Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 09.05.2016., 22:39   #1
Nova tema

Osobu koju tek upoznajem najlakše definiram kroz tri jednostavna pitanja. Mislim da time sasvim dovoljno mogu proniknuti u duh osobe koju upoznajem, tako se pokazalo u praksi. Ne smatram se psihologom, no tvrdim da sam pročitao knjiga iz psihologije barem za tri fakulteta. Čitam otkad znam za sebe, čitanje je moja najveća strast i ljubav a knjiga moj najbolji prijatelj kroz život. Ne postoji pokretačka sila koja čovjeka toliko motivira kao što je entuzijazam, kada čovjek nešto voli. Ja volim psihologiju i iščitavam je barem dvadeset godina. Uzevši u obzir da čitam minimalno knjigu tjedno, to bi ispalo tisuću knjiga u 20 god. No, neću reći da sam pročitao toliko knjiga, neću reći ni pola od toga, ali reći ću da sam pročitao barem 250 knjiga iz psihologije. I to ne američko populističko smeće tipa „ imajte čak noris samopouzdanje za tj dana“ nego čitam knjige koje su studijski predmeti na faksu, knjige koje su pisali renomirani i priznati domaći i svjetski znanstvenici. Uzev u obzir da cjelokupni studij psihologije može obuhvatiti svega stotinjak knjiga, dajem si za pravo da mogu sasvim solidno proniknuti u čovjekov duh kroz tri jednostavna pitanja: zanima me koju osoba muziku sluša, kakvi su joj stavovi po pitanju religije i što misli o istospolnim zajednicama. Djeluje banalno, ali dubljim promišljanjem, može se puno toga proniknuti. Ovo pišem potaknut time što sam nedavno upoznao curu sa kojom sam se sprijateljio, čak je i pozvao k sebi u goste a tek naknadno ustanovio da sluša Žaka, Rozgu i Tompsona. Mislite da sam površan jer čovjeka osuđujem zbog muzike koju sluša ? Onda pročitajte kakav je moj tok misli: prvo i osnovno, pobornik sam Gardnerove teorije po kojoj ima 7 vrsta inteligencije, jedna od njih je glazbena. Pošto je meni glazbena inteligencija iznimno važna, tako mi je važno da i osoba sa kojom ću provoditi vrijeme ima barem sličnu navedenu inteligenciju. Drugo, mislim da je slušanje takve glazbe, poput Rozge, intelektualni nivo ranih srednjoškolaca. Dakle, prvi i drugi razred, u trećem i četvrtom bih od djece očekivao da već imaju izgrađen identitet, barem u začecima, identitet koji bi nadišao intelektualni nivo slušanja pop poskočica proizašlih iz Huljićevskog pera lakih nota. Treće, osoba koja sluša Tompsona, pretpostavljam da je proustaški orijentirana. Jer u suprotnom, ako se osoba nadahnjuje slušanjem sweet metal tekstova sa proustaškim tekstovljem, opet se vraćamo na intelektualni nivo ranih srednjoškolaca i traženju identiteta. Dakle, nikakve kvalitete u muzici Marka Perkovića Tompsona ne nalazim koja bi bila vrijedna pažnje i slušanja. Time predmnijevam da osoba navedenog sluša zbog nacionalnih/vjerskih/ideoloških uvjerenja, što opet otvara pandorinu kutiju mogućnosti. No dotaknut ću jedno, a to je da je osoba koja simpatizira ustaštvo jednostavno neobrazovana. Studirao sam povijest, pročitao suprotne strane i sredinu, pronašao istinu između redaka desetaka knjiga o istoj materiji. Niti u jednoj studiji i niti na koji način, ma kako se god trudio, nisam uspio opravdati ustaštvo. Dakle, ustaštvo može simpatizirati samo neobrazovana osoba. Pitanje religije i definiranje osobu kroz istu je priča koja će uslijediti...kad mi se bude dalo. Dosta pisanja za večeras, teško je dugo odolijeti Dickensu

PS - nedavno sam pročitao Jane Eyre, reći ću samo da sam dva puta plakao prilikom čitanja. Nuff said !

Pozz
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.05.2016., 22:52   #2
love missile f1-11

