Kanada - topic za početnike

[manchild]

amstel kaže:

Kanada je u neku ruku drzava u kojoj je sistem rastavljen na proste faktore pa je sve generalno lakse i brze. U Hrvatskoj, a i u Europi je veliki problem over-thinking, over-engineering, shvacanje stvari osobno i vrlo emocionalno pa onda sukladno tome sve traaaaje. Ljudi stvarno toliko ne potrebno kompliciraju oko svega. Prolijes jogurt u ducanu ovdje nitko ni da te pogleda, dogadja se, tamo dodje blagajnica, djelatnica odjela, sefica odjela i manager ducana i govore ti da zasto si prolio jogurt i da si napravio nered. Malo karikiram, ali tako je nekako (bilo)

hoćeš posjeći drvo na svom posjedu

CAN:

napraviti elaborat, pa dolaze iz grada vidjeti - koje drvo, kakvo drvo...

previše birokracije za ništa, inače je u Calgariju previše birokracije koja ničem ne služi

ralice "čiste ulice", da tako čiste u HR dobili bi otkaz

tako da nije baš sve bajno

u HR:

drvo se posjeće drugi dan

[amstel]

manchild kaže:

hoćeš posjeći drvo na svom posjedu

CAN:

napraviti elaborat, pa dolaze iz grada vidjeti - koje drvo, kakvo drvo...

previše birokracije za ništa, inače je u Calgariju previše birokracije koja ničem ne služi

ralice "čiste ulice", da tako čiste u HR dobili bi otkaz

tako da nije baš sve bajno

u HR:

drvo se posjeće drugi dan

Nije to birokracija, nego safety first

Mislio sam na stvari poput zaposljavanja, ispunjavanja kredita za nekretninu, kredit za auto, otvaranje biznisa, pa onda gradnja, rusenje ili unapredenje necega, sve je relativno brzo i jednostavno. Ono sto usporava stvari nisu papiri ili kompjuteri nego ljudi i njihova kronicna lijenost i letargicnost.
Npr kada smo mi rjesavali radne dozvole, PRove i za drzljavanstvo papire ispunis i skupis u par sati, ono sto oduzi stvari su lijencine koje tamo rade.
Pola moga posla dnevno je da ljude podsjetim da odrade svoj dio posla, i to u privatnoj firmi sa privatnim firmama. U provincijskim i drzavnim sluzbama to je deset ili vise puta gore.

Ovdje kad vidim livadu znam kako to funkcionira, u Zg je 80% grada valjda u nekim problemima oko javnog i privatnog i onda stoje tako prazne polurazrusene i isarane kuce i zgrade.

Jbg, ne mogu se sada sjetiti svih stvari koje sam tamo vidio i usporedjivao sa kako je to ovdje rjeseno, ali bilo ih je hrpa.

I to tvoje drvo nije problem u papiru nego u covjeku, jer naucio sam ovdje da ta papirologija i vecina birokracije vecinom ima smisla, ali naravno da se pocelo zloupotrebljavati pa onda imas pet razina koje treba proci da bi se nahranilo uhljebe, a uhljebima se ne zuri jer su tu do mirovine

[amstel]

La_LuNa kaže:

Jesi bio solo ili sa zenom/klinkom, jeste pričali engleski možda? U Hr je svaki stranac i dalje cirkuska atrakcija, pa ako ste bili skupa svi i pričali engl, naravno da ai zurili.

Tako je meni bilo kad smo letili za Hr a malac mi je jos bio dojen, naravno za svako polijetanje/slijetanje sam mu davala cicu zbog tlaka u usima, nitko nigdje ni da bi trepnuo - sve do polijetanja za Zagreb s Croatia Airlinesom; ne da su zurili nego otvoreno komentirali i pjevali baci sisu da se igramo. Dva krkančića od dvadesetak i kusur. Mala mi priča samo engleski i jos sam ja imala Canada hudicu pa su valjda mislili da ne razumijemo, mi smo samo među sobom glasno prokomentirali na hrvatskom kako balkanca nigdje ne mozes fulati, nismo ih čuli ostatak leta.
Bas onako, osjetna ralzika cim se ukrcas na let za Zg, svaki, ali svaki put nam je tako bilo.
Djabe nam sva povijest, kulturna baština, UNESCO spomenici i prekrasne prirodne ljepote kad smo kao narod po mentalitetu i nekulturi bome za sakrit se od srama.

Bio sam s klincima i s njima engleski pricam, ali i kad sam bio sam ili s nekim nasim svejedno su ljudi gledali. Vole to valjda.
\Mislim svi mi gledamo i radimo eye kontakte, ali tamo mislim da ipak malo predugo vole zuriti. Ne nedostaje mi to nimalo, niti ono odmjeravanje od glave do pete.

[manchild]

amstel kaže:

Nije to birokracija, nego safety first

Mislio sam na stvari poput zaposljavanja, ispunjavanja kredita za nekretninu, kredit za auto, otvaranje biznisa, pa onda gradnja, rusenje ili unapredenje necega, sve je relativno brzo i jednostavno. Ono sto usporava stvari nisu papiri ili kompjuteri nego ljudi i njihova kronicna lijenost i letargicnost.
Npr kada smo mi rjesavali radne dozvole, PRove i za drzljavanstvo papire ispunis i skupis u par sati, ono sto oduzi stvari su lijencine koje tamo rade.
Pola moga posla dnevno je da ljude podsjetim da odrade svoj dio posla, i to u privatnoj firmi sa privatnim firmama. U provincijskim i drzavnim sluzbama to je deset ili vise puta gore.

