Gastro putovanja

[spic]

Ne znam gdje da stavim fotke pa sam odlučio otvoriti novu temu jer ovo putovanje je između ostalog bilo i jedno hedonističko gastro putovanje

Mjesto radnje:



Ne znam kojim bi redom krenuo pa ću prvo staviti fotke hrane na ulici, a onda restorane.

Patisserie, odnosno slastičarnica. Ima ih na svakom uglu i to ne konfekcijskih kao kod nas nego se radi o pravim umjetničkim djelima. Cijene su paprene, ali gušt je još veći.







Ekler s kemom od badema



Tartić s kremom od limuna i meringom



Macaronsi

[spic]

Tart s pistacijama i marelicama i quiche lorraine



Escargot (puž) s vanilijom i grožđicama i gougeres



Croissant i baguette



Berthillon - jedan od najboljih sladoleda na svijetu - slana karamela i malina




Pistacherie

[spic]

Fromagerie







Teško se odlučiti među toliko vrsta pa sam uzeo platu sa više vrsta:



Uz sireve na fotografiji je i pariška poznata šunka jambon poznatija kao parizer, baguette i maslac. Da vam dočaram koliko je to skupo. Ovo sve košta 50 eura... 30 deka šunke, 25 deka maslaca, baguette i par tih sireva.
Sirevi su fenomenlani, osim ovog narančastog desno u posudici. Radi se o fermentiranom siru i meni nije nikako sjeo taj jak miris i okus.



Mesnice i ribarnice - također na svakom uglu ulice sa velikim izlozima

[spic]

Kvaliteta namirnica je vrhunska i to mi se najviše sviđa u Parizu. Nema toliko supermarketa i trgovačkih lanaca, već puno malih (----)erie (pattiserie, fromagerie, boucherie, boulangerie, poissonerie...).

A sad malo restorana:
Nisam tražio nikakve preporuke već sam po osjećaju išao kad bi bio gladan gdje mi se najviše svidjelo, a izbor je ogroman. Jako je teško pogriješiti Tako da ne bi htio izdvajati neke restorane.

Escargots



Juha od luka



Pačja prsa



Confit



Fondant



Creme brulee



Puževi u košarici s umakom od maslaca



Creme brulee od gusje jetre sa džemom od smokvi

[spic]

Coq au vin



Teleći kotlet u umaku od sira i gljiva



Plat fromage



Kruška u vinu sa domaćim sladoledom od ribizla



Pjenica od mrkve



Gusja jetra na 2 načina



Krema od jakobovih kapica



Sous vide teleće rebro s kremom od jeruzalemskih artičoka (čičoka) i šumskim gljivama



Goveđi file sa šumskim gljivama

[spic]

Žablji kraci



Artičoka sa mladim kozjim sirom



Boeuf bourguignon



Confit



Creme brulee



Fondant




5 dana je prošlo jako brzo, novčanici su opustošeni, ali nije mi žao ni lipe. Pariz je jako lijep grad, dijelovi me strašno podsjećaju na Zagreb. Naravno obišao sam i sve znamenitosti ( Eiffel, Louvre, Montmartre, Slavoluk, sve moguće parkove, Notre Dame, Saint Chapelle, Sacre Coeur, groblja, vožnja Senom i još puno toga).
Ali bez ovog gastro dijela Pariz bi mi bio sasvim prosječna europska metropola sa puno znamenitosti... A ovako jedva čekam da se vratim i lutam ulicama

Pitali su me da šta sam novo što se tiče kuhanja naučio u Parizu. Pa osim toga da doma napravim bolji confit nego oni i da je moja sous vide teletina jednako dobra kao u restoranima sa michelinovim zvjezdicama, najviše sma naučio cijeniti kvalitetnu domaću namirnicu kakve u Parizu ima na svakom uglu, a kod nas se malo više treba potruditi da se dođe do nje. Naravno ta pristupačnost kvalitetne namirnice ima i svoju visoku cijenu.

[Dlapek]

Špic,
predobro.
I moram ti priznati - gori si od mene koja po Parizu svaki put hoda s kutijicama iz slastičarnica, smrdljivim zamotuljcima sira i vuklja vino po cijelom gradu jer nemam srca propustiti neku bocu po povoljnoj cijeni. O vrećama s raznih marche da se i ne govori...

[Maremonti]

Prekrasno.

Bas racunam koliko dugo nismo bili u Parizu. Imamo tamo i rodbinu i mogu reci i da se po kucama jako dobro jede.

Mi vec godinama priznajemo samo gastroputovanja, soping slabo, kultura malo vise.

[gargamišamel]

špic, nisi nam napisao koliko kila si dobio u tih 5 dana.

[spic]

1 samo, svaki dan se hodalo barem 15km, tako da je trebalo fino jesti da imaš snage
Zadnu noć me jedino pauk ugrizao za nogu pa sam imao reakciju i jedva sam došao do aerodroma, ali sad je sve oke

[Hot candy]

Predobro. Vidim, probavala su se sva tipična, dobro poznata jela. Kakva je ova pjenica od mrkve?

[spic]

To je bio couvert, odlična

[grogo bolger]

Ajme ljubomoran sam kad vidim kakvu klopu imaju francuzi.
Odoh spremati coq au vin za sutra.

pohvala autoru!

[spyker22]

Odlična prezentacija, spic! Ako imaš još koju fotografiju iz poissonerie, slobodno nabaci.

[Pepica]

Špic, jako lijepo si to prezentirao

nema boljeg putovanja od gastro putovanja

[SAS]

Realno gledajuci francuske i hrvatske slastice, kod hrvatskih slastica su dobre bas za podiciti jedino samoborske kremsnite, a i to je pod upitnikom od koga smo pokupili te kremsnite.
Bas zivim u Zagrebu i nema nekog izbora, a i te slasticarnice koje prave kolace kod njih zna faliti secer ili aroma. Kad god je netko narucio tortu za razna zbivanja iz razlicitih slasticarnica nije bila nekog okusa tako da nisam pojeo vise od 1-2 kriske torte.
Nije mi bas jasno kako francuzi mogu imat takve kolace, a mi ne. Pogotovo mislim na Zagreb.

Poslano sa mog Lenovo A806 koristeći Tapatalk

[Pellaprat]

SAS kaže:

Realno gledajuci francuske i hrvatske slastice, kod hrvatskih slastica su dobre bas za podiciti jedino samoborske kremsnite, a i to je pod upitnikom od koga smo pokupili te kremsnite.
Bas zivim u Zagrebu i nema nekog izbora, a i te slasticarnice koje prave kolace kod njih zna faliti secer ili aroma. Kad god je netko narucio tortu za razna zbivanja iz razlicitih slasticarnica nije bila nekog okusa tako da nisam pojeo vise od 1-2 kriske torte.
Nije mi bas jasno kako francuzi mogu imat takve kolace, a mi ne. Pogotovo mislim na Zagreb.

Gdje su danas te čuvene tople samborske kremšnite ? U Samoboru sigurno ne. Samobor je danas mjestašce sa sigurno lošijim kremšnitama od Zagreba. U Zagrebu vrlo kvalitetne kremšnite radi Šime u Petrinjskoj i Princess u Gajevoj i kvalitetnije su od bilo kojih u Samboru.

Inače, porijeklo kremšnite je mađarsko, a samoborsku inačicu je napravio slastičar Marko Lukačić koji je zanat izučio u Zagrebu kod čuvenog slastičara Kostinčera u Teslinoj i njegov brat Đuro koji je radio i učio u Budimpešti odakle je i donio neke izmjene u recepturi i ideju da se ta slastica služi topla.

Zagreb u posljednje vrijeme doživljava slastičarski preporod, najviše zahvaljujući Petri Jelenić, mora se spmenuti i Amélie i Orijent, a tu su i nove snage kao Mia. Ako ništa drugo, riješili smo se dugotrajnog užasa albanske slastičarske škole.

[saucer]

Pellaprat kaže:

Inače, porijeklo kremšnite je mađarsko, a samoborsku inačicu je napravio slastičar Marko Lukačić koji je zanat izučio u Zagrebu kod čuvenog slastičara Kostinčera u Teslinoj i njegov brat Đuro koji je radio i učio u Budimpešti odakle je i donio neke izmjene u recepturi i ideju da se ta slastica služi topla.