Žene su moja karma, shvatio sam to već. Ja ih ne tražim no one nekako same nađu put do mene. Ljudi me ne shvaćaju ozbiljno, naravno, misle da pretjerujem. No to je uistinu tako, koliko god se trudio ljudima objasniti da sam savršeno sretan solo, oni misle da lažem. Otkad znam za sebe trčim za suknjama, zaslužujem malo odmora. Zaista mi treba. Moram neko vrijeme biti solo. Shvatio sam da sam ušao u novu fazu života – budizam. Prva faza mog života bijaše Alan Ford, druga Pythoni a treća Seinfeld. Sa ponosom mogu konstatirati da sam prešao u sljedeću, višu fazu. I to ponajvećma stoga što sam prestao piti alkohol, jesti smeće, i općenito, unositi bilo kakve kemikalije u organizam. Samo priroda. Alkohol je agresija, trava je ljubav i pozitiva. No, svijet je takav da potiče agresiju a zabranjuje ljubav. Tako su kockice sada posložene. Ali nema veze, ne opterećujem se nimalo, tisućama karmičkih reinkarnacija doći ću do do svjetla. Ako si okrenut u pravome smjeru, samo moraš nastaviti hodati. No, zastranio sam. Karma žene – slijedi: bijah nedavno u toplizzama na 3 tjedna. Prvi tjedan sam prošao lišo ( tal. liscio - slobodno ) ali zato je u drugom tjednu došlo par cura. Došle su u utorak, od srijede mi nisu prestajale kucati, svaki dan više puta, sve do mog odlaska. I koliko ih god molio da to ne čine, bile su uporne. Jedna se posebice isticala, sva se unezvjerila otkad me vidjela. Zaljubljena a da toga nije ni svjesna, od samog početka traži u meni nešto što bi mogla mrziti i ne uspijeva to pronaći. To je još više ljuti pa mi podmeće klipove, plasira niske optužbe samo kako bi pokrenula loše glasine. Danas, prilikom razgovora, priupitao sam je dali je svjesna da je zaljubljena u mene ? Okolišala je, baš kao i trenutak prije kada sam je upitao dali voli muža. Ja znam da bih se u nju zaljubio beskrajnom lakoćom. Kao Platonist, vidim da eida moje ljubavi stanuje u njoj. Jeo bih joj iz ruke za 2 mjeseca, skidao zvijezde, ljubio tlo pod nogama. Sve sam joj to već bio rekao u facu, pred svima, no mislili su da se šalim. Prednost toga što si šaljivdžija, poput mene, je to što često možeš iskreno reći što misliš a ljudi te ne shvaćaju ozbiljno, misle da se šališ. Ne razumijem kako se uvijek zaljubljujem u totalno pogrešne ljude ? Imam više prijateljica koje bi mi savršeno pasale kao družice ali vraga, nema kemije ! U toplicama sretnem curu u koju sam zaljubljen od prvoga dana otkad sam je ugledao, iako svjestan da smo karakterno miljama daleko. Ona slatka, mala lutkica, taman dovoljno mlađa da joj budem mentor i isprofiliram je. Nije, nažalost, obrazovana, no krasi je veseo i vedar duh, kao i nadasve dobra duša. Još kad tome pridodam afroditsko tijelo i savršeno profilirane crte lica, kao da ju je crtao sam veliki Leonardo. Što sam drugo mogao nego krenuti kao divlja zvijer kada spazi lovinu? Kao kada se na monitoru nekog F-16 aviona, prilikom potjere ukriže nišani: target locked !!! Moj mozak nadalje funkcionira samo u tom smjeru da nju zadivi, da je osvoji. To je strašno. I ja sam toga svijestan, pobogu, osvijestio sam toliko toga upornom dugogodišnjom meditacijom, no bespomoćan sam protiv prirode. Nagon lovca je jači. Bez razmišljanja krećem, zalijećem se do one točke kada spoznajem da je zauzeta. Tu stajem i spuštam gard zauvijek. Ta je priča za mene gotova. Nikada nebih prešao tu granicu. Učinio nekome ono što nebih volio da netko meni. I to sam joj objasnio večeras, i zamolio je da odjebe, naravno, pristojno. Otkad sam progledao srcem, umjesto očima, puno bolje vidim. Kako je to rekao Saint Exupery u Malome princu: samo srce dobro vidi, očima je ono bitno nevidljivo. Oči vide samo ono materijalno. Ne znam, možda čovjek treba biti smrtno bolestan da bi znao cijeniti neke stvari. Više cijenim poštena i dobra smetlara nego najbogatijeg pohlepnog prokletnika koji čini zlo a kojeg društvo još i cijeni i izdiže kao elitu. Kakvo je to licemjerno društvo, to se pitam ? Gdje mi to, jebote, živimo ? No da, žene. I ništa, ta lijepa mi se sviđa ful ali je oženjena i zato sam je odjebao. Nisam se javljao mjesec dana kad evo ti nje. Nešto da me priupita. I ništa, ja to fino i hladno odradim i ne javljam se i dalje. Par dana kasnije eto nje opet. I tako tome unedogled. I ništa, pukao mi je film pa sam je otpilio sa dvije kratke poruke. Kasnije mi je bilo žao što sam ispao grub pa sam je nazvao. Nije se javljala. Naravno, ljuta je. Prešao sam granicu. Samo je to čekala. Možda sam tu trebao stati ? Pustiti je u toj ljutnji, boli me kurac... Tako sam samo razmišljao, naravno, a ni to nije lijepo. Poslao sam joj sms, jer me na vajberu i vocapu blokala, bože moj. Pročitala je poruku, znam. A lijepo sam je sročio, njoj onako nenačitanoj, upravo tako da nije mogla ne oprostiti. Nazvala je malo kasnije, pričali smo sat i pol u komadu. U jednom sam se trenutku nasmijao kad me propitkivala sa nevjericom u tvrdnji da ne želim imati curu. Upitala me zašto ? Rekoh joj: da ne moram pričati svaki dan sat vremena na telefon. Radije čitam knjige. Ima tako puno lijepih knjiga. Pokušao sam joj to objasniti, da ništa čovjeka ne obogaćuje kao dobra knjiga a ništa čovjeka ne pasivizira i otupljuje poput televizije. I to je sva razlika između mene i nje. Jednako smo inteligentni no ja sam mudriji. Mudrost se može naučiti čitanjem. Sa puno čitanja. Općenito mi se neda više slušati gluposti. Radije doma piljim u zid nego da mi netko puni glavu glupostima. Probrao sam društvo samo na ono koje štuje i prakticira čistu zezanciju i druženje. Imam svoj klub, družimo se bar jednom tjedno, igramo stolni, biljar, pingać, šah, pikado, sve vesela i pozitivna ekipa. Par pivica i koja pljugica, ništa strašno. Pregršt smijeha i novih fora svaki puta. To cijenim. Kad me netko nasmije. Najčešće sam ja taj koji namijava pa valjda zato toliko to cijenim. Da završim sa prvom curom, jer ima i druga. Morao sam se derati na mob da me više ne zove. Naravno, u pristojnoj maniri. Mislim da je shvatila ovaj put. Nadam se. Jer, oženjena je već 13 god i nezadovoljna brakom. No to nije moj problem. Niti želim da bude. Zato je odlična opcija kada možeš blokirati mob. Na miuiu sam godinama. Kombinacija androida i ajosa. Najbolja platforma, definitivno. Cura broj 1 – blokada forever. Druge godine moram u druge toplice zbog nje, kvragu. A u ovima mi se baš svidjelo.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2016., 10:49   #3
love missile f1-22