Ovdje kad vidim livadu znam kako to funkcionira, u Zg je 80% grada valjda u nekim problemima oko javnog i privatnog i onda stoje tako prazne polurazrusene i isarane kuce i zgrade.

Jbg, ne mogu se sada sjetiti svih stvari koje sam tamo vidio i usporedjivao sa kako je to ovdje rjeseno, ali bilo ih je hrpa.

I to tvoje drvo nije problem u papiru nego u covjeku, jer naucio sam ovdje da ta papirologija i vecina birokracije vecinom ima smisla, ali naravno da se pocelo zloupotrebljavati pa onda imas pet razina koje treba proci da bi se nahranilo uhljebe, a uhljebima se ne zuri jer su tu do mirovine

POTPIS na sve napisano

[Simpson]

amstel kaže:

Jedini plus Zagreba, ili Hr je sto imas blizu obitelj i to poprilicno popravlja sliku i kvalitetu zivota. Jer i moja najveca zamjerka je upravo to sto nemamo nikoga. Ako je covjek sposoban razmisljati razumom, a ne emocijama onda preko toga moze preci. Ali na kraju kad te stisnu dugovi i troskovi zivota koje ti stvori malo hrvatska sredina, a malo i ti(ne ti osobno) onda ljudi izgube i razum i emocije pa se uglavnom vode golom egzistencijom i bjeze van. Onda tamo kada se uhodaju u zivot i situiraju onda pocnu razmisljati malo drugacije, pa ih onda najcesce udari nostalgija i zal za nekim proslim vremenima, tada obicno spoznaju da nije u soldima sve, pa to obicno zavrsi povratkom. Onda taj povratak zavrsi proklinjanjem sto su se vratili.

Koliko vidim ti si mlad i slobodan nemas djecu. Kad budes imao djecu vjerojatno ce ti se perspektiva promijeniti, jer i ja sam siguran da bi ja sa ovim danasnjim mindsetom, zivotnim i radnim iskustvom da sam sam bez zene i djece prilicno dobro zivio u Hrvatskoj. Cak da je zena malo hrabrija i otvorenija ja bih bas htio da se vratimo, da probamo, pa da vidimo i onda da ih prve ruke sam vidim i iskusim te cari hrvatskog zivota pa se uvjerim tko je u pravu i tko je u krivu.

Konacno nesto posteno i iskreno napisano (nisam sarkastican, uistinu cijenim to). Sad je puno jasnije otkud toliko gorcine u pisanju o zivotu u HR.

Da te preduhitrim, i sam sam "kriv" za takav nacin razmisljanja, a taj pattern sam vidio i kod stvarno velikog broja imigranata s kojima sam dosao u kontakt. Konstantan fokus na sve negativno u HR (ili "doma", gdje god to bilo) i kao da trazimo lose vijesti kako bismo opet i opet opravdali svoju odluku za zivot 8000 km od svega sto je u zivotu zapravo bitno.

Jer u suprotnom, kad bismo sami sebi iskreno priznali da se u HR ipak mozda moze zivjeti (pogotovo ako se jos donese neka ustedjevina), svijet bi nam se srusio. Apsolutna je istina da ima puno toga loseg u HR, ali kad citam argumente poput "zurenja u ljude", "zarasle povrsine", "napustene kuce", itd. kao nekakve probleme zbog kojih je dobro da smo tako daleko od obitelji i prijatelja, onda mi je vise nego jasno da se u pozadini svega krije nekakva frustracija trenutnom zivotnom situacijom.

Nije lako priznati sebi da se zivot u Kanadi vrti gotovo iskljucivo oko novca i da su svi oko nas prezauzeti stjecanjem istoga, da su "prijateljstva" povrsna i da je zivot u sustini isprazan. Ljudi nemaju vremena jedni za druge sto i objasnjava zasto ste vi nakon 10+ godina (ili moja obitelj nakon 7 godina) u Kanadi sami i nemamo nikoga.

Tu i tamo se moze pronaci neki hobi ili si opcenito zatrpati raspored sa 100 aktivnosti i vozikanja djece vamo-tamo kako se o tome ne bi razmisljalo i kako si ne bismo postavljali pitanja poput "pa sto ja ovdje zapravo radim?". Ili kad se sve opravdava sa "boljom buducnosti za djecu", a pri tome se zapravo jedino implicira materijalna sigurnost - koja je naravno bitna, ali je ipak samo jedna (arguably manja) komponenta za sretan i ispunjen zivot. Na kraju krajeva, da je materijalna sigurnost dovoljna, ni ti ni ja ni itko drugi ne bi ikad spomenuo ili napisao ovo boldirano u tvom komentaru.

Zasto to sve pisem? Ovo je topic za pocetnike koji osim pitanja o tome kako doci u Kanadu sigurno zele procitati i o iskustvima zivota u Kanadi, jer je to ipak prilicno velika odluka (pogotovo za obitelji s djecom). Pa je zbog toga korektno biti potpuno transparentan i iskren - sto si ti upravo i napravio.

