Western

[OGM SA86]

Toplo ti preporucujem da pogledas i Keomu od Castellaria. SW je sjajna stvar i predivno utociste za sve ljubitelje westerna. Raskos ideja i vizuelno blazenstvo. Pomenuti Keoma mozda nije remek-djelo, ali je film koji prija kao hladan sok od zove u ljetne dane.
Kod Djanga je varijanta "sam protiv svih", a tu je i onaj top mitraljez. Definitivno jedan od najboljih filmskih trenutaka kad ga izvadi iz kovcega.

[The Great Duck]

Ma Django je vrh!
Nego, što mislite, da li bi se nekome tko voli Tarantinov Django Unchained svidio Corbuccijev? Potonjeg nisam gledao, a htio bih neke prijatelje uvesti u svijet špageta, no kad sam im predložio da pogledamo Djanga skupa, dobio sam odgovor u stilu "Aaajme, pa to je prastaro, ima prastare loše i ružne efekte, glupo je," i sl.
Samo da napomenem, nisu prethodno vidjeli nikakve trailere ni screenshotove ni ništa.

[OGM SA86]

znam samo da mi se Tarantinov ne dopada, a Corbuccijev je odlican

[Vukozec]

LouReeth kaže:

Django. Dđango. Prije Jamieja Foxxa, bješe Franco Nero. Prije Tarantina, bješe Corbucci. Ukoliko niste gledali Corbuccijev uradak, kad ga pogledate, a već ste, nadam se, pogledali Django Unchained, shvatit će te da je uvod u Tarantinova Dđanga preuzet iz Corbuccijeva. Naime, tu je naslovna pjesma, ali i istim slovima, tj. istim fontom ispisana špica. I, što se tiče posvajanja, to je to, premda bi se mogla povući paralela između Corbuccijeva i Tarantinova prikaza nešto prljavijeg grada.

Tu je naravno i paralela (koju si i sam između redaka primjetio) da je glavni podtekst oba filma pitanje rasizma. Valja reći i da je Django sniman skoro bez budžeta (odnosno, navodno na ostacima budžeta i seta jednog drugog danas zaboravljenog SW-a), a scenarij je bio samo gruba skica koja se popunjavala u hodu kako je film sniman. Kad ga se gleda iz te perspektive onda je još impresivniji. Sve što je primjenio u svom El Mariachi Rodriguez je vjerojatno naučio iz Djanga.

[The Great Duck]

Ček, koji je taj drugi SW?

[palance]

The Great Duck kaže:

Ma Django je vrh!
Nego, što mislite, da li bi se nekome tko voli Tarantinov Django Unchained svidio Corbuccijev? Potonjeg nisam gledao, a htio bih neke prijatelje uvesti u svijet špageta, no kad sam im predložio da pogledamo Djanga skupa, dobio sam odgovor u stilu "Aaajme, pa to je prastaro, ima prastare loše i ružne efekte, glupo je," i sl.
Samo da napomenem, nisu prethodno vidjeli nikakve trailere ni screenshotove ni ništa.

to je za to sto takve spagetije gledaju prave meraklije i western fanovi i uzivaju u tome. tarantino inace obozava korbucija ali nekima prosto ne mozes ukazati na ljepotu westerna koji mi fanovi vidimo jer za njih postoje spajdermeni, supermeni itd...tako da se takvi ljudi tesko ali bas tesko i bez nekog stimulansa(dobro hladnog piva) mogu uvesti u svijet spagetija ili uopste dobrih starih westerna.

[The Great Duck]

Ha, tom istom liku je recimo The Dirty Dozen koji je otprilike iz istog vremena, mada nije western, jedan od najdražih filmova, pa sad...

[OGM SA86]

Ali Tarantino jeste veliki fan SW-a

[LouReeth]

The Man from Laramie [1955]

Posljednja suradnja Stewarta i Manna, ništa manje uspješna od ranijih. Kralj Lear na Divljem zapadu, kažu. Stranac se ušetava u grad, samo da bi zadao muke lokalnom zemljoposjedniku, kojeg već godinama muče noćne more o strancu koji dolazi u njegovu kuću, visokom strancu koji će ubiti njegova sina. Koliko je suradnja Stewarta i Manna laka, ovaj bi se uradak sasma prosječna scenarija u tuđim rukama pretvorio u veliko, smrdljivo govno, ali kad na njemu rade majstori, film je, premda posve neoriginalan, i više no gledljiv. Film ipak nosi vječni sekundant, tada već iskusni Arthur Kennedy. Kao 'posvojeni' sin, vječno u sjeni svoga razmaženog 'brata', Kennedy vrlo dobro utjelovljuje čovjeka kojeg razdire želja za napretkom, makar do istog morao doći preko leševa, i odanost prema 'ocu' i svemu što je zajedno s njim stvarao. Mann ne bi bio Mann da film ne krasi barem jedan pametno osmišljen kaubojski dvoboj, a ovdje najbolje čuva za kraj. Plus, doima se kako je The Man from Laramie struktuiran k'o whodunit, no to je, nažalost, malo slabije izvedeno, pa je i ocjena filma nešto niža nego što bi trebala biti; plus, dio drugi, najveći je problem filma što jest i nije morao postojati uopće -- nikakva novina, tek stara priča smještena u novu okolinu, manovski mekan Divlji zapad.

***½

[LouReeth]

The Professionals [1966]

Richard Brooks autor je jednog od najboljih američkih filmova koji sam imao priliku pogledati, a to je subverzivna drama Elmer Gantry. U spomenutom je uratku glavnu ulogu tumačio Burt Lancaster; tumačio ju je savršeno, pa bih njegov performans stavio možda i u top 5 najboljih rola koje sam, opet, imao priliku pogledati u svom kratkom ter nježnom recipijentskom životu. The Professionals, western, antipod je spomenutom filmu. Dok se u prvom Brooks bavi američkim društvom, i to krajnje ozbiljno, i tako ga prokleto lako razgolićuje, u svom se westernu... opustio. Dodijelio je glavne uloge Lancasteru, Marvinu, Ryanu i Strodeu, dopustio im je zajebanciju, a on se pobrinuo imitirati Forda, Wylera i Hawksa. Od Forda i Wylera preuzima grandioznost, sklonost romantiziranju Divljeg zapada, pomno odabrane kuteve snimanja, dočim je Hawks inspiracija za pregršt lakih, mnogo zabavnih dijaloga između Marvina i Lancastera, Ryana i Strodea. Četvorica spomenutih su 'profesionalci' koje zemljoposjednik unajmi da mu vrate kidnapiranu ženu. No, dok su na putu da vrate najljepšu Claudiu Cardinale, i to iz ruku vječnog nadrkanog Jacka Palancea, postavljaju si pitanje: tko je tu, zapravo, pozitivac, a tko je negativac; tko je romantik, a tko otmičar? Kao i kod Forda i Wylera, Brooks je u jednom pogriješio. Jednoj ovako malenoj, intimnoj temi pridao je prevelik značaj, pa je spomenuta grandioznost neprimjerena, što je najveća, ali i jedna mana filma. Ali, Brooks je grandiozan, pretenciozan, i takvog ga treba voljeti, bit će. Baš kao i vidno pijanog Marvina, koji je, kazuju očevici, toliko iziritirao ultraomegaprofesionalog Lancastera, da su pomislili da će ga ovaj, u naletu bijesa pravedničkog, baciti sa omanjeg stjenjaka.

****

[LouReeth]

Valdez is Coming, r: Edwin Sherin, 1971.

Približavam se tužnom kraju. Ne svog života, dakako, nego života Burta Lancastera pred kamerama. Valdez is Coming, premda nikad neće biti smješten u panteon najboljih ostvarenja sa Lancasterom u glavnoj ulozi (zasluženo ili ne, siguran nisam!), posjeduje kvalitet. Nastao prema romanu Elmorea Leonarda, a rađen u post-romantičarsko-špageti vremenu, western je to koji se priklanja vremenu (post)modernom, i autorima poput Corbuccija, Altmana i Peckinpaha. Razmjerno jednostavna priča donosi grandioznog Lancastera k'o eponimnog Valdeza, čuvara zakona i, treba li spominjati, visoko moralne osobe. Nakon što ubije pogrešno optuženog crnca, od zemljoposjednika traži parsto dolara kojima bi, nakon što ih pokloni skvo netom ubijenog crnca, smirio savjest. Iako je zaplet tek jedna epizoda Zagora ili Tex Willera, egzekucija relativno nepoznatog i nepriznatog Edwina Sherina na trenutke je na visokoj razini. Nema junaka, nema negativaca, niti crno-bijelih likova. Svi su ljudi, i u jednom su trenutku nesigurni romantičari, dočim su u drugom najgore zvijeri. Iako je film zašećeren gdjekojim biblijskim motivima, pa je Valdez nekakvo blasfemično utjelovljenje Isusa Divljeg zapada, razrješenje je zapleta antiisusovsko: Divlji je to zapad, pobogu, ništa se ne neće riješiti okretanjem drugog obraza. Ljudi razumiju strah, razumiju silu, a Valdez dolazi!

7.2

[The Great Duck]

OGM SA86 kaže:

Ali Tarantino jeste veliki fan SW-a

Tko je rekao da nije?

[Caecus]

meni je isto s Nero-em legendarni.tarantino-ev django mi je osrednji
a django 1966 ima REMASTERED BRRip x264 verziju dostupnu za skidanje

- to je kud i kamo bolja zabava od unchaineda i prava prljavština i surovost špagetija.
The scene that inspired the famous reservoir dogs ear scene.

The original English dub of Nero's voice was rumoured to have been by actor Fred Ward, but I've never seen that confirmed.

- legendarni major Jackson : naklon :

[The Great Duck]

E, al LOLOLOL,, to mi je prestaro, ne mogu gledat filmove od prije '70-e.

[LouReeth]

Last Train from Gun Hill, r: John Sturges, 1959.

Uberi ovo, drug: Kirk Douglas i Anthony Quinn u glavnim ulogama, pravičnost udovca i samohranog roditelja protiv sulude opčinjenosti vlastitim, loše odgojenim sinom, a za kormilom velikan poput Johna Sturgesa. Kraj je pedesetih, western je na izdisaju, ali proći će još deset, petnaest godina prije nego ga masakriraju masni digići i revizionistička novoholivudska derišta. Svi su sastojci za dobar film tu, ali Last Train from Gun Hill nije toliko dobar film. Razlog? Djeluje k'o da je snimljen tek toliko da bude snimljen. Scenarij je petparački. Glazbu radi pouzdani Dimitri Tiomkin, ali ona se uopće ne uklapa u sam film. Razlog zašto se ne uklapa je taj što se Sturges nikako ne može odlučiti kakav film želi snimiti. Je li to stvaranje mita o Divljem zapadu ili prikaz Divljeg zapada kakav je bio? Je li to dozlaboga ozbiljan western ili tek mjestimično ozbiljan, a najčešće nenamjerno smiješan, toliko da je neugodno gledati intenzivnog Kirka s onom rupicom na bradi?! No, jebi ga, nekoliko je tu slika za pamćenje. Od kadra vlaka u pustari, kadra koji je Ford posudio za otvaranje The Man Who Shot Liberty Valance, preko korištenja zrcala za jedan duel u hotelu te do završnog obračuna Douglasa i Quinna. Lako se gleda, ali trebalo je to biti puno bolje.

7.1

[The Great Duck]

Nego, jel gledao tko šta od onih starih američkih western serija tipa The Lone Ranger, The Virginian, Gunsmoke, Rawhide, Laramie i sl.? Ima tko kakvih preporuka?

[Jacob J. Harper]

MAN WITHOUT A STAR (1955) - zadnji odgledani western. Jako dobar, medju boljima po meni. Kirk Douglas odlican. Moja ocena: 8/10

[Caecus]

no.1 -

Over the years it has gained a substancial cult following and is finally being
rediscovered. In 2003 Sundance Channel Home Entertainment released a
beautifully restored, Double Disc Collector's Edition.

[The Great Duck]

Hmm, nikad čuo za taj No Hotlinking Please, morat ću ga nabavit negdje...

[Caecus]

Caecus kaže:

no.1 -

...

ovaj egzistencijalni hippie western kao režiserski debut petera fonde je čisti as.prožima ga psihodelična atmosfera.glazba u filmu je valjda najbolja ikad,warren oates standarno prebija.
sigurno spada u najpodcjenjenije westerne i američke filmove 70-ih!