Druga cura je došla u naletu sa prvom. Prvo je vrijeme bila neprimjetna, čak sam mislio da je oženjena sa likom bez nogu kojem je gurala kolica. Boluje od multiple, kao i ja, kao i prva cura o kojoj sam pisao, no dosta teško hoda. U jednom trenutku, a to se desilo nakon što smo se već par dana poznavali, zamolila me da joj pomognem pri hodu i odbacila štap. Kad je stavila ruku u moju, digao mi se kao ne pamtim kada. I od tada, od tog prvog držanja za ruku, kao da me grom strefio u hlače. Šetali smo sljedećih dana, meni se neprestance dizao, morao sam nositi rifle i šetati sa rukom u džepu. Bilo je i neugodnih situacija. Nije da se hvalim obdarenošću, jer to nije slučaj, nego erekcija zna biti dosta neugodna u nekim situacijama. Muška populacija svakako zna o čemu pišem. Posljednje smo večeri izašli na ples. Otplesao sam sa njom jednu pjesmu, u Exploited majici sa nacrtanom iskeženom lubanjom na kojoj se kočoperi narančasti čiroki,riflama i adidas patikama. Ljudi oko mene bili su u odijelima ili bar svojoj najboljoj robi. Što ja mogu kad mi je to najdraža odjeća ? Rifle imaju 13 godina, kupio sam ih u Poreču sa american karticom, mali koji danas jebe bio je još u kolicima, točno se sjećam kako sam ga gurao duž rive dok je tadašnja supruga zvjerala po dućanima, naoružana mojom novom karticom. Tada sam radio na platformi i imao dobru plaću, limit na kartici bio je 50 tisuća kuna. Bivša supruga nije mogla mirno spavati otkasko je kartica došla u kuću. Kao da ju je hipnotizirala i pozivala na trošenje. Ni ja nisam mogao odolijeti, ali niti si ne zamjeram. Imao sam 25 godina a zarađivao 25 tisuća kn. Zar je uopće realno očekivati ozbiljnost pri trošenju ? Čemu ? Sjećam se da sam propeglao skuter od 15 soma kn na tu karticu, mrtav hladan. Žena u dućanu nije mogla vjerovati.Uglavnom, upravo me bivša žena ponukala da kupim svoje najbolje hlače. Kako sam se samo dičio i ogledao usred dućana, pronašavši komad odjeće koji savršeno pristaje mojim potrebama i čak ih nadmašuje? Osjećaj kad sam prvi put obukao te rifle bijaše kao da sam se nakon godina izbivanja, promrzao i mokar napokon vratio kući, utoplio se te u pidžami stropoštao na kauč. Na malenom stoliću bili su posluženi čaj i tople štrudle iz kojih se pušilo i širio miomiris jabuke i cimeta uz tek prizvuk korice limuna. Te rifle imaju svoju priču, no to bi se oteglo. Skratit ću i iznijeti samo ironiju: hlače koje mi je kupila bivša žena, donijele su mi mnoštvo drugih žena. Jer u tim se hlačama najbolje osjećam i dobro sam sebi izgledam. A kada je tome slučaj, kada je čovjek sam sebi lijep, onda tako zrači i vani. Nitko sretniji od mene sa novim riflama! Kaoi da su mi salivene, kao da su moja koža. Nedavno sam zubarici na stolu, dok mi je isprobavala otisak nakon turpijanja plombe izjavio da je njen rad bolji nego original. Počastila me prijekornim pogledom. Pokušao sam popraviti ispričavajućim osmijehom ali mislim da mi je ipak zamjerila. Savršene rifle posjedujem dugi niz godina, krpao sam ih više puta, no pribojavam se da će odustati od namjere da me služe. Majicu Exploited sam kupio na bajkerima prije 4-5 godina, dok sam još bio sa Suzi. Slučajno sam naletio na tu majicu, bila je zadnja na štandu a koštala nevjerovatnih 50 kuna. Nisam mogao vjerovati ! Par mjeseci ranije kupio sam preko neta sličnu majicu za tri puta veću lovu a bila je lošija od ove sa bajkera. Majica je toliko dobra da mi je jednom prilikom frend nudio 500 kn za nju. Ta mi je majica pribavila puno poznanstava. U nedjelju ujutro ustao sam prije 7, popio smoothie od jabuke i jagode te sjeo na biciklu i provozao se gradom. Volim mirnoću nedjeljnog jutra, osjećaj dana koji se tek budi, sa svim svojim mogućnostima. Tog sam jutra pio zeleni čaj na forumu, bilo je rano čak i za golubove koji su dogegali, nakon što su dugo vremena sneno promatrali kako mrvim kruh. Ubrzo je do mene sjeo čovjek i upitao me dali uistinu slušam Exploited. Nedugo nakon toga sprijateljili smo se. Vjerujem da ćemo se i naći na cugi jednom. To je samo jedan slučaj, a bilo je toga kudikamo više. Te večeri, u plesnoj dvorani hotela u toplicama, postojali smo samo nas dvoje. Plesali smo nasred podija, sretno i bezbrižno, neopterećeni prošlošću i budućnošću. Mislim da taj osjećaj blaženstva neću dugo zaboraviti. Te večeri, a bijaše to večer uoči mog sutrašnjeg odlaska, dok smo se vozili u liftu, ponudio sam joj da prespava kod mene. Zaista nisam želio samo sex, iako vjerujem da bi se naposlijetku desio. No, te večeri, želio sam samo malo nježnosti, topline i ljudskog dodira. Želio sam je masirati, ljubiti, grliti, maziti je i paziti cijelu noć. Brinuti se o njoj i spunati ( spooning – žlica položaj ) je do jutra. Želio sam da budemo sretni zajedno, te jedne večeri. Nitko nije morao nikada saznati. I ona i ja smo slobodni, razumni i odrasli ljudi. Nema prepreka osim predrasuda. Odbila me. Rekao sam joj da će jedne večeri, kada bude starica, razmišljati o ovoj večeri i kajati se što nije iskoristila priliku, taj životni trenutak, tu energiju momenta, ukrštanje kolosijeka i pravaca, svemira i bespuća. Još tada u liftu, znala je da govorim istinu, vidio sam joj to u očima. Priznala mi je to tek kasnije. Ali kasnije je bilo gotovo. To je bio taj trenutak, te večeri. Idućeg me dana zvala da je masiram ali, naravno, nisam mogao. Otišao sam kod nje u sobu i rekao joj samo da sam zaista mislio ono što sam joj rekao. Kunem se da mi cilj nije bio uvući joj se u gaćice. Solo sam već 2 godine, trebalo mi je samo malo nježnosti i ljudske topline, ništa više. Davno sam nadišao materijalno, bez lažne skromnosti. Budisti dijele početnike, a tako se općenito može podijeliti ljudski rod, na materijalne, psihičke i energetske tipove ljudi. Naravno da se može napredovati iz jednog u drugi tip, no to treba osvijestiti, truditi se, raditi uporno i uporno. Trud se svakako isplati. Toliko da tvrdim da je meditacija najbolje što sam ikada napravio u životu, poslije djece. Materijalno je odavno iza mene, što ću dokazati i sljedećim primjerom: nedavno je frendica/bivša cura bila kod mene. Prespavala je jednu noć, nacugali smo se te večeri, za mene koji ne pijem tri piva je puno. U 3 i pol ujutro sam je, onako mamuran, upitao dali želi laganu masažu na krevetu ? Prihvatila je sa oduševljenjem, ubrzo se otputila u sobu. Bio je bio polumrak, vidjelo se tek dovoljno da se nazru pokreti. Svirala je nježna, ambijentalna muzika, ona se bila razodjenula i sada ležala na trbuhu, golih leđa i plahte nehajno prebačene preko guzice na kojoj nije imala gaćice. Utrljao sam joj ulje te je lagano i sporo počeo masirati nježnim pokretima. Zastenjala je od užitka. Prvih sam par minuta bio koncentriran na pokrete a onda se zamislio. Ugledao sam njezino podatno, toplo tijelo kako se izvija od užitka pod mojim pokretima. To mi je bivša cura, nije da to nismo radili, pomislio sam i počeo mi se dizati ! Nasmijao sam se glasno našto se ona prenula. Umirio sam je šuškanjem i nastavio masirati, odagnavši erotske misli iz glave. Prethodno, te večeri, sjedili smo na terasi, pili paulaner i pjevali Galeba. Iznenadila me prekrasnom bojom glasa i umješnošću u pjevanju. Otkrila mi je da je nekad pjevala u zboru i da joj je pjevanje strast. Baš kao i meni, pomislio sam. Tjedan dana kasnije, njezin mi je glas još uvijek odzvanjao u uhu. Poslao sam joj poruku u Njemačku, gdje pokušava dobiti specijalizaciju, da mi mora ponovo doći pjevati Galeba. Odgovorila je da hoće rado, ali za svakog Galeba traži jednu onakvu masažu...

