Kompulzivno prejedanje (Binge eating)

[violia]

Pancakes kaže:

ali moram priznati da se osjećam bolje kad vidim da nisam sama u ovom sranju.

zapravo, mislim da je to danas dosta rasprostranjen problem, ali je stigmatiziran jer zvuči banalno i smješno.
mislim, 'pucati' se slatkišima, kruhom, pecivima, voćem, varivima - ma to zvuči kao epizoda u kojoj hello kitty završi u popravnom domu. i sama bih mogla to sve pretvoriti u dobar prodavan crnohumorni crtić ala familly guy.

ugl. promatraču to zvuči smiješno. i sama sam licemjerna, pa mi je čudnovato kad se netko ne može udebljati (aha, baš.. ne možeš se udebljati. kome ti se**š?), ima fobiju od kokošaka ili ne jede crvene stvari, ali tko sam ja da pitam zašto i kako. ne tiče me se.
licemjerje svuda oko i u nama: kokoška paris hilton ide na hitnu kad joj se nokat zakine, većina malenih sunašaca u africi si ne mogu priuštiti bulimiju u pubertetskoj krizi, a ja sam emotivni izjelica i sada kad sam vas našla mnogo mi je lakše.
i zato bih bila zahvalna kada bi promatrači to ispoštovali i primjetili taj bitan dio u naslovu: vaša iskustva. hvala.

[Marija10]

Pancakes kaže:

trošim previše vremena razmišljajući o hrani, a sad već ... osjećam kako mi se cijeli život vrti oko toga. pitam se da li ima tome kraja, da li postoji osoba koja je bila ovako sje... ko ja, a da se nije cijeli svoj život morala s tim boriti. jer ako ima, ja bi je itekako htjela upoznati...

Već proživljeno, već prevladano, gotovo da više niti ne suosjećam, kao da je bilo u nekom drugom životu. Ne mogu vjerovati da se uopće javljam na ovu temu jer mene više nimalo ne zaokuplja, a iskreno vjerujem da gotovo nimalo ne mogu pomoći.
Sve već znate, sve bitno je napisano u postovima iznad. Da je problem emocionalni i da je kontroliranje/gubljenje kontrole hranjenja ovisničko ponašanje. Zapravo mehanizam obrane, loš doduše, ali ipak se nekako funkcionira. Stavljanje u centar pozornosti problema koji nije pravi problem, kako preživjeti sljedeći obrok (kako nabaviti sljedeći šut) umjesto kako biti osoba kakva bismo željeli biti.
Trebalo bi obrnuti taj proces, staviti u centar pozornosti prave probleme. Suočavati se s njima. Kako? Nisam sigurna da ćete dobiti odgovor na to pitanje. Ili ćete dobiti pogrešan odgovor, ili će odgovor biti pravi ali ga nećete čuti. I sada ofucana fraza nad frazama: "Odgovor/rješenje problema leži u vama."
Spomenuli ste problem s osjećajem gladi i sitosti. Tjelo ima mehanizme regulacije tjelesne težine, ali se pogrešnom prehranom ti mehanizmi mogu posve izbaciti iz balansa. Meni je trebalo dugo dok mi se to ponovo vratilo, nekoliko godina.
Postoje bihejviorističke metode sa pisanjem dnevnika i režimom prehrane. Nisam njihov pobornik. Mislim da su potpuno pogrešne za osobe koje su perfekcionisti i koje žele uspostaviti kontrolu. Sve se svodi na umjerenost i na vrijeme. Mnogo vremena, teško je to prihvatiti, kao da čuješ smrtnu presudu.

[mirko77]

violia kaže:

postavljena pitanja su apsolutna 'topla voda', rekli bi danas ljudi. a dinosauri tek, ma prije par milijuna godina bi ti dali nobelovu. klap, klap, klap, klap. [sinkroniziram svoje ushićeno pljeskanje]



da, to je tako jednostavno. znati razlog = znati valjano rješenje.

btw. tema nije postana radi neke grupne intervencije u kojoj bi ljudi trebali doživjeti trenutnu epifaniju, lupiti se po glavi i uzviknuti:
'Đizz, koji sam ja debil, a ovaj lik daje tako prosto i jednostavno rješenje: definiraj problem i odnijeti će ga vila amalka svojim čarobarijama.'
jer nije da u naslovu teme izričito piše VAŠA ISKUSVA. uopće nije. ili sam trebala to baš u capsu i boldano? hm...

vidi se da si iskusna u ironiji.. sam da pitam,cist me zanima da/ne odgovor
dal se iskreno zelis rijesiti ovisnosti,ak su pitanja prefilozofska evo samo da/ne
(to znaci da kad ti u buducnosti bude tesko da ne budes imala
izlaz u hrani drogi cemu vec..)

