Komunikacija sa ženama na poslu

[qwertz90]

Zanima me na koji način komunicirate sa ženama na poslu. Imao sam negativnih iskustava. Uglavnom uvijek imam problema sa ženama u radnoj sredini. S muškarcima se razumijem, ponekad je čak i pogled dovoljan ali sa ženama nikako. Ako neko ima savjet ili iskustvo bilo bi mi drago da podjeli.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[The Maystor]

Vecinu poslova kaj sam radio su źene bile u vecini, tak da je i komunikaxija vecinom sasvim ugodna.Pristojan sam, kulturan, nabacim koji vic { al ne baś o sexu} i sasvim je ugodno.

[Leteća]

qwertz90 kaže:

Zanima me na koji način komunicirate sa ženama na poslu. Imao sam negativnih iskustava. Uglavnom uvijek imam problema sa ženama u radnoj sredini. S muškarcima se razumijem, ponekad je čak i pogled dovoljan ali sa ženama nikako. Ako neko ima savjet ili iskustvo bilo bi mi drago da podjeli.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Imala sam velikih problema sa nekim ženama. Kontretno, bila je riječ o mobbingu. S muškarcima mi je lakše - izravno kažem svoje mišljenje, posvadimo se ako treba, opet se skuliramo jer ipak smo na poslu i dođemo do nekog konkretnog rješenja.

Sa ženama je ili priglupo ćaskanje i gugutanje (joj, lijepa haljina, gdje si je kupila ) ili cloak & dagger sistemi. Znaju bit stvarno kuje, ali znam i ja kad me se vuče za rep. Naravno, bilo je i časnih iznimki u kojima su se kolegijalni odnosi pretvorili u prijateljstva koja su nadživjela zajednički rad.

Moj ti je savjet da preciziraš problem - kakav ti tip osobe najviše smeta u radnom okruženju, okupljaju li se u čopore, pribjegavaju li zlostavljačkim tehnikama (ismijavanje, uvijeno vrijeđanje, omalovažavanje tvog doprinosa, itd).

[Kymatica]

qwertz90 kaže:

Zanima me na koji način komunicirate sa ženama na poslu. Imao sam negativnih iskustava. Uglavnom uvijek imam problema sa ženama u radnoj sredini. S muškarcima se razumijem, ponekad je čak i pogled dovoljan ali sa ženama nikako. Ako neko ima savjet ili iskustvo bilo bi mi drago da podjeli.


Sent from my iPhone using Tapatalk

ajme, ženski čopori, ako nisi s njima, onda si protiv.
nauči ili glumiti da si sličan-slična njima, ako nisi, ili budi svoj-a ali nauči se postaviti i ne bojati se sukobiti, tada će te pustiti na miru, iako nikad nisi siguran-sigurna, uvjek moraš biti spreman za sukob, da znaju da im se ne isplati te zajebavati, hraniti se tobom, uzdizati sebe tako da tebe ogovaraju ili pljuckaju kako bi ti bio u centru ogovaranja a oni na sigurnom.
uredi su čopori u malom, i vrjede pravila čopora, ako su žene onda je zajebanije, jer je sve iza leđa, lažni osmjesi, puno velikih ega a nesigurnosti. otrovna atmosfera, al kad skužiš da je to sve iz nesigurnosti i ne bojiš ih se, onda si na sigurnom.

[Sexbot]

qwertz90 kaže:

Zanima me na koji način komunicirate sa ženama na poslu. Imao sam negativnih iskustava. Uglavnom uvijek imam problema sa ženama u radnoj sredini.

Kako misliš "kako komunicirate s ženama"? Ne komuniciraš s njima uopće, ili imaš problema tijekom komunikacije s njima, ili imaš problema s pristupom u komunikaciju?

Negativna iskustva? U smislu da su te kvalificirale (tračale) ili su te verbalno napale, ili si ispao "u kuwcu lik", ili su te diskreditirale u poslui? Može malo više o tome?

***
Kak ja komuniciram (u poslu) s ženama? Umalo uopće ne, maksimalno izbjegavam poslove gdje je uključena žena jer obično tad "the posao" nema veze s poslom i uglavnom se realizacija posla svodi na gubljenje vremena. Puno se cvili, živcira, vraća u prošlost, hipersenzibilne su i osjetljive, plahe, teško i sporo nalaze nus&bekap rješenja i pri izvršenjima se laže sve u 16

Al ako već tražiš formulu suradnje sa ženama.. ako radiš i surađuješ sa ženama, jedini uvjet je da imaš autoritet nad ženama. Imati autoritet nad ženama znači da te moraju priznati za personu jaču od sebe na svim poljima. Što bi muškarac trebao i bit.

Kako steći taj autoritet je malo složen osobno-mentalni posao od par tjedana gdje je prvo nepisano pravilo to da moraš sam sebi reći da žena nema utjecaj nad tobom.O finesama bi se dala napisati i malo bolja knjiga.

Uspiješ li u tome, hej.. možda se koja i usput zatreska u tebe. Good luck.

[qwertz90]

Sexbot kaže:

Kako misliš "kako komunicirate s ženama"? Ne komuniciraš s njima uopće, ili imaš problema tijekom komunikacije s njima, ili imaš problema s pristupom u komunikaciju?



Negativna iskustva? U smislu da su te kvalificirale (tračale) ili su te verbalno napale, ili si ispao "u kuwcu lik", ili su te diskreditirale u poslui? Može malo više o tome?



***

Kak ja komuniciram (u poslu) s ženama? Umalo uopće ne, maksimalno izbjegavam poslove gdje je uključena žena jer obično tad "the posao" nema veze s poslom i uglavnom se realizacija posla svodi na gubljenje vremena. Puno se cvili, živcira, vraća u prošlost, hipersenzibilne su i osjetljive, plahe, teško i sporo nalaze nus&bekap rješenja i pri izvršenjima se laže sve u 16



Al ako već tražiš formulu suradnje sa ženama.. ako radiš i surađuješ sa ženama, jedini uvjet je da imaš autoritet nad ženama. Imati autoritet nad ženama znači da te moraju priznati za personu jaču od sebe na svim poljima. Što bi muškarac trebao i bit.



Kako steći taj autoritet je malo složen osobno-mentalni posao od par tjedana gdje je prvo nepisano pravilo to da moraš sam sebi reći da žena nema utjecaj nad tobom.O finesama bi se dala napisati i malo bolja knjiga.



Uspiješ li u tome, hej.. možda se koja i usput zatreska u tebe. Good luck.

Neke se i jesu zatreskale u početku , ali ja sam otkrio svoje slabe strane i jbg, neizravno vrijeđanje Itd. Kad bi zagrmio 2 sata mira i onda opet.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[radical change]

qwertz90 kaže:

Zanima me na koji način komunicirate sa ženama na poslu. Imao sam negativnih iskustava. Uglavnom uvijek imam problema sa ženama u radnoj sredini. S muškarcima se razumijem, ponekad je čak i pogled dovoljan ali sa ženama nikako. Ako neko ima savjet ili iskustvo bilo bi mi drago da podjeli.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Svaka tvrtka je što se međuljudskih odnosa tiče jedno kompleksno biće. Netko tko je radio u raznim kolektivima jako dobro zna da ima jako fer kolektiva u kojima su međuljudski odnosi više manje na urednoj razini, ali veće je pravilo da se naročito u ženskim koletivima zna naletjeti na jaku narušenost međuljudskih odnosa, nerad, nered, ogovaranje, ljubomoru, zavist i slično. Često je to izraženo u kolektivima koji ne nagrađuju iskrenost, rad i uspjeh na individualnoj razini, već su međusobni odnosi i hijerarhija postavljeni bilo na temelju rodbinskih i inih veza, bilo na zlostavljanju, maltertiranju, ponižavanju i slično...

Moraš znati kako nema baš nekog lijeka da se toksično okružene promjeni, na tome se sustavno treba raditi ali obično su ljudi puni gorčine i nema se volje za neke temeljite promjene na bolje, pa to šljaka dok šljaka. Osobe koje upadnu u taj žrvanj bivaju prožvakane i to je jednostavno takve. Na žalost dok ne dođeš u to okruženje ne možeš onako iz vana osjetiti kako kolektiv "diše".