Zadnje uređivanje Da Kang : 11.05.2016. at 11:02.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.05.2016., 00:43   #4
Bijaše nedjelja, u zraku se osjećao posvemašnji mir što ga je topla svibanjska večer , potkrijepljena posljednjim zrakama užarena sunca, isijavala beskrajnom lakoćom. Lahor nosaše miris procvjetale bukve što se moćno razgranala sred dvorišta, kao da pokušava granama zaštititi zidove trošne kućice koju je natkrilila. Večer bijaše predivna. Čak i danas, četvrt stoljeća kasnije, živo se sjećam svakog pojedinog detalja te večeri. Šćućuren u kutu, tresao sam se od straha poput pokislog psa. Te sam večeri prvi put u životu pojmio značenje riječi strah. Majka je pospremala dok smo se brat i ja igrali. Otac je gledao televiziju, ispružen na kauču, a onda se u jednom trenutku počeo grčevito tresti cijelim tijelom. Na usta mu je izbila pjena a donja mu se vilica stala kočiti kao da će svakog časa puknuti. Bijaše u trenu mokar, a dobrzo je sa kauča pao na pod. Majka ga je pokušavala pridignuti svim silama, no otac bijaše u bunilu. Frfljao je nerazgovijetno, u očima sam mu vidio bolest. U deliriju je otumarao iz stana u hodnik, otvorio prozor kroz koji se u hipu nagnuo kao da će skočiti. Majka ga je nadljudskim naporom zadržala i oborila na tlo, gdje je ostao sve do dolaska hitne pomoći. Razmišljao sam o tom događaju kadli zazvoni poruka. Čitam poruku i ne vjerujem. Ona cura, dvije priče gore, cura broj jedan iz toplica. Neda joj vrag mira. Nisam je bio stavio na blokadu iz znatiželje. Zamolio sam je da se ne javlja, obećala je da neće. Za mene čovjek vrijedi koliko i njegova riječ. Prešla je granicu dobra ukusa i pala mi u očima. Shvaćam da nikad nebih mogao voljeti takvu osobu, tako nepomirljive razlike. Večerašnja je poruka bila prosvjetljenje. Krenuo sam dalje, ne spuštam se na nivo očijukanja sa udanom ženom. Rekao sam joj to ponovo, ona i dalje misli da želi prijateljstvo. Pokušao sam joj dati šansu pa sam je upitao dali je spremna priznati da joj se sviđam. Izjavila je da joj se ne sviđam. Jednostavno mi se neda gubiti vrijeme sa ljudima koji ne znaju što bi sami sa sobom. Pljujem na svu izvanjsku ljepotu ako je ne krasi plemenit duh. U ove cure ga nema, to sam posvjedočio večeras. Pokušao sam nemoguće i zamolio je mišljenje o ovoj pjesmi - ne sviđa joj se. A malo ih je bližih savršenstvu...
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2016., 10:37   #5
smećdamer