A zaboravio si svekra od jetrve, Milana, koji je zaslužan za onu sjajnu hruskavu koricu, u originalnoj varijanti s dodatkom samoborskog bermeta?

[spic]

Evo malo sažetijeg gastro opisa grada koji je gastronomski skroz jedna druga krajnost u odnosu na Pariz, radi se o Beogradu.



Na žalost zaboravio sam fotografirati sve, ali evo jednog dobrog dijela.
Beograd ko grad me nije nešto oduševio, pogotovo ne sad po zimi. Ali ono što me oduševilo su Beograđani. Tako srdačne i drage ljude nisam već dugo susreo.
Hrana je ODLIČNA! Često sam slušao priče o srpskom roštilju i sad sam se uspio i sam uvjeriti da je odličan. Jako kvalitetna namirnica (domaće meso i povrće) obrađeno na pravom roštilju na drva i ugljen uz poneku tajnu roštiljdžije daje odličnu kombinaciju. Cijene su također za svaku pohvalu.

Jedan tipičan doručak - zeljanica, posna pita od heljdinih kora s pečurkama i sarajevski burek (bio je najsvježiji pa sam njega uzeo umjesto pite od mesa) i naravno jogurt
Trenutno traje post za pravoslavce pa u svakoj pekari imate popis posnih proizvoda



Od restorana sam posjetio dva na Skadarliji (Šešir moj i Zlatni bokal) te jedan u Novom Beogradu (Dren). Gužva u Beogradu je bila ogromna. Navodno je mnogo Turaka otkazalo tradicionalno novogodišnje putovanje u Moskvu i oko 100 000 njih došlo u Beograd. Na stol se ispred restorana čekalo u redovima po 20ak ljudi.

Za razliku od Pariza ovdje nije moguće pojesti 3 slijeda jela jer je i samo glavno jelo preobilno, tako da nisam uspio isprobati sve što sam htio.

Karađorđeva šnicla



Leskovački uštipci



Neka pikantna teletina u umaku sa pečurkama i kajmakom



Ćevapi s kajmakom - savršeni, meni bolji od naših i bosanskih. Prilično krto i žilavo meso sa udjelom ovčetine/janjetine



Dimljeni pileći batak na roštilju sa umakom od sira - ne vidi se baš ali radi se o 5 ili 6 otkoštenih bataka - SAVRŠENO



Šopska salata



Tarator salata - nešto kao krastavci s vrhnjem i češnjakom

[spic]

Mladi kajmak



Isprobao sam još i razne vješalice i teletinu s roštilja koje sam zaboravio fotografirati.

Za desert na žalost nije nikad bilo mjesta pa je to obično bilo za neki drugi obrok u slastičarni/kavani

Slavsko žito





Esterhazy torta



Isprobao sam neka bijela vina (uglavnom Chardonnay) koja su bila vrlo dobra, te pivo njihove craft pivovare Kabinet.

Kabinet brka - APA jako slična našem zmajskom



Kabinet Supernova - IPA jako slična našoj FakinIPA



Jelen - meni ništa posebno pivo



Nemam fotografiju Zaječarskog piva koje mi je bilo najbolje u kategoriji "Žuja/Karlovačko/Pan" (odnosno Jelen/Lav/Nikšičko) piva.
Od 7 točenih tamnih nikšičkih boli glava tako da to izbjegavam ubuduće.

Bio sam i na pazaru pa uzeo neke domaće stvari za doma.
Ljutenica, pinđur, domaća mljevena slatka paprika, slatko od trešanja, slatko od višanja, slatko od dunja sa orasima i vranac vinarije Tvrdoš.



Čokolade su im koma, kruh također. Za vranac javim čim ga otvorim.
Htio sam uzeti i kajmak ali je bilo priča da zna biti problema na granici pa radije nisam, a na granici nas je dočekala kolona u kojoj smo bili 5 i pol sati...

Dat ću Beogradu kao gradu sigurno još prilika ali u nekim toplijim mjesecima. Hrana i ljudi su me oborili s nogu.