Kada već nemaš sreće ili si recimo nekakav šefić u tom nekom toksičnom okruženu uspjeh ovisi o tvojoj socijalnoj inteligenciji. Ukoliko si kadar namirisati tko igra kakvu ulogu i u toj kazališnoj predstavi i kako se najbolje postaviti u cijeloj toj priči onda ćeš dobro proći. Ukoliko ne znaš postaviti granice i nastojiš ići đonom a nemaš ovlasti da možeš nešto konkretno promjeniti velika je šansa da ćeš naići na ogroman otpor i susresti se sa svim nakupljenim negativnim emocijama kolektivima i izvisiti ćeš. Ako si šef u apsolutnom smislu onda je pred tobom težak posao. Morat ćeš promatrati kolektiv i vidjeti tko svojom pojavom i nastupom najviše utječe na negativnu atmosferu i tu osobu ćeš morati udaljiti ili ju izolirati. Obično se tada i većina problema riješi. No uglavnom su odnosi do takve mjere narušeni da ti kao šef dobiješ nasiješena lica i ulizivanje u guzu kako bi se zadovoljila forma a iza leđa je neka sasvim druga priča. Većina kolektiva, naročito u državnim i većim privatnim tvrtkama je u najmanju ruku užasna, tu je jako teško raditi i postizati uspjeh i većina šefova ne može uraditi ništa osim podizanja zidova prema zaposlenicima po cijenu unošenje dodatnih frustracija, ponižavanja i zlostavljanja.
Moraš znati da su ljudi jednostavno ljudi, neki su dobri i sa plemenitim namjerama, neki su pak zli i koristoljubljivi. Kao šef moraš znati odvojiti žito od kukolja i neprestano raditi na kompaktnosti tima, na osvještivanju različitosti i prednosti koje one nose među pojedinim radnicima, na pozitivnom rješavanju nesiglasica i frustracija u radnom kolektivu. Ukoliko si radnik moraš raditi na socijalnoj inteligenciji i pokušati postaviti granice prema onima koji uzimaju za pravo da preko tvojih leđa grade osobni uspjeh.
Inače ova tema je jako kompleksna i ovisi o svakom kolektivu ponaosob..

[Leteća]

Sexbot kaže:

Kako misliš "kako komunicirate s ženama"? Ne komuniciraš s njima uopće, ili imaš problema tijekom komunikacije s njima, ili imaš problema s pristupom u komunikaciju?

Negativna iskustva? U smislu da su te kvalificirale (tračale) ili su te verbalno napale, ili si ispao "u kuwcu lik", ili su te diskreditirale u poslui? Može malo više o tome?

***
Kak ja komuniciram (u poslu) s ženama? Umalo uopće ne, maksimalno izbjegavam poslove gdje je uključena žena jer obično tad "the posao" nema veze s poslom i uglavnom se realizacija posla svodi na gubljenje vremena. Puno se cvili, živcira, vraća u prošlost, hipersenzibilne su i osjetljive, plahe, teško i sporo nalaze nus&bekap rješenja i pri izvršenjima se laže sve u 16

Al ako već tražiš formulu suradnje sa ženama.. ako radiš i surađuješ sa ženama, jedini uvjet je da imaš autoritet nad ženama. Imati autoritet nad ženama znači da te moraju priznati za personu jaču od sebe na svim poljima. Što bi muškarac trebao i bit.

Kako steći taj autoritet je malo složen osobno-mentalni posao od par tjedana gdje je prvo nepisano pravilo to da moraš sam sebi reći da žena nema utjecaj nad tobom.O finesama bi se dala napisati i malo bolja knjiga.

Uspiješ li u tome, hej.. možda se koja i usput zatreska u tebe. Good luck.

Čekaj, ti hoćeš reći da si u roku par tjedana u stanju steći autoritet na poslu?

Sori, ali nakon ovoga ti ne mogu vjerovati da imaš dva dana radnog staža.

[radical change]

Leteća kaže:

Čekaj, ti hoćeš reći da si u roku par tjedana u stanju steći autoritet na poslu?

Sori, ali nakon ovoga ti ne mogu vjerovati da imaš dva dana radnog staža.