[x files agent]

ja imam rodbinu u Kanadi,rođeni su tamo i prvi put smo se vidjeli prije par godina tu u Hrvatskoj.Jednostavno su mi fascinantni koliko su hladni ,kolko se čude ko pura dreku kad im se nesta napravi za pojest,plati piće, kolko su bez duše,ok nisu krkanski nastrojeni,pristojni ali tako nesta fali u tim ljudima, stvarno sam mislila otic ih posjetit u Kanadu ali nakon ovog iskustva ja sumnjam da bi mene neko od njih tretirao ko mi njih, a i živjela bi sumnjam tamo. Možda je velika zemlja i puna prilika ali ne mogu s robotima.Mislila sam da samo ja imam takvo iskustvo onda mi je najbolja prijateljica imala isto takvo, ona je pak otišla tamo kod svojih i bas upravo to, osjecaj je hladan,nema spontanosti. Možda nekom ko je rođen tamo i ovo čita moja teorija suluda ali gledam razliku između mog rođaka koji je doselio u Kanadu ali tu odraso i nekoga ko je bas tamo rođen,nebo i zemlja u ponašanju.

[amstel]

Simpson kaže:

Konacno nesto posteno i iskreno napisano (nisam sarkastican, uistinu cijenim to). Sad je puno jasnije otkud toliko gorcine u pisanju o zivotu u HR.

Da te preduhitrim, i sam sam "kriv" za takav nacin razmisljanja, a taj pattern sam vidio i kod stvarno velikog broja imigranata s kojima sam dosao u kontakt. Konstantan fokus na sve negativno u HR (ili "doma", gdje god to bilo) i kao da trazimo lose vijesti kako bismo opet i opet opravdali svoju odluku za zivot 8000 km od svega sto je u zivotu zapravo bitno.

Jer u suprotnom, kad bismo sami sebi iskreno priznali da se u HR ipak mozda moze zivjeti (pogotovo ako se jos donese neka ustedjevina), svijet bi nam se srusio. Apsolutna je istina da ima puno toga loseg u HR, ali kad citam argumente poput "zurenja u ljude", "zarasle povrsine", "napustene kuce", itd. kao nekakve probleme zbog kojih je dobro da smo tako daleko od obitelji i prijatelja, onda mi je vise nego jasno da se u pozadini svega krije nekakva frustracija trenutnom zivotnom situacijom.

Nije lako priznati sebi da se zivot u Kanadi vrti gotovo iskljucivo oko novca i da su svi oko nas prezauzeti stjecanjem istoga, da su "prijateljstva" povrsna i da je zivot u sustini isprazan. Ljudi nemaju vremena jedni za druge sto i objasnjava zasto ste vi nakon 10+ godina (ili moja obitelj nakon 7 godina) u Kanadi sami i nemamo nikoga.

Tu i tamo se moze pronaci neki hobi ili si opcenito zatrpati raspored sa 100 aktivnosti i vozikanja djece vamo-tamo kako se o tome ne bi razmisljalo i kako si ne bismo postavljali pitanja poput "pa sto ja ovdje zapravo radim?". Ili kad se sve opravdava sa "boljom buducnosti za djecu", a pri tome se zapravo jedino implicira materijalna sigurnost - koja je naravno bitna, ali je ipak samo jedna (arguably manja) komponenta za sretan i ispunjen zivot. Na kraju krajeva, da je materijalna sigurnost dovoljna, ni ti ni ja ni itko drugi ne bi ikad spomenuo ili napisao ovo boldirano u tvom komentaru.

Zasto to sve pisem? Ovo je topic za pocetnike koji osim pitanja o tome kako doci u Kanadu sigurno zele procitati i o iskustvima zivota u Kanadi, jer je to ipak prilicno velika odluka (pogotovo za obitelji s djecom). Pa je zbog toga korektno biti potpuno transparentan i iskren - sto si ti upravo i napravio.

Bojim se da je moje pisanje krivo protumaceno, nema u meni gorcine, samo realnosti

Negativne stvari koje sam napisao su samo povrsina, oni koji tamo zive znaju kako im je i nemam ja sta kome tamo dokazivati sta je bolje ili gore. Svatko neka to istrazi i odluci za sebe. U odlasku van nema nista lose, naprotiv, ali je to put bez povratka, ne u smislu da se neces ili ne mozes vratiti, nego jer ces ti kao osoba promijeniti i gledati ces stvari drugacije. I sto si duze vani to vise vidis neke stvari koje prije nisi.
Stvari nisu crne ili bijele i nije u Kanadi bolje ili losije, nego drugacije i sad je do svakog individualca kako ce to gledati, prihvatiti i nositi se s tim.

Tamo na drugom topicu jedan forumas je odlicno napisao da ljudi previse romanticarski pocnu gledat na Hr pa se onda povedu(emocijama najcesce) da u Hr nije tako lose i misle da ce imati istu placu i uvjete kakvu su imali u Njemackoj ili gdje su vec, a onda kad odu i iskuse da nije tako onda se obicno vrate. I par ljudi koje znam iz svoje sredine to su i napravili i priznali su da su se zajebali. Neki su otisli u Njemacku, neki u Austriju, neki su se vratili ovdje, a neki su ostali i proklinju dan kad su se vratili, iznimki koji guraju ok ima, ali su manjina. Za te koji su opet otisli negdje sta je bilo sa roditeljima/bakom i dedom?
Brojevi ne lazu(osim ako ih mediji ne proizvode), ali broj ljudi koji odlazi iz Hr je jos uvijek daleko veci nego sto se vraca. Broj ljudi koji dolazi u Kanadu je jos uvijek daleko veci nego sto odlazi. Za to postoje razlozi, kako i koji to je za svakog pojedinacno nek se pita i trazi.
Koliko god ljudima bilo tesko priznati, sve se danas svodi na financije, moramo ostaviti roditelje, bake i dede, ne jer to zelimo nego jednostavno jer ne mozemo prezivjeti u toj drzavi. Ti se mozes odreci svega i reci ne treba bi nista, ali na koju foru tocno ti mozes doci iz vedra neba, naci i dobiti posao koji te placa 1500eur(da radis 8h), u sredini u kojoj je PROSJEK 1200eur, a renta za stan je prosjecno 700eur? Cak i da imas svoju nekretninu, naci posao za 1200-1500 eur je veliki izazov tamo, a onda jos ako ga i nadjes placati hranu i sve ostalo sa cijenama koje jesu moras biti carobnjak da prezivis.

I nije ovo provokacija, nego me zanima jer nisam mozda uspio vidjet ili razumjet koji su drugi benefiti zivota u Zagrebu roditeljima sa djecom naspram Calgarya(Edmontona) osim roditelja/bake/dede?

Sve u svemu, previse je kod Hrvata melodrame, jer ljudi su prije 40, 50 ili 200g isli doslovno trbuhom za kruhom. Niti telefona, niti videopoziva, niti interneta, niti aviona/buseva. Mi danas se mozemo cuti i vidjeti bilo kada(znam da nije isto), ali isto tako se mozemo vratiti bilo kada od bilo gdje. Zamisli generacije prije nas koje su brodom isle u Ameriku, Argentinu ili gdje vec. Tako da ovisno o tome kako gledamo, nije sve idealno, ali nije sve ni crno.

[amstel]

x files agent kaže:

ja imam rodbinu u Kanadi,rođeni su tamo i prvi put smo se vidjeli prije par godina tu u Hrvatskoj.Jednostavno su mi fascinantni koliko su hladni ,kolko se čude ko pura dreku kad im se nesta napravi za pojest,plati piće, kolko su bez duše,ok nisu krkanski nastrojeni,pristojni ali tako nesta fali u tim ljudima, stvarno sam mislila otic ih posjetit u Kanadu ali nakon ovog iskustva ja sumnjam da bi mene neko od njih tretirao ko mi njih, a i živjela bi sumnjam tamo. Možda je velika zemlja i puna prilika ali ne mogu s robotima.Mislila sam da samo ja imam takvo iskustvo onda mi je najbolja prijateljica imala isto takvo, ona je pak otišla tamo kod svojih i bas upravo to, osjecaj je hladan,nema spontanosti. Možda nekom ko je rođen tamo i ovo čita moja teorija suluda ali gledam razliku između mog rođaka koji je doselio u Kanadu ali tu odraso i nekoga ko je bas tamo rođen,nebo i zemlja u ponašanju.

To ti isto dolazi u Hr. Ljudi se cude, ismijavaju ili zajebavaju, ali velika je razlika izmedju Hrvata i drustva 80tih, 90tih, 2000tih i danas. Malo po malo i nas tamo pripitomljavaju i idemo "sterilizaciji" i za nekih mozda 40-50g cemo biti isti kao njemci, svedjani ili kanadjani. A gdje ce oni tada biti, mozda AI sa cipovima, iako neki nisu daleko od toga

[KILLERDOG]

Simpson kaže:

Konacno nesto posteno i iskreno napisano (nisam sarkastican, uistinu cijenim to). Sad je puno jasnije otkud toliko gorcine u pisanju o zivotu u HR.

Da te preduhitrim, i sam sam "kriv" za takav nacin razmisljanja, a taj pattern sam vidio i kod stvarno velikog broja imigranata s kojima sam dosao u kontakt. Konstantan fokus na sve negativno u HR (ili "doma", gdje god to bilo) i kao da trazimo lose vijesti kako bismo opet i opet opravdali svoju odluku za zivot 8000 km od svega sto je u zivotu zapravo bitno.

Jer u suprotnom, kad bismo sami sebi iskreno priznali da se u HR ipak mozda moze zivjeti (pogotovo ako se jos donese neka ustedjevina), svijet bi nam se srusio. Apsolutna je istina da ima puno toga loseg u HR, ali kad citam argumente poput "zurenja u ljude", "zarasle povrsine", "napustene kuce", itd. kao nekakve probleme zbog kojih je dobro da smo tako daleko od obitelji i prijatelja, onda mi je vise nego jasno da se u pozadini svega krije nekakva frustracija trenutnom zivotnom situacijom.

Nije lako priznati sebi da se zivot u Kanadi vrti gotovo iskljucivo oko novca i da su svi oko nas prezauzeti stjecanjem istoga, da su "prijateljstva" povrsna i da je zivot u sustini isprazan. Ljudi nemaju vremena jedni za druge sto i objasnjava zasto ste vi nakon 10+ godina (ili moja obitelj nakon 7 godina) u Kanadi sami i nemamo nikoga.

Tu i tamo se moze pronaci neki hobi ili si opcenito zatrpati raspored sa 100 aktivnosti i vozikanja djece vamo-tamo kako se o tome ne bi razmisljalo i kako si ne bismo postavljali pitanja poput "pa sto ja ovdje zapravo radim?". Ili kad se sve opravdava sa "boljom buducnosti za djecu", a pri tome se zapravo jedino implicira materijalna sigurnost - koja je naravno bitna, ali je ipak samo jedna (arguably manja) komponenta za sretan i ispunjen zivot. Na kraju krajeva, da je materijalna sigurnost dovoljna, ni ti ni ja ni itko drugi ne bi ikad spomenuo ili napisao ovo boldirano u tvom komentaru.

Zasto to sve pisem? Ovo je topic za pocetnike koji osim pitanja o tome kako doci u Kanadu sigurno zele procitati i o iskustvima zivota u Kanadi, jer je to ipak prilicno velika odluka (pogotovo za obitelji s djecom). Pa je zbog toga korektno biti potpuno transparentan i iskren - sto si ti upravo i napravio.

Mene svaki put iznenadi, što stvarno ljudi nemaju prijatelje i društvo ?
Mislim možda je drugačije kad se dođe s djecom, ali bar mi imamo poprilično ispunjen društveni život ( s godinama sve više kuka i previše )
I onda pošto sam navikao na to, kad sam u hr se ljudi vide kako stignem sve vidjeti i kako se neki od njih ne uspiju pa pol godine više naći ( što i mogu razumjeti jer eto dođe do nekih nesuglasica, ili jednostavno se raziđu ) a ja stignem se vidjeti s nekima i po par puta ( opet, pošto sam na godišnjem sam fleksibilan više)

Ali meni se čini da baš ovdje imam u 40tima više društvenog života, više odlazaka na večere, kino i predstave nego što ima itko od mojih u hr.

Također, moja obitelj ( žena i buduće dijete) jesu tu. Nisu roditelji,ali oni dođu ovdje s vremena na vrijeme. Da sam jedinac vjerojatno bi se i doselili ( recimo od frenda mama se tako preselila u Irsku jer sin,snaha i unuk su tamo)

Ja mogu i rado ću uspoređivati neke stvari između Kanade i hr, naprimjer koliko je ovdje lakše doći do dozvole za oružje i ići u lov nego u hr, koliko je jednostavnije dobiti dozvolu za brod nego u hr ali ne vidim smisla jer 90% ljudi iz hr seli radi love van ( eto ja sam u toj manjini )

I kužim da nekome tko je samo u hr je čudna ta zapadnjačka "hladnoća", da se račun dijeli, da te neće dočekati svaki put hrpa hrane kad dođes kod nekoga ( opet ovisi o pojedincu ali u globalu je tako da nije običaj)

Zato, svako tko želi neka ne vjeruje previse nekim forumasima/redditorima i sl. nego neka odu i sami vide i probaju. Pa će sami znati. A mi možemo valjati i dalje svoje subjektivne dojmove i stavove

[La_LuNa]

KILLERDOG kaže:

Mene svaki put iznenadi, što stvarno ljudi nemaju prijatelje i društvo ?

Mislim možda je drugačije kad se dođe s djecom, ali bar mi imamo poprilično ispunjen društveni život ( s godinama sve više kuka i previše )

I onda pošto sam navikao na to, kad sam u hr se ljudi vide kako stignem sve vidjeti i kako se neki od njih ne uspiju pa pol godine više naći ( što i mogu razumjeti jer eto dođe do nekih nesuglasica, ili jednostavno se raziđu ) a ja stignem se vidjeti s nekima i po par puta ( opet, pošto sam na godišnjem sam fleksibilan više)



Ali meni se čini da baš ovdje imam u 40tima više društvenog života, više odlazaka na večere, kino i predstave nego što ima itko od mojih u hr.



Također, moja obitelj ( žena i buduće dijete) jesu tu. Nisu roditelji,ali oni dođu ovdje s vremena na vrijeme. Da sam jedinac vjerojatno bi se i doselili ( recimo od frenda mama se tako preselila u Irsku jer sin,snaha i unuk su tamo)



Ja mogu i rado ću uspoređivati neke stvari između Kanade i hr, naprimjer koliko je ovdje lakše doći do dozvole za oružje i ići u lov nego u hr, koliko je jednostavnije dobiti dozvolu za brod nego u hr ali ne vidim smisla jer 90% ljudi iz hr seli radi love van ( eto ja sam u toj manjini )



I kužim da nekome tko je samo u hr je čudna ta zapadnjačka "hladnoća", da se račun dijeli, da te neće dočekati svaki put hrpa hrane kad dođes kod nekoga ( opet ovisi o pojedincu ali u globalu je tako da nije običaj)



Zato, svako tko želi neka ne vjeruje previse nekim forumasima/redditorima i sl. nego neka odu i sami vide i probaju. Pa će sami znati. A mi možemo valjati i dalje svoje subjektivne dojmove i stavove

Ma pa da, to je sve cisto subjektivno, ako si introvertiran, krug novih prijatelja bi jednako teško proširio i u domovini u odrasloj dobi; budimo realni, većina nas ta prijateljstva koja nam najviše nedostaju vučemo iz školske dobi. Isto s familijama, nemamo svi velike obitelji ili bliske odnose, meni npr kad tata umre, ja ni tamo neću imati nikoga. (A da me vidio, cuo ili pitao za mene uopće otkad nisam dijete.)