- ali, ne razumijem zašto sam čudak ? Zar samo zato što u dućanu ujutro kupujem voće, bademe i orahe umjesto parizera, tirolske ili smećdamera po 24,99/kg ? Što je tu toliko čudno ?
- oprosti, Gorane, samo stršiš među mnoštvom ljudi koji kupuju uvijek isto; krofne, nareske i slično. Malo ljudi tako doslijedno jede samo voće.
- hja, gospođo, bolest me tome primorala. Bolujem od multiple.
Gospođa je ustuknula, razjapila usta i razrogačila oči. U tom sam pogledu uvidio da je dobra žena. U njezinom je pogledu bilo istinske zabrinutosti i samilosti odjednom. Umirio sam je ubrzo.
- ali, gospođo, ne brinite. Ta je bolest najbolje što mi se u životu desilo. Dovela me u red i naučila puno toga. Osim toga, imam blaži oblik koji će, uz ispravan život, stagnirati...tako se do sada pokazalo. Vidite da niste niti primijetili, a koliko dolazim u Vaš dućan ? 6 – 7 godina ?
Gospođa za pultom sveudilj je tupo i preplašeno zurila u mene. Naučio sam gledati taj prvi pogled kod ljudi kao reakciju nakon što im saopćim da imam multiplu. Taj me prvi pogled, ta prva reakcija pokatkad razočara. Ima ljudi kojima smješak pobjegne na lice. Vidio sam taj smješak tako puno puta. To je refleksna reakcija koje čovjek nije svjestan, koju može vidjeti samo oko pažljiva, izvježbana promatrača. Ne donosim zaključke na osnovu toga, samo primjećujem. Gospođa je bila pre dobra srca da bih je dulje ostavljao u patnji.
- gospođo, ako mislite da će me malo šepanja pokolebati, grdno se varate. Možda i propadam fizički, ali duh mi nikada ništa neće slomiti. Možete me potući do koljena, ubiti svaki život u meni, ali duh mi ne možete slomiti. Ne možete me pobijediti, ni vi, ni itko drugi, pa tako ni bolest. Čak i ako danas doživim saobraćajku, ostanem paraliziranih ruku i nogu, ja ću biti sretan što još uvijek mogu gledati, mogu slušati, mogu govoriti... I uživati ću u tome i biti sretan. Zašto bih plakao zbog nečega što nemam ? Ja se radujem i uživam u onome što imam.

Zadnje uređivanje Da Kang : 15.05.2016. at 10:53.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.05.2016., 17:02   #6
Da enlightment

- nego, da te pitam, voliš svog muža ?
Dve sekunde tišine a zatim slijedi odgovor:
- pa...da.
- aha, ok. Dobro...
- volim ga, da.
Pokušavala je popraviti situaciju no znala je da sam u njenom odgovoru shvatio da ga ne voli. Nisam siguran da je uopće ikada voljela. Nisam je dovoljno dobro upoznao da bih mogao biti objektivan, no iz cjelokupnog njezinog ponašanja zaključio sam da nema bog zna kakvog životnog iskustva. Rekao bih da je odrasla u nekom mirnom kvartu u predgrađu, gledajući kroz stakla kako život prolazi vani, nemajući snage otvoriti prozor i udahnuti punim plućima. Sav onaj gore napisani tekst, gdje spominjem navedenu curu iz toplica, sav taj tekst je samo odraz mojeg odrastanja.Trebalo mi je vremena, ali shvatio sam. Priroda je osigurala svoje načine, kako ću poslije pokušati dokazati. Cura koju sam upoznao u toplicama, jedna je na sotinu. Da poredam stotinu cura na pozornicu, nepogrešivo bih među njima odabrao jednu za kojom mi posebno kuca srce. To je tako, to je prirodno i protiv toga se nema smisla boriti, kako sam shvatio. Iz onih priča gore se može iščitati borba, ali nakon toga je uslijedilo pomirenje. Dakle, shvatio sam da sam upoznao curu za kojom mi srce tuče. Ne shvaćam zašto jer je u potpunosti suprotnih karakternih osobina, ali pomirujem se sa time napokon. Uvidjevši da je oženjena, ne poduzimam ništa. Ničime, nikada, niti u jednom trenutku nisam dao ni najmanjeg povoda ili znaka da mi se sviđa. Trebalo mi je puno vremena da je izbacim iz glave nakon povratka iz toplica. Taman onaj dan kad sam pomislio da sam je malo izvjetrio iz glave, ona se javi. Umilno sam je otpravio no ona se nastavila redovito javljati. Napokon sam joj priznao da mi se sviđa i da joj ne mogu biti prijatelj. Zamolio sam je da se ne javlja jer me uznemirava. I opet se nastavila redovito javljati, u razmacima od 3-4 dana. Pokušao sam i preko toga prijeći, pokušati biti prijatelj a onda je sve kulminiralo sinoć. Znala je da dolazim u Zagreb 1.6. na koncert od Slayera, to sam još u toplicama rastrubio na sav glas. Ona je od svibnja do rujna na jednom od naših otoka, gdje sa suprugom ima trgovinu suvenirima. Na otoku inače provede cijelo ljeto, no baš 1.6. ima neka posla u Zagrebu, pa kad je već tamo, poziva me na opijanje. Doslovno tako, nije me niti na cugu pozvala, htjela je da se nađemo i nacugamo. Odbio sam, naravno, i to ju je povrijedilo. Vidjelo se to po reakciji nakon odbijanja. Previše je unijela sebe a da se nebi primijetilo. Ne mogu biti siguran, vjerovatno je to samo moja umišljotina, ali vjerujem da je namjerno organizirala svoj dolazak u Zagreb samo kako bi se našla sa mnom. Mislim da se čak htjela i potrošiti. Čak je niti ne krivim, no ja sam budist i držim do nekih moralnih vrijednosti, za razliku od nekih drugih religija. To sam joj i rekao, primjetio sam da je tu peče:
- umjesto što se moliš svaki dan, ponekad i više sati, radije to vrijeme utroši da zaista nekome pomogneš. Umjesto što moliš boga da nekome pomogne, ti pomogni nekome. To ti je razlika između budizma i drugih religija – budisti doista žive i rade ono u što vjeruju.
I tako mene katolkinja zove na opijanje i vjerovatni blud a ja je odbijem. Naljutilo ju je to pa sam joj ponovo sve iskreno rekao: da mi se sviđa, da ne shvaćam kako i zašto budući da se iz aviona vidi da smo dan i noć i da ne želim imati nikakve veze sa njom. Zamolio sam je da odjebe iz mog života, pod hitno, priprijetio da ću promijeniti broj ako treba. Zatim je stavio na sve moguće blokade, uspjelo je doći 25 poruka prije negoli sam je pobrisao. Ne idem sa oženjenom ženom na cugu i gotovo. Ovaj put sam je definitivno prekrižio i dalje ne shvaćajući još uvijek zašto je moje srce odabralo baš nju. Ovaj put sam se pomirio sa srcem, shvativši da je voli pustio sam ga neka uživa, makar i ne uviđajući razlog. A onda me prosvijetlilo. Trebala mi je sva sila knjiga, posebice su mi pomogle knjige iz oblasti evolucijske znanosti što ih iščitavam zadnjih godina. Sve te knjige zajedno čine svojevrstan mozaik koji mi se napokon dovoljno složio da mogu raspoznati sliku, i jesam. Sve je napokon sjelo na svoje mjesto sinoć dok sam ispijao Paulaner na terasi. Godinama sam tragao za racionalnim objašnjenjem zašto sam se oženio sa svojom bivšom suprugom, koja je karakterno moja sušta suprotnost, baš poput ove cure iz toplica. Objašnjenje sam našao U Schopenhaueru, koji je filozof ljubavi: on, naime, tvrdi da eklektični parovi daju najbolje potomstvo, čemu i sam mogu posvjedočiti. Moja su djeca bolja od mene, posebice stariji sin, u kojeg sam uložio i više vremena. Jednostavno je bolji čovjek od mene, svjestan sam i sretan zbog toga. Uzev u obzir da je prokreacija najjača pokretačka sila među hominidima, priroda se morala dodatno osigurati da bi osigurala potomstvo. Jer, kad bi se ljudi samo prokreirali, a bez toga nečega dodatnog, čovječanstvo nebi uspjelo opstati. Zato se priroda morala osigurati da čovječanstvo opstane, morala je izmisliti još nešto, a to nešto je ljubav. Priroda je morala izmisliti ljubav među parovima kako bi oni ostali zajedno, jer zajedno mogu puno lakše podizati potomstvo. Ako izuzmemo ljubav, i moj vlastiti sin je samo neki klinjo koji se izležava u sobi i neprestance žica hranu. Priroda je morala izmisliti ljubav da žene moraju trpjeti svakoliko paletu bisera među muškom populacijom, baš kao i obrnuto, samo da bi uspješnije podizali djecu. I tu sam se pronašao: nadmudrio sam prirodu. Ona je, naime, htjela da se spojim sa nespojivim, radi što kvalitetnijeg potomstva, i zato je njoj i meni uštrcala malo kemije u organizam, probola nas amorovom strelicom. Međutim, osvijestivši to, odmahujem rukom i smijem se. Ne treba mi to u životu.
- Možda si to rekao, ali ja znam što si mislio !
- Aha, ti znaš što sam ja mislio.
Zato i jesam solo, mislim si u sebi...
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.05.2016., 20:00   #7
Čerišnje