Autoritet se stječe odmah već od prvog radnog dana na poslu. Ukoliko se radi o vođi tima on se u startu mora tako i postaviti. Ljudi jako dobro čitaju govor tijela i odmah na prvu loptu imaju nekakvu orjentacijsku procjenu o nama. U početku su pažljivi, službeni, sa osmjehom na licu ali jako brzo maske padu i ljudi pokažu svoje stvarne motive. Većina ljudi ne razumije da autoritet šefa nije lupanje šakom o stol dernjava i slanje u pičku materinu. To je naprosto dokaz nemoći i frustriranosti, ljudi će postupiti prema naređenom jer moraju od nečega živjeti ali zadržati će ogromnu količinu bijesa i povrijeđenosti u sebi. Autoritet u timu se gradi znanjem, preuzimanjem odgovornosti, koncentriranjem na uspjeh, nagrađivanjem, poticanjem, razumijevanjem, šef mora znati sa kakvim ljudima raspolaže te kakve su mogućnosti tima, on treba poticati radnike da izvuku maksimalno iz sebe, da zajedno unapređuju kolektiv i ostvariti zajedništvo među pojedincima unatoč njihovim razlikama.. Također mora omogućiti da se svi problemi izraze (bilo anonimno bilo direktno). Na takav način gradi se autoritet i snaga tima. Ono što je uglavnom kod nas praksa je da neki napuhanko koji misli da je bogom dan dođe na neku rukovodeću funkciju i izdrkava se po nižerangiranima i na njihovim leđima gradi karijeru i uspjeh. Ljudi to toleriraju jer ne znaju za drugačije ili su naprosto prisiljeni trpjeti i raditi, a tako ne bi trebalo biti. Naše psihičko i fizičko zdravlje kao i kvaliteta našeg života uvijek bi nam trebali biti prioritet iznad zarađene količine novca, no na žalost često ne možemo birati.

[old-soul80]

Ja sam radio i volontirao u par različitih kolektiva u kojima su žene pretežno bile zaposlenice i moram reći da je zbilja bilo svega. To su čak bile drastično različite vrste ljudi s obzirom na vrstu posla. Od tvornica, pa sve do uredskih (fakultetskih) i kreativnih poslova - prošao sam.
Uglavnom, na žalost, negativna iskustva.
Bilo je okej šefova i podšefova, pa je bilo i užasnih šefova i podšefova i to u oba spola. Jednostavno nema pravila. Neki kolektivi su bili izrazito toksični, nehumani i stresni na svim mogućim razinama. Neki su bili i više nego pristojni. Neke potencijalno loše odnose s ljudima na poslu sam uspio čak okrenuti na pozitivnu stranu jer sam se, iskreno govoreći, pravio glup, iako me smetalo tuđe nekorektno ponašanje katkad, pogotovo kada je na zadnjem poslu jedan 'suradnik' odašiljao prema meni negativnu energiju u smislu da "neke stvari valjda ne shvaćam", a na što sam se ja prema njemu ponašao totalno neutralno i da ne kužim što radi i samo obavljao dalje svoj posao. Ubrzo nakon toga je promijenio ponašanje prema meni potpuno na pozitivu i tako je bilo do kraja radnog odnosa.
Naravno, s nekim šefovima nema ljudske komunikacije i tu bi jedino batine pomogle.
Sve je toliko relativno da mislim da tu nema nekog pravila i savjeta koji bi ti posebno pomogao. Ako si baš uletio u kokošinjac s nekim šupljoglavim i tračerskim kvočkama, tu ti teško išta može pomoći. Na tvom mjestu krenuo bih ih suptilno zajebavati. Trebati će im koji mjesec da skuže kaj im radiš, ali bar će tebi biti manje dosadno

[Leteća]

radical change kaže:

Autoritet se stječe odmah već od prvog radnog dana na poslu. Ukoliko se radi o vođi tima on se u startu mora tako i postaviti. Ljudi jako dobro čitaju govor tijela i odmah na prvu loptu imaju nekakvu orjentacijsku procjenu o nama. U početku su pažljivi, službeni, sa osmjehom na licu ali jako brzo maske padu i ljudi pokažu svoje stvarne motive. Većina ljudi ne razumije da autoritet šefa nije lupanje šakom o stol dernjava i slanje u pičku materinu. To je naprosto dokaz nemoći i frustriranosti, ljudi će postupiti prema naređenom jer moraju od nečega živjeti ali zadržati će ogromnu količinu bijesa i povrijeđenosti u sebi. Autoritet u timu se gradi znanjem, preuzimanjem odgovornosti, koncentriranjem na uspjeh, nagrađivanjem, poticanjem, razumijevanjem, šef mora znati sa kakvim ljudima raspolaže te kakve su mogućnosti tima, on treba poticati radnike da izvuku maksimalno iz sebe, da zajedno unapređuju kolektiv i ostvariti zajedništvo među pojedincima unatoč njihovim razlikama.. Također mora omogućiti da se svi problemi izraze (bilo anonimno bilo direktno). Na takav način gradi se autoritet i snaga tima. Ono što je uglavnom kod nas praksa je da neki napuhanko koji misli da je bogom dan dođe na neku rukovodeću funkciju i izdrkava se po nižerangiranima i na njihovim leđima gradi karijeru i uspjeh. Ljudi to toleriraju jer ne znaju za drugačije ili su naprosto prisiljeni trpjeti i raditi, a tako ne bi trebalo biti. Naše psihičko i fizičko zdravlje kao i kvaliteta našeg života uvijek bi nam trebali biti prioritet iznad zarađene količine novca, no na žalost često ne možemo birati.

Autoritet koji se "stječe od prvog dana" je onaj koji dobivaš s funkcijom. Kad imaš moć drugima davati otkaze, dijeliti im bonuse i krojiti im radno vrijeme, normalno je da će te svi slušati.

Autoritet u timu (prvi među jednakima) ne vrijedi ni pol pizde ladne vode. Uzimaju ga oni kojima je moć važnija od financijske naknade i profesionalne etike, a čine to svojim narcisoidnim nastupom i makijavelističkim taktikama, dok je za napredovanje nužna i fina doza psihopatije.

Plivam s morskim psima već jako dugo i dobro znam kako stvari funkcioniraju u dragom našem kakapipitalizmu. Tako da motivacijske govore možeš sačuvati za nekog drugog.

Nego, da se vratimo na temu žena. One nisu nužno zločeste i čoporativne kao što bi se moglo zaključiti iz teme, ali često imaju taj problem da mnogo govore a malo kažu. Odnosno, priča im se svodi na neke emocionalne sadržaje, titranje jajca i međusobno timarenje. Tako da kad imaš posla sa jako ženstvenim ženama, najbolje je komunicirati u pisanom obliku (e-mail) jer tako imaš pisani trag o tome što si rekao, a što nisi.

[old-soul80]

Leteća kaže:

Autoritet koji se "stječe od prvog dana" je onaj koji dobivaš s funkcijom. Kad imaš moć drugima davati otkaze, dijeliti im bonuse i krojiti im radno vrijeme, normalno je da će te svi slušati.

Autoritet u timu (prvi među jednakima) ne vrijedi ni pol pizde ladne vode. Uzimaju ga oni kojima je moć važnija od financijske naknade i profesionalne etike, a čine to svojim narcisoidnim nastupom i makijavelističkim taktikama, dok je za napredovanje nužna i fina doza psihopatije.

Plivam s morskim psima već jako dugo i dobro znam kako stvari funkcioniraju u dragom našem kakapipitalizmu. Tako da motivacijske govore možeš sačuvati za nekog drugog.

Nego, da se vratimo na temu žena. One nisu nužno zločeste i čoporativne kao što bi se moglo zaključiti iz teme, ali često imaju taj problem da mnogo govore a malo kažu. Odnosno, priča im se svodi na neke emocionalne sadržaje, titranje jajca i međusobno timarenje. Tako da kad imaš posla sa jako ženstvenim ženama, najbolje je komunicirati u pisanom obliku (e-mail) jer tako imaš pisani trag o tome što si rekao, a što nisi.

Veliki potpis na ovo
U stvari poželjno je biti psihopat da napreduješ u ovom društvu što govori dovoljno o samom ustroju društva i "vrijednostima". Veći je postotak psihopata među šefovima nego u društvu općenito.

[radical change]

Leteća kaže:

Autoritet koji se "stječe od prvog dana" je onaj koji dobivaš s funkcijom. Kad imaš moć drugima davati otkaze, dijeliti im bonuse i krojiti im radno vrijeme, normalno je da će te svi slušati.

Autoritet u timu (prvi među jednakima) ne vrijedi ni pol pizde ladne vode. Uzimaju ga oni kojima je moć važnija od financijske naknade i profesionalne etike, a čine to svojim narcisoidnim nastupom i makijavelističkim taktikama, dok je za napredovanje nužna i fina doza psihopatije.

Plivam s morskim psima već jako dugo i dobro znam kako stvari funkcioniraju u dragom našem kakapipitalizmu. Tako da motivacijske govore možeš sačuvati za nekog drugog.

Nego, da se vratimo na temu žena. One nisu nužno zločeste i čoporativne kao što bi se moglo zaključiti iz teme, ali često imaju taj problem da mnogo govore a malo kažu. Odnosno, priča im se svodi na neke emocionalne sadržaje, titranje jajca i međusobno timarenje. Tako da kad imaš posla sa jako ženstvenim ženama, najbolje je komunicirati u pisanom obliku (e-mail) jer tako imaš pisani trag o tome što si rekao, a što nisi.

Ne slažem se sa većinom ovog što si iznijela.
Najprije da bi bilo kakav kolektiv funkcionirao nužno je da postoji hijerarhijska strutura. Prije svega treba se znati tko obavlja koje poslove, koja su mu zaduženja i odgovornosti, tko nam je nadređeni a tko je podređeni. To je temelj i osnova svega, ako struktura tvrtke nije jasno i nedvosmisleno određena u kolektivu je gotovo nemoguće raditi.

Dakle nužno je da u bilo kojem timu, kao i u tvrtci samoj postoji jasna struktura, tko je vođa, tko i kako donosi odluke, tko ima kakve obveze i odgovornost ii slično.

Ja sam voditelj tima u tvrtki bez jasne hijerarhijske strukture, ona istina postoji na papiru ali ne postoji u praksi. U takvom timu je jako teško raditi i provoditi odluke a naročito se teško koncentrirati na ostvarivanje zacrtanih rezultata. No ipak vidiš tvrtka funkcionira, ljudi rade isključivo iz razloga što netko treba biti primjer, biti vođa i na svojim leđima nositi popriličan teret i odgovornosti i brige kako bi tim funkcionirao.

Bez obzira što mislila o tome, ljudi su svjesni da na posao nisu došli uživati u ljetovanju već raditi i izvršavati zadatke. Svakome je jasno da ako tvrtka nije ostvarila profit da ne može pokrivati tekuće troškove i isplaćivati plaće. No u svakom kolektivu postoji 20 posto onih koji cjelokupni posao i odgovornost nose na svojim leđima, 50 posto onih koji odrade svoj posao i bar 30 posto onih koji rade malo ili gotovo ništa. Toga uvijek treba biti svjestan i jako dobro balansirati kako bi se posao odradio, kako bi se ostvario rezultat i kako bi se na koncu mjeseca mogle podijeliti plaće.
I da naravno treba biti svjestan da je kapitalizam nemilosrdan, da sami odgovaramo za svoje ostvarene rezultate i da također moramo biti spremni otići ako nismo na zahtjevanoj razini. Našu plaću nitko neće zaraditi a ako ne želimo i ne možemo raditi posao na tržištu je mnogo onih koji jedva čekaju da ugrabe priliku. Kako u natječaju za posao tako na svakom radnom mjestu individualno.
Isto tako u kvalitetnom timu, gdje je rad i uspjeh adekvatno nagrađen, gdje postoji balans između individualnih potreba, gdje se potiče na rad, kreativnost i napredak je zaista gušt raditi. Mnogi ljudi bi se radije odlučili na ugodnu radnu atmosferu nego na 1000 kuna veću plaću u firmi sa kretenom od šefa. Realnost je na žalost da u praksi uglavnom imamo nesposobne kretene od šefova i radne kolektive prepune zle krvi i nerješenih nerazmjerica u kojima je zaista teško raditi, u kojima većinu posla nose oni koji se ne znaju izboriti za sebe i u kojima su poslovni rezultati mnogo lošiji nego što bi to trebali biti.