Ni mi nismo nikada imali problema s formiranjem prijateljstava, upoznali smo hrpu skroz toplih Kanađana, oslanjali se na njih, častili ih (i oni nas) igrom slučaja, najbliži jesmo s nekoliko obitelji s Balkana; ali to je najviše zato jer imamo hrpu ostalih dodirnih točaka (djeca približne dobi, svi smo imigrirali unazad 10ak godina, svi volimo popit ) i to su ljudi s kojima bismo bilo gdje kliknuli.

[supersoldier]

La_LuNa kaže:

Bas onako, osjetna ralzika cim se ukrcas na let za Zg, svaki, ali svaki put nam je tako bilo.
Djabe nam sva povijest, kulturna baština, UNESCO spomenici i prekrasne prirodne ljepote kad smo kao narod po mentalitetu i nekulturi bome za sakrit se od srama.

tako je, to je ono sto je nevjerojatno tesko objasnit strancima koji ne znaju nista o hrvatskoj osim da ima prirodne ljepote.

dzabe objasnjavas ljudima da je smece od zemlje kad oni ne kuze to. ne kuze da ako se trudis puno da nemas garancije za posao a kamoli nesto vise. ne kuze da ljudi jedva spajaju kraj s krajem

a najgori su mi ovi koji misle da to sto je hrvatska europi da je automatski puno razvijenija od afrike, azije (izuzev japana, koreje i kine) i juzne amerike.

ono nije, zapravo hrvatski narod je rob u europi, dok bi na drugim kontinentima barem bilo ravnopravni u siromastvu prema susjedima

pa ako je hrvatska toliko jebena, zasto ona trecina stranih europljana koje sam upoznao nije svjesna ni da je hrvatska u EU... doslovce ne znaju nista o njoj. Ni povijest, ni da li postoji jezik, ma nista... kao da smo na drugoj strani kugle zemljaske

[amstel]

KILLERDOG kaže:

Mene svaki put iznenadi, što stvarno ljudi nemaju prijatelje i društvo ?
Mislim možda je drugačije kad se dođe s djecom, ali bar mi imamo poprilično ispunjen društveni život ( s godinama sve više kuka i previše )
I onda pošto sam navikao na to, kad sam u hr se ljudi vide kako stignem sve vidjeti i kako se neki od njih ne uspiju pa pol godine više naći ( što i mogu razumjeti jer eto dođe do nekih nesuglasica, ili jednostavno se raziđu ) a ja stignem se vidjeti s nekima i po par puta ( opet, pošto sam na godišnjem sam fleksibilan više)

Ali meni se čini da baš ovdje imam u 40tima više društvenog života, više odlazaka na večere, kino i predstave nego što ima itko od mojih u hr.

Također, moja obitelj ( žena i buduće dijete) jesu tu. Nisu roditelji,ali oni dođu ovdje s vremena na vrijeme. Da sam jedinac vjerojatno bi se i doselili ( recimo od frenda mama se tako preselila u Irsku jer sin,snaha i unuk su tamo)

Ja mogu i rado ću uspoređivati neke stvari između Kanade i hr, naprimjer koliko je ovdje lakše doći do dozvole za oružje i ići u lov nego u hr, koliko je jednostavnije dobiti dozvolu za brod nego u hr ali ne vidim smisla jer 90% ljudi iz hr seli radi love van ( eto ja sam u toj manjini )

I kužim da nekome tko je samo u hr je čudna ta zapadnjačka "hladnoća", da se račun dijeli, da te neće dočekati svaki put hrpa hrane kad dođes kod nekoga ( opet ovisi o pojedincu ali u globalu je tako da nije običaj)

Zato, svako tko želi neka ne vjeruje previse nekim forumasima/redditorima i sl. nego neka odu i sami vide i probaju. Pa će sami znati. A mi možemo valjati i dalje svoje subjektivne dojmove i stavove

Svi vjerojatno imaju drustvo i prijatelje, ali sve je to vecinom onako genericko. Ja znam hrpu ljudi, ali malo tko od njih je prijatelj u onom smislu da ste si ko braca ili sestre. Cak i sa nasim ljudima ovdje moras paziti sta govoris i kako, jer je vrlo tanka linija izmedju ljubomore, zavisti, nadmetanja, nametanja, omalovazavanja i sl. Da li ih je ova sredina /drustvo takvima napravila ili su oni takvi ne znam. Ali znam da je jako tesko pa skoro ne moguce naci koliko toliko normalne ljude koji su cvrsto na zemlji tu u Alberti, sumnjam da je u Vancouveru(ili Torontu) ista bolje, vjerojatno i gore.

Ima ona izreka koja prilicno dobro opisuje i docarava situaciju, a obzirom da zivimo u nacelno bogatoj drzavi/sredinama... covjek moze biti bogat samo na dva nacina, moze imati ili puno novca ili puno prijatelja, ali ne moze imati oboje.

Tako da neki vjerojatno zive u uvjerenju ili ce me probat uvjerit da imaju jako dobre prijatelje, ali nek pricekaju da malo nevolja ili neki izazov stisne pa ce vidjeti pravo lice tih svojih "prijatelja".