[violia]

mirko77 kaže:

vidi se da si iskusna u ironiji.. sam da pitam,cist me zanima da/ne odgovor
dal se iskreno zelis rijesiti ovisnosti,ak su pitanja prefilozofska evo samo da/ne
(to znaci da kad ti u buducnosti bude tesko da ne budes imala
izlaz u hrani drogi cemu vec..)

ironična baš i ne znam biti. ali znam odsarkazirati. nebitno tebi za znati, kao i meni odgovoriti na tvoje pitanje, ali budimo ljudi, pa ako ćeš ti prestati silovati moju temu svojim egotripovima, i ja ću biti manje sarkastičan čovjek i odgovoriti ti: ne. iskreno ne želim. svi smo mi ovisni o nečemu, a ja bi svoju samo rado pokušala naučiti zamjeniti sa nekom simpatičnijom, jeftinijom, golim okom manje vidljivom i manje frustriravajućom kao, ne znam, onom o sexu, tenisu, nogometu, ljubavi, suncu, solariju (da, čak bi radije i tenoreksična bila nego ovisnoca o hrani). eto, u takvoj sam gabuli zato me molim te nemoj propitivati i osuđivati. nisam generalno glupa, samo oglupim na momente.

[violia]

Marija10 kaže:

Već proživljeno, već prevladano, gotovo da više niti ne suosjećam, kao da je bilo u nekom drugom životu. Ne mogu vjerovati da se uopće javljam na ovu temu jer mene više nimalo ne zaokuplja, a iskreno vjerujem da gotovo nimalo ne mogu pomoći.

"Odgovor/rješenje problema leži u vama."

Sve se svodi na umjerenost i na vrijeme. Mnogo vremena, teško je to prihvatiti, kao da čuješ smrtnu presudu.

iskreno, ovaj mi je post svijetla točka dana.
mislim da nitko od nas ne traži odgovor od druge ili treće osobe. naravno: on je u nama samima.
vrijeme je sve što imamo, a ovdje smo jer čekamo trenutak umjerenosti.
bila sam mišljenja da počevši sa prejedanjem će me to ponašanje nužno pratiti cio život i da ne mogu naučiti drugačiji način za rješavanje svojih 'loših dana', i neizmjerno mi je drago pročitati kako ništa nije isključivo.
puno hvala.

[mirko77]

ok sve 5,al ovo sa mojim osudjivanjem nekog je bezveze i htio bi cuti jos nekoliko odgovora ovisnika na moje pitanje

[violia]

mirko77 kaže:

ok sve 5,al ovo sa mojim osudjivanjem nekog je bezveze i htio bi cuti jos nekoliko odgovora ovisnika na moje pitanje

ovisnika... hmda.. i još jedan smajl nakon toga. ali bez osude. naravno.
dok ostali ovisnici ne odgovore, smijem protupitanje:
čemu intres: posao, zadovoljstvo (zadovoljstvo iz prštećeg ljudskog suosjećanja ili ova tema trenutno zvuči više lažno žalopojna od ostalih iz prozac nacije)?
imaš ili nemaš iskustva u emocionalnom prejedanju? da/ne?
ne=zašto si ovdje?
koji je tvoj problem ako si ovdje s nama?
ja recimo nisam bila ovdje dok nisam imala problema. ne na forumu i u ovakvoj temi. pa slabo razumijem tvoju potrebu. neka ovisnost? bez osude naravno.

ukratko. tema je upropaštena. znala sam da će se pojaviti neki dušebrižnik. rastjerati ljude. nadovezati se na ništa i skrenuti ju u neko je**no filozofiranje. budi toliko dobar i učini mi uslugu i obriši svoje postove jer stvarno, ali stvarno, suočimo se oboje: neće nikome pomoći. bezvezniji su od moje teorije da osuđuješ. stvarno mi je potrebno da budeš nemotiviran pisati ovdje. hoćeš li? molim te.

