Vezani stih

[Emericzy]

Discipulus kaže:

STEPHEN WILLIAM HAWKING

Ta tvoja patnja… bolest, puzanje, jelo.
Tvoja bitka za supersvemirsko leno!
Ako je đavolji hir to naše tijelo,
Mozak bez tijela - to zvuči božanstveno!

Što će nam tijelo? Tijelo propada. Stari!
U tome svi se slažemo (više-manje).
I sam je Gospod bestjelesan ustvari!
Biti bez tijela idealno je stanje!

Tvoja misao leti, a tijelo pada!
(Sumnjaš da Tijelo hodalo je po vodi!)
Ti tijelo mrziš! Možda razmišljaš: a da
Blistavi mozak tijela se oslobodi?

No tko bi bio Kain, a tko bi Abel,
Ako ti mozak prikopčaju na kabel?

Ja ipak bih tijelo


Sve ako đavolji hir to je tijelo,
bez njega bit ipak nema mi cilja
i bez razmišljanja kažem sad smjelo:
bez tijela ne vrijedi suha mi zbilja.

Ja pjesnik sam puti, krvi i znoja,
mirisnih, ljepljivih, slatkih i slanih
mjesta i kutaka. Pjesma je moja
ejakulacija, grč strasti moj stih.

Povijest zato neće pamtit mi djela;
sve prolazno činih, odmah što nesta.
Moj dodir tek osta -- pisan vrh tijela
na stranici željnoj tvog palimpsesta.

Trajem u onom što tvoja će njedra
zapamtit. I vlažna vrela ti bedra.

[Discipulus]

Emericzy kaže:

Ja ipak bih tijelo


Sve ako đavolji hir to je tijelo,
bez njega bit ipak nema mi cilja
i bez razmišljanja kažem sad smjelo:
bez tijela ne vrijedi suha mi zbilja.

Ja pjesnik sam puti, krvi i znoja,
mirisnih, ljepljivih, slatkih i slanih
mjesta i kutaka. Pjesma je moja
ejakulacija, grč strasti moj stih.

Povijest zato neće pamtit mi djela;
sve prolazno činih, odmah što nesta.
Moj dodir tek osta -- pisan vrh tijela
na stranici željnoj tvog palimpsesta.

Trajem u onom što tvoja će njedra
zapamtit. I vlažna vrela ti bedra.

I tebi, Em, kao i Maherici - odgovoreno je na tvom topicu (Neodlučnoj Justini)

[Discipulus]

NOVI SLUČAJ MARKA DAVIDA CHAPMANA

(ispjevan u jebenim tercinama)

Ja volim Arsena, ali on ne voli mene.
Kad ga zovem, on neće da mi se javi
Na telefon.

Obožavam Arsena. Mi smo bili prijatelji na fejsu. Ali,
To je prijateljstvo bilo jednosmjerno: ja njemu iskreno,
On meni pro forma.

Lud sam za Arsenom. Ja mu okačim pjesmu na Zid, on ništa. Ni hvala.
Dobro, Arsene! U redu. Samo da znaš, ja sam zajeban igrač.
Ja pamtim. Ja sve pamtim, gotovo kao Jesenjinova Zinaida Rajh.

Ja volim Arsena. Na fejsu mu pošaljem skrivenu poruku. Iskažem mu
Svu svoju ljubav. On se pravi gluh. Arsene, Arsene, umrijet ćeš od starosti,
A propustit ćeš šansu da upoznaš svog najvećeg obožavatelja.

Ti, Arsene, ne znaš koliko te volim. Arsene, ja te toliko volim
Da ću te jednog dana ubiti, časna riječ,
Jer ja jednostavno ne bih mogao sebi oprostiti da ti se nešto dogodi. (S. M.)

Znam, znam! Moram biti brz, dok si još slavan, a ja još dovoljno mlad,
Da mogu odguliti doživotnu u Aldenu pa da i meni Odbor stigne
Sedam puta odbiti molbu za pomilovanje kao Chapmanu.