Dozrile su trešnje u susjedovom vrtu. Satima ih promatram nalakćen na podboj, snatrim njihov okus i teksturu. Mogao bih samo rukom posegnuti i najesti se do sita, no tuđe trešnje nisu dobre, naučio sam. Uživam samo promatrajući njihovu ljepotu, znam da negdje jedna trešnja raste za mene...
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.06.2016., 12:30   #8
prošarani suncem što probija krošnju
ležali smo u travi
raširenih ruku i nogu
gledali u nebo nasmiješeni
ništa nismo govorili
nismo trebali
ostali smo tako zauvijek
u jednom srcu
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.06.2016., 16:52   #9
idemo dalje, reče on, poput Flanagana u onoj kućerini.Ništa mi nije bilo jasno. Zakasnio sam a nisam nigdje ni išao. A bilo je to jednoga dana. Kao da jednom može biti dva dana. Možda ako putuješ protiv vremena. Ako putuješ dovoljno brzo ostati ćeš zauvijek mlad. Ako umreš mlad budeš lijep leš. A što ima ljepše u životu nego dobra, poštena, časna smrt ? Onako, u čizmama i odijelu. Fleka na cesti, dijelovi posvuda. Vatrogasci moraju ostati prekovremeno. Petru je danas rođendan, žena mu je ispekla trostruki užitak. On izvlači šesto kubika iz debla. Umjesto trostrukog užitka. Dobar je užitak, jednom sam ga probao. No ima i boljih. Uvijek ima boljih. Uvijek.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.06.2016., 00:37   #10
đois

