Alieniranost medju ljudima modernog drustva

[Orlandia]

Fantasist kaže:

Sve si usamljeniji, što si duhovniji. Možda to nije tako kod drugh (duhovnih) ljudi, neznam. (zato što sam ja više intuitivan, a manje emotivan ili senzibilan..iako uz svaku duhovnost dolazi osjetljivost)
Potrebna je otvorenost kao što kažeš ali to baš nije kod ljudi pravilo, barem se meni tako čini, ljudi se brane, ugoditi se mogu na druge ali to ne znači da se oni hoće meni. (trebaš neko strpljenje i vrijeme sa ljudima, tek onda se otvore ali i tada posredno)
Upravo zato i ti vjerojatno biraš radije 'otuđenost', a vidi jednu stvar, opet ponavljam s početka...što si duhovniji ili svjesniji, to te manje shvaćaju ili doživljavaju..teže je budnijima, ali je to bolje sigurno.

Ovo si lijepo rekao i sve stoji! Cijeli život sam uključena u duhovni rad, duhovno promišljanje i ono što mi se događa je da mi velika većina ljudi naprosto ne odgovara, a istovremeno se ne osjećam usamljenom.
Biram biti sama kad si to mogu omogućiti. Na primjer, umjesto dotipkavanja po društvenim mrežama, viberu ili tračanja po kavama subotom ujutro biram meditirati i provesti vrijeme sama sa sobom.
Zato razne uljeze doživljavam kao atak na svoju duhovnost. Pojam alijeniranost ovdje zvuči mrvicu grubo. Bolje je govoriti o svjesnom osamljivanju radi samodostatnosti.

[krena]

Da li netko od vas pati od ovakvog fenomena: https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...1&postcount=13

Ja sam primijetio kod sebe jedan sličan vrlo neobičan fenomen. Nazvao sam ga "pogled psihodistance". Naime samo određeni ljudi (najčešće koje donekle znam, nepoznati manje) izazivaju u meni neki glupi osjećaj koji je dosta teško opisati. Kada gledam te ljude u oči, počinjem osjećeti neku nelagodu uz javljanja osjećaja nekakve psihičke distanciranosti od nje. Da bude stvar gora, ta ista osoba počinje i mene ista tako neobično gledati, kao da sam ja u njoj svojim pogledom inducirao takvo osjećanje. To se najčešća javlja samo kod određenih osoba. A kod nekih osoba se nikad ne javlja. Njihov psihološki stav (čvrstina) je takav da to ne dozvoljava. A opet određeni tip ljudi to kod mene izaziva. Ali ne mogu vidjeti nikakve posebne karakteristike tih ljudi. Pogotovo ne negativne u bilo kakvom pogledu. Ima li tko nešto slično ovako ?!

https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...4&postcount=27

Ali bih ja htio reći svoj neobični slučaj koji mi jako ide na jetra. Naime, postoje određene osobe sa kojima jako teško uspostavljan komunikaciju. Ali te osobe nisu ništa drukčijem mentaliteta nego prosjek okoline. Da je recimo to neki drogeraš ili pak neki sličan divljak, to bi bilo razumljivo. Ali se radi o običnom mladome obiteljskom čovjeku. Ja se sa tom čovjekom osjećam "UMJETNO". Kao da nemam o čemu s njim pričati. Ali sam primijetio da je u tome čovjeku stvaram "indukciju" takvog čudog otuđenja. I on jadan primijećuje da nešto nije u redu sa našom komunikacijom. Jednostavno ne mogu naći spontane teme i spontano opušteno komuniciranje.

Fantasist kaže: Pogledaj post
Sve si usamljeniji, što si duhovniji. Možda to nije tako kod drugh (duhovnih) ljudi, neznam. (zato što sam ja više intuitivan, a manje emotivan ili senzibilan..iako uz svaku duhovnost dolazi osjetljivost)

Onda je moja majka veća od Bude. Ona živi sama 10 godina i nikog ne treba.

[Orlandia]

krena kaže:

Da li netko od vas pati od ovakvog fenomena: https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...1&postcount=13

Ja sam primijetio kod sebe jedan sličan vrlo neobičan fenomen. Nazvao sam ga "pogled psihodistance". Naime samo određeni ljudi (najčešće koje donekle znam, nepoznati manje) izazivaju u meni neki glupi osjećaj koji je dosta teško opisati. Kada gledam te ljude u oči, počinjem osjećeti neku nelagodu uz javljanja osjećaja nekakve psihičke distanciranosti od nje. Da bude stvar gora, ta ista osoba počinje i mene ista tako neobično gledati, kao da sam ja u njoj svojim pogledom inducirao takvo osjećanje. To se najčešća javlja samo kod određenih osoba. A kod nekih osoba se nikad ne javlja. Njihov psihološki stav (čvrstina) je takav da to ne dozvoljava. A opet određeni tip ljudi to kod mene izaziva. Ali ne mogu vidjeti nikakve posebne karakteristike tih ljudi. Pogotovo ne negativne u bilo kakvom pogledu. Ima li tko nešto slično ovako ?!

https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...4&postcount=27

Ali bih ja htio reći svoj neobični slučaj koji mi jako ide na jetra. Naime, postoje određene osobe sa kojima jako teško uspostavljan komunikaciju. Ali te osobe nisu ništa drukčijem mentaliteta nego prosjek okoline. Da je recimo to neki drogeraš ili pak neki sličan divljak, to bi bilo razumljivo. Ali se radi o običnom mladome obiteljskom čovjeku. Ja se sa tom čovjekom osjećam "UMJETNO". Kao da nemam o čemu s njim pričati. Ali sam primijetio da je u tome čovjeku stvaram "indukciju" takvog čudog otuđenja. I on jadan primijećuje da nešto nije u redu sa našom komunikacijom. Jednostavno ne mogu naći spontane teme i spontano opušteno komuniciranje.



Onda je moja majka veća od Bude. Ona živi sama 10 godina i nikog ne treba.

Zanimljiv fenomen! A što reći nego da mi je itekako poznat. Meni se ovo događa često, a pogotovo nakon što sam krenula svakodnevno meditirati u zadnje dvije godine. Ali smatram da nije do mene svaki put. Profil osobe s kojom se ne mogu povezati je nekakvo racionalno, klasično biće koje radi svoj posao, ima tzv. prosječan građanski stil života i ne izlazi iz zadanih okvira svakodnevnih fraza i tradicionalnog poimanja života.

[Fantasist]

Orlandia kaže:

Ovo si lijepo rekao i sve stoji! Cijeli život sam uključena u duhovni rad, duhovno promišljanje i ono što mi se događa je da mi velika većina ljudi naprosto ne odgovara, a istovremeno se ne osjećam usamljenom.
Biram biti sama kad si to mogu omogućiti. Na primjer, umjesto dotipkavanja po društvenim mrežama, viberu ili tračanja po kavama subotom ujutro biram meditirati i provesti vrijeme sama sa sobom.
Zato razne uljeze doživljavam kao atak na svoju duhovnost. Pojam alijeniranost ovdje zvuči mrvicu grubo. Bolje je govoriti o svjesnom osamljivanju radi samodostatnosti.

Samodostatnost je bolje reći naravno. Bez problema bi mogao biti sam i to tisućama godina, ne žalim nešto previše za prolaznosti ovoga života samo kažem da bi volio nastaviti ovako još puno vremena, radoznao sam.
Sva ovakva razina komunikacije, pomenula si mreže i forume, to je ego, truditi se biti u pravu i po mogućnosti namnetnuti volju drugima..ali nije to samo virtualno tako, tako je i u živo, suština ljudskih odnosa, naravno to je normalno ali neki duhovni kriteriji to nadilaze...dakle tek tu počinje prava komunikacija..inače bolje biti sam..a u svakodnevnoj komunikaciji primjenjujem mudrost, što bolje znaš ljude lakše je, to su prednosti...samo što su oni i manipulatori ali naivni, zbog prizemnih motiva.

[Austrheim]

Orlandia kaže:

To vjerojatno rade iz opreza da neke informacije iz njihovog privatnog života ne budu predmet daljnjeg propitkivanja i analiziranja ili da se to ne okrene protiv njih.
.

Ovo se u psihijatriji zove paranoidna obrada realiteta
i dijagnostički nije dobar znak.

[The Maystor]

Dosta ljudi onako ima veoma uzurbani stil zivota.
Sto to zapravo utjece na to? Nekako ja mislim da dosta ljudi tu neku prilagodbu manifestiraju na nacin da ponekad previse razmisljaju o nekim drugima, a premalo o sebi.
Prioriteti se mijenjaju, i zato se i dogadja to da se onda nakupi dosta toga sto je bilo vec dulje vremena prisutno, ali je eto tempo zivota ponekad nametnut, i zato se i prevelikim planiranjem i smanjuje ona bitna i zdrava spontanost.


Nekako se meni prilagodbe cine kao svojevrsna pravila koja ponekad odu u to da ima i nedostataka emocija, kao i toga da se premalo cini za svoju srecu.Dakle, prilagodjavati u nekim procesima se treba, i to u smislu onoga sto je nekako logicno, npr. necemo doci na svadbu u sportskoj majici, ali ipak nekim dogadjajima se daju i preveliki prioriteti, te zato se i dogadja da previse se pozornosti posvecuje tomu.

[krena]

Orlandia kaže:

Zanimljiv fenomen! A što reći nego da mi je itekako poznat. Meni se ovo događa često, a pogotovo nakon što sam krenula svakodnevno meditirati u zadnje dvije godine. Ali smatram da nije do mene svaki put. Profil osobe s kojom se ne mogu povezati je nekakvo racionalno, klasično biće koje radi svoj posao, ima tzv. prosječan građanski stil života i ne izlazi iz zadanih okvira svakodnevnih fraza i tradicionalnog poimanja života.

Ali ima i još nešto neobično. To otuđenje nije svaki put u svakim situacijama isto.
Izgleda da ovisi da li sam se ja ustao na krivu nogu !