[KILLERDOG]

amstel kaže:

Svi vjerojatno imaju drustvo i prijatelje, ali sve je to vecinom onako genericko. Ja znam hrpu ljudi, ali malo tko od njih je prijatelj u onom smislu da ste si ko braca ili sestre. Cak i sa nasim ljudima ovdje moras paziti sta govoris i kako, jer je vrlo tanka linija izmedju ljubomore, zavisti, nadmetanja, nametanja, omalovazavanja i sl. Da li ih je ova sredina /drustvo takvima napravila ili su oni takvi ne znam. Ali znam da je jako tesko pa skoro ne moguce naci koliko toliko normalne ljude koji su cvrsto na zemlji tu u Alberti, sumnjam da je u Vancouveru(ili Torontu) ista bolje, vjerojatno i gore.

Ima ona izreka koja prilicno dobro opisuje i docarava situaciju, a obzirom da zivimo u nacelno bogatoj drzavi/sredinama... covjek moze biti bogat samo na dva nacina, moze imati ili puno novca ili puno prijatelja, ali ne moze imati oboje.

Tako da neki vjerojatno zive u uvjerenju ili ce me probat uvjerit da imaju jako dobre prijatelje, ali nek pricekaju da malo nevolja ili neki izazov stisne pa ce vidjeti pravo lice tih svojih "prijatelja".

A evo, očito me pogodila sreća onda .

Mislim, ne vidim kako pokazati da se radi o stvarno dobrim frendovima.
I kad je nevolja su pomogli, isto kad je njima nevolja mi uskocimo. Tako da eto za njih znam da bi jer već jesu kad je trebalo. Naravno, to svega par ljudi.


Od "naših" se družim samo s jednom osobom, baš se klonom hr društva
Inače izgleda da se to ozbiljno raspada jer i hr dom u Vancouveru sve slabije radi, ispada da ni hrvatski više tamo ne možeš učiti.
A nisam religiozan pa ne idem u crkvu

[Simpson]

amstel kaže:

Svi vjerojatno imaju drustvo i prijatelje, ali sve je to vecinom onako genericko. Ja znam hrpu ljudi, ali malo tko od njih je prijatelj u onom smislu da ste si ko braca ili sestre. Cak i sa nasim ljudima ovdje moras paziti sta govoris i kako, jer je vrlo tanka linija izmedju ljubomore, zavisti, nadmetanja, nametanja, omalovazavanja i sl. Da li ih je ova sredina /drustvo takvima napravila ili su oni takvi ne znam. Ali znam da je jako tesko pa skoro ne moguce naci koliko toliko normalne ljude koji su cvrsto na zemlji tu u Alberti, sumnjam da je u Vancouveru(ili Torontu) ista bolje, vjerojatno i gore.

Ima ona izreka koja prilicno dobro opisuje i docarava situaciju, a obzirom da zivimo u nacelno bogatoj drzavi/sredinama... covjek moze biti bogat samo na dva nacina, moze imati ili puno novca ili puno prijatelja, ali ne moze imati oboje.

Tako da neki vjerojatno zive u uvjerenju ili ce me probat uvjerit da imaju jako dobre prijatelje, ali nek pricekaju da malo nevolja ili neki izazov stisne pa ce vidjeti pravo lice tih svojih "prijatelja".

Upravo o tome se i radi, 100% potpis.

Takodjer, komponenta "prijateljstva" koja proizlazi iz napisanog je ta i da ako imas tu rijetku srecu da s nekim zapravo kliknes, velike su sanse da ce se netko pokupiti i otici. Kad jednom vise nisi doma, previse je lako spakovati se i preseliti negdje drugdje, obicno za vise novaca (vjerojatno #1 razlog).

Ako mislite da lupetam, pogledajte samo upise aktivnih forumasa na ovoj temi. Skoro svi planiraju ili drugu provinciju ili drugu drzavu, u blizoj ili daljoj buducnosti - kako to, o kako to ako su svi tako zadovoljni? Zasto je onda tako tesko skrasiti se negdje i zapravo izgraditi meaningful veze s ljudima?

A i iz osobnog iskustva sam to previse puta vidio u ovih 7 godina, i kod nasih i kod Kanadjana. I onda shvatis da si ljudi medjusobno jednostavno nisu nikakav faktor u zivotu. Samo dignu sidro i zbogom zauvijek. Zato to nisu prijateljstva, nego obicne transakcije ili nekakvo popunjavanje vremena, da se stvori privid zajednice. A to sa "uskakanjem u neprilici" nije tako spektakularno kako se predstavlja, Kanadjani su obicno prilicno helpful, ali to ne znaci da su vam prijatelji. Pogledajte samo kako se odnose prema clanovima svojih obitelji (i nemojte mi tu sad neke anegdote navoditi, nego gledajte prosjek), zasto mislimo da smo mi nesto posebno u njihovim zivotima?

Ali ok, ja potpuno prihvacam da je nekome dovoljno da ima s kime napraviti rostilj ili odigrati nogomet ili stajaznam, i da im uopce nije bitno tko su ti ljudi, moze biti bilo tko - samo treba imati na umu da to nije za svakoga.