[mirko77]

znatizelja je vrag,nisam ja tema, ja sam pokusavam razumjeti mentalni sklop ovisnika zato sto kod vas nije sam problem u hrani
ili slicno vi imate jedan pomak u percepciji stvari oko sebe, mislim, simptomi prejedanja i drogiranja su samo erupcije emocija
koje nisu zadovoljavajuci preslikane u vasu percepciju, a za njih ne postoji zadovoljavajuci obrambeni mehanizam koji ih neutralizira
nadalje kroz vrijeme neki se zatvore i sve vise njihova percepcija dolazi u konflikt sa njihovim stvarnim potrebama i nakon nekog
vremena frka...dok neki drugi otvoreno komuniciraju i prilagodjavaju percepciju korak po korak i tijekom vremena dodju na
prihvatljiv nivo i usput se rijese simptoma...okvirno receno
(recimo roditelji drze djecu pod slaklenim zvonom, pa djeca odrastu sa pomaknutom percepcijom gdje pokusavaju ostvariti svoje
potrebe na nacin koji su percipirali u obitelji, npr. cure zele izgledati mrsavo i lijepo jer su ih mama i tata ljubili u celo i govorili kak
je lijepa, pa sad to ocekuju od okoline)

dakle mozes reci da sam ovisnik o filozofiji

[Delilah_]

I ja imam slični problem.
Malo drugačiji.
Ja sam na dijeti naprimjer, dva tjedna, i sve to ide super, malo jedem, pazim šta jedem i to... I onda me nešt pukne, i počnem jesti sve na što naiđem, i obićno se udebljam duplo onoliko koliko sam uspjela skinuti. Ja još nisam punoljetna, idem u srednju školu, i mislim da baš taj pritisak, škola, ima utjecaja. Razgovarala sam sa svojom doktoricom o tome, i ona je rekla da to moram sama kontrolirati, ali ja NEMOGU.. neznam šta da radim, i s kim da razgovaram.. sada sam tu vidjela da nisam jedina koja ima taj problem...

[kalei]

Evo samo da se javim i da znate - ima nas još!
Sve znam, korjene ovog problema, grozne posljedice, hrpa kajanja, plakanja, žaljenja i nikako na zelenu granu.

Moja bolest ide malo dalje - u bulimiju što je odvratno.
Gadim se sama sebi, gadi mi se ta bolest,a nikako da si pomognem. Malo krene ali stane.

Obožavam jesti i imam neke emocionalne rupe koje liječim glupom odvratnom hranom koju samo kojih desetak minuta poslije gledam u odvratnom obliku u wc školjci.

Nemam neki pametan savijet osim da je jedina donekla pomoć ona stručna koju i ja mislim potražit i to što prije jer se previše uništavam.

gadi mi se to sve, gadi !!!

Evo baš se spremam na posjet školjkici iz bliske perspektive. FUj Fuj Fuj fUj!!!

[kalei]

E da, ima ovdje jako slična tema, pa možda da moderatori to spoje
https://www.forum.hr/showthread.php?t=342957

[violia]

mirko77; kaže:

znatizelja je vrag,nisam ja tema, ja sam pokusavam razumjeti mentalni sklop ovisnika zato sto kod vas nije sam problem u hrani

i sad ću opet motati odklapati
ajde, poštede radi: da, bravo, ovdje se naposlijetku uopće ne radi o hrani. ona je samo objekt.
topla voda.

mirko77; kaže:

dakle mozes reci da sam ovisnik o filozofiji

pa dakle onda HE HE HE HE i tako dalje..
a da tu svoju slatku malu nesmrtonosnu ovisnost liječiš čitanjem? sigurna sam da će ekipu jednako impresionirati.
i ako me oko nije prevarilo. možda sam se prejela u tom trenu, pa mi se prividjelo, ali mislim, samo mislim da postoji odsjek na forumu: FIOZOFIJA.
e onda krivo radiš, to bi bilo kao da ja se počnem shutati tabletama. ali, to jednostavno nije moja ovisnost.

[Marija10]

violia kaže:

ukratko. tema je upropaštena. znala sam da će se pojaviti neki dušebrižnik. rastjerati ljude. nadovezati se na ništa i skrenuti ju u neko je**no filozofiranje. budi toliko dobar i učini mi uslugu i obriši svoje postove jer stvarno, ali stvarno, suočimo se oboje: neće nikome pomoći. bezvezniji su od moje teorije da osuđuješ. stvarno mi je potrebno da budeš nemotiviran pisati ovdje. hoćeš li? molim te.

