Quote:
Nemruth Dagi kaže:
Quote:
Taroth kaže:
npr. krumpir sigurno nije bio poznat u doba Noe
|
Kako znaš |
No evidence, baby. Krumpir je biljka s područja amerika, i nema nikakvih dokaza da je bila prisutna bilo gdje na starom kontinentu prije kontakta s Konkvistadorima. Doduše, Tarothov komentar bi trebao glasiti da krumpir nije bio poznat u
području gdje je Noa živio, a ne posvuda.
Btw, kad se već spominje Noa.... whazzup s klokanima? Je furao do Australije po njih, ili su ovi furali cross-ocean liniju do arke?
Quote:
r0nin kaže:
Pa nije bas ocito jer Manu, Satyaravata, Khasistra, Yima, Noah, Deucalion, Dwyfan, Nuada, Bergelmir, Coxcox, Nata i neka sjeverno americka indijanska plemena govore o potopu.  |
A, što, nemoguće je da je i njih u nekom trenu zadesio lokalni potop? Recimo, dizanjem površine mora, rijeka i jezera na kraju ledenog doba?
Quote:
Obješeni čovjek kaže:
imaš u bibliji rat između raajskih anđela i boga, te lucifera i njegovih anđela.
|
Gdje? Citiraj?
Quote:
emanuel kaže:
Ne pretpostavlja se.Zna se. |
Opet, može li konkretni citati odakle se to ZNA. Citat gdje se priča o borbi među anđelima? Hvala.
Vidim da se nešto bilo spominjalo gore, linkalo na newadvent, no cijela stvar završila kao ćorak. Stvar s "Luciferom" je jedan zanimljivi typo, mogli bi reći. Naziv se odnosi na Babilonskog kralja, a ne nikakvi "rat anđela".
Naravno, to opet sve ovisi o tome što tko želi gledati. Newadvent, recimo, navodi "Metaphorically, the word is applied to the King of Babylon". Metaforički? Okrenite svoje Biblije na Isaiah 14:3-4:
"And it shall come to pass in that day, that when God shall give thee rest from thy labour, and from thy vexation, and from the hard bondage, wherewith thou didst serve before, Thou shalt take up this parable against the king of Babylon, and shalt say: How is the oppressor come to nothing, the tribute hath ceased?"
"3 U dan kad ti Jahve dade da počineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše, 4 zapjevat ćeš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlačenja?"
Dakle Izaija prilično jasno i glasno govori o tome da se rugalica upućuje kralju Babilonskom, u doba kada izraelci bivaju oslobođeni od njegove vladavine i okrutnosti. Dapače, ako pratimo hebrejski original, umjesto "Lucifer" stoji "heilel ben-shachar" (sjajni sin zore), kraljevska titula, u stilu Luja XIV - Le Roi Soleil. Dodatan argument za ne isčitavanje mitologije iz tog dijela je činjenica da židovski Tanak (Tora, Neviim i Ketuvim) ne spominje nigdje nikakav rat u nebu ili išta tog tipa. Termin Lucifer i njegova identifikacija s "palim anđelom", na općeobuhvatnu žalost, je jednostavno posljedica višestrukog prevođenja (hebrejski->grčki->latinski), pri čemu je prevoditeljima bila neshvatljiva kombinacija pozitivnog naziva ("Svjetlonoša") i negativnog konteksta (rugalica).
Što se spajanja uloge vraga i "Lucifera" tiče, zanimljivo je promatrati riječ Sotona. Njen hebrejski korijen znači "protivnik", "onaj koji optužuje". I kada se pogleda "standardna" uloga Sotone u Bibliji (tri jednostavna primjera: Eden, Job, Isus), Sotona ulazi u priču kao zastupnik "druge strane", planirani tester. Skoro bi ironično bilo reći da je uloga Sotone u stvari
Advocatus Diaboli, negativac pro forme. Sjetimo se, recimo, samo činjenice da ga YHWH ima na izravnom piku u 2 od gornja 3 primjera (Eden i Job), i ne ponaša se prema njemu kao neprijatelju, ne napada ga. Čak, dapače, u prispodobi o Jobu se s njim razgovara i kladi u vezi Joba. Zvuči li vam to kao odnos dva neprijatelja? Ili to bolje odgovara odnosu šefa i podčinjenog koji mu se mora suprotstavljati zbog forme?
I,eto, završiti u obuhvaćanju jednog i drugoga..... U širenju kršćanstva na Europu, kršćanstvo je naišlo na druge religije, od kojih su neke, poput Zoroastrizma, imale istaknutu dualnost dobra/zla. Apokrifna priča o borbi u raju je kršćanski pokušaj kombiniranja Zoroastrijskog dualizma sa Židovskim monizmom. U Zoroastrijanizmu, dobra (Ahura Mazda) i loša strana (Ahriman) su ekvipotentni, jednako jaki, zajedno stvoreni i sukobljeni. Perzijski jin-jang. Dok, s druge strane, u Judaizmu je stvoritelj ujedno i dobra, i jedina strana. Židovima problem nije predstavljala borba protiv zla, koliko pridržavanje pravila, i ne podilaženje drugim bogovima. Judaizam nije dualistička religija. Kršćanstvo je, dakle, trebalo premostiti taj jaz, da bi pridobilo što više preobraćenika. Tako je ta pobuna nastala kao pokušaj objašnjavanja kako bi iz jedinstveno dobre strane stvar prešla u borbu dobra i zla. Moram priznati da je lijepo vidjeti tragove Zoroastrizma žive i dan danas.
.Ime je ostalo,samo je postao zao i pohepan.
Linearni mod