Zato opet ponavljam, posebno za pocetnike - dobro razmislite kakav zivot zelite imati, jer realnost je samo jedna, a to kako cemo se (i hocemo li se ikad) prilagoditi tome je individualno.

EDIT: Samo da dodam sto sam mislio sa odnosom prema clanovima obitelji, da ne bude nejasno. Pogledajte primjerice na redditu kakve teme se na PersonalFinanceCanada otvaraju skoro svaki dan - "mama zeli napraviti mortgage u moje ime, je li to dobra ideja", "ja zaradjujem 100k a moja djevojka 30k, kako da zastitim svoj novac i koliki dio rente ona treba placati", "kako hendlate financije u braku", "brat mi ima poteskoca s mentalnim zdravljem, gdje da ga smjestimo" itd itd. I onda skuzis s kakvim proracunatim kalkulatorima imas posla.

[Aubrigo]

KILLERDOG kaže:

Inače izgleda da se to ozbiljno raspada jer i hr dom u Vancouveru sve slabije radi, ispada da ni hrvatski više tamo ne možeš učiti.

To je normalno, i vecinom je i drugdje tako, starije generacije su to vodile, mladi su full integrirani ako su rodjeni tamo u Kanadi, pa ih takvo druzenje sa starim laprdalima ne zanima, mladima ili parovima koji dolaze je danas radi interneta mnogo lakse se lakse informirati unaprijed vec iz Hrvatske, nadju si i posao i smjestaj i sve vezano uz dolazak, pa nemaju potrebe za ovisnoscu o hr zajednici i informacijama kako se snaci, i tak...

[KILLERDOG]

Sla čuj sve ovisi. Ja recimo bliskim frendovima smatram i ljude koje isto ne vidim po godinu ili više jer su u hr,ali se čujemo stalno i smatram ih frendovima.

A ovo se slažem, recimo baš jedan od tih frendova je rekao da će i on se preseliti natrag u UK kad mi i još jedan par ode jer neće imati neko društvo baš pa onda ni razloga za ostati.
Meni je najbitnije da tim ljudima ne smeta kakav sam ja, da mogu reći što mislim, te da iako se možda u nekim stvarima ne slažemo se i dalje družimo. Isto ako mi zaskripi,ako trebamo da nam neko dođe pomoći kad se auto pokvari, kad se netko razboli pa ti dođu pomoći srediti stan i sl.
Vjerujem da će se to isto promijeniti s djecom. Ali koliko vidim i u hr nije baš nešto različito po tome, bar u onome što vidim.

Naš plan za drugu državu je eto povratak negdje gdje je žena odrasla, gdje sam bio i gdje mislimo da je bolje za djecu. Trenutno nam je bolje ovdje, posebno lova. Ali isto tako kako sam napisao, bacanje toliko love za nekretninu u Vancouveru si ne mogu opravdati.

Da su cijene kao u Alberti s ovim prihodima bi uzeli kuću ( mi ne želimo ništa što ima stratu)

A za Reddit, kakvih postova tamo ima forum.hr je leglo normalnosti, čak ja često mislim koliko sam normalan. Kako u Kanadi tako i u hr. Vidim financije, Croatia i hrvatska

[KILLERDOG]

Aubrigo kaže:

To je normalno, i vecinom je i drugdje tako, starije generacije su to vodile, mladi su full integrirani ako su rodjeni tamo u Kanadi, pa ih takvo druzenje sa starim laprdalima ne zanima, mladima ili parovima koji dolaze je danas radi interneta mnogo lakse se lakse informirati unaprijed vec iz Hrvatske, nadju si i posao i smjestaj i sve vezano uz dolazak, pa nemaju potrebe za ovisnoscu o hr zajednici i informacijama kako se snaci, i tak...

Kako mi se čini, na istoku je ipak to još uvijek više povezano. I kroz druženja, i kroz sport i ostalo.

Ovdje recimo vidim da Srbi još to imaju tako kako si napisao.

Mislim, moguće i da sam u krivu jer eto nisam nikad imao previše kontakata s hrvatima niti tom zajednicom. Ovo za učenje hr saznao jer žena rekla da hoće učiti jezik pa Reko da ću pogledati

Uglavnom ono kaj piše na stranici Hrvatskog centra u Vancouveru nije istina i neće imati tečajeve, bar tako kaže osoba čiji mail je na stranici

[Dustflower]

KILLERDOG kaže:

Uglavnom ono kaj piše na stranici Hrvatskog centra u Vancouveru nije istina i neće imati tečajeve, bar tako kaže osoba čiji mail je na stranici

Nije ni na istoku nista bolje. Nema za odrasle uopce, a za djecu je isto katastrofa osim ako nije nesto pri crkvi.
TDSB nema hrvatski kao strani jezik, a ima valjda 70 ostalih. Imaju i bosanski i srpski. Hrvatski ima samo katolicki school board.

[manchild]

školska knjiga ima 2 udžbenika hrvatski za strance, pa si to naručite

[KILLERDOG]

Samo što će valjda netko trebati i raditi s tom osobom. A ja i sam sam uvijek bio koma u hrvatskom, a i nije da mi se da raditi s ženom na tome. Rade uzmem hr kuharicu na engleskom pa radim nešto za jesti s njom

Za djecu mislim da ima nešto u školi ili faksu, iskreno nisam to gledao previše pa nisam siguran.