P.S.

Arsene, ovako ćemo: ti pođeš na Cvjetni. Kao... ideš po buket Gabi.
Ja te sačekam u Prolazu… Priđem… Poljubim te i bang-bang! Može?
Pa da konačno taj tvoj slučaj stavim ad acta. Vrijeme je.

[Discipulus]

MAČO PARTIJA

u vječnoj igri nas dva rivala
grizla je bolest ista!
bili smo dvojica prolupala
i zadrigla... šahista.

dosadilo nam (ah, kasna ura!),
figure jesti mrtve.
pade dogovor: mjesto figura,
udovi bit će žrtve!

jasno, bijasmo u tom stanju
ostrašćeni do kraja,
no dokle ići u tom klanju?
rekosmo: sve do jaja!

o, kako se je samo klalo,
partija bješe luda!
jedan pa drugi, svako malo:
ostao bi bez uda.

kad pade peti (uh, kakva šteta!),
zgledali smo se, nijemi:
i oba bez tog ekstremiteta,
potpisali smo – remi.

kroz suze i sad oživjet' znamo
to davno mačo doba,
a zatim domino zaigramo,
osakaćena oba.

[Discipulus]

DA SE IKAKO MOŽE

Od tvoga vitkog stasa malo je preostalo!
U izlogu se svakom ogledavaš sa tugom!
O, da se samo može svoje odvratno salo,
Da se ikako može - poklonila bi drugom!

Sjedneš, a s tobom sjedne… i salo ispod kože!
(Gle, komunalni redar prazne vrećice kupi!)
O, kako bi mu salo, da se ikako može,
U toj vrećici kradom – ostavila na klupi!

Jer ti se strašno sramiš svoga tjelesnog tijesta
I da se samo može (na trgu, jednostavno),
To grozno svoje salo, onako... iz protesta,
Da se ikako može – ti spalila bi javno!

Umjesto toga salo ti brižno skrivaš robom
I kao dragocjenost - svuda nosiš sa sobom.

[maher18]

da znaš da me ova pjesma nije uopće dirnula, sad se elegantno šetam s dvajst kila manje. samo, isto tako ponosno sam nosila i onih dvajst kila viška!

http://www.youtube.com/watch?v=H5cvjaEUqGY

[Discipulus]

"ako nisi u stanju izdržati ženu moga kalibra, odi lovit girice i ostani papak"

NARCIS

Ja sam alfa slonica. Vodim krdo na vodu.
Ja sebe obožavam. I volim se bestidno.
Valjda je zapisano u mojem genskom kodu,
Mislim... to što se volim tako narcisoidno.

Ja zračim seksepilom! Mlada. Visoka. Jaka.
U hodu sa mnom ide moja prelijepa sjenka.
Volim se oglédāti u oku zgodnog mužjaka,
Ali ne biram puno. Može biti i ženka.

Na vodi guraju se žedne zvijeri iz šume.
Da otjeram ih s vode, ja neljudski zaurlam!
Kad voda umiri se... iz vode gledaju me:
Dva divna oka, čelo... Pa kljove, uši, surla!

Odvojit' se ne mogu od svoje slatke kopije!
Pa srknem vodu surlom! I samu sebe popijem.

ajmeajme cirkus

[maher18]

Mariamagdalena kaže:

ajmeajme cirkus

nije, pjesma je super. samo, ne boj se, ne odnosi se na mene. i disci to dobro zna. to je samo ironičan odmak od onoga što ja zapravo jesam. a on je to skužil.

[Discipulus]

maher18 kaže:

nije, pjesma je super. samo, ne boj se, ne odnosi se na mene. i disci to dobro zna. to je samo ironičan odmak od onoga što ja zapravo jesam. a on je to skužil.

lucidno detektiranje, mah!!!
(a misliš da je žena iz magdale htjela reći da je pjesma bljak? ja sam shvatio suprotno!)