ta mi forma odgovara. neobavezna. da ne moram puno razmišljati, samo pustiti da teče. nekako poput đoisa, ne kužiš gdje i kako ali te razneslo. baš poput pikasove slike što sam je ugledao u dublinu. koračao sam hodnikom među masterpisovima i onda zastao; pogledao i naježio se. suzica mi je doprhnula međ okijeh. onda tek pročitah: pablo – glavom i gradom. to nikad nisam shvaćao? nije li brada na glavi ? pa i stari đois je guslao uliksa godinama. jednom ću i ja zgotoviti svojega. ako je to uopće moguće. može li se zaustaviti čovjekova prirodna potreba ? bar dok je živ ? propovjednici to zabranjuju. ne smiješ jebati dok ne staviš simbole svojeručno. u mozgu je neobjašnjivo razvijen centar za simbole. to nas nekako posebno ide, volimo te male znakove, crno na bijelo. sve ti piše, read the fuckin manual ! pljunuo sam na skroman busen kraj dovratka pa unišao. sjećam se skromnog busena kraj dovratka. on je bitan u ovoj priči jer daje dimenziju zelenila. onda je sve ljepše. zeleno je pozitivna boja, onda su je posrali sa sivom. od zelene su napravili snb boju, mamu vam jebem. sad ta boja znači smrt. sjediš u kući, namještaš frizuru, oblačiš najbolje odijelo, potrudit ćeš se za ovaj selfie. i jesi. pola sata pripreme i 78 uslikaja za jednu sliku. ali zadovoljan si njome, to je najvažnije. gledaš sliku samodopadno, posižeš za keksima i mlijekom, namještaš se u udoban kauč, potoneš uz škripu kože. onda granata rokne kroz prozor. sine, rekla sam ti da zatvoriš prozor. kad si rođen tamo gdje ima nafte, onda moraš zatvarati prozore jer vani dečki u snb bojama pucaju. narančaste vatre i crvene tekućine. ako ovo dobro složim, možda bude i dobro. ako nešto napraviš dobro, onda valjda mora ispasti dobro ? ali žene i muškarci imaju različito poimanje dobra.

Zadnje uređivanje Da Kang : 03.06.2016. at 00:51.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.06.2016., 02:59   #11
prestao sam slušati muziku, bar u onom obliku kao ranije. neda mi se tražiti, razmišljati što bih slušao, mijenjati albume i žanrove po raspoloženju. jednostavno pustim jednu dobru pjesmu i onda je slušam danima. dozvolim si da je doista čujem, jer mi ljudi ne čujemo dobro. ne ulazi nam u uši kako treba. tako je i sa pogledom. gledamo ali ne vidimo. fikus je lijep ako smo platili da ga vidimo, inače nam je dosadan. kućica u vrtu izgleda obično, ali ako znamo da košta milijun nečega, onda je lijepa. mora biti puno brojki da bi bilo lijepo. ljudi su idioti, uglavnom. ali ima razuma, tu i tamo, i zbog toga se isplati živjeti. život bljesne kad se najmanje nadaš, poput kockanja. dozirano dobivanje, neredovito. to je navlakuša iz koje je teško vani. radio sam kao konj mjesec dana, zaradio lijepe novce, potrošio ih za tričetvrt sata na ruletu. ne ja, sva sreća. moja ovisnost je trava. i ne može mi netko reći da je nešto što me čini pozitivnim, sretnim i nasmijanim loše. to su predrasude, pun ih je svijet. baba će umrijeti rađe nego da proba zlo. cura bi dala pičke ali ju je sram same sebe. sutra to kuži ali je kasno, kurac se više ne diže.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.06.2016., 03:39   #12
nije me briga što svijet danas kaže. sutra će me voljeti. od moje će misli izraditi mantru. uhvatiti duh našeg vremena, pokušati proniknuti. tako vjerujem. ako u nešto vjerujem, onda je to istina. mogu vjerovati u što god hoću. ja vjerujem da su zvijezde mali ljudi. jer jedino su ljudi sa kratkim nogama iskreni. uvijek neki novi klinci, neka nova muzika. starijima smetaju mladi i njihove novosti. smeta ih promjena jer ne žele više odrastati. strah ih je da ne ostare. zato se ne žele mijenjati. ne shvaćaju da samo mijenjanjem možeš ostati mlad. kad si mlad želiš odrasti, a kad si star, onda želiš biti mlad. kad si dovoljno star onda i postaneš mlad. na tvojem zadnjem rođendanu drugi su pozvali tvoje prijatelje. drugi pušu u tvoje svjećice. ti samo kimaš glavom. nemaš više snage objašnjavati. meni je jako lijepo u mojoj novoj adidas majici. poželio sam je imati danas. obišao sam trgovine i pronašao sreću u crno-narančastoj boji. klanjam se univerzumu koliko sam sretan u svojoj novoj adidas majici. spavat ću u njoj, putovati bez granica. vremenom će se ona ofucati ali ja ću imati sjećanja. rupe od hašiša na prsištu. ne pazim, radim rupe jer me nije briga. Tito ne shvaćaš. na lijepoj majici vidiš samo tu malu rupicu. nju vidiš a lijepu majicu ne. slijep si.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.06.2016., 00:03   #13
a ja sam progledao. naučio sam gledati srcem. prvotno sam mislio da sam umislio, kasnije utvrdio da nisam. srcem je pogled jasniji. vidim čovjeku u dušu. ne može se sakriti. samo treba pažljivo promatrati, izviještiti oko na detalje i sitnice. jer ovaj je život od njih satkan. ako možeš naći sreću u sitnici, onda si sretan. ja sam pronašao univerzum u trunci prašine. poželio sam popiti hladne mineralne. razmišljao sam da odem do dućana, nije mi se dalo. zavirim u frižider i pronađem pola boce hladne mineralne. sretan sam otkako sam naučio živjeti u trenutku. kad završi jedan idem na drugi, pogledat ću u zdjelu sa voćem. prelijepa je, uživam gledajući je, sretan sam. iz trenutka u trenutak činim svoj život sve ljepšim. imam svoj put sa kojega ne odstupam. znam da je ispravan. barem za mene. ako u nešto vjerujem, onda je to istina. kada hodaš svojim putem, odbacuješ druge pa te oni zavole. ljudi vole one koji ih ne vole, vole one koji ih odbacuju. uvijek žele ono što nemaju jer neznaju biti sretni sa onime što imaju. ja ne želim ništa. zato sam sretan.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.06.2016., 20:52   #14
ništa nije vrijednije od onoga kad čovjek nešto nauči. nedavno sam iznova utvrdio nešto o sebi a proživljeno iskustvo se pokazalo kao najbolja škola. bijah u dublinu, frend mi objašnjava da policajci tamo ne nose pištolje:
-ne ? imaju pendreke ?
-nemaju ni pendreke
-nego što, tuku ih šakama ?
-ne, pišu im kazne
u tom sam trenutku shvatio da mogu pobjeći sa balkana, ali on iz mene ne može.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.06.2016., 11:24   #15
barrique thaug