Što se tiče ženskog kolektiva, da tu si u pravu. Ali pravilo pisane korespondencije je nešto što je obveza svakog kolektiva, definirana je između ostalog i ISO 9001 standardom. Bez pisanog i nedvosmislenog traga mi ne možemo učinkovito primjenjivati odluke i pratiti izvršene zadatke.

[Leteća]

radical change kaže:

Ne slažem se sa većinom ovog što si iznijela.
Najprije da bi bilo kakav kolektiv funkcionirao nužno je da postoji hijerarhijska strutura. Prije svega treba se znati tko obavlja koje poslove, koja su mu zaduženja i odgovornosti, tko nam je nadređeni a tko je podređeni. To je temelj i osnova svega, ako struktura tvrtke nije jasno i nedvosmisleno određena u kolektivu je gotovo nemoguće raditi.

Dakle nužno je da u bilo kojem timu, kao i u tvrtci samoj postoji jasna struktura, tko je vođa, tko i kako donosi odluke, tko ima kakve obveze i odgovornost ii slično.

Ja sam voditelj tima u tvrtki bez jasne hijerarhijske strukture, ona istina postoji na papiru ali ne postoji u praksi. U takvom timu je jako teško raditi i provoditi odluke a naročito se teško koncentrirati na ostvarivanje zacrtanih rezultata. No ipak vidiš tvrtka funkcionira, ljudi rade isključivo iz razloga što netko treba biti primjer, biti vođa i na svojim leđima nositi popriličan teret i odgovornosti i brige kako bi tim funkcionirao.

Bez obzira što mislila o tome, ljudi su svjesni da na posao nisu došli uživati u ljetovanju već raditi i izvršavati zadatke. Svakome je jasno da ako tvrtka nije ostvarila profit da ne može pokrivati tekuće troškove i isplaćivati plaće. No u svakom kolektivu postoji 20 posto onih koji cjelokupni posao i odgovornost nose na svojim leđima, 50 posto onih koji odrade svoj posao i bar 30 posto onih koji rade malo ili gotovo ništa. Toga uvijek treba biti svjestan i jako dobro balansirati kako bi se posao odradio, kako bi se ostvario rezultat i kako bi se na koncu mjeseca mogle podijeliti plaće.
I da naravno treba biti svjestan da je kapitalizam nemilosrdan, da sami odgovaramo za svoje ostvarene rezultate i da također moramo biti spremni otići ako nismo na zahtjevanoj razini. Našu plaću nitko neće zaraditi a ako ne želimo i ne možemo raditi posao na tržištu je mnogo onih koji jedva čekaju da ugrabe priliku. Kako u natječaju za posao tako na svakom radnom mjestu individualno.
Isto tako u kvalitetnom timu, gdje je rad i uspjeh adekvatno nagrađen, gdje postoji balans između individualnih potreba, gdje se potiče na rad, kreativnost i napredak je zaista gušt raditi. Mnogi ljudi bi se radije odlučili na ugodnu radnu atmosferu nego na 1000 kuna veću plaću u firmi sa kretenom od šefa.

Što se tiče ženskog kolektiva, da tu si u pravu. Ali pravilo pisane korespondencije je nešto što je obveza svakog kolektiva, definirana je između ostalog i ISO 9001 standardom. Bez pisanog i nedvosmislenog traga mi ne možemo učinkovito primjenjivati odluke i pratiti izvršene zadatke.

Ukratko, tebe su naguzili da tegliš ko magare, a umjesto mrkvicom te nagrađuju osjećajem superiornosti nad kolegama. Sad mi je jasno zašto si često tako živčan. Suosjećam.

[old-soul80]

Leteća kaže:

Ukratko, tebe su naguzili da tegliš ko magare, a umjesto mrkvicom te nagrađuju osjećajem superiornosti nad kolegama. Sad mi je jasno zašto si često tako živčan. Suosjećam.

Nemoj biti zločesta
Kapitalizam sam po sebi nije prirodan kao prvo i osnovno jer ono što bi trebalo biti dostupno svima kao temeljno ljudsko pravo čovjek treba "zaslužiti" što je u rangu ideje da drvo treba zaslužiti sunce i kišu, lav antilopu, a ptice sjemenke.
I onda je kao čovjek "inteligentan"?
Gledam ove deložacije gdje jadne ljude bacaju na cestu kao zadnje smeće i pitam se da li je to taj napredni svijet gdje je nekome "stalo" do mene, mog zdravlja i moje dobrobiti, a zbog novaca se uništavaju ljudski životi.

[zoroasterix]

old-soul80 kaže:

Nemoj biti zločesta
Kapitalizam sam po sebi nije prirodan kao prvo i osnovno jer ono što bi trebalo biti dostupno svima kao temeljno ljudsko pravo čovjek treba "zaslužiti" što je u rangu ideje da drvo treba zaslužiti sunce i kišu, lav antilopu, a ptice sjemenke.
I onda je kao čovjek "inteligentan"?
Gledam ove deložacije gdje jadne ljude bacaju na cestu kao zadnje smeće i pitam se da li je to taj napredni svijet gdje je nekome "stalo" do mene, mog zdravlja i moje dobrobiti, a zbog novaca se uništavaju ljudski životi.

Koje je to temeljno ljudsko pravo?

[old-soul80]

zoroasterix kaže:

Koje je to temeljno ljudsko pravo?

Voda, hrana i krov nad glavom.
Zašto? Zato jer smo nastali iz iste petrijeve zdjelice kao i drvo, žohar, krumpir i koza. Naplaćivati prirodne resurse planeta koji nas je posrao van zajedno s tim resursima je kao naplaćivati nekome da pojede hranjivi dio jajeta iz kojega se izlegao.
Ako imaš namjeru sada mi objasniti kako je nemoguće uspostaviti takav sistem, nemoj se truditi. Sve je moguće. Zato je civilizacijski napredak i bio osmišljen da do toga dođe jednog dana.

[radical change]

Leteća kaže:

Ukratko, tebe su naguzili da tegliš ko magare, a umjesto mrkvicom te nagrađuju osjećajem superiornosti nad kolegama. Sad mi je jasno zašto si često tako živčan. Suosjećam.

Pa više je razlog jer sam ja u suštini mazohist i radoholičar pa sam volim preuzimati i previše odgovornosti na sebe. Također volim raditi na terenu i zaprljati ruke jer kao šef volim osjetiti posao i probleme mjesto da sjedim u uredu, prevrćem papire i filozofiram kako radnici ne rade ništa i kako bih ja sam to u sat vremena spičkao. Radnici to cijene, poštuju i nema mjesta nerealnih zahtjevima. Nije baš da teglim, jer da jesam ne bih imao vremena tipkati po forumu, nekad i satima za vrijeme radnog vremena. Uostalom obrazovan sam pa za svoj rad dobijem solidnu plaću. Ja jednostavno volim to što radim i svaki dan mi je izazov otići na posao i rješavati probleme. Možda sam jedan od rijetkih ali moja iskustva u karijeri su takva da sam uglavnom radio sa radoholičarima koji su bili koncentrirani na rezultat. Ne vjerujem da bih imao volje i jedan dan raditi za nekog šefa koji bi me maltretirao na radnom mjestu jer naprosto znam da mogu birati i izabrati bolje..

Inače, volim žene koje provociraju, intrigiraš me...

[zoroasterix]

old-soul80 kaže:

Voda, hrana i krov nad glavom.
Zašto? Zato jer smo nastali iz iste petrijeve zdjelice kao i drvo, žohar, krumpir i koza. Naplaćivati prirodne resurse planeta koji nas je posrao van zajedno s tim resursima je kao naplaćivati nekome da pojede hranjivi dio jajeta iz kojega se izlegao.
Ako imaš namjeru sada mi objasniti kako je nemoguće uspostaviti takav sistem, nemoj se truditi. Sve je moguće. Zato je civilizacijski napredak i bio osmišljen da do toga dođe jednog dana.

Moguće je, jedino je pitanje na koji način. Kroz socijalizam?
U neku ruku imaš to i danas, jer beskućnik može ići u Crveni križ ili neko sklonište i hraniti se u javnoj kuhinji, samo ne vjerujem da misliš na to.

[qwertz90]

Dodat ću još jednu stvar na kraju je bilo doslovno ono što je Radical rekao , slanje u pm i prijetnja batinama.


Sent from my iPhone using Tapatalk