Joj Maherica pa nitko nije niti pomislio da si ti ta Debeljuca iz pjesme! I da. Sviđaš mi se Pjesniče.

[maher18]

Discipulus kaže:

lucidno detektiranje, mah!!!
(a misliš da je žena iz magdale htjela reći da je pjesma bljak? ja sam shvatio suprotno!)

ne, nisam tako uopće mislila. magdi ima itekako senzibiliteta za dobru pjesmu! sstvar je bila u diskretnom pomaku pjesme u odnosu na mene, ha, ha. presnažna disonanca.


http://www.youtube.com/watch?v=aBg3DhpfzVg

možda je verzija simply red raskošnija, no obično mi se više sviđaju oriđiđi stvari.

[borky]

Ne ćemo se lagat, (bar ne odmah s pika) svi mi, mislim na one, koji nešto pišu, (pa, i oni koji ne pišu), svi mi volimo da susjedu krava crkne, a, našoj ni djavo, da smo u nečemu uspješniji, da ne kažem bolji, a, mogao bi komotno.
Pratim ovo pisanje, pratim pisca, pratim ove što ga prate, najprije sam, onako, ne baš previše zainteresirano, škiljio jednim okom, ovamo prijeko, nekako sam se nadao da će krava crknuti, Bog te tvoj ... a, ona iz dana u dan sve bolja, i bolja.
Sada gledam sa oba oka, zapravo pomno pratim.
Da se razumijemo, nije ovo neka sitna ljudska zloba, ovo je više, recimo, neka neutaživa ljudska zavist, ali, kad sve to, kao iracionalno, odgurnem u stranu, bez daljnjega priznajem da me ove vrhunske pjesme, koje idu nekim svojim, za mene nenaviknutim, nadahnutim putem, vrhunski zabavljaju. Uz čestitku autoru i jedno veliko, Hvala na pjesmama.

[maher18]

Discipulus kaže:

SVEN ADAM EWIN: Ne čekaj me

Ne čekaj me, nisi luda. Ne dolazim garant.
Hej, čuješ li, ne čekaj me, glupačo!
Tko još čeka nekoga po kiši pa još žutoj, zaboga. Daj odrasti.
Pa to ne radi više ni onaj plačljivi Prevert. A vrućinu spominješ?
Uključi klimu.
Po mećavi bi me čekala?
Jesi normalna? Pa da se smrzneš! A tebi se valjda još ne umire.
Međutim, ako da, ima sto elegantnijih načina. Da ti šapnem jedan?
Dobro.
Budi za sat na fejsu. A ja ti opet kažem: ne čekaj me,
Nisi luda. Što si tako zapela: čekat ću te, pa čekat ću te?
Zar ne vidiš da nitko više nikoga ne čeka. Dojadilo.

I slušaj što ti govorim: vrijeme je da sve zaboraviš.
Nema nade.
Svi te lažu dok piju gorko vino za moju dušu, jebe se njima.
Jednako lažu i sin i mati, moral se srozao, dušo.
I zato sjedi s njima i napij se k'o guzica, što ti drugo preostaje?
Ja ne dolazim. Ne čekaj. Nisi luda.
Mene je već ubila smrt. Više ne može. A ti ćeš svojim čekanjem
Upropastiti sebe, prije svega. Meni je savršeno egal, je l' jasno?

Odustani, dovraga od čekanja pa bilo gdje si,
Toliko za mnom nisi luda.
Ili ipak… jesi?[/INDENT][/INDENT]

jesam li?

pa nek bude zrno ludosti
u bivanju jednog uz drugo
makar na kilometre, kroz zidove
nečija tijela, zvuk i košulje

pristajem na tračak bezumlja
(nek i doktori za dušu imaju posla)
a kažu da si i poljubac poslao,
katapultiran na brzinu, s vrata,
dakako, brižn pritvorenih
ili mi se samo pričinilo u mojoj ludosti?
a možda su lagali?