Tema ti nije upropaštena. Trebaš čuti razna mišljenja. Čini mi se da te kritika previše boli. Drugi te neće prihvatiti dok sama ne prihvatiš sebe, pri tom ne mislim na prihvaćanje sebe kao nekog tko ima poremećaj hranjenja, mislim na prihvaćanje sebe kao osobe. Ti nisi ono što pojedeš, nisi ono što obučeš, nisi fakultet koji pohađaš, nisi novci koje trošiš, niti ono što drugi vide u tebi. Dovoljna ti je jedna osoba koja će te razumjeti i poticati, a ako je sada nemaš, može čekati.
I žaljenje za izgubljenim vremenom će proći, ne brini.

[violia]

kala_kalei kaže:

Obožavam jesti i imam neke emocionalne rupe koje liječim glupom odvratnom hranom koju samo kojih desetak minuta poslije gledam u odvratnom obliku u wc školjci.

loše nam došla. žao mi je što si ovdje, ali drago što se javljaš kad već jesi u sličnim gov**ma kao i većina ovdje.
i ja to znam često govoriti: 'obožavam jesti', ali to nije istina, samo izgovor. Samo obožavam taj momentalan nalet hormona sreće dok mi skoči šećer pri prejedanju. To obožavam: zamjeniti svoju letargiju i bezvoljnost nekim drugim umjetnim stanjem. Puca me seratonin i ja sam tih par minuta sretna i silno želim da to traje i traje, pa ja trpam i trpam. I kada više fizički ne mogu- gađenje. Sve je opet isto kao i netom prije, ništa se nije riješilo i svi su problemi ili jednostavno nedostatak lijepih stvari još uvijek tu. Ništa nisi promjenila. I javi se najodvratniji osjećaj spram same sebe. Bjesomučna mučnina. Zato i razumijem zašto si počela povraćati.

[Marija10]

violia kaže:

mislim da nitko od nas ne traži odgovor od druge ili treće osobe. naravno: on je u nama samima.
vrijeme je sve što imamo, a ovdje smo jer čekamo trenutak umjerenosti.

Ne možeš "dočekati" trenutak umjerenosti, spasit će te jedino razmišljanje, ali ne stalno isti začarani krug. Trebaju ti nove spoznaje o sebi, o tome kako svijet funkcionira. Za takve stvari treba vremena. Nisam mislila na čekanje, vrijeme ne liječi rane samo tako.

[violia]

Marija10 kaže:

Trebaš čuti razna mišljenja. Čini mi se da te kritika previše boli.
Dovoljna ti je jedna osoba koja će te razumjeti i poticati, a ako je sada nemaš, može čekati.

Ma i sama sam ljubitelj filozofiranja, pa zato ulazim u te rasprave. Jednostavno sam raspravljač po prirodi. Razonoda. U biti se uvijek lijepo smješkam dok to radim. Vjerojatno zvuči tako, ovako bez gestakulacije i bez izraza lica, ali nije iz zlobe. Bole me neke druge stvari.

Zapravo, oko sebe imam dovoljno i puno ljudi koji me obožavaju, potiču, razumiju, ne kritiziraju, a ja ih u međuvremenu isključujem jer, hvala nebesima, nisu u tome i teško im je argumentirati.
samokritika je moj najveći problem, nitko nikada od mene nije tražio kao ja sama, a najteže je boriti se protiv samog sebe.
zato sam ovdje jer želim čuti ljude koji mogu reći: 'da, prošla/o sam to' ili 'prolazim to sada i osjećam se tako i tako'.

u svakom slučaju hvala na podršci.

[violia]

Marija10 kaže:

Ne možeš "dočekati" trenutak umjerenosti, spasit će te jedino razmišljanje, ali ne stalno isti začarani krug. Trebaju ti nove spoznaje o sebi, o tome kako svijet funkcionira. Za takve stvari treba vremena. Nisam mislila na čekanje, vrijeme ne liječi rane samo tako.

ne, uistinu ne 'dočekujem'. samo si dajem vremena da sve posložim: razloge, okidače, čime ih zamijeniti, kako ih prepoznati i eliminirati, a da u tