trebao bih biti sretan a nisam. Pomalo mi to ipak sjeda ali nije mi jasan taj prvi osjećaj, zašto sam to osjetio ? Dobar posao je učinio onaj što je uklesao onu gornju izreku...svaka mu čast.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.05.2010., 01:05   #42
Gordan je upoznao Barbaru preko neta. Prijateljima je lagao da ju je upoznao preko neke prijateljice. Bilo ga je sram priznati da mulja cure onlajn a svima se hvalio kako ne gleda TV nego samo bleji u komp. Te večeri je imao zakazan sastanak kod Barbare u 8, bilo je dez do 8 kad je pogledao na sat a imao je još barem 40 minuta vožnje, ona je spremala večeru i molila ga je da bude točan. Gordan je psovao u sebi probijajući se kroz kolonu automobila. Kiša je počela sve jače padati, stakla u Gordanovoj Hondi su se maglila a on nije htio paliti klimu da prištedi benzin. Kazaljka se opasno primakla rezervi koja doduše još nije svjetlila ali Gordan je znao da će ubrzo zasjati. Psovao je samoga sebe što nije stavio benzin na vrijeme. Napokon je izašao na brzu cestu i potjerao auto 150 km/h iako je ograničenje bilo 100. Barbari je poslao poruku da će zakasniti 20 min i još jače stisnuo gas. Razmišljao je o komunističkoj utopiji kad su ga iznenadile barikade na cesti. Opet nešto rade, Gordan je glasno opsovao i skrenuo na staru cestu. Bilo je skoro 9 kad je napokon pozvonio na Barbarina vrata. Ona je otvorila obješena nosa, vidjelo se da je razočarana i pomalo ljuta. Gordan je takvu još nije vidio. Uzalud je pokušavao nasmijati Barbaru, ona je preko volje stavila kuhati paštu brundajući pritom kako je izgubila sat vremena života. Gordan je po prvi put spoznao kakva je Barbara kad se naljuti, makar ona to nije pokazivala, u očima je pročitao njezinu crnu stranu. Penis mu se posljednji put spustio zbog Barbare. Pojeo je paštu s gljivama pa su pričali još sat vremena, onda je Gordana počeo boliti trbuh. Osjećao je da vrhnje u kombinaciji sa gljivama već djeluje. Nije se htio posrati u Barbarinoj školjci jer je znao da će ga čuti kako sere. Bilo mu je neugodno makar je te večeri odlučio da je više neće viđati svaki tjedan. Gordan se čak bio zaljubio u Barbaru ali ga je držalo samo dva dana. Isto kao i sa Anom, i u nju je bio zaljubljen cijela dva dana. Trećeg se dana probudio i psovao sve oko sebe. Uživao je tih par dana a kasnije se neprestano preispitivao. Gordan je vjerovao da se zaljubio u ljubav.

- Barbara, ne mogu te više gledati
- Molim ?
- Ideš mi na živce, mrzim te jer si bogata.
- Što ? Kako to sad odjednom ?
- Neznam, idem. Ne zovi me više…
- Ali…što ti je odjednom ?

Barbari su naglo zasuile oči, gledala je Gordana u nevjerici. On se žurio jer je osjećao da će joj se posrati po njenom skupocjenom kožnom kauču ako ne krene u tekućoj minuti. Otišao je bez pozdrava, Ušao je u auto i potražio papir za guzicu. Nije ga bilo, uzeo je krpu za brisanje prašine i stavio je na sjedalo pored sebe. Upalio je auto i naglo krenuo. Rezerva je svjetlila Vozio je 15-tak km prije negoli mu se ponovo prisralo. Prošao je par skretanja a onda stao na malom odvojku što je skretao u šumu. Ušao je 20-tak metara u šumu, ugasio auto i svjetla. Kiša je još uvijek lagano padala. Skinuo je hlače i iskrcao sadržaj svojih crijeva. Par kapi ga je pošpricalo po desnoj nozi. Opsovao je ljutito brišući krpom guzicu. Nije se uspio u potpunosti obrisati jer je krpa bila odviše mala. Dohvatio je lišće i počeo ga trgati nebi li se do kraja obrisao. Tada ga je zaslijepila baterijska svjetiljka. Netko mu je svjetlio ravno u oči.

- Što radiš ovdje seronjo ?
- Nije li to očito ?
- Sereš mi po imanju i još mudruješ ha ?

Zadnje što je Gordan vidio je bilo gašenje svjetiljke. Onda je osjetio iznenadnu bol u predjelu potiljka. Zateturao je, koljena su mu zaklecala i pao je baš nekako posred svog govna....
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.06.2010., 23:43   #43
verzija prva: istinsko buđenje

Gordan se probudio u svom krevetu. Memljivo je trljao oči rukama kadli je spazio čovjeka obučenog poput velikog Bleka kako sjedi na drugoj strani njegova kreveta. Čovjek je djelovao nekako svečano i posebno. Činilo se kao da sjaji. Spočitnuo je Gordanu sinoćnji događaj sa Barbarom.
- Zašto to radiš ?
- Nenamjerno, kunem se. Mislim da je tako pravednije nego da odugovlačim. One nisu kao mi muški, ili barem kao ja. One se ne zaljube odjednom naglo, nego pomalo pa sve jače. Mislim da bi je više boljelo kasnije.
- Koja je to u nizu ?
- Ne brojim, zaista. Možda je i peta, šesta, deseta...vrag bi ga znao.
- Nisi u redu. Povrijeđuješ ih. Ne zaletavaj se ako nisi siguran.
- Ali kako ću biti siguran ako ne probam ?
- Sereš bez veze. Osobu možeš upoznati i bez da je jebeš. Meni se više čini da skupljaš trofeje kako bi se mogao hvaliti prijateljima te time hraniti svoj ego koji je očito sjeban u nekom pogledu. Nisi ti loš u globalu ali ovo sranje koje prodaješ curama ti nikako nije ok.
- Kunem se u svoju iskrenost. Nemam nikakvih zlih namjera. Ja sam samo čovjek, najnormalnije biće koje čini zlo neznajući da čini zlo. Ovo o egu je neprijeporna ali ipak samo djelomična istina. Nažalost, mi ljudi smo takvi. Dok se ne probudimo, moramo hraniti svoj ego nečim. Što ja tu mogu. Krenuo sam na put još davnih dana ali teško je pobijediti sama sebe. Teško je u potpunosti zatomiti svoj ego. Dok ne budem u potpunosti probuđen, moram zadojiti animalne potrebe. Zadovoljan sam već time što sam se u dostatnoj mjeri spoznao.
- Kako onda nikako da spoznaš žene ? Čini se da ih zavitlavaš. Par komada, to mi je razumljivo, ali deset cura u nizu koje si natjerao da se zaljube u tebe pa ih napuštao nakon mjesec – dva...to ti nije u redu. To je neoprostivo. Moraš biti kažnjen. Žao mi te ali što je tu je.
- Pa dobro. Kazna je svojevrsna nagrada kojom spoznajemo život na teži način te ga nakon toga znamo više cijeniti.
- Misliš da će tako biti ? Sviđa mi se tvoj nepokolebljivi optimizam. Dobar si ti specimen, šteta je što si neostvaren.
- Zašto misliš da sam neostvaren ? Na putu sam ka ostvarenju, nije li to maksimum onoga što mogu učiniti ?
- Pa i nije, mogao bi učiniti još i više. Slab si u najvažnijoj vrlini u životu a to je disciplina. Disciplina je ključ svega.
- Razmišljao sam o tome puno puta i shvatio to odavno. Ali shvatio sam i to da sam čovjek sa svim slabostima i manama. Ne mogu promijeniti svoj bitak koji je takav kakav jest.
- Možeš promijeniti što god želiš. Možeš učiniti, napraviti i postići što god želiš, samo ako to dovoljno jako želiš.
- Znam i to, ali neću li onda napustiti sredinu, a njoj težim ? Nije li sve u sredini ? U nekakvoj umjerenosti, u balansu, u ravnoteži ? Zar ako se odviše posvetim jednoj stvari, neću li omanuti u drugoj ?
- Malo prije sam ti rekao ključ, a i sam tvrdiš da si ga već prije spoznao. Discipliniraj se i uspjet ćeš u svemu što želiš. Tvrdiš da si spoznao sama sebe u dovoljnoj mjeri. Možda bi trebao još poraditi na tome ?
- Ne, spoznao sam se dovoljno. Želim intelektualno i duhovno napredovati. Ostalo mi je apsolutno irelevantno.
- Pa onda radi na tome. Ali radi jače, više, bolje...ne zavaravaj sam sebe, pretjeruješ sa dokoličarenjem. Previše čekaš sutra. Možda još nisi svjestan da živiš u sadašnjem trenutku.
- Znam da nema ni prošlosti niti budućnosti i da uvijek živimo samo u ovom, sadašnjem trenutku. Ne čekam ništa iznova, ne čekam svijetlo na kraju tunela, ne plivam ka obali ka cilju koji će me iznova razočarati i potaknuti na novu patnju. Držim da sam se izdigao iznad toga ali svejedno...
- Svejedno šta ?
- Svejedno... vučem svoje repove, vučem prošlost koje se ne mogu osloboditi. Svijet gledam kroz prizmu dosad naučenoga, empirijskoga. Jednom kada se uspijem toga riješiti, znati ću potpunu istinu. A ta je da u stvari nema ničeg. Ničega doli sadašnjosti. A opet, ponekad se pitam kako ću se nositi sa time ? U okovima sam socijalnog okruženja koje me poprilično sputava.
- Ovisi o aspektu.
- Istina je. Znam da sam u stvari među sretnijima ali znam i da su ambicije ka boljemu i višemu sveprisutne. To je ljudska narav. To što me društvo sputava u tome da napredujem na meni važnim nivoima, nije samo izlika. To je realnost trenutka u kojem sam rođen. Trenutka u kojem dominira neobjašnjiva težnja nekolicine ka moći. Žao mi je tih ljudi jer u svojoj gluposti nisu svjesni zla koje čine drugima. Povijest se ponavlja pa je tako iznova isplivala aristokracija. Rođen sam u krivo vrijeme i time sputan u napredovanju zbog rasipanja svoje energije na puko preživljavanje.
- Da, prilično je ironično to konstantno ponavljanje dekadencije u nekim ključnim sferama. Žao mi je ali ne mogu ti pomoći. Jedino rješenje je u ujedinjavanju. Ljudima poput tebe to je jasno ali nažalost, jasno vam je i kako je težak put ka tome.
- I najduži put počinje prvim korakom. Najlakše se predati bez borbe. To je kukavičluk.
- Za tebe. Ali za nekoga tko nije svijestan, možda si ti kukavica.
- Istina, ali ja samog sebe želim svrstati u sredinu. Mislim da sredina dominira i da je ključ u njoj.
- Sve znaš u teoriji ali to neznaš sprovesti u praksu.
- Tako je, i to je još jedan iznimno važna činjenica.
- Dobro, sad moram poći. Očekuju me već na drugoj strani. Pozdrav.
- Adieu.
Gordan je ustao i odbauljao u toalet. Nakon dvominutnog pišanja, povukao je vodu i probudio se. Istinski. Ostatak života proveo je u meditaciji ispod stabla smokve u pokrajini Zheshuan u Kini.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.06.2010., 00:29   #44
verzija druga : drogaši

Gordan se probudio zavezan za stolicu. Osjećao je užasnu bol u glavi koja je pulsirala i pojačavala se na momente do neizdrživosti. Škrgutnuo je zubima i glasno opsovao čime je privukao nekog suhonjavog, proćelavog tipa, mišje face. Taj se pojavio iz drugog kuta sobe kamo nije dopiralo svjetlo stolne lampe što je parala mrak u vlažnoj prostoriji. Gordanu se učinilo da se nalazi u nekakvoj zapuštenoj garaži u kojoj se osjećao miris nepoznatih kemikalija. Čovjek mišje face je sjeo za stol, izvadio pribor, zamotao joint te ga zapalio. Nije rekao niti riječi, samo je otpuhivao dimove prema Gordanu.
- Hej, što je ovo ? Tko ste vi ?
Lik je sveudilj samo šutio i uvlačio duboke dimove te ih dugo zadržavao u plućima. Gordanu se učinilo da osjeća djelovanje trave čak i od sekundarnog dima. Nakašljao se i ponovo zapitao :
- Čovječe, oslobodi me. Što se ovo dešava ? Jesam li u zoni sumraka ?
Čovjek se nakašljao i hračnuo Gordanu posred face. Gordan je osjećao kako mu se sluzavi hračak spušta iz predjela lijevog oka na predio obraza. Preplavili su ga razni osjećaji, čitav amalgam, od straha, ljutnje, nervoze, preko gađenja pa sve do gladi i bola u glavi i rukama. Zaustio je da opsuje ali se predomislio i ušutio. Pognuo je glavu u nadi da će hračak spuznuti sa face. U drugom dijelu sobe, onom koji Gordan nije mogao vidjeti, otvorila su se vrata uz škripu i tresak prilikom zatvaranja. Začuo se zluradi smješak i zvuk trljanja ruke o ruku.
- Tu li si labude ? Upecao si se u mrežu.
Vlasnik glasa bio je zdepast, crnokos lik od svojih četrdesetak godina. Širokih ramena i plećat, nadvio se nad Gordana i tresnuo mu šamarčinu. Gordan je podvrisnuo, što od iznenađenja, što od boli. Jedina dobra stvar bila je da je hračak napokon odletio sa Gordanove face
- Sad ćemo ti sudit. Samo da dođe bjonda.
- Tko si sad pa ti i otkud ti pravo da me šamaraš ? Osim toga, o kakvom to suđenju pričaš ?
Long story short, Gordan se nehotice posrao upravo na parcelu okružnog dilera kokanidžom. Uhvatili su ga misleći da je pandur. Nakon grdnih batina, shvatili su da je najobičniji šonjo i da nema nikakve veze sa murijom. Nato su ga još dodatno prebili te odrezali palac na lijevoj ruci kako bi ga neprestano podsjećao na šutnju. Ali bila je mlačna večer kad su ga izbacili na ulicu. U zraku se osjećao vonj friško pokislog asfalta. Gordan je skinuo povez sa očiju, obrecnuo se oko sebe i shvatio da nema pojma gdje je. Sa obližnjeg je krova poletjelo par golubova.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.06.2010., 00:36   #45
verzija treća : bittersweet symphony

Probudivši se, Gordan je ugledao Barbarinu facu iznad sebe. Obrecnuvši se letimično oko sebe, shvatio je da se nalazi na hitnoj pomoći u svom gradu. Osjetio je snažan miris bolničkih dezinficijenasa što mu je u sjećanje prignalo njegove povremene neurološke smetnje te boravak u bolnici. Gordan je zaustio da nešto kaže ali nije mogao. Usta mu se nisu otvarala, kao da ga nisu slušala. Nije mogao ispustiti niti najmanjeg glasa. Barbara ga je primila za ruku i tepala mu kako će sve biti u redu.
- Samo da dođe nalaz ct-a pa ćeš vidjeti da će sve biti u redu.
Podragila ga je po licu a Gordan je pritom poželio dotaknuti njezinu ruku. Nije mu pošlo za rukom, kao da mu je njegovo vlastito tijelo otkazalo poslušnost. Gordan se zabrinuo kao nikada u životu. Oblio ga je hladan znoj a osjećaj straha preplavio je svaku njegovu poru. Ležao je tako još dugo vremena sve dok ga napokon nisu uveli u ambulantu. Koliko je mogao nazreti iz ležećeg položaja, bio je imobiliziran. U ambulanti je protekla još čitava vječnost dok se nije pojavila liječnica. Imala je natapiranu kosu i ruž jarko crvene boje koji je pristajao uz ogrlicu od perli. Primila je Gordana za koljeno i dobrostivo ga malkice prodrmala.
- Bit će sve u redu Gordane, znaš.
Gordan je u njenim očima vidio da laže iz samilosti. Liječnica je pozvala Barbaru u drugu sobu gdje su njih dvije razgovarale neko vrijeme. Gordan nije mogao razabrati što pričaju ali ga je prenerazio Barbarin uzvik
- Zauvijek !!! Ali, ali...
Nakon par minuta, Barbara je došla do Gordana i podigla mu ruku. Vidjelo se da je plakala a odavala je dojam kao da bi svakog trena mogla ponovno zaplakati.
- Morat ćeš ostati u bolnici, znaš. Udario si glavom prilikom pada i malo se ozlijedio. Nije strašno ali ćeš morati ležati neko vrijeme. Nećeš moći micati rukama i nogama neko vrijeme ali onda će ti biti bolje, znaš.
Barbara je to izrekla boreći se sa suzama. Tada je izjavila da mora na zrak te izašla iz ambulante. Nakon toga je nisam vidio neko vrijeme. Po svoj prilici mora da je prošlo tjedan ili dva. Izgubio sam bio pojam o vremenu. Spavao sam i budio se u razna doba dana. Kratio sam vrijeme brojeći koliko su puta medicinske sestre presvukle starca koji je ležao pored mene i nevjerovatno često srao u pelene. Jednoga dana, pojavila se Barbara. Bila je ljepša nego ikada, zapitao sam se zašto sam je one noći onako grubo odbio ali ona me pomilovala po licu i počela pričati. Govorila je o tome kako joj je žao što sam dospio u bolnicu, rekla je da mi ne zamjera onu večer. Naklapala je nadugo i naširoko o tome kako se igra sa djecom u vrtiću i kakve je sve nove igre smislila. Poželio sam da ode, poželio sam da ostanem sam. Tada me zamolila da joj oprostim i rekla kako me proklela one večeri. Počela je plakati uvjerena da je upravo ona kriva za moju nesreću. Barbara je dolazila redovito, donosila mi bajadere te mi ih zatim uštrcavala kroz stomu. Ponekad je to radila odviše brzo pa sam osjećao slabinu u želucu. Od šećera mi je bivalo još i gore, ona kao da je to vidjela u mojim očima pa je nakon nekog vremena prestala donositi bajadere. Zatim je dolazila sve rjeđe, sve dok nije potpuno prestala. Ja sam počeo mršavjeti rapidno, dekubitusi su me sve više nagrizali. Nakon treće nekrektomije bio sam već toliko slab da nisam mogao niti razmišljati. Barbara je došla još jednom ali tada sam već bio mrtav. Lebdio sam bolničkom sobom čekajući njezin posjet. Donijela mi je cvijeće, a kada su joj rekli da sam umro prije dva sata, odahnula je...
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.06.2010., 01:42   #46
ananabraparbanana

Svakoga dana budim se u 7 i 30, spremam se i odlazim iz kuće. Autobus me odvozi na posao gdje provodim 4 sata. Zatim odlazim na ručak u obližnji restoran a nakon toga se vraćam odraditi još četiri sata. U 18 sati odlazim sa posla, autobus me vozi kući. Zatim večeram, gledam TV, zaspem na kauču pa se prebacim u krevet. I tako svaki dan, ponedjeljak, utorak, srijedu... svaku drugu subotu. Nedjeljom spavam duže, nedjeljom razmišljam o smislu života i čudim se. Odlazim u crkvu gdje mi govore lijepe stvari kojih se nitko ne pridržava a ja se iznova pitam zašto je sve tako kako jest. Zatim se pitam zašto se samo nedjeljom to pitam ? Nedjeljom se kupam, spremam si obilat ručak kojeg ne mogu pojesti pa naposlijetku pola bacam. Ponekad spremam ostatke lažući se da ću ih kasnije pojesti. Predvečer peglam robu što sam je sinoć oprao. Najradije bih sam sebe oprao u veš mašini. Kao na omotu ploče Atomskog skloništa, izvadio bih svoj mozak, oprao ga i ispeglao, pa vratio. Povremeno , kad je bura, pustio bih ga neko vrijeme vani da se dobro provjetri. Dualizam? Svugdje. Uvijek. Dobro i loše, star i mlad, lijep i ružan. Ustati ponedjeljkom ili dati otkaz ? Ručati krumpir ili grašak ? Voljeti ili solirati ? Smijati se ili plakati ? Razmišljati ili otupjeti ? Progres ili dekadencija ? Intelektualizam ili alkoholizam ? Ljeto ili zima ? Dvije deke ili jorgan ? Dozlaboga dosadno...i tako prolazno. Robujem uvijek nečem; pravilima, novcu, sistemu, zakonima, okruženju... Sve je apsurd. Slobodan sam da budem okovan. I tako sve iznova. Budim se u 7 i 30, spremam se i odlazim iz kuće. Autobus me odvozi na posao gdje provodim 4 sata. Zatim odlazim na ručak u obližnji restoran a nakon toga se vraćam odraditi još četiri sata. U 18 sati odlazim sa posla, autobus me vozi kući. Zatim večeram, gledam TV, zaspem na kauču pa se prebacim u krevet. I tako svaki dan, ponedjeljak, utorak, srijedu... svaku drugu subotu. Nedjeljom spavam duže, nedjeljom razmišljam o smislu života i čudim se. Odlazim u crkvu gdje mi govore lijepe stvari kojih se nitko ne pridržava a ja se iznova pitam zašto je sve tako kako jest. Zatim se pitam zašto se samo nedjeljom to pitam ? Nedjeljom se kupam, spremam si obilat ručak kojeg ne mogu pojesti pa naposlijetku pola bacam. Ponekad spremam ostatke lažući se da ću ih kasnije pojesti. Predvečer peglam robu što sam je sinoć oprao. Najradije bih sam sebe oprao u veš mašini. Kao na omotu ploče Atomskog skloništa, izvadio bih svoj mozak, oprao ga i ispeglao, pa vratio. Povremeno , kad je bura, pustio bih ga neko vrijeme vani da se dobro provjetri. Dualizam? Svugdje. Uvijek. Dobro i loše, star i mlad, lijep i ružan. Ustati ponedjeljkom ili dati otkaz ? Ručati krumpir ili grašak ? Voljeti ili solirati ? Smijati se ili plakati ? Razmišljati ili otupjeti ? Progres ili dekadencija ? Intelektualizam ili alkoholizam ? Ljeto ili zima ? Dvije deke ili jorgan ? Dozlaboga dosadno...i tako prolazno. Robujem uvijek nečem; pravilima, novcu, sistemu, zakonima, okruženju... Sve je apsurd. Slobodan sam da budem okovan. I tako sve iznova. Budim se u 7 i 30, spremam se i odlazim iz kuće. Autobus me odvozi na posao gdje provodim 4 sata. Zatim odlazim na ručak u obližnji restoran a nakon toga se vraćam odraditi još četiri sata. U 18 sati odlazim sa posla, autobus me vozi kući. Zatim večeram, gledam TV, zaspem na kauču pa se prebacim u krevet. I tako svaki dan, ponedjeljak, utorak, srijedu... svaku drugu subotu. Nedjeljom spavam duže, nedjeljom razmišljam o smislu života i čudim se. Odlazim u crkvu gdje mi govore lijepe stvari kojih se nitko ne pridržava a ja se iznova pitam zašto je sve tako kako jest. Zatim se pitam zašto se samo nedjeljom to pitam ? Nedjeljom se kupam, spremam si obilat ručak kojeg ne mogu pojesti pa naposlijetku pola bacam. Ponekad spremam ostatke lažući se da ću ih kasnije pojesti. Predvečer peglam robu što sam je sinoć oprao. Najradije bih sam sebe oprao u veš mašini. Kao na omotu ploče Atomskog skloništa, izvadio bih svoj mozak, oprao ga i ispeglao, pa vratio. Povremeno , kad je bura, pustio bih ga neko vrijeme vani da se dobro provjetri. Dualizam? Svugdje. Uvijek. Dobro i loše, star i mlad, lijep i ružan. Ustati ponedjeljkom ili dati otkaz ? Ručati krumpir ili grašak ? Voljeti ili solirati ? Smijati se ili plakati ? Razmišljati ili otupjeti ? Progres ili dekadencija ? Intelektualizam ili alkoholizam ? Ljeto ili zima ? Dvije deke ili jorgan ? Dozlaboga dosadno...i tako prolazno. Robujem uvijek nečem; pravilima, novcu, sistemu, zakonima, okruženju... Sve je apsurd. Slobodan sam da budem okovan. I tako sve iznova.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.06.2010., 02:13   #47
napokon sloboda

Baš sam jedan dan poželio ići u zatvor. Pogodio sam šakom tetu što mi je debelo narezala mortadelu. Zajebo sam se. U pritvoru nema redovitih obroka. A mislio sam da ću se dovest u red malo. Odmoriti, meditirati, redovito se hraniti. Kurčina. Bijah dva dana u pritvoru i morao sam žicati policajce da mi kupe sendvič sa debelo narezanom mortadelom. Ponadao sam se da je u zavoru ishrana redovita pa sam pogodio šakom policajca koji mi je donio sendvič sa debelo narezanom mortadelom. Kada me sutkinja upitala dali se kajem, rekao sam joj da se kajem što ga nisam odmah ubio pa ću to morati učiniti kad izađem iz zatvora. Dobio sam dvije godine. Pih, premalo da se dovedem u red. Stavili su me u sobu sa likom koji je pokrao mjenjačnicu. 22 sata u 10 kvadrata. Doručak je u 8, ručak u 2 a večera u 7. Svaki dan šetam 2 sata po dvorištu. Ako me volja. Šetam se u krug i pričam sam sa sobom. Poslali su me kod psihijatrice koja me upitala dali sam razmišljao o samoubojstvu. Rekoh joj da je to jedini slobodan čin koji bilo koje živo biće može učiniti. Nije shvatila a i žurila je na frizuru. Dobio sam praksitene i apaurine. Već sam se zalijenio pa većinu vremena spavam. Možda je to od lijekova ali ja vjerujem u spavanje. Najradije bih prospavao cijeli život. Možda bih se probudio svakih 20 godina, da se popišam i poserem. Samoubojstvo, pitala me psihijatrica. Hm, razmišljao sam o tome parnim datumima. Neparnima razmišljam o cvijeću. U stvari, glupo je ubiti se. Zbog drugih, ne zbog sebe. Ionako smo već svi mrtvi. Kukavičluk. Kao i moj odlazak u zatvor. Ali jebe mi se što će drugi misliti. I to što misle da sam ja u zatvoru a oni na slobodi. Ne razumiju da je obrnuto. Slobodan sam 23 sata na dan, kad izuzmemo hranu, sranje i pišanje. Zanima me koliko su slobodni ovi što misle da su slobodni. Imaju li oni 23 sata za sebe? Moj cimer prečesto kenja pa sam ga jedne noći pokušao zadaviti. Bio je već poljubičastio ali onda sam ugledao njegove jeftine patike pored kreveta pa sam se sažalio i pustio ga. Sad sam osuđen na još 10 godina. Ponekad mi dosadi moja soba pa udarim tamničara. Onda me njih par prebije i baci u samicu. Obožavam samicu jer unutra izgubim pojam o vremenu. Nema svjetla, nema zvukova, nema tiktakanja sata koji me podjseća da je upravo prošla sekunda,nema informacija uopće. Predivno. A i obroci su redoviti. Čini mi se.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2010., 16:46   #48
Budući da žene čine važan dio društva ili ih barem ima prilično mnogo u društvu, i budući da njihov glas može uvelike pridonijeti ugledu što će ga muškarac uživati u otmjenu društvu, treba im svakako ugađati. U tom smislu uputit ću te u tajne koje je vrlo korisno znati, ali koje moraš najbrižnije skrivati, uvijek se pretvarajući da ih ne znaš. Dakle, žene su samo djeca u odraslome tijelu; zabavno brbljaju, a ponekad su i duhovite. No, što se tiče pravog, zdravog razuma, nisam u životu upoznao ni jednu koja bi ga imala, ili koja bi 24 sata znala dosljedno razmišljati ili djelovati. U njihove najbolje odluke uvijek prodire malo strasti ili temperamenta. Ako ih zanemariš ili osporiš njihovu ljepotu, ako ih postaraš ili potcijeniš njihovu tobožnju pamet, trenutno ćeš rasplamsati njihove sitne strasti i srušiti sustav dosljednog ponašanja što su ga u trenutku najveće razboritosti možda uspjele sazdati. Razuman muškarac se samo šali i igra s njima, ugađa im i laska, postupa s njima kao sa živahnim, naprednim djetetom, ali ne traži od njih savjet o ozbiljnim pitanjima niti im se u tom pogledu povjerava, premda ih često uvjerava da čini i jedno i drugo. Upravo time se one ponose, jer se neizmjerno vole miješati u posao ( koji, usput rečeno, uvijek upropaste ) a s obzirom na to da s pravom sumnjaju da ih muškarci ne shvaćaju ozbiljno, gotovo obožavaju muškarca koji im se obrati ozbiljnijim tonom i koji naizgled traži njihov savjet i vjeruje im. Kažem naizgled, jer slabi muškarci to zaista i čine, za razliku od pametnih koji se samo pretvaraju.

Dragi sine, pisma lorda Chesterfielda sinu
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2010., 02:28   #49
double dose

Budim se u 3 ujutro, okrećem se u krevetu i mislm na nju. Sretan sam kao malo dijete koje je netom dobilo sisu pa zadojeno i ušuškano blaženo mljacka ispod tople, mekane dekice. Volim ljubav, volim se zaljubiti. To je moja ovisnost, moja droga. Svaki put iznova, zaljubljujem se svim svojim bićem, sve većim zanosom produbljujem taj dar pa letim. I svaka nova cura msili da je ona ta pa me pita jeli mi napokon podarila ljubav. Jesi, odgovaram joj, podarila si mi ljubav i hvala ti na tome. I svaki put želim taj osjećaj sve duže, želim da bude vječan, ako uopće postoji vječnost. I znam sve ideale i neprikosnoveni sam savjetnik pa dijelim šakom i kapom znanje, kao konj kad otresa muhe sa sebe. Cijeli dan je želim, mislim na nju. Stalno bih joj slao poruke, pitao je nešto, želim sa njom komunicirati, želim da je tu pored mene. Ljubio bih je strastveno u njena sočna usta. Vidim se sa njom u starosti, molim se bogu da mi je pusti, samo za mene.

A onda nakon tjedan-dva, ponekad i malo više, ide ovo :

Ima toga brdo što sam ti htio reći a na kraju nisam. Na kraju sam ispao lažljivi skot u tvojim očima a to zaista nisam htio. Možeš vjerovati ili ne, to je sad tvoja stvar, ali nisam te lagao. Upravo zato i nismo više zajedno. Osjećao sam se kao da lažem, moji osjećaji su se nekako ohladili a to nije bilo pošteno prema tebi, nije bilo iskreno. Nek zvuči kao glupi klišej, ali ti zaslužuješ nekog ko će te voljeti barem istom mjerom kao i ti njega. Misliš da je ono što sam napisao da si mi draga samo fraza, što da ti kažem, ako ideš secirati riječi, uvijek ih možeš izokrenuti na bezbroj načina. Uzmi to draga sa puno mašte, znaj da svaki dan mislim na tebe, znaj da mi fališ, da se spajam na gej mejl u nadi da ću te tamo vidjeti ili dobiti neki tvoj mail. Fališ mi, naravno, ali kvragu, ponekad mrzim sam sebe zbog toga, neznam kako, zašto, kada, počeo sam se hladiti a u tom slučaju je, bar za mene, najbolje prekinuti. A nakon prekida je, mislim, najbolje pustiti neko vrijeme da se strasti smire, da se sve malo ohladi. Jer zaista bih želio da ostanemo prijatelji. Nije to samo nešto rečeno usput nego moja iskrena želja, ako je uopće izvediva. To je razlog zašto sam odjednom nestao i uopće se ne javljam. Vidio sam da si mi kibila profil na iskri, znaj da sam se, igrom slučaja, spojio taj dan nakon par mjeseci ( od kad sam sa tobom ). Frendica koju nisam čuo par mjeseci, javila se sms-om gdje piše mi je poslala brdo poruka na iskri i ljuta je što ne odgovaram. I moj je profil sada obrisan, isto kao i tvoj. Nisam neki ženskaroš koji trči iz veze u vezu. Ne kažem da neću više nikada tražiti ali neko vrijeme mi svakako treba...poznavajući sebe, bit će to i više mjeseci. Kvragu, sve bih ti to bio rekao u facu a na kraju je ispalo ovako kukavički i bez veze...
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2010., 13:30   #50
Lois

Kupio sam starom prije par godina električni roštilj za rođendan. Bio sam preponosan što sam se sjetio tako dobrog poklona. Stari je roštilj odonda koristio jedanput, a i tada samo radi mene. Tako sam ja lijepo uzajmio od njega roštilj i koristim ga redovito. Stari uopće ne pita za njega. Od tada za rođendan dobiva oldspejs afteršejv. Prvo vrijeme sam roštilj nakon korištenja ribao satima dok bi ga očistio ali onda sam si ipak dao truda i pročitao naljepnicu koja bode oči sa prednje strane a na kojoj piše: Not to use without water. Sada u roštilj nalijem određenu količinu vode i kasnije ga očistim za 7 minuta. Neki dan sam pekao svinjenadle na terasi pa kasnije oriljao roštilj i spremio ga privremeno na ormar u kužini. Proliven na kauču, čitao sam sa unutrašnje strane očnih kapaka. Usnio sam da na kišobranu vozim svoju baku u njeno rodno selo. Tamo sam iz bunara upecao brancina porcijaša koji je pričao u tehnikoloru. Koliko sam uspio odvagati u snu, imao je barem 35 – 40 deka. Upitao sam ga o smislu života našto mi je odvratio da sam idiot. Pojasnio mi je da veš mašina ima smisao ali ruža ne. Ruža očarava svojim mirisom i ljepotom i to je to. Tako je i sa nama ljudima koji rastemo u šarenom vrtu pod okriljem zvijezda. Ubacio bih bio ovdje neka alegorijska kola ali me probudila bol u torakalnom dijelu leđa, problem koji mi se u pravilu redovito dešava kada zaspem na kauču. Otkad sam izbacio televizor iz svog života, na kauču drijemam samo opoldne, a i to neredovito. Ono što me začudilo nakon buđenja je to što sam zamijetio da je roštilj levitirao iznad ormara. Nekako je nestvarno lelujao pa sam pomislio da je to možda od pive. Nakon što sam dobrahno istrljao oči i uštinuo se par puta za krojački mišić, roštilj je sveudilj lebdio iznad ormara. U jednom se trenutku izdigao skoro do stropa pa se počeo spuštati prema meni. Sva sreća da sam ranije kenjao pa sam samo ostao zabezeknut i zaprepašten u nekom amalgamu osjećaja. Posebno me se dojmila komunikacija sa roštiljem na neverbalnoj bazi. Znao je što mislim i prenosio mi svoje informacije direktno u moj čeoni režanj. U jednome sam trenutku, kroz svojevrsne koherentne slike, saznao sve o bićima koja bismo mi zemljani nazvali svemircima ali oni to u stvari nisu. Žive u nekoj drugoj dimenziji, našem oku nevidjivoj, poput tv signala koji putuje zrakom a za koji nam je potreban prijemnik da bismo ga mogli vidjeti. Kad mi je pred oči došla ruža, posumnjao sam u autentičnost svojega iskustva a kap koja je prelila čašu bila je ona koja mi je malčice smočila gaće. Dovoljno da se ovaj put uistinu probudim i odem na wc ispišati silno pivo što ga popih za ručak. Kada sam izvadio pišulin, primjetih na gaćama par kapi mokraće, taman dovoljno da mi Lois popije mozak kad bude stavljala prati robu. Svaki put mi nezaboravno kenja da sam gori od djece i da moje gaće najlakše slaže jer lijepo vidi da je žuto ispred a smeđe iza. Lois je moj moloh, žena što je vječno nervozna. Konobari u domu antifašističkih boraca gdje tali plave borosane i non stop se živcira i kenja starkeljama. Stari partizani, puno uglađeniji od naše shitpop-dotnet generacije, skužili su Lois odavno pa je još više lože i podjebavaju. Ona nije neki intelekt tako da redovito puši sve fore. Ovako ili onako, ona je vječno napiždena. Ako je ne raspizdi posao, rano ujutro, čim se probudi, nađe neki razlog da se iznervira. Prošle je nedjelje, naprimjer, primijetila da sam svršio malo po plahti pa je cijelo prijepodne naklapala o tome kako je to neoperivo i kako sad mora kupiti cijeli set novih plahta. To će nepotrebno opteretiti naš budžet, što će rezultirati time da ćemo, zbog takvih stvari, vremenom potrošiti ušteđevinu koja i nije bogzna kakva. Zbog toga nećemo moći djetetu platiti adekvatno školovanje pa će ono upasti u loše društvo, propušiti sa 14, krasti po kvartu, završiti u domu da bi na kraju davalo dupeta starim pedosima za kutiju cigareta. Lois je završila višu za predškolski odgoj ali sreća za vrtićku dječicu da ne može naći posao u struci. Često zove frendice da joj dođu pomoć čistit parcelu gdje imamo manju kućicu, onda naređuje što da koja radi pa ih kasnije olajava kako su lijene i kako loše naprave posao. Barem jednom tjedno se posvađa sa najboljom frendicom pa onda urla pola sata u mobitel. Par dana kasnije se pomire pa plaču jedna drugoj na ramenu, najčešće liječe frustracije tiradom po muškome rodu. Kao da smo mi krivi što se one svađaju. Oduvijek sam pretpostavljao da je u onih 200-300 grama, koliko je muški mozak teži od ženskog, smješten centar za rješavanje nepotrebnih problema. Manjak tog dijela mozga u žena se manifestira stvaranjem problema iz ničega. Ono preko čega mi muški ovlaš prelazimo, žene napuhnu do nebesa i eto svađe tipa: ti mene uopće ne razumiješ, kako možeš biti tako malodušan, baš te briga za mene, za sve oko sebe... Lois je u stvari cvečka pa se iznova kajem što sam uopće sa njom krenuo. Upoznao sam je preko neta gdje se upravo spektakularno predstavljala i imala super spiku. Nisam je mogao skužiti onomad pa sam joj predstavio par modela njezine osobnosti u mojim očima :

1. Uška
Ubrali su te u srednjoj i prozvali Uška, skraćeno od uštogljena štreberka. Dečki su te zvali Janica - ledena kraljica. Uvijek si bila nedodirljiva, hladna i gledala si s visoka svoje vršnjake. Jednom prilikom cijeli je razred markirao a ti si ostala sama u učionici. Profesor koji te zatekao čudno te je gledao. Nakon te zgodeuvijek te dodatno ispitivao i tražio više od tebe. Imala si par veza do sada ali sve beznačajno. Nakon početnog zaljubljivanja, ubrzo bi se hladila. Niti 200 tuširanja nije moglo oprati onaj osjećaj nakon što bi te ogadio nekakav low life scum kojeg si odabrala samo da bi zadojila svoje animalne potrebe. Ti si karijeristica sa jasno zacrtanim planom, bit ćeš šefica odjela do 35., nemilosrdno gaziš sve pred sobom radi ostvarenja cilja. Kad ostvariš zacrtano, voljela bi imati curicu, ako uspiješ pronaći odgovarajućeg mužjaka, u što svakim danom sve više sumnjaš. Treniraš odbidojku što je posljedica neriješenih problema sa ocem koji je nekada trenirao košarku a u stvari je žarko želio sina. To je rezultiralo zahlađenjem odnosa sa tvojom majkom kao i sa tobom. Otac ti je oduvijek nepristupačan, vaš je odnos više poslovan nego roditeljski što je na kraju dovelo do toga da si krajnje nepovjerljiva prema muškima i praktički frigidna.

4. Lorena
Škola te oduvijek išla bez da sise puno trudila. Druželjubiva si osoba i voliš ljude ali u stvari si podjednako i vuk samotnjak. Voliš vrijeme za sebe i ne želiš ga trošiti uludo na prazne priče. Ti uvijek radiš na sebi, ambiciozna si i željna znanja a u stvari teško pronalaziš osobe koje te razumiju i s kojima možeš kvalitetno komunicirati. Ne voliš se praviti pametna i pred bilo kime pričati razne intelektualne teme koje te zanimaju a ponekad ti se čini da i nema ljudi koji dijele iste interese kao i ti. Ti znaš tko u stvari upravlja svijetom, tko su ljudi iza kulisa, politika je za tebe nonsens. Sagledavaš stvari kroz prizmu povijesti, mrziš aristokraciju i žališ što nisi rođena kasnije, u nekom postkapitalističkom vremenu u kojem vrijednosti neće biti novac nego moral, ljudskost, vrline i znanje. Najdraži bend ti je Thievery corp., voliš jazz i lounge, filmska ti je umjestnost nezanimljiva. U trenucima opuštanja nadahnjuješ se Seinfeldom ili osobnom kolekcijom Alan Forda. U ljubavi tražiš ono pravo, u pravilu su to stariji momci s kojima se koliko toliko možeš razumijeti ali još nisi našla pravog...čekaš svog princa na bijelom konju s kojim ćeš moći razgovarati čitave noći, koji će te znati nasmijati i koji te neće samo jahati nego će biti senzualan i uživati u svakoj pojedinoj penetraciji. Ti si filantrop i želiš ostaviti traga, učiniti konkretno i vidjeti rezultate. Cilj ti je što više putovati i živjeti punim plućima. Uzbuđuju te extremni sportovi, navučena si na andrenalinski rush. Voliš brzu vožnju motorom i brdski biciklizam.

5. Dušanka
Starci su ti jehovini svjedoci pa je tvoj odgoj pretekao u takvoj maniri. Sreća da su ipak toliko širokih nazora pa te nisu prisiljavali na ništa. Kako si sazrijevala, shvatila si kakvo je to sranje i koliko je to nanijelo štete u tvom fragilnom dječjem umu. Svejedno, ti imaš iq 137 pa si intrapersonalnom komunikacijom i čitanjem uspjela riješiiti sve unutarnje konflikte. Gutaš 3 knjige tjedno, ništa beletristika, sve iz znanstvenih sfera shodno tvojim interesima. Nadahnuo te Suzuki, autor knjige o zenu pa si meditirajući spoznala zametke onoga što se naziva satorii. Odbacila si sve dotadašnje stečevine, isprobala razne droge i nakon što si proširila svoje obzore, shvatila da ti je mjesto u Indiji, u pokrajini goa gdje ćeš moći živjeti nesputano i tražiti svoje unutarnje Ja . Sada skupljaš lovu za put i opraštaš se. Kada i ako ikada pronađeš sredinu, otići ćeš u Nepal u manastir gdje ćeš postati budistička redovnica i promijeniti ime u Shriva Praphubada.

Kad sam prvi put upoznao Lois, nije mi se baš previše svidjela. Imala je sve atribute ali mi nije legla na prvu. Idućeg dana frend je imao rođendan pa smo roštiljali uz more. Ekipa se oduševila sa Lois, uzdizali su je u nebesa i slinili po njoj. To mi je imponiralo pa sam je ipak odlučio zavesti. Čak i sa 200 grama mozga više, muški je mozak ipak poprilično glupav. Nije to samo slučaj kod mene, to je naprosto tako. Slično je i sa jebanjem. Ako se ne možeš prijateljima pohvaliti da si jebao – kao da i nisi...
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.08.2010., 02:26   #51
Tolstoj

Potekoh rijekom dok me studen kamen žuborom zazivljaše, u suton življahu sjećanja na bremenita pleća što nosahu onomad nemalen teret u svitanju čežnje za sutrašnjim skutama njezinim što lebde na praskozorju novijeh dana, a svitanja se radom dočekivahu dok im nujno jutro življaše poput snena bivstva u tišini što gukaše stihove u aoristu sljedeće : mamu ti jebah glupu, mamu ti jebah glupu...
Imam poznanika koji je, zajedno sa još nekim likom što je kao mali pao sa trešnje na glavu, napisao zbirku pjesama. Nekakva poezija, dozlaboga dosadno. Dao mi je knjigu da pročitam, progutao sam knedlu kad sam otvorio prvu stranicu i shvatio da su to u stvari pjesme. Zahvalio sam i uzeo knjigu, kada me nakon tjedan dana upitao kako mi se sviđa, odvratio sam – super. Nisam pročitao niti prvu pjesmu do kraja. Jebao me konformizam, umjesto da mu kažem da pjesme samo skrolam, ja ga još i hvalim. Pitam se dali je, osim naj uže rodbine, ikad itko pročitao njegovu knjigu bar do 10-e stranice. A lik je nevjerovatan, toliko ga je ponijela slava da se ekipi obraća s visoka kao da je Tolstoj. Inače je nezaposlen, završio je srednju neku glupu, upisao fax i mrcvario prvu godinu 3 godine dok nije shvatio smisao pjesme od pistolsa - flogging a dead horse. I sad je on izdao knjigu pjesama, zajedno sa tim čudnim likom što je pao sa stabla na glavu, pa je automacki umjetnik, pisac, boem...štoli je već umislio. I takav lik sad mene jedva pozdravlja, pretpostavljajući da sam niže biće. Trebao bih valjda trčati za njime i čekati da se otrese kao mokar pas u nadi da će kapi njegove genijalne entelehije produhoviti moje mediokritetstvo. Ima primjera takvih pisaca još podosta, u današnje vrijeme svaka šuša može izdati knjigu. Svaka čast rijetkoj kvaliteti međutim, svake godine izda se stotine i stotine novih knjiga. Tko uopće izdaje knjige ? Starleta koja vjerovatno i nezna što ta riječ znači a ima najviše prodanih knjiga. Ona želi svoju književnu nagradu i tuži se što je nije dobila. Ja bih joj je najradije osobno uručio, pritom bih se prigodno rukavao palcem u anus. Ovo bi se zasigurno svidjelo stilistu književniku koji je, pretpostavljam, napisao kompendiju svojih homoseksualnih iskustava. Ne posjedujem tv prijemnik, ne slušam radio, ne čitam štampu pa ipak, koliko god bježao, ne mogu dovoljno pobjeći od glupavih i nepotrebnih informacija. Ne mogu dovoljno pobjeći da neznam tko je neki tamo modni mačak. Kakva je to država u kojoj takav lik uopće ima medijsku pozornost ? Idiotizacija društva je, čini se, uspjela. Naše su interesne sfere seks skandali, afere i crno-žuto. Valjda nam time žele odvratiti pažnju od sve lošijeg standarda, od gliba u kojemu smo do grla a koji se neće raščistiti nikada. Za nas nema svjetla na kraju tunela, za nas je na kraju tunela još mračnija provalija. Žao mi je mojih nerođenih praunuka koji će otplaćivati silne milijarde prelivene u džepove licemjera što se busaju u Hrvatska prsa a napravili su više štete u 20 godina negoli svi okupatori zajedno otkad se osamostalilo ovo naše slavensko pleme. Da nam je Šešelj onomad zaposjeo vrli predsjednički tron, vjerovatno bi manje štete nanio, vjerovatno bi pravedniji bio i ljepše bi mi danas živjeli, mogli bi se nadati nečemu boljem. Ovako samo škrgućemo zubima, gunđamo par dana kad nas stisnu, probijamo rukama prazne džepove, mislimo da je dobro samo dok je ovako. Ponizno šutimo dok nam cijede i zadnju kap iz srčike, mi sve znamo, svega smo svijesni, pa i toga da smo ovce i da nam tako i treba. Ništa se kod nas nikada promijeniti neće, još prvi antički zapisi o našim krajevima opisuju nas kao proklet i po zlu poznat narod. I dok ocu predbacujem što me nije ejakulirao ako ne u skandinaviji, a onda bar u nekoj frankofonoj zemlji, ja se kao pravi patriota tješim prirodnim ljepotama što nam ih je rodna gruda dala. I ponosan sam na svoje porijeklo i zato bih najradije zapalio pola države pa da krenemo ispočetka. Imali bi veće šanse nego ovako. Idiotizacija društva je, nema sumnje, uspjela.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2010., 03:41   #52
Najvažnija žena u čovjekovom životu je majka. Na jučerašnji dan, prije dvajs godina, umrla mi je stara. Imao sam onda 13 godina i bilo mi je grozno. Rekli su mi da vrijeme liječi sve rane što je djelomično istina. Činjenica je da neke stvari u životu ostavljaju ožiljke na srcu koji su neizbrisivi. Vremenom zaboraviš, otupiš, ostariš, pomiriš se sa sobom, ali jebeno je to. Mojoj baki je možda bilo teže, doživjela je smrt svoga djeteta. Baš jebena spika. Jebeno za mene bješe i to što mi je i stari poprilično u kurcu. Nedugo nakon mog rođenja, imao je žešće sranje. Pao je sa trećeg kata u međuprostor na stubištu. Bio je 16 dana u komi pa se probudio i ponovno počeo učiti pričati. Ima brdo lezija po mozgu, ct mozga mu izgleda kao Picassova slika. Dobro je ispalo pa je čovjek ipak samostalan i živi sam. Nakon smrti majke, brinuo se za mene koliko je god mogao, ipak, mene je tada najviše odgojila cesta. Ubrzo sam počeo sa travom, zatim su krenuli i drugi eksperimetni. Probao sam sve što se nudilo, i sve sam probao barem 10-tak puta, da utvrdim znanje. Tripovi su zakon, hors je sranje, koka je skupa, eksevi su otrov, spid je li-la, gljive su najbolje, pilsevi su smeće, muškatni oraščići su bzvz, bunika je prefaking opasna, s tim se nije za zajebavat. Najjača, možda i najbolja jebena droga je ljepilo. To baš opako i dobro puca, halovi su nevjerovatno realni, kao da si glumac u akcijskom filmu. Jednom je stari uvatio mene i frenda usred filma, taman smo se nagajdali kod mene u sobi. Starom je u nesreći stradao njušni živac pa nema osjet mirisa, zato se ekipa uvijek skupljala kod mene i duvala. Starci su me u djetinjstvu učili da budem dobar i pošten, usadili su mi jebeno visoke moralne norme, sve to plus djed i baka koji su tome najviše doprinijeli, uglavnom, ja sam odjebao sve droge i ostao samo na travi. Pušio sam travu nekih 10 godina pa onda i od tog odustao. Jednostavno mi je dosadilo. Danas žalim što sam protraćio 10 god života na samouništavanje, umjesto da se izgrađujem ali jbg, šta je tu je. Bilo je super trenutaka, ne sjećam se svega baš dobro, imam rupe od par godina po glavi ali štaš, tako je to kad duvaš 50 grama tjedno. Rekord mi je pedesetka za 4 dana. Snalazio sam se u mladosti na svakakve načine, bilo je tu i laganog kriminala ali nikad nešto veće. Najčešće plinske boce, koji fuoribordo, posudbe i zajebi svakojaki, predilavanje i štekanje po bušti, ponekad i normalna kupovina od one crkavice što bi mi je stari dao. Čak sam i motor prodao pa smo ga popušili za mjesec-dva.U srednjoj školi mislim da nisam niti jedan dan marendao, svu sam lovu trošio na travu. Bio sam čak organizirao ekipicu od nas par, skupili bi zajedno 50 kn pa kupili buštu i popušili je prije škole. Par put smo se i tripova najeli u školi, o alkoholu bolje da i ne pričam. Bilo je tu zaista svega, dalo bi se napisati više knjiga, pitam se ponekad kakav bi mi bio život da je stara bila živa. Ona je bila policajac u kući, morala je kad je stari nastradao, bila je zaista strašna ženska. Predavala je na fakultetu i sjećam se da je jednom prilikom rekla meni i bratu da joj je najveća želja u životu da ja i brader završimo faxeve. Ja sam, otkad znam za sebe, obožavao muziku. Kad bi starci otišli od kuće, imao sam možda 7-8 godina tada,nažicao bih starog da mi pusti sympathy for the devil na gramofonu. Završio sam muzičku školu ali kako je stara umrla, sve je ošlo u kurac. Ja sam htio na jazz akademiju za bubanj ali toga ima samo u Grazu ili Bologni i jako je skupo. Pošto je brat već bio na faxu, nije bilo love za mene pa sam ja završio fakultet lake šetnje na ulici. Kad mi je došlo iz dupeta u glavu, upisao sam pravi faks, prije toga sam završio brdo raznih tečajeva. Tražim se i dan danas, ništa što radim me ne može zadovoljiti više od mjesec-dva. Tražim se a još sam kao mulac znao što želim. Danas kad zastanem na forumu gdje ekipa ponekad svira u živo, gledam u bubnjara i divim se ritmu što ga proizvodi. Bubanj je glavni instrument, svi se ostali ravnaju po njemu. Melodija je predivna, ispunja dušu ali ritam je taj koji tjera.Danas se tješim da nebih mogao živjeti samo od jazza ali u stvari su sve to samo laži kojima si olakšavam. Sav taj jazz...i punk na početku. Kao klinci, imali smo pank bend, ne ono klasično sranje i urlačina nego baš kvalitetan bend. Melodičan hardcore, kombinacija nofxa i bad religiona. Grad nas je obožavao tih godinu dana koliko smo postojali, sve dok nas nije droga zela, baš kao u pjesmi od leta 3. Jebiga, zajebano je biti panker, nije tu samo muzika u pitanju. Punk je way of life, punk's not dead.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2010., 13:07   #53
Iva

Iva je punky cura, nosi marte i čudne frizure, oblači se svakako samo ne onako kako bih ja htio. Svejedno, sviđa mi se. Viđao sam je već po feštama, onih par put godišnje što izađem pa nadoknađujem kao da sam pušten s lanca. U stvari, neda se meni već odavno izlaziti vani i zato obožavam fešte, rođendane, roštilje i slične prigode. Najdraže društvo mi je oduvijek bila pankerija. Tu nema glume, preseravanja i foliranja, sve je samo čista zajebancija. Na takvim je feštama bol u trbuhu izazvana smijehom obavezna pojava. Ivu sam uočio još odavno ali sam vječno u nekim aferama i curama pa nisam imao prilike. Taj put sam bio na fešti samo do 7, imao sam obaveza kasnije. Ostatak večeri provedoh u borsbi sa samim sobom, pokleknuo sam i poslao joj sms u 11 navečer. Odgovorila mi je 10 dana kasnije iz Italije gdje studira. Već sam je bio zaboravio ali nedavno su nam se putovi ponovno ukrstili. Kretali smo za Preluk na koncert od nofx-a, kupili smo žgadiju po gradu sat vremena, kod svakog smo pili pivo i čavrljali tako da je vrijeme pokreta već odavno prošlo. Taman krenusmo kadli se javi Iva, odlučila je ići u zadnji čas, pokupili smo još i nju i krenuli za Preluk. Do tamo smo već bili dobrahno osokoljeni alkoholom, ja i Iva smo se pogledavali ispod oka a smješak nam se octavao u kutu usana. U Preluku je bila cijela Pula, u stvari, sva ekipa koja sluša pank. Koncert bješe do jajih, krenuli smo junački u prve redove ali ipak odustali. Poznato je kako inače završava stejđ dajvanje na punk koncertima: mokar do kože od prolivene cuge, otisci čizama po cijelome tijelu, ugruvan, izbatinan, barem par laktova po zubima, sretan si ako odeš u komadu bez fraktura. Neki tip se tako brutalno razbacao, neznam kako je došao na koncert ali znam da je otišao u defenderu. Razmišljao sam neko vrijeme da sve zanemarim i da krenem u napad među rulju ali onda rezimirao da sam ipak pre star za takve eskapade pa odustao. Na zadnjem koncertu od nofx-a u Ljubljani, jedva sam preživio. Koncert bijaše u dvorani bez ventilacije a ja sam skakao prvo na Hladno pivo koje je bilo predgrupa, pa onda još i 2 sata na nofx. I sve to nakon litra i litra alkohola i par grama skunka. Imao sam onomad dreadlockse, talio sunčane naočale od djeda, sjećam se da sam ležao i rigao točno ispred ulaza. Dvije prijateljice su me pridigle i unijele u dvoranu, kad sam začuo gitare probudio sam se šeko. Nakon što je završio koncert, bio je problem izaći iz prepune dvorane a ja sam bio upravo spektakularno zadihan i disao sam na škrge. Mislio sam da ću odapeti. Koncert u Preluku je prošao mirnije, bilo je veselo ipo ali mirnije. Neznam kad je završio ali znam da smo nakon koncerta beznadežno pokušavali pazariti burek u pekari na samom ulazu a onda se odjednom našli na plaži. Nećkali smo neko vrijeme dali da se okupamo jer bijaše prohladno. Razum je opet pobijedio pa smo se pobacali u more, goli kao od majke rođeni. U trenu kad sam se kompletno uronio u more, otrijeznio sam se barem za 1 promil. Nakon kupanja bauljasmo još neko vrijeme po parkingu gdje je bila sva sila ekipe. Neki su spavali po autima a većina vani na otvorenom, u vrećama za spavanje. Trebalo je dobro otvoriti oči prilikom pišanja, da to ne učinim nekome na glavu. Nakon što sam ipak sredili 2 bureka smesta, odlučili smo malo doći k sebi. Ekipa s kojom smo došli se prolila po autu pa smo ja, Iva i još 1 frend zalegli nasred parkinga, svo troje na jednu vreću za spavanje. Sreća da je pored nas bio auto od našeg dobrog frenda, taj je izašao iz auta i bacio nam još jednu vreću za spavanje kojom smo se pokrili. Čavrljali smo i smijali se ultra glasno još neko vrijeme a onda se lik što je ležao sa nama okrenuo i zaspao. Tako smo ja i Iva još neko vrijeme pričali. Bila je prekrasna večer, obasjana mjesečinom, iz obližnjeg auta je pičila ful glasna muzika u nevjerovatnoj kompilaciji. Malo su svirali Goblini i Fakofbolan a onda bi odjednom zasvirao Matko Jelavić ili tako neki lik. U jednom trenutku se začuo i Vuco, bila je to zaista eklektična kompilacija. Iva je željela da je gladim po leđima što sam rado i učinio, tako je počelo pa smo se ubrzo mazili sve u 16. Iva je cura od akcije i nije joj trebalo dugo da me skine, kao niti meni da skinem nju. Nismo se previše opterećivali okolnostima, prepustili smo se trenutku i uživanju. Ševili smo se nasred parkinga, pokriveni samo vrećom za spavanje, 10 cm od nas spavao je frend a u autu metar od nas još njih troje. Bilo nam je jebeno predivno, polagano sam ulazio u nju i uživao u svakom ubodu. Ševili smo se i mazili sigurnih sat vremena, sve dok se nije razdanilo a ekipa se počela buditi iz alkoholnog transa. Bio je to još jedan nezaboravan koncert.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2010., 20:23   #54
Toni

Imam prijatelja koji jebe kao lud. Čovjek je nezasitan i neizbirljiv, pokušat će kod SVAKE cure koju vidi. Sve što se miče a ima vaginu za njega je potencijalni ubod. Kad ga čovjek vidi na djelu pomislio bi da neće nikad ubost ali on očito ima ono nešto u sebi što ja i ostali njegovi prijatelji ne možemo shvatiti. Scenario je sljedeći; kada uoči žensko biće on je počne zazivati i dobacivati komplimente, zatim joj prilazi i započinje tiradu. Iskreno priznaje da mu se ona sviđa, da je najljepša cura na svijetu, da ju je vidio već par puta u prolazu i da od tada ne može prestati misliti na nju. Zatim traži broj a ako ga ne dobije, uporno pokušava sve dok cura ne poklekne . Taj zaista ne bira, jebe sve od 15 godina na dalje. Svako malo uhvati neku stariju gospođu koja mu može biti mama, bezbroj puta se nabacivao doslovce babama, jednom je za nonu od 80 godina rekao da bi je kresnuo. Tvrdi da je sve dobro barem za pušenje. On je nezasitna životinja koja traži samo seks i nevjerovatno je i neshvatljivo kako je uspješan. Jednom sam prilikom bio u trgovini s njim. Čovjek je uspio zbarit gospođu na blagajni. Drugi dan je pričao zgode, mislio sam da izmišlja priče kako je kara u šupak ali onda je budala donio slike. Pala je sumnja na fotošopadu ali kad smo ga vidjeli kako sa ženom ide kod nje doma, i zadnje sumnje su pale u vodu. Koji put bi ulovio neku zadnju dronfulju i onda je natezao pred svima. Mi bi cugali uz more a ona bi mu ga pušila metar od nas. Natezao bi ih po svuda i pred svima, u autu, u wc-u, u disku, u kafiću, imao je nekolicinu takvih dronfulja. Ne kužim kako su tako besramne i kako je njemu uopće gušt. U takvim je slučajevima dobro razmišljati i o zaštiti. Ipak ga nije baš najzdravije ubost nakon pola grada. Na samo spominjanje zaštite on odmahuje rukom. Tvrdi da je to kao da pere noge u čarapama i da boleština nema kod nas. Vjerujem da je sigurno nešto i pokupio ali nikad to nije priznao. Nedavno je bio na rođendanu neke njegove sestrične tinejdžerke. Tamo je besramno izvatarao sve klinke a onda se prebacio na njihove mame. Na kraju je zbario vlastitu tetu. Nije incest pošto mu ona biološki nije rod i rastavljena je ali opet, sve ima svoje granice. Jednom sam ga primjetio kako gleda djecu iz vrtića pa smo se skoro potukli. On tvrdi da će sve to ubrzo postati komadi. Ima 30 godina ali svejedno pokušava zbarit svaku srednjoškolku koja zagrize. Radi kao cjevar i digao je basnoslovnu kredu za polovan nadrkani auto kojim kupi curice ispred srednjih škola. Taj baš uvijek ima neke dogovore sa curama. Kada izađemo, svakih 2 sata odlazi po sat vremena pa se vraća. Ako slučajno nema neku curu, a to je zaista rijedak slučaj, onda odlazi drkati. Radio sam neku računicu i zaključio da on u prosjeku tjedno zbari 3 cure. Zanimljivo bi bilo izračunat koliko potroši sperme mjesečno. Vjerovatno bi mogao živjeti samo od donacija u banci sperme kada bi sve primali. Ne uspije svaku curu kresnuti, onih tvrđih oraha se brzo rješava. Tvrdi da su najbolje starije gospođe u 50- ima. Ima par takvih koje redovito servisira. Neke su i oženjene i imaju djecu njegove dobi. Ponekad se mi iz društva pitamo čiju li je mamu kresnuo. Kod svakog prijatelja doma je koketirao sa njegovom starom. Otvoreno priznaje da bi ih sve kresnuo. Zaista nije izbirljiv. Koji put jebe takve gabore da ti se život smuči. Ne kužim kako mu se uopće diže. Pomišljao sam čak i na to da je oteo šleper vijagre. Mnogi bi mu pozavidjeli što je urbani donjuan ali ja se nebih mijenjao sa njime. Što je previše je previše.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.08.2010., 23:58   #55
Dragi sine,
Sjećaš li se pisma Katarini što sam ti ga jednoć čitao prije spavanja? Preformulirao sam ga malkice da pomisliš kako je napisano za tebe. Pismo Katarini je predivno, možeš ga ponovno pročitati ovdje, ali ja tebi želim napisati tvoje pismo. Pismo koje ćeš moći pročitati kada ojačaš, kada odrasteš, kada možda mene više ne bude bilo. Možda jednoga dana svojim unucima budeš čitao pismo tvog smotanog starog, možda se nasmiješ i prisjetiš onoga čime sam punio tvoju malu glavicu koja još nije razumjela ništa. Ovo pismo neka bude tvoj podsjetnik na ono što sam te želio naučiti, ono za što mislim da je najvažnije i čemu treba težiti u životu. Padobran je apsolutno nebitan, ima još toliko kupusa kojega trebaš pojesti pa će tako biti i puno prilika za padobran. Znam da ti je mamica dobrahno napunila glavu, vjerovatno si joj obećao da nećeš ići pa ti je sad bed jer bi tako iznevjerio njezino povjerenje, a to nije lijepo. Ja te sigurno ne želim učiti da izdaješ tuđe povjerenje, posebno još kad se radi o tako bliskoj osobi kao što je mama. Svoje obećanje moraš uvijek održati, čovjek vrijedi onoliko koliko i njegova riječ. Ono što ti želim poručiti je – nemoj i nedaj da te nitko uči strah. Nedaj da te uplaše životom, upozoravat će te na svakojake stvari, na neku igru, na promet, na život, na ljubav, na posao, na novac, na bolesti, na stotinu stvari koje sad ne mogu nabrojati. Najčešće stariji ljudi, roditelji, možda čak i prijatelji, upozoravati će te, skretati ti pažnju, plašiti te nepotrebnim. Ne kažem da moraš biti junak, strah je normalna pojava kod ljudi, ali ovdje govorim o elementarnom strahu, onom strahu s kojim si se rodio. Ono od čega trebaš biti jači je naučeni strah. Kad si bio sasvim mali dječačić, sigurno se nisi bojao zmija. Kasnije si čuo da su otrovne i da grizu pa te sad strah od zmija. Sjećaš li se možda kad te mama plašila ledenim čovjekom? Ljutio sam se na nju i trebalo mi je puno, puno vremena da te odučim od toga. Danas, kad si veći i shvaćaš kakva je glupost taj ledeni čovjek - to ti je smiješno. Ledeni čovjek - to je naučeni strah, to je nešto apsolutno nepotrebno u tvom životu. Moraš to nadići zdravim razumom, logičkim razmišljanjem i onime najvažnijim – znatiželjom. Uvijek budi znatiželjan, ako ti netko kaže da je padobran opasan – upitaj ga zašto. Postoji nešto što se zove kritičko razmišljanje, to je normalno i zdravorazumsko preispitivanje svakakvih situacija u životu. To rade pametni, osviješteni ljudi koji nisu zatvoreni u kutiji svoje glave. Ovo zadnje još ne možeš shvatiti, ali jednoga dana hoćeš. Nesmiješ uzimati zdravo za gotovo sve što ti netko kaže. Čak i ako je stariji i iskusniji od tebe, ne mora značiti da je uvijek u pravu. Moraš uvažiti tuđe mišljenje ali ti uvijek preispitaj, uvijek postavlja pitanja. Nedavno smo bili na moru pa je Barbara vikala Marku da ne ide u duboko. Zašto ? Zašto mali nebi išao u duboko ? Ako zna plivati u plićaku, onda zna i u dubokom. Upravo zbog naučenog straha, Tedi koji ima 10 godina dan danas nezna plivati dok Marko sa 6 godina preplivava uvalu sa nama. To ti je samo jedan primjer učenja straha. Makar nećeš ići, pitaj zašto nebi išao na padobran. Pitaj koliko ljudi godišnje pogine prilikom pada sa padobranom ? Kada si čuo ili čitao da je netko poginuo prilikom takvoga pada ? Ja znam za samo jedan primjer u cijelom mom životu. Dakle jedan mrtav u 33 moje godine. Siguran sam da ih ima puno više, recimo čak da pogine dvoje ljudi svake godine u Hrvatskoj. Postavi onda pitanje koliko ljudi pogine u autu? Ako i ne pogine svaki dan netko, nažalost pogine par ljudi tjedno. I što sad ? Svaki dan sjedaš u auto i voziš se, ne razmišljaš o tome. Kada bi razmišljao, onda vjerovatno nikada nebi sjeo u auto. Vjerovatno bi vremenom sagradio podzemno sklonište pa živio u njemu u strahu od potresa, poplava, požara, meteora, bolesti, ratova. Da su naši davni preci bili tako plašljivi, mi bismo vjerovatno još uvijek živjeli na drveću. Nikada nebi onaj prvi čovjek pobijedio strah i spustio se na zemlju. To je ljudska odlika na koju te želim potaknuti, naučiti ako je to moguće. Nemoj se bojati u životu, nedaj da te drugi plaše. Budi odlučan i hrabar, ganjaj svoje ideale i ciljeve, nemoj posustajati, budi uporan u svojim nastojanjima, ako si uporan – uspjet ćeš sigurno. Čak i da ne uspiješ, barem ćeš znati da si pokušao i dao sve od sebe i nećeš si moći jednoga dana predbacivati – eh da sam onda napravio ono. Maštaj puno, budi sanjar ali stoji čvrsto na zemlji, zacrtaj si realne i ostvarive ciljeve i trudi se ostvariti ih. Nedaj se pokolebati na prvoj prepreci, niti na drugoj, niti na predzadnjoj. Kada stigneš do svog cilja, vidjet ćeš da se trud isplatio. Postat ćeš bolji čovjek a to je najvažnije u životu. Trebaš uvijek raditi na sebi, do kraja života. Svakoga dana trudi se nešto naučiti. Svaki čovjek vrijedi onoliko koliko zna. Znanje je čovjekovo najveće imanje, usudio bih se čak reći jedino istinsko i pravo. Nemoj nikada trčati za materijalnim, za bogatstvima, sreća nije u tome. Sreća je u tebi, samo radi ono što voliš, trči za svojim ciljevima i idealima. Uvijek u životu, u svakoj situaciji, budi dobar, pošten i fin tj. kulturan i uglađen. Kada ti pukne film, kada ti se zacrni pred očima, kad te život naživcira, nemoj nagliti i napraviti neke poteze koje ćeš žaliti 5 minuta kasnije. Kada te strefi sranje, udahni duboko, nabroji do 10 i razmisli pritom. Kakvo god sranje bilo, znaj da uvijek može biti još gore. Cijeni ono što imaš i uživaj u tome. Imaš toliko razloga za sreću, zdrav si, lijep i pametan. Kada bi se uspoređivao sa drugima, ubrzo bi shvatio kako je ogromno tvoje bogatstvo. Ono što moraš najviše cijeniti, to je zdravlje. zdrav čovjek ima tisuću želja a bolestan samo jednu. Ujutro kad se probudiš zdrav i čitav, budi sretan i budi sretan čitav dan. Uživaj u malim stvarima koje čine život: u cvrkutu ptica, u mirisu cvijeća, u šumu mora, u šetnji prirodom, u druženju sa prijateljima, u čitanju dobre knjige. Život je predivan i prelijep, isto tako je i pre kratak i zato nastoji uživati i biti sretan. Kao i svaki normalan otac, želim sve najbolje za tebe, želim da budeš bolji od mene, znam da to možeš. Raspisao sam se i ponavljam se, nemoj mi zamjeriti, napisao sam ovo od šuba. Još samo jednom ću ti spomenuti najvažnije: Nedaj da te nauče strah, budi hrabar, odlučan i ustrajan. Budi znatiželjan i preispituj. Nadasve, budi dobar, pošten i fin. Teži u životu onome najvažnijemu – znanju.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.08.2010., 02:12   #56
Da Kang

Netko je iza crkve, na stubištu što vodi na donji bulevar, objesio špagu na stablo. Znalo se objesiti nas 10-ak odjednom te ljuljati iznad 5 metarskog bezdana. Jednom prilikom pokušao sam odglumiti Tarzana pred curama pa zaljuljao špagu i skočio u nadi da ću je uhvatiti. Špaga se nekako nespretno odbila od mojih ruku što je rezultiralo frakturom colluma humeris, operacijom te 17 dnevnim boravkom u bolnici. Mjesec dana gipsa kasnije, doktor mi je kombinirkama izvadio 3 kirschnerove žice iz ramena, bez anestezije. Godinu dana kasnije dobio sam lovu od osiguranja pa kupio svoj prvi motor. Ubrzo sam ga prodao, dodao još love pa kupio veći i tako sve dok nisam kupio opaku i ljutu pilu. Jednog mi je dana život dosadio, poželio sam drastičnu promjenu. Četo mi se to dešava ali vremenom imam sve manje manevarskog prostora . Onomad, kao mladić bez obaveza i sa puno većim mudima, odlučio sam prodati motor i preseliti u New York. Otišao sam bez puno razmišljanja i bez nekog plana. Prvo vrijeme sam životario a onda dobio posao kao vrtlar na Coney islandu, u bogatom kvartu udaljenom skoro 2 sata vožnje od Manhattana gdje sam živio. Održavao sam vrtove u nekih 10-ak kuća a usput ševio i par gazdarica. Bile su to mahom starije gospođe, dobro očuvane i uvijek super ulickane. U ondašnjim godinama, mogao sam kitom razbijati orahe kolko mi je bio tvrd. Ševio bih onomad i muhu u letu pa zašto ne i starije, pohotne gospođe željne mladog mesa. One su me često nagrađivale sa ekstra kintom tako da sam napabirčio i neke love. Nije mi se previše svidio tamošnji način života prepun stresa i jurnjave a ubijalo me i silno putovanje. Osim ono malo vikenda, praktički sam cijele dane radio. Tamo se ljudi malo ili nikako druže, najvećim dijelom upravo ti hladni i rezervirani građani nagnaše me da okušam život u nekoj od provincija. Nakon nepunih godinu dana talambasanja po jabuci, preselih u dobri, stari Mississippi gdje sam proveo 7 godina. Živio sam u malom gradiću koji se jedva može naći na karti. Lijep i miran gradić od svojih 20 – 30 tisuća duša, imao je neku posebnu draž. Ispunjavao je moje kriterije za mirom a ipak je u njemu bilo veselo i živahno. Tamo život bješe totalno drugačiji od onog u gradu. Ljudi su puno druželjubljiviji, nema jurnjave i stresa, svi se poznaju i pozdravljaju na ulici. Hranio sam se gotovo u pravilu vani, zajedno sa par prijatelja svakodnevno bih zalazio u isti restoran. Tamo smo se družili i prepričavali svakojake zgode. Znali smo često popiti koju više pa čak i zapjevati i zaplesati. Jedan prijatelj je završio u zatvoru zbog ubojstva. U prvo vrijeme sam se skanjivao ali onda shvatio da to tamo i nije neko čudo. Svi su naoružani pa kad se to pomiješa sa puno alkohola, eto ubojstva. Kod nas se razmirice rješavaju tučom a kod njih pucnjavom. Zatvorska kazna za ubojstvo usred tuče u pijanom stanju je maksimum 2-3 godine. Pijanstvo je na suđenju olakotna okolnost. Bilo je još podosta nebuloza ali to je već neka druga priča. U prvo vrijeme radio sam na održavanju kuća ali nakon što sam skupio neku lovu i uhodao se u poslu, digao bih kredu pa kupio kuću koju bih zatim iznajmljivao. Tamo je lako dobiti kredit ako imaš posao. Uvjeti su povoljne pa svatko sa imalo mozga može postati lovator, u stvari, to je zemlja neslućenih mogućnosti za one koji su voljni raditi. Zadnjih 4-5 godina života u Missiju iznajmljivao sam i održavao svoje kuće. Jednoga dana, u neposredno susjedstvo mi se uselila zgođuhna ali deblja cura. U prvo sam vrijeme mislio da je kuća što joj je iznajmih ukleta jer je stalno nešto trebalo popravljati. Kasnije sam shvatio da je cura sama izazivala kvarove. Bila je prva liga cura, iznimno simpatična i komunikativna, uvijek sklona šali. Znali smo satima pričati o koječemu i smijati se, karakterno mi je pasala ali zbog debljine nije bila nimalo napeta kao žena. S druge strane, ona je mene obožavala, bio sam njen princ na bijelom konju, ispunjenje svih njenih snova. Otvoreno mi se upucavala i opetovano pozivala na seks. Nisam htio pokvariti prijateljstvo koje se vremenom razvilo pa sam bio na čudu. Ona je žarko željela da se poševimo dok sam ja uživao samo u prijateljstvu, volio pričati sa njom i smijati se. Znao sam da nesmijem preći granicu jer će se naše prijateljstvo rasplinuti kao mjehur od sapunice. Jednog dana sam popio malo više, i to je kumovalo, kao i uvijek. Tako volim misliti a u stvari sam slabić i mlakonja koji ne može odolijeti izazovu. Bilo je kasno popodne, nazvala me radi nekog bezveznog, petminutnog popravka. Falilo mi je društva pa sam otišao kod nje. Nije bilo nikakvog kvara, čim sam zatvorio vrata bacila se na mene i počela mi otkopčavati hlače. Kad ga je strpala u usta znao sam da je gotovo sa našim prijateljstvom. Mislim da nije imala previše ljubavnih iskustava u životu pa željela iskoristiti priliku do maksimuma. Iscijedila me kao naranču. Što od alkohola a što zbog fizičke neprivlačnosti, mogao sam duže nego obično tako da se ševada pretvorila u višesatnu avanturu. Dok sam je guzio onako debelu, vrištala je kao luda i derala se da sam kralj: u'r da kang (the king ), odzvanjalo je sobom. Od tog dana više joj nisam popravljao kuću, slao sam prijatelje da to obave a i kvarovi su misteriozno nestali. Bilo mi je drago da sam je zadovoljio i ispunio joj želju, žao mi je što nam je to uništilo prijateljstvo ali što je tu je, znala je što žrtvuje. Kada sam prijateljima nakon par piva u restoranu prepričao što se desilo, prozvali su me kraljem i od tada me prati taj nadimak.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.08.2010., 17:00   #57
Hell's

Riba sa ogromnim sisama me nije pustila da izađem sa parkinga, učinio je to simpatični čovo u kombiju iza nje. Vozim tako iza ribe, u jednom trenu uočim grotesknu naljepnicu na autu. Riba je slikala svog psa i onda to nalijepila na auto. Fascinira me različitost ljudskog roda dok me glupost oduševljava, samo dok me se ne tiče. U zadnje me vrijeme cure otkantavaju pa se osjećam kao šupak više no što je uobičajeno. Evo već druge za redom koja me šutnula, izgleda da mi grijesi dolaze na naplatu. Ima neka ljepota, nešto posebno u tome kada je čovjek odbačen, nešto iskonsko i neopisivo. Ako racionaliziram, onda je to u stvari samo bezvezan osjećaj koji treba određeno vrijeme da iščezne. Kada podvučem crtu i napravim sukus zbivanja nakon razvoda, u dvije i pol godine imao sam desetak cura. To je solidan prosjek, ovisno o točki gledišta. Sa muškog stajališta to je u redu dok sa ženskog nije. Kako god, konstantna potraga za pičkom mi okupira barem trećinu mozga, misli su mi besmisleno disperzirane, ne mogu se fokusirati. Ne mogu zazenirati duže od sat vremena a to nikako nije dobro. Rekao bi narod da mi je pička pomutila pamet. Prije par mjeseci povukoh crtu ( bijelog ) i rekoh da više ne želim veze i da ću malo biti slobodan i kontemplirati. Naum mi bješe kratkog vijeka. Bijah na fešti od frendice i tamo se pojavila Helena. Dok sam ispijao pivicu na parkingu, čekajući ostatak društva, uparkirala je svoj auto pored mene. Tako je super parkirala da me tu već osvojila. Helena je klasična žena mojih snova: duga plava kosa, savršene građe, sitnija, prekrasni nožni prstići u prekrasnim zelenim nanulicama. Obožavam raznorazne štiklice ali kita mi se upravo spektakularno diže na drvene nanulice, čak niti ne volim da je peta odviše visoka. Dobio sam instant ukrudbu kad je izvadila jednu nogu iz auta, skoro mi se jezik polakomio i isplazio, kao u Brlićkinoj priči. Nastavak je so faking tipičan, prvo vrijeme borba sa samim sobom ali onda kapitulacija. Rekao bi Jerry da mi mozak igra šah protiv penisa. Ona je u stvari prelila čašu, u nekom je trenutku sjela pored mene i to je bilo to. Ubrzo, iako je klupa bila slobodna, stiskali smo se jedno uz drugo.Čisto da se uvjerim, bacio sam frendov pis ašša na zemlju kako bih ga mogao potražiti i pobliže osmotriti njezine nožne prstiće. Imala je predivno egipatsko stopalo broj 37 u nanulicama baš po mom guštu. Čak je i noktiće nafarbala u pastelnu, peachy boju na koju mi se, poslije japansko crvene, najradije diže. Znao sam da joj ih moram pocuclati pa odlučio krenuti u ofenzivu.Čekao sam je drugi dan na afteru ali nije se pojavila. Trećega sam dana ožicao njen broj i dogovorio d8 za drugi dan. Našli smo se i čavrljali par sati o svemu i svačemu. Dan kasnije došla je kod mene na večeru, bili su još neki frendići. Nakon što su otišli a ja i Helena ostali sami, tražio sam priliku da je poljubim. Cijelo sam večer čekao pogodan trenutak ali nije ga bilo. Oduvijek sam bio šonjo za taj prvi korak. Makar su svi signali bili na svojemu mjestu, falio mi je taj jezičac na vagi da krenem u ofenzivu. Možda je bilo krivo to što je te večeri obukla patike ? Otišla je nakon nekog vremena, otpratio sam je do auta i molio buddhu za šansu ali ništa. Drugi dan sam pokušavao dogovoriti piće ali uzalud. Izgleda da se ohladila, pokušavam se uvjeriti da to nije tako ali signali su neupitni. Jeli moguće da sam proćerdao svoju priliku ? Jeli moguće da se preko noći obrlatila ? Zar je još jedna prošla kroz moj život a čak joj nisam ni cuclao prstiće? Ima li tome kraja ? Čemu sve to i kamo vodi ? Vrajže žene, nijedna je premalo a jedna je previše, ne volim biti solo a sve mi ubrzo dosade. Šteta za onih par santimetara što muškarce dijele od raja, onih par santimetara koji nam fale da si ga sami popušimo. Kad malo sagledam retrogradno, možda bolje reći realno, čini mi se da je u meni problem. Helena mi se dopala na prvi pogled, kad sam je kasnije malo bolje zagledao, uopće mi se nije sviđala. U biti, krenuo sam u ofanzivu samo zbog sexy nanulica i prstića a i zato što se užasno sviđala mojim prijateljima. Nagovarali su me da je obradim, predmnijevali mi sretnu budućnost, dogovarali double dejtove...uzalud. Utonuo sam u nekakvu letargiju, prvih dana godišnjeg odmora budio sam se u 8, zatim svakoga dana sve kasnije. Danas sam ustao u podne. Navečer odlazim sve kasnije na spavanje. Kad bih dovoljno dugo ostao na godišnjem, čini mi se da bih napravio cijeli krug pa naposlijetku došao na normalu i otišao na spavanje u 11 i probudio se u 7. Jedva čekam da počnem raditi da se napokon malo odmorim.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2010., 13:30   #58
a net romance in sequels....the beggining

ja: hej !
tu si ?
15:22 Davorka: bok
evo uspjela sam nešto
ja: eto...vidiš da radi *smiley*
Davorka: vidim da ali nije to to
ja: zašto ?
Davorka: ne kužim zašto mi se pobrisalo
ja: bo ?
no sikiriki, važno da radi *smiley*
Davorka: eeeeeeeeee
ja: hahaha
Davorka: a to na slici si ti
kada si bio mali
15:23 ja: aaaaaahahahaha
zaboravio sam na tu sliku
da
Davorka: nice
ja: to sam ja
sa 2-3 god
Davorka: *smiley*
ja: i ti si na slici...samo se ne vidi baš jer je mala
imam još neke zanimljive slike ako želiš *smiley*
15:24 Davorka: e u tome je bit
mala ali slatka *smiley*
to je slika kada sam bila u egiptu
ja: bila si u egiptu ?
blago tebi
15:25 Davorka: jesam da i opet bi išla ali ne više sama tamo treba sa društvom ili nekim posebnim
a bila sam u sharmu i cairu :9
ja: nice
Davorka: e da nemam javu
ja: putovanja su za mene zakon
Davorka: pobrisala sam je
zato je to tako čudno
15:26 ja: jedino za što se isplati potruidt
Davorka: ja si prijuštim svake godine putovanje
to me opušta
ja: i treba tako
Davorka: *smiley* da da
ja: ja se trudim ali uspijevam kako kad
Davorka: evo promijeniti ću sliku samo da skužim di je to za mijenjanje
15:27 a di si ti bio zadnje
ja: pffff
u beču
15:28 Davorka: e ja nisam bila tamo
jošššššššš
ja: hehehe
ima dana više nego kobasic *smiley*
Davorka: da da ali ja moram otić negdje dalje di se ne mogu vratiti isti dan *smiley*
15:29 ja: aha
zavidim ti na tome
putovati je nešto najljepše za mene
Davorka: znači voliš putovati
ja se spremam u tunis ideš sa mnom
27.10. ?
ja: hahaha
15:30 ne mogu
Davorka: pitam
ja: bih rado
ali ne mogu
skupljam lovu za skijanje
Davorka: a i ti voliš skijanje
ja: a prije toga đir par dana po nizozemskoj
Davorka: super
ja: mda...makar, nisam siguran dal ću ić
15:31 Davorka: zašto?
ja: zbog love, fkors *smiley*
Davorka: aaaaaaaaaa
ja: ahhh
šta da ti kažem
sad moram platit fax
pa ovo pa ono
Davorka: u a to nije ni malo
15:32 ja: mislim da nisam u životu dobio plaću na koju nisam imao dodatnih troškova
Davorka: *smiley* a ne spominji
ja: sad sam morao platit 800 kn mobitel
Davorka: kada te krene onda krene
ja: i 500 kn naočale za čitanje
meni je uvijek tako
ali navikao sam
Davorka: 800 kn za mob ma si normalan :9
ja: ehhhh
si čula kad za murphyev zakon ?
15:33 Davorka: jesam
ja: e pa taj djeluje na meni skroz hahahaha
Davorka: da
ha ha ha ha
ja: moj se mobitel misteriozno spojio na net i slao podatke
i to još nebi bilo ništa da se nije spojio na drugu mrežu
poslao , pazi - poslao je 30 mb podataka----yihaaaaa - 100 eur
i šta da ti kažem
15:34 Davorka: a joj
ja: kad nije to onda je nešto drugo
i vajk tako
ali navikao sam
Davorka: grrrrrrrrrr
ja: bah
Davorka: jedna muha me davi
ja: u stvari, da ti budem iskren
Davorka: adje guknii *smiley*
ja: jedini izvor frustracija u mom životu su financije
Davorka: ma tebi je onda super
ja: pa da
Davorka: drugo sve ide po špagu
ja: da
15:35 ja sam prezadovoljan u životu
Davorka: ozbiljno?
barem netko
ja: prošao sam neka sranja u životu i onda znam cijeniti neke stvari koje ljudi uzimaju zdravo za gotovo
kad se ujutro probudim živ i zdrav - eto razloga za bit ful sretan *smiley*
Davorka: a ha, ajde neću pitati
ja: možeš slobodno
15:36 nemam tajni ili tabu tema
Davorka: ma ne ne
ja: ok
Davorka: ma nema ni kod mene
ja: ali slobodno, što god želiš
Davorka: ja sam otvorena kao šta sam ti i jučer rekla
ja: nego...sad ti znam ime prezime, mob
sve si napisala u mailu *smiley*
Davorka: a da, zaboravila sam pobrisat
ja: u sigu tojest
Davorka: ma mailu
15:37 nadam se da nećeš iskoristiti u neke dr svrhe
ja: hahaha
15:38 ne brini
ne pada mi na pamet
Davorka: ok, ajde vjerujem ti
a sada imaš bar br moba koji ti nisam htjela dat *smiley*
ja: ah, znam da je teško vjerovati nekome koga ne poznaješ
ali zaista rijetko lažem
samo iz konformizma
Davorka: a ja to ne znam
ja: makar
15:39 iskrenost je vrlina koliko i mana
dobro, ipak je više vrlina ali....ponekad niej dobro
Davorka: e da
ja: znaš šta
Davorka: a koje su tvoje vrline a koje mane
šta?
ja: kad bi svi ljudi na svijetu 24 sata govorili potpunu istinu - nastala bi kataklizma hahahaha
15:40 ne, rekoh da je iskrenost moja vrlina i mana
koji put sam iskren pa mi se obije o glavu
Davorka: a drugo
ja: ali mislim da je bolje tako nego lagati ili skrivati ili štotigajaznamštoliveć
Davorka: si on line na iskric?
ja: da
Davorka: ok
15:41 ja: y ?
Davorka: budeš vidio
ja: ah, pa već sam to vidio
hehehehe
15:42 Davorka: šta da ?
bo , ne znam
ja: zaboravih ti reć da sam malo kompjuteraš
pa sam te odmah naguglao i pronašao tu sliku na fejsu .)
Davorka: grrrrrrrrrrr
ja: hahahahaha
Davorka: kako ?
ja: easy
rekoh ti
Davorka: npr?
face?
ja: da
google te izbacio na faceu
15:43 Davorka: teško provjeriti kada sam ti poslala sve podatke
a plavuša sam šta da ti kažem
ja: pa da *smiley*
ne moraš bit neki kompjuteraš *smiley*
hahaha
hej, nemoj se sekiraš
Davorka: istina i ja to radim
ma ne sekiram se
ja: nemaš šta skrivat
Davorka: nemam
koliko znam
ja: eto...
pa onda ?
Davorka: šta istu sliku imam, ne mogu se sjetiti
ja: kao što ti otipkah jučer
15:44 svi smo tu da bi nekog upoznali
u stvari - još je to malo bed
ljudi se srame reć da su se upoznali preko neta
neznam zašto je to tako ali je
jer smo konzervativna sredina skroz
Davorka: pa je, ja o tome ne pričam sa frendicama, jer ne bi razumijele
ali nije ista slika na faceu *smiley*
15:45 ja: a u stvari, gdje da upoznam nove ljude ? rijekto idem vani, a i vani nije baš neko mjesto za upoznavanje
preko frendova sam već sve ispucao *smiley*
Davorka: joj, kao da ćujem njih da govore *smiley*
ja: je, ta slika ti je na faceu
hahahaha
Davorka: one izlaze ali ne žele nikoga upoznat
ja: eto vidiš
kao što rekoh
konzervativno društvo
15:46 Davorka: na slici na faceu pijem mojito a na iskrici pijem ono bezvezno piće apple cider ili wtw
ja: kako bi ti reagirala da ti priđem u disku i ponudim te pićem ?
kao da sam pao s marsa
Davorka: pa ovisi o situaciji
ja: ah
Davorka: ne ne bih tako reagirala
ja: najčešće to nije slučaj
Davorka: da ti netko priđe u disku ?
15:47 ja: da...ali ti bi bila u društvu, probably
a onda bi ti možda frendiced punile glavu
Davorka: da ženskom *smiley* kao i uvijek
ja: ili što ja znam
bo...
ma nema veze
mene nije sram
Davorka: nije ni mene
ja: u stvari, net je super za to
Davorka: ako bi mi se svidio na prvu onda bi prihvatila (mislim)
15:48 ja: mda, pitanje je
Davorka: piće naravno
ja: oklonosti
možda si taj dan ustala na lijevu nogu
blabla
ma nebitno
Davorka: a gle ja sam singe i mogu raditi šta želim
ja: upoznali smo seovako i bog
e sad još da se upoznamo uživo .)
pomalo....pa vjerovatno i hoćemo *smiley*
15:49 Davorka: a ti bi da se upoznamo?
ja: pa zašto ne ?
Davorka: kako si napisao mislim da je odovor da *smiley*
ja: možda zvuči kao floskula ali ja zaista volim upoznavati nove ljude
zašto bih se ograničavao na ove postojeće
15:50 Davorka: i do sada si ih upoznao na stotine
ja: mda....ali stotine je poznanika
a prijatelja je malo
Davorka: e da tu se slažem
nemoj otić idem samo potražit majicu jer me ulovila neka zima
ja: mda...i teško je naći srodnu dušu...uopće za prijateljstvo
15:51 ma u stvari, volio bih da mi je cura takva...tj - najbolja prijateljica
s kojom usput radim i neke druge stvari *smiley*
15:52 Davorka: ha ha ha ha da mi je znat koje dr stvari :P
ja: aj pogodi *smiley*
15:53 Davorka: hmmmmmmmmmm
ja: pa da skupa usisavamo
Davorka: stvarno nemam pojma
ja: brišemo prašinu
Davorka: a usisavate, e da baš to moram napravit danas
ja: riljamo wc sa domestosom
zajedno
aaaaa
tako slatko
Davorka: da bas simpa
15:54 ja: zajedno u rukama držimo spužvu i ribamo školku
so sweeeet
Davorka: mislim stvarno
ja: hahahaha
Davorka: *smiley* malo previše
ali ok
ja: a što si ti mislila ?
Davorka: a ništa, ti si sve rekao *smiley*
ja: eto vidiš .)
Davorka: ti bi samo radio kućanske poslove
ja: mda, ja sam ti nepopravljivi šaljivdžija *smiley*
15:55 da znaš
Davorka: dobro, drago mi je da sada znam
ja: možeš od mene čut svakakvih štupidec
Davorka: znači ne mogu ti baš vjerovati o svemu
ja: možeš
Davorka: e si skužio promijenila sam sliku
ja: da
Davorka: slikano danas na poslu
*smiley*
ja: a da?
aaaaaa
15:56 ova mi je ljepša nego ona na iskri
Davorka: a malo smo se zezale, sobarice i ja
imam ja još puno slika na faceu
ja: eh...ja nemam face
Davorka: da počenš gledati ne bi stao do prekosutra
baš sam te to mislila pitat
ja: hehehehe
15:57 ja sam po nekim pitanjima malo čudan..u stvari nisam nego eto, tako ispada jer malkice iskačem iz kolosijeka
nemam tv
nemam face
nisam imao mob par godina
Davorka: a ha tako
ja: hahahaha
a šta da ti kažem
Davorka: a šta si rekao da tražiš na iskri?
ja: zašto bih se morao uklapati u nametnute norme
što tražim ?
pa srodnu dušu
15:58 al za vezu ili prijateljstvo
dal
Davorka: a ha
ja: recimo...
Davorka: ok, nije to tako loše
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2010., 13:31   #59
2.

ja: ti ?
Davorka: i sa koliko cura se dopisuješ?
princa na bijelom konju
*smiley*
15:59 ja: samo sa tobom se dopisujem...aktivno
spojio sam se prekjučer na iskru nakon 6 mjeseci
Davorka: aktivno? pa dopisujemo se dan
uuuuuuuuuuu i odmah naletio na mene
stvarno sam počašćena
ja: hahahaa
pa mikad neznaš na koga ćeš naletjeti
počašćena
Davorka: eda to je istina
ja: aaaaa
16:00 laskaš mi
Davorka: ne nisam ništa rekla da ti laskam
ja: ček, pa laskati je pohvalno
Davorka: ma ja sam ti super cura, malo srame
sramežljiva, zgodna (valjda)
JE ZNAM DA JE
ja: eto...
aha
da da da
sori
16:01 Davorka: *smiley* *smiley* *smiley*
ja: krivo sam shvatio
Davorka: ma nisi ne
ja: nego, d amalo zagrebemo po povšini i razbijemo idilu...
Davorka: ajde
da mi je i to vidjeti
ja: kako to da tako slatka i simpa cura solira ?
16:02 mora bit neki ali
i ja imam hladan tuš za tebe
ali prvo ti
Davorka: ne znam, valjda u mom gradu nema niti jednog dečka za mene
ja: pa dobro, bila si u nekoj vezi valjda
Davorka: jesam da 7 godina
16:03 i završilo
ja: znao sam
ja isto
ali u braku
7 god
pa je završilo
Davorka: i to je taj hladan tuš
ja: mdfa
mda
to i djeca *smiley*
Davorka: nije to ništa strašno
ja: e jbg
nitko ne voli second hand robu hahahaha
ali nema beda
sve razumijem
16:04 Davorka: ostala malo bez teksta ali to je normalno
ja: ehhhh
Davorka: nije ništa strašno
ja: bah, ....je
ali morao sam ti reć
Davorka: ma zašto
ja: ah
Davorka: misliš da je strašno
ja: za tebe
za mene ne
Davorka: za mene?
ja: a šta ja znam
16:05 neznam, kako za koga
nekima je
nekim anije
ali budimo iskreni
svaka bi cura radije da sam free i bez repova
Davorka: ne znam detalje tko je kriv ili ne, ali u zadnje vrijeme čujem oženili se i rastavili za nekoliko mjeseci
istina, htjela bi
ali nije sve u tome
ja: eto
nije
Davorka: *smiley*
ja: aaaaaah
16:06 čuj, svakako je bolje da znaš prije nego kasnije
Davorka: šta sam mislila reć, sada
nešto ali sam zaboravila
*smiley* e da to da
ja: da moraš zbrisat ?
*smiley*
Davorka: *smiley*
a ti bi da zbrišem?
ja: naravno da ne
Davorka: zašto?
ja: ali ako zbrišeš, razumijem te skroz
možda bih i ja na tvom mjestu
16:07 Davorka: (sada si na rafaljnoj paljbi)
ja: eh
rekoh ti - vrlina i mana *smiley*
Davorka: ???
ja: iskrenost *smiley*
Davorka: da to znam ali mi nisi odgovorio na pitanje
ja: koje ?
16:08 Davorka: da li bi htio da zbrišem?
ja: rekoh ti već da ne
Davorka: aaaaaaa
nisam vidjela
i koliko djece imaš?
ja: eto pa vidi sama na mailu
16:09 Davorka: joj, slatki su
ja: da...provjeri opet hahahaha
16:10 š znat da sam malo blesav
Davorka: ma daj baš su ti simpa dečkići
ja: moraš
da
ne, provjeri mail opet
hahahaha
16:11 frizure od ovog ljeta
Davorka: *smiley*
to si im ti napravio ?
ja: ipak sam ja stari panker *smiley*
Davorka: a da,
ja: smao po muzici koju slušam
ne furam se tako
16:12 napravio sam im samo po ljeti
Davorka: pretpostavljam
ja: za zezanciju
Davorka: *smiley* zezancija uspjela
ja: par tjedana dok sam bio na GO-u
sad su opet normala
Davorka: a oni ne žive sa tobom?
ja: mmm...ne
samnom su vikednom
Davorka: koliko god imaš
ja: petak subotu nedjelju
33
ti ?
Davorka: 31
16:13 ja: stariji mali ima 11
*smiley*
djeca rade djecu *smiley*
Davorka: rano si ti počeo
ja: hahaha
yep
neka...oni su mi najveća sreća na svijetu
ako i ostanem sam zauvijek, ja opet sretan
Davorka: super, sviđa mi se šta si to rekao
ja: samo kad imam njih
16:14 Davorka: a da upoznaš dr curu da li bi htio još djece
ja: zašto ne
Davorka: sorry
samo pitam
ja: otvoren sam za sve dogovore
uvijek
Davorka: možda je malo delikatno pitanje ali evo morala sam
ja: iznimno mi je važna dobra komunikacija
16:15 ali ona prava, ne samo površna
ona kad zapne i kad nastanu problemi
ček, što je delikatno ? dali bi htio imat još djece ?
rekoh ti da za mene nema tabu tema
Davorka: ma da, ne poznam te još i postavljam ti takva pitanja
ja: samo daj
Davorka: ma znam, ali opet
ja: j štogod
pitaj štogod
16:16 otvoren i iskren
hladan tuš si prošla
Davorka: : ) za sada nema pitanja
ja: dalje je sve lako hahahaha
Davorka: sa odličnim *smiley*
ja: hahaha
to ćemo još vidjet
*smiley*
Davorka: ja znam da jesam
*smiley*
ja: a da?
16:17 aaaa
drago mi je
Davorka: 100 % sam sigurna
ja: nadam se da ćemo se upoznati, ako je tako
ipak je upoznavanje uživo jedino objektivno i mjerodavno *smiley*
Davorka: pa simpa si mi bio jučer, a danas još više *smiley*
eto ti odgovora
ja: a da ?
aaaaaaa
Davorka: pls nemoj se sada umislit OK?
16:18 ja: tjeraš me na smijeh *smiley*
ma što bih se umislio...
Davorka: barem nešto
ja: heh...
Davorka: a to šta ti sada laskam ha ha ha ha
ja: mali grad kažeš...
navikao sam *smiley*
Davorka: da da mali grad kažem
ja: imam frenda koji se ženi
sa curom koju je upoznao preko iskre
16:19 Davorka: sam pozvana na pir :*smiley*
ja: a ona je iz malog grada
Davorka: a ime te cure je ?
ja: u stvari, iz Zg-a je ali je u malom gradu već dugo, tj bila
radi kao zubotehničarka
Otpremnina Badrić
Davorka: ne znam
ja: eh...velik je mali grad *smiley*
16:20 Davorka: preveliki
ja: da
dolaziš kad do mog grada ?
Davorka: pa morala bi u petak na neki rođendan
da i ne
onako
ja: nemoj zezat ?
u Petak ?
Davorka: ne zezam
ozbiljno ti kažem
ja: kažeš na kavu prije rođendana ?
16:21 kvragu...guta mi slova
Davorka: hmmmmmmmm ti, ja i moja ekipa
ja: aha, mislio sam da dolaziš solo
ekipa su cure ?
Davorka: na žalost ne, a došla bi ja sutra ili prekosutra ali nemam auto trenutno
16:22 i 1 dečko *smiley*
ja: bila bi fora, to još nisam probao
sastanak sa curom i dečkom *smiley*
hahahaha
Davorka: malo prebrzo pišemo
16:23 dolazim sa5 cura a sa nama u društvu je samo 1 dečko
ja: još bolje
Davorka: da ti objasnim
16:24 ja: ajde
16:25 Davorka: mi smo ti 6 cura i 1 dečko. ukratko taj dečko je prijatelj naše frendice koja je sada trudna i ne može izlazit. on se nama prikrpa svaki petak, subotu, nedjelju i sada je počeo zvati i slati sms-ove svaki dan za kavu. više puta ga uspijemo izbjeći ali ne možemo svaki put jer zna di smo i šta radimo i gdje nas može nać. ukratko tip je davežžžžžžžžžž. najprije se bio zapalio za mene i kada sam mu dala do znanja da nije moj tip i da ništa ne može bit između nas onda je odustao i prebacio se na dr curu (isto iz ekipe). ma koma! e da barem imaš face mogao bi vidjeti kakav je *smiley*
malo sam se raspisala *smiley*
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.10.2010., 20:36   #60
ja: hej *smiley*
Davorka: ej komad *smiley*
ja: hahaha
komad od 100 kila *smiley*
Davorka: a sada
ja: baš sam prije kontao da te nazovem
21:14 Davorka: ja ima skoro duplo manje od tebe LOL
ja: a ?
Davorka: da me nazoveš
ja: 50 kg ?
asti gospe
Davorka: malo više
ja: ti se moraš pazit kad zapuše bura
Davorka: trudim se bit u formi *smiley*
ja: yeah
i ja isto
Davorka: ha ha ha ha
ja: zato udaram po pivi
*smiley*
Davorka: a kako ti to postižeš
a ha piva
ja: hehehe
da
21:15 što je čovjek koj nema kvintal ? rekao bi moj djed
hahaha
šalim se
Davorka: hmmmmmmmmmm
ja: imam 6-7-8 kg viška
Davorka: ne bih znala? šta je
21:16 ja: išlo je više kao : nisi čovjek ako nemaš 100 kg
tako nekako
bah
Davorka: buuuuuuuu
a koliko si visok
ja: 183
ponekad i više
Davorka: to je cca 20 cm više od mene
21:17 ja: nego, jel radiš u tom hotelu ?
Davorka: doma sam *smiley*
ja: poslah ti mail
Davorka: malo sam se požurila
a da
sada ću pogledati
21:18 hmmmmmm
od kuda znaš da je gore hotel?
ja: hehehehe
svašta ja znam *smiley*
Davorka: uhodiš me
ja: jel to taj ?
21:19 Davorka: da radim u Villi toj i toj
ja: e da, bravo
vila ta i ta
hehehehe
Davorka: villa ta i ta
ja: votevr
Davorka: hmmmmmmmm
ja: ?
Davorka: wtw
ja: što ti nije jasno ?
Davorka: misliš?
kako znaš za taj hotel
ja: bio sam tamo
21:20 radio nešto
Davorka: kada?
ja: čak mislim da sam i tebe vidio
Davorka: ma kada
ja: neznam kada, čini mi se ove godine
nisam siguran
Davorka: a šta si radio
ja: hehehe
21:21 ja sam najobičniji mali šljakerčić
i ostat ću dokle god mogu
Davorka: svašta
ja: hahahaha
Davorka: baš tako
ja: a šta'š
neko i to mora
Davorka: istina,
21:22 ja: zamisli ?
čudno jelda
Davorka: da baš čudno
ja: eto...da mi je netko rekao da ću to raditi, nebih mu vjeroavo
a već sam 6 ipo god na tom delu
Davorka: pa netko i to mora
a kako si se sjetio
21:23 ja: yep....nakon 20ak poslova
nađoh jedan dobar *smiley*
NISAM SE SJETIO, FREND MI SREDIO
frend iz srednje
radio sm u drugoj firmi
pa se prebacio u ovu
Davorka: mislila sam kako si se sjetio mene, hotela itd
ja: aha
21:24 po slici
Davorka: a ja se tebe ne sjećam, malo mi previše ljudi prođe po hotelu
sorry
ja: nisam siguran da si bila ti
ali moguće
Davorka: ako ste bili ove godine onda jesam
to je bilo negdje u prvom mjesecu
21:25 ili 12
ja: moguće
Davorka: ne znam ni ja više
ja: kroz maglu mi se čini baš da si bila ti
bo....
bah, nije važno
21:26 Davorka: samo ja radim na recepciji,i jedina sam cura osim sobarica
a one imaju crveno - bijelu uniformu
ja: da
Davorka: baš cu sutra pogledati kada ste bili
ja: mislim da je hotel bio ili zatvoren na kratko ili tako nešto
pogledaj
Davorka: da i ja sam bila dežurna
ja: trebali biste raditi svakih 6 mj
Davorka: svaki dan u hotelu SAMA
21:27 znam da,
ja: vimo opet
Davorka: a ti bi opet došao
lol
ja: hahahaha
svašta
Davorka: samo pitam?
tj govorim
ja: kvragu, guta mi komp slova
21:28 otipkah da nas nazoveš da vam dođemo radit opet
pa da se nasmijemo i ja i ti
Davorka: moram pitati šeficu
da li smijem
ja: reci da si vidjela problem i riješeno *smiley*
21:29 LOL
baš se nasmijah
Davorka: *smiley* ha ha ha ha
ja: promijenio sam dvajs poslova
bio vani, vamo tamo
Davorka: i sada si opet tu
ja: čak i na platformi god i kusur dana
Davorka: ma nije ni to loše
ozbiljno?
a šta bi?
ja: yep
21:30 Davorka: da si se vratio
ja: pa ja sam...
Davorka: brak, djeca itd
ja: što bi da sam se vratio ?
pa da
zbog djece
zar da žrtvujem njihovo djetinjstvo radi love
pffff
Davorka: nije vrijedno
ja: vrijeme provedeno s djecom
ehhh
osim toga
mali je bio skroz lud kad bih otišao
21:31 pišao u krevetz
bio nervozan blabla
vezan je za mene jako
Davorka: a ha
21:32 e a zašto je došlo do raskida
ja: nepremostive karakterne razlike
nedostatak elementarne komunikacije
ja i ex žena smo dan i noć
ali jbg
suprotnosti se privlače
ali to šljaka samo na kratke staze
21:33 bukne vatra koja se brzo ugasi
a onda ostaje opor okus u ustima
ja se nebih bio rastao
zbog djece
oni su mi najvažniji
nisam imao muda
ali sam svjestan da mi je ex žena napravila uslugu života
21:34 i sebi i meni
ma u stvari, tko zna
vjerovatno bih bio popizdio prije ili kasnije
u stvari, ma neznam
nije ni važno
rastali smo se prijateljski
u dobrim smo odnosima
21:35 ali znam da je priča o suprotnostima glupost
osobe trebaju biti što sličnije
da bi to bilo uspješno...
bifff
raspisah se
21:36 ma ima tu toga
možda je bolje o tome u živo
Davorka: to je to
ja: a ča češ ča češ *smiley*
Davorka: a vero nic
21:37 e moram ti priznati da sam danas imala dogovor sa frendicama i da sam ih otpilila radi dopisivanja sa tobom
vidiš ke čast imaš *smiley*
ja: nemoj zezat ?
aaaaaaa
pa nisi to smjela
ima dana
više nego kobasic *smiley*
21:38 Davorka: znam, ali da sam išla sa njima ne bi bila došla doma do kad znam a ti bi otišao spavati
ja: so what ?
javio bih se sutra
Davorka: yep I know
21:39 but jbg nisam htjela riskirat
ja: hej, samo pomalo
Davorka: a opet tko ne riskira ne profitira itd
ja: sve je kewL
Davorka: *smiley*
ja: vajka sve pomalo
što brzo dođe brzo i prođe
Davorka: ma zezam se nije mi se baš dalo otić na kavu sa onim dečkom
opet
ja: aha
Davorka: a bili smo prekjučer cijelo popodne
21:40 ja: hej, neki telefon , nešto ?
imaš kućni ?
ili ti je to bed ?
Davorka: imam da
21:41 imam i dva moba tj tri
ja: omg
Davorka: 123-456 moj kućni
ja: eh...
sad mi je malo bed
sramežljiv sam
Davorka: zašto?
ja: barem u početku
bo
takav sam
Davorka: ok, pa ne trebaš me nazvat
nije bed
ja: ali svejedno...
Davorka: kada imaš moj broj moba to je to
21:42 dovoljno
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:24.