predaleko, s druge srane vratnica
ostalo je tvoje tamno, teško tijelo
u gomili zadimljenih sardina
koje su glasno pljeskale repovima
u crnoj kutiji gdje si ostao zatvoren

da, zbiljam sam tako šašava
jer: nosila sam fotone tvojih očiju na svojima
i onda ih ugasila koracima
samo okret, preko ramena, ruka u zraku
i vrata su se zatvorila

znam da sam brižno pozdravljena
lud ludom pri odlasku daje blagoslov
makar vrata bila i zatvorena
i sad reci da sam blesava
lunatik što vlastitom sjenom za leđima
maše samom sebi i šalje poljupce

ako hoćeš, može i tako:
luda sam i čekam.
pa što?


http://www.youtube.com/watch?v=1ODVyWqW4ps

[Discipulus]

maher18 kaže:

jesam li?

pa nek bude zrno ludosti
u bivanju jednog uz drugo
makar na kilometre, kroz zidove
nečija tijela, zvuk i košulje

pristajem na tračak bezumlja
(nek i doktori za dušu imaju posla)
a kažu da si i poljubac poslao,
katapultiran na brzinu, s vrata,
dakako, brižn pritvorenih
ili mi se samo pričinilo u mojoj ludosti?
a možda su lagali?


predaleko, s druge srane vratnica
ostalo je tvoje tamno, teško tijelo
u gomili zadimljenih sardina
koje su glasno pljeskale repovima
u crnoj kutiji gdje si ostao zatvoren

da, zbiljam sam tako šašava
jer: nosila sam fotone tvojih očiju na svojima
i onda ih ugasila koracima
samo okret, preko ramena, ruka u zraku
i vrata su se zatvorila

znam da sam brižno pozdravljena
lud ludom pri odlasku daje blagoslov
makar vrata bila i zatvorena
i sad reci da sam blesava
lunatik što vlastitom sjenom za leđima
maše samom sebi i šalje poljupce

ako hoćeš, može i tako:
luda sam i čekam.
pa što?


http://www.youtube.com/watch?v=1ODVyWqW4ps

nije loše! uopće nije loše!

[Discipulus]

borky kaže:

Ne ćemo se lagat, (bar ne odmah s pika) svi mi, mislim na one, koji nešto pišu, (pa, i oni koji ne pišu), svi mi volimo da susjedu krava crkne, a, našoj ni djavo, da smo u nečemu uspješniji, da ne kažem bolji, a, mogao bi komotno.
Pratim ovo pisanje, pratim pisca, pratim ove što ga prate, najprije sam, onako, ne baš previše zainteresirano, škiljio jednim okom, ovamo prijeko, nekako sam se nadao da će krava crknuti, Bog te tvoj ... a, ona iz dana u dan sve bolja, i bolja.
Sada gledam sa oba oka, zapravo pomno pratim.
Da se razumijemo, nije ovo neka sitna ljudska zloba, ovo je više, recimo, neka neutaživa ljudska zavist, ali, kad sve to, kao iracionalno, odgurnem u stranu, bez daljnjega priznajem da me ove vrhunske pjesme, koje idu nekim svojim, za mene nenaviknutim, nadahnutim putem, vrhunski zabavljaju. Uz čestitku autoru i jedno veliko, Hvala na pjesmama.

borky, kolega dragi, uz ovu tvoju iskrenu ispovijed (samo za te) - ponavljam moj sonet:


PJESNIČKA LJUBOMORA

Od tvoje sjajne pjesme ja ne znam ništa slađe
I dok joj verse gutam - u sedmom nebu ja sam!
No te su pjesme rijetke i jedva da ih nađem
I gotovo da na njih tek slučajno nabasam!

I dok ti čitam pjesmu, što stihom me zavede
(Njen tamni timbar, metar... pa savršena rima!),
Dok sikćem ljubomorno i jetrica si jedem,
Na ulici je spazim gdje njiše bokovima.

I sa mnom se odjednom tad nešto čudno desi:
Ne mogu reći zašto, ja počnem lučit slinu!
I opet ne znam zašto, ja mojoj žučnoj kesi
Na uho šapnem tiho: sad kuhaj kiselinu!

Kad pjesma prođe mimo, iz haustora skočim
I žučnom kiselinom... ja zalijem joj oči.

[Emericzy]

borky kaže:

ove vrhunske pjesme, koje idu nekim svojim, za mene nenaviknutim, nadahnutim putem, vrhunski zabavljaju. Uz čestitku autoru i jedno veliko, Hvala na pjesmama.

Potpisujem!

[Discipulus]

Emericzy kaže:

Potpisujem!

Aferim!

[Discipulus]

Donju pjesmu sam nedavno objavio na topicu „Neodlučna Justina“, gdje je od jedne šarmantne gošće dobila sarkastičan epitet „cajke“.
Ovom objavom ponovo riskiram isti epitet, ne samo riskiram nego ga zazivam, mah!
Čak sam dodao još jednu strofu, zadnju, srcedrapateljnu, poslije koje mi dođe da vrisnem: gde si, bre Rade, ostavi Arsena, zajebi Ines, odrecituj ovo u nekoj boljoj birtiji, razbij flašu, raskrvari ruke… pa onda idi na Brijune odigrat tog jebenog kralja Leara!


RASPAŠOJ

(Dvojici dragih pjesnika: Dobriši Cesariću i Sergeju Jesenjinu)

Ti sjediš u vlaku. A ja sjedim prijeko.
Ja uporno gledam tvoje tijelo skladno.
- Dobro veče, miss! – gle, ja bih ti rek'o.
- Dobro veče! – ti bi... uzvratila hladno.

Oborene vjeđe... Urez dekoltea.
Kovrča na vratu... (tako neizbježna!).
Noge prekrižene... Culpa, culpa mea!
Chanel 5 u zraku... Tvoja koža nježna.

Na koljena padam. (Tako slatka sva si!)
Dižem oči k tebi prekrasnoj u plavom:
- Čežnjo moje biti, ti ne slutiš da si
Svoju svjetlost lila mojom davnom javom!

Koga ja to želim, kurvu ili vilu?
Ipak... ono prvo, a što da ti krijem!
Pa ako si nekom sjedila u krilu,
Ja ne pitam, dušo, na koljenu čijem.

Ti se malo nećkaš. (Imaš preporuke!)
Ne zanima mene historija tvoja!
Pusti, čiji zubi! Pusti, čije ruke!
Samo sjedi, dušo, na koljena moja!

Ne žali za bivšim. To ne služi ničem.
Svaka ljubav prošla tek je suha brojka!
Daj mi usne, grudi, da fijuknem bičem
Pa da njište konji... pa da juri trojka!

A na kraju puta, na izlazak spremni,
Kad naš vagon bude na peronu prist'o,
Zbogom zlatòkosi, dobacit ćeš meni.
Dosvidanja, draga, ja ću tebi isto.

Tako ćemo, dušo, kad nas prođe nagon,
Bez imalo strasti, bez riječi, bez slova
Nosit' svoja srca kao prazan vagon,
U maglama mraznim, blizu Astapova.

Sjeti me se, ipak (dok te korzet muči),
Dok nabrekloj dojci raskopčavaš puce,
A ja ću se tebe u kavanskoj tuči,
Kada finski nož mi zarinu u srce.

[Discipulus]

KAPITALAC

u šumi u samrtnoj tišini
pade
list

na grani osta svježi ožiljak

u šumi u samrtnoj tišini
pade
rog

na čelu kapitalca osta svježa rana

preostali rog nehotice pretegne vagu
i sva se šuma nagne
na tu stranu

jelen se od toga zanese udesno i posrne

u granama jasena jesen se nasmija
i brzo lice zakloni lišćem
da se ne primijeti

od toga
suho se lišće ospe u slapu
i pokaza prelijepo lice zrele djevojke

to sam i mislio reče jelen kapitalac
i snažnim mlazom sjemena obilježi teritorij