Pjesnik u pokušaju

[Winston Smith]

Gdje je moje na Zemlji mjesto?
Sebe zbunjen pitah često.
Šta li moje bistvo znači?
Sreću da li ću ikada naći?!

I sutra ću isto pitanje pitat',
možda opet, zbunjen skitat.
I nikad taj odgovor naći,
šta moj život na Zemlji znači?!

Želim kritike, želim savjete, želim da mi pomognete da se usavršim!

[Winston Smith]

Kazaljke na satu

Tika-taka! Tika-taka!
Čuje se sekunda svaka.
I kazaljke su sada bliže,
sad će ponoć, evo stiže.

Tika-taka! Tika-taka!
Evo sad će da se spoje.
U tišini sobnog mraka,
novi dan, da nam skroje.

Tika-taka! Tika-taka!
Sve to oči moje prate.
Tika-taka! Tika-taka!
Željne sna u kasne sate.

[Winston Smith]

Mrtvi ne ljube više

U njihovim tijelima života nema.
I nikoga više ne mogu da gube.
Društvo im pravi tama nijema.
Mrtvi nikoga više ne ljube.

Sad se za svoje greške kaju.
Al' kasno je kajati se sada.
To oni možda još ne znaju,
a shvatit će kad tada.

Mrtvi ne ljube više...

[Winston Smith]

Jedna pjesma

Jedna pjesma se mota po glavi,
i traži da se na papir stavi.
Želi pjesma da pređe u slova,
pa da postane balada nova.

A pjesnik strašnu muku muči.
Ne zna kako da je sroči.
Koji oblik da joj dadne,
prije nego na hartiju padne?

I kad je odluka teška pala,
pjesnička ruka na pos'o se dala.
Stih za stihom ispuni bjelinu,
i pjesma dobi svoju cjelinu.

[Neomeđena točka]

Koturaljke su na satu

Mali morski pas
Ostao bez cipela
I sad nosi lažne noge
koturaljkaša

Sati prolaze
U bezdanu bunara
Gdje utopila se mačka
Udovica sviju sati

I vi vičete
Za pouzdanim zbjegom
Među morima
Mjesečara
Gdje srećemo milijone Vas
Nesuspreglih odraza vlastitih zrcala

Kolko kume ima sati

[boljšoj]

Daj prestani pokušavat vidiš da ti nejde. Ovakve gluposti več dugo nisam pročito.

[Winston Smith]

Onda i nemoj. Lijepo zaobiđi ovu temu i doviđenja .

[M. Mersault]

Mrzim kritizirati pjesme u rimi, jer metrika sve komplicira i neda mi se obraćati pažnju još i na to. Komentari su u plavom.

Winston Smith kaže:

Gdje je moje na Zemlji mjesto Ovo inverzija mi ovako nikako ne funkcionira. Fale mi zarez ili još bolje izbrisati: "na Zemlji". "Gdje je moje mjesto?" je izravnije, bez nepotrebnog ukrašavanja.
Sebe zbunjen pitah često. zbunjen je suvišan, jasno je iz konteksta. Ima li u ovom stihu neka nova informacija koja ne postoji u prvom
Šta li moje bistvo znači? Ne donosiš nikakvu novu informaciju u odnosu na prvi stih
Sreću da li ću ikada naći?! Očito. Klišej. Nema nikakvu snagu.

I sutra ću isto pitanje pitat',
možda opet, zbunjen skitat. Prva slika u pjesmi, šteta što je klišej
I nikad taj odgovor naći,
šta moj život na Zemlji znači?! ponovo je na zemlji suvišno. Ne volim paziti na metriku, ali na prvu bih rekao da ovdje ne funkcionira.

Oprosti mi, ako ću sada zvučati grub, ali rekao bih da je ovo odličan primjer kako ne pisati poeziju. Puno govoriš, a malo pokazuješ. Gdje su slike? Gdje su metafore? Usporedbe? Odabrao si gadnu temu za pisanje, a onda se još služiš klišejima.

Postoje dobre vježbe za pisanje poezije, jedna moja omiljena je, pisanje ljubavne pjesme bez korištenja sljedećih riječi: ljubav, srce, duša, duh, oči, kosa, grudi, patnja, bol, sreća, uzbuđenje itd. Ideja je da korištenjem metafora (i drugih stilskih figura) nađeš novi, svježi način za opisati ljubav.

Također ako baš inzistiraš na korištenju rime, prouči recimo Cesarićevu Jesen: http://cuspajz.com/tekstovi-pjesama/...ric/jesen.html. Pogledaj kako u svakoj strofi stvara bar jednu sliku (rode koje lete, lišće na putu, medvjed koji spava itd.). Također rima mu dolazi poprilično prirodno, bez nekih velikih inverzija.

Isto tako, svakome tko se kreće baviti poezijom, preporučio bih da prouči Ezru Pounda (i pokret imagizam), za kojeg kažu da je najbolji pjesnik 20. stoljeća na engleskom jeziku.

Sretno!

[ptica dronta]

A za pokoru da Mora triputdnevno služit kod Tom Tom Odell - Real Love radi sporadičnoG kurvanja kave.

Eto.

[Winston Smith]

@ M. Mersault

Hvala mnogo na komentaru . Sigurno ću primijeniti ove savjete koje si mi dao .

[Winston Smith]

Zavičaj

Tamo gdje su rodne njive,
i gdje ljudi vrijedno rade,
tu ti moja braća žive,
oru, žanju i sade.

Tamo gdje su bistre vode,
gdje se konji, krave poje.
Misli moje tu me vode,
tu su sestre drage moje.

Tamo gdje su brda i planine,
gdje su džamije i crkve.
Tu su groblja iz davnine,
za praoce moje mrtve.

Tamo gdje su roditelji,
tu je zaklon od svih zala,
tamo su i prijatelji,
a i moja ljubav mala.

Kakva je ova pjesma?

[Da Kang]

"Sve brani pjesnicima da budu osrednji: i bogovi, i ljudi, pa čak i stupovi na kojima se oglašavaju njihova djela", Horacije, Ars Poetica

"Nitko nije više samouvjeren nego loš pjesnik", Marcijal

[Winston Smith]

Oh hvala, hvala . Al' ja pišem dalje !

[Neomeđena točka]

Winston Smith kaže:

Kakva je ova pjesma?

Ovo je pjesma o prizivanju duhova. Izgleda da se baviš okultizmom. Sumnjiv si mi jako, iako se praviš bezopasan.

[Antidata Neopod]

Prozoma se filozofija covjeka...Unatoc tome,postoji smisao u svemu.

[Winston Smith]

Antidata Neopod kaže:

Prozoma se filozofija covjeka...Unatoc tome,postoji smisao u svemu.

Hvala, hvala .

[FeetF1]

Meni se najviše sviđa ova:

Winston Smith kaže:

Mrtvi ne ljube više

Jedino bih možda trebalo izvršiti sitne stilističke zahvate ovdje:

Sad se za svoje greške kaju.
Al' kasno je kajati se sada.
To oni možda još ne znaju,
a shvatit će kad tada.

Koliko god se pokušalo to 'prikriti', sad i sada, su jedna te ista riječ, samo što prva ima jedan slog a druga dva.
Znači, iz prvog stiha izbacio bih 'sada' a ostavio bih u drugom stihu - uz malu promjenu.

Mislim da izraz 'kad-tada' zvuči neobično, tj. smatram da bi trebalo biti: kad-tad (tako se i govori) - pa onda i u drugom stihu staviti sad (umjesto sada) - kako bi rima ostala.

[FeetF1]

M. Mersault kaže:

Postoje dobre vježbe za pisanje poezije, jedna moja omiljena je, pisanje ljubavne pjesme bez korištenja sljedećih riječi: ljubav, srce, duša, duh, oči, kosa, grudi, patnja, bol, sreća, uzbuđenje itd. Ideja je da korištenjem metafora (i drugih stilskih figura) nađeš novi, svježi način za opisati ljubav.

Složio bih se s ovim savjetom. Neke riječi se prekomjerno koriste pa postaje klišeizirane, nije uzbudljivo kad ih čitaš - jer si ih već mnogobrojno puta prije toga čuo.

Pada mi na pamet jedan stih iz pjesme R. E. M.-a (At My Most Beautiful) a ide ovako:

I count your eyelashes secretly.
with every one, whisper I love you.

Znači, on kaže u pjesmi da svojoj voljenoj poskrivećki broji trepavice kad ona spava. Svakako, to zvuči neobično!
Kad sam dalje istraživao pozadinu tu pjesme, nabasao sam na intervju gdje M. Stipe (autor teksta i pjevač benda) kaže da je razmišljao otprilike ovako:
'Što reći novoga u ljubavnoj pjesmi kad je sve već rečeno? Onda mi je na pamet palo da stavim taj stih o trepavicama - e, to još nitko nije upotrijebio, barem ne na taj način.'

Također ako baš inzistiraš na korištenju rime, prouči recimo Cesarićevu Jesen: http://cuspajz.com/tekstovi-pjesama/...ric/jesen.html. Pogledaj kako u svakoj strofi stvara bar jednu sliku (rode koje lete, lišće na putu, medvjed koji spava itd.). Također rima mu dolazi poprilično prirodno, bez nekih velikih inverzija.

Meni se sviđa Cesarićeva 'Jesenje jutro', baš zato jer je pisana slobodnim stihom, a rime gotovo da i nema (osim jedne, a i ona djeluje kao da je ubačena slučajno).
A pjesma je svakako predivna minijatura o jeseni:

http://www.liberley.it/texte/c/cesaric1.htm

[FeetF1]

Winston Smith kaže:

Zavičaj

Kakva je ova pjesma?

Svakog pjesnika nadahnjuje njegov zavičaj (i ljudi s kojima je povezan). Pjesma je - vjerujem - pisana s mnogo žara.
Prve dvije strofe opisuju seosku idilu, ali na mene nisu imale neki snažniji dojam.

Ovo što sam istaknuo, to je (po meni) najsnažniji stih u pjesmi - i pored njega ostalo djeluje obično i blijedo (npr. 'ljubav moja mala') - jednostavno, ostali stihovi nemaju snagu tog jednog.

Tamo gdje su roditelji,
tu je zaklon od svih zala,
tamo su i prijatelji,
a i moja ljubav mala.

Ovo mi se sviđa - to je najsnažnija kitica:

Tamo gdje su brda i planine,
gdje su džamije i crkve.
Tu su groblja iz davnine,
za praoce moje mrtve.

'Džamije i crkve' su vrlo lijepa slika tvoje domovine (Bosne).
'Groblja iz davnine' je također sjajan izraz i zvuči jako pjesnički.

Mislim da bi čak zadnja kitica mogla stajati kao zasebna mini-pjesma:

Brda i planine.
Džamije i crkve.
Groblja iz davnine,
Svijeća za praoce moje mrtve.

Možda bi mogao dopuniti te stihove - uz 'brda' i 'planine' dodaš epitete (npr. kakva su brda i planine u tvom kraju? Visoka, zelena, pitoma, gorda, zagonetna...?)
Također, uz 'džamije' i 'crkve' dodaš još koji epitet (ukrasni pridjev). I imaš gotovu minijaturu.

[FeetF1]

M. Mersault kaže:

Također ako baš inzistiraš na korištenju rime, prouči recimo Cesarićevu Jesen: http://cuspajz.com/tekstovi-pjesama/...ric/jesen.html. Pogledaj kako u svakoj strofi stvara bar jednu sliku (rode koje lete, lišće na putu, medvjed koji spava itd.). Također rima mu dolazi poprilično prirodno, bez nekih velikih inverzija.

Cesarić je meni jedan od najomiljenijih pjesnika i gotovo je uvijek pisao vezanim (rimovanim) stihom.

No, uzmimo za primjer ovo. Kakva je pjesma 'Tiho, o tiho govori mi jesen'? Pa, pisana je vezanim stihom, jel.
Da, osim što je prvi stih nerimovan, dok svi ostali jesu - samo što je ta pjesma jako lijepa, pa nitko ne primijećuje jedan nerimovani stih na početku.

Što se metra (i rime) tiče, ajde uzmimo za primjer Cesarićevu općepoznatu 'Voćku poslije kiše.'

Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.

Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, jadno, malo drvo.


http://www.goodreads.com/quotes/526704-gle-malu-vo-ku-poslije-ki-e-puna-je-kapi-pa-ih

Isto vezani stih - u svakoj je kitici stih od devet slogova: (Gle ma/lu voć/ku posl(i)/je ki/še=9).

No, kako bi održao isti broj slogova, Cesarić radi neke 'kompromise' ovdje.

Npr. usporedite rimu obasjana / grana. Jest rima - ali nije baš 'glatka'. Naime, u prvoj riječi je naglasak na prvom vokalu - i riječ je četverosložna - dok je u drugoj naglasak na prvom slogu - ali riječ je dvosložna, pa sve to skupa ne zvuči savršeno.
(Idealno bi bilo da se rimuju riječi s istim brojem slogova i istog naglaska.)

Ista je stvar i s rimom u skrije / čarolije (prva je dvosložna, druga je četverosložna).
(Naravno da mu je bolja rima prvo / drvo gdje je r nosilac naglaska - ili kiše / njiše.)

To se još naziva nečisti srok ili rima - rime impure (pojava kad se ne podudaraju svi suglasnici ili naglasci).

Znači, unatoč prividnoj savršenosti, i kod Cesarića ima ponegdje nekih nesavršenosti.
(Samo što se to ne spominje u školama ili na fakultetima kad se uči o našim pjesnicima.)

Ovo sam spomenuo kako forumaši koji se javljaju sa svojim pjesmama ovdje ne bi pomislili kako je Cesarić čisto savršenstvo.
Naravno, nemoguće je napisati pjesmu 'a la Cesarić', to bi u najmanju roku zvučalo kao loša kopija ili plagijat.
Pročitaš njegove pjesme, kažeš: okej, lijepe su - i dalje kreneš svojim (pjesničkim) putem...