ta jedna mala, sitna opaska koju si tako nehajno izrekla, ispuhala je moj entuzijazam. predivna si osoba, krase te sve draži, no nemaš ono meni najvažnije: znatiželju. ne voliš čitati, učiti, istraživati, raditi na sebi, širiti vidike. zatvorena si unutar okvira i zato te nikad nebih mogao voljeti. zaljubljenost je obmana prirode, mali podli trik koji pokreće svijet, no ljubav je rad, ulaganje i trud. ljubav je puno razumijevanja, strpljenja i ponajviše popuštanja i mijenjanja samoga sebe. za to treba imati otvoren um. ti ga nemaš.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.06.2016., 18:54   #16
kome obojci, kome opanci

nikad neću shvatiti ljude. daš nekome nježnost i ljubav, nasmiješ tu osobu nebrojeno puta i onda te ta osoba zamrzi. kako nekoga odbiti a da se taj ne uvrijedi ? može li se to uopće ? može, ako imaš otvoren um. uvijek je sve samo taj um. ljudi bildaju tijelo da bi izgledali lijepo izvana. takvo je današnje društvo – cijeni samo ono izvanjsko. ja bildam iznutra. klešem svoj um neprestance, ne propuštam priliku za napredak. to se ne vidi izvana ali za to me zabole...ljudi me ne razumiju. ne mogu shvatiti moju ravnodušnost spram tričarija. postoje prave vrijednosti i postoji ljudska glupost. kome obojci, kome opanci. ko drugome jamu, kopa nos.
I'm gonna miss you but my love is gone...
Forever.
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.06.2016., 15:32   #17
Da Dad

stari je pao s 3. kata kad sam imao 8 mjeseci. morali su ga učiti govoriti nakon toga. u kasnijoj dobi, kad sam ugledao njegov ct mozga, rasplakao sam se. od tog sam trenutka sretan da uopće može funkcionirati samostalno. no to i nije baš posve istina. moj stari ima neobjašnjivu sposobnost za bacanjem novca. tako sam neki dan ustanovio da stari već 2 godine plaća flat internet a uopće nema komp doma, čak ni smartfon. to mu nije bilo dosta pa je kupio tablet na pretplatu, pazi molim te bisera, još je uzeo 2 gb prometa, sve skupa za 120 kn/mj. a čovjek ne zna namjestiti sat na video rekorderu koji ima 15 god. neki dan sam bio u hitler comu sa njim i rasplakao se usred poslovnice. moj stari plaća 450 kn mjesečno za usluge koje ne koristi. za njega su izmislili posebnu „ idiot“ tarifu. nebi to bilo toliko zlo da čovjek nema za hranu. ima penziju 3300, ima svoj stan, nema auto niti ikakvih drugih troškova, i on je nesposoban preživjeti sa tim novcima od mjeseca do mjeseca. prvog dobije penziju, već nakon par dana zove jer nema što za jesti. danas mi je jasno zašto mu je nona tepala: Ivo, rano moja...
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.06.2016., 01:11   #18
yeiiiii

Ja sam definitivno najsretniji čovjek na svijetu ! Nedavno stekoh novog prijatelja: čovjek je dub dj, majstor za efekte, svira dram, bas, đitru i sint. Ima kuću i šumu sa pogledom na more u samom centru grada, u kući je smješten studio: možemo svirati iz sve snage kad god nam se prohtije. Život je prekrasan. Napokon ću moći nasnimiti onu silnu muziku što je cijeli život osluškujem u glavi.

P.S. - pronašao sam istraživanje koje dokazuje da bubnjari čine ljude oko sebe inteligentijim.
beat that
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2016., 00:46   #19
jetikljiv

Svi smo mi podvojene ličnosti. Lijeva i desna polutka mozga. Dva odvojena entiteta, svaki zadužen za svoje funkcije. Spojeni su corpus callosumom, žuljevitim tijelom, po naški. Bio je slučaj u ne tako davnoj povijesti da su čovjeku morali prerezati spone među dvjema polutkama mozga. Čovjek bi zatvorio oči, uzeo u ruku bananu ali nije mogao reći što ima u ruci. Centar za osjet je u jednoj polutci a centar za govor u drugoj, jedna polutka nije mogla javiti drugoj što ima u ruci. No u cijeloj toj priči o mozgu najzanimljiviji je onaj dio o čeonom režnju. To je „najnoviji“ dio mozga, najkasnije se razvio. Tu je čovjekova osobnost. Ima puno primjera gdje čovjek, uslijed traume čeonog režnja mozga, u potpunosti promijeni osobnost. Ono na što želim skrenuti pozornost je to da je i čeoni režanj podijeljen na pola. Dvije osobnosti koje se pokušavaju pomiriti. Koliko ih netko uspije uravnotežiti, utoliko je sretan čovjek. Ja zamišljam da moje dvije polutke igraju šah. Mozak protiv penisa. Um protiv srca. Razum protiv ludila. Ustati ili odustati, pitam se ponekad. Neodlučan sam, a možda i nisam. Kao i uvijek, odgovor je sredina
Srednji put
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2016., 16:50   #20
Mnogo ljudi se nalazi u zlatnoj sredini zahvaljujuci svojoj povučenosti u sivilo života.Takav će u ovom životu lakše proći nego onaj tko čini kontrast na crnoj ili bijeloj podlozi.Biti negdje u sredini,biti prosječan i nije tako loše.Najgora opcija je kad je čovjek presamopouzdan pa je uz to i bezobrazan i ne vidi koliko je ustvari loš u nečemu,no svejedno se forsira i pritom postaje predmet sprdnje.Te dvije polutke koje zamisljaš kao igrače na šahovskoj ploči će kad igra završi ionako završit u istoj kutiji.Možeš zatvoriti oči nad stvarima koje ne želiš gledati,ali ne možeš srcu reci da prestane osječati.
Ms. Ella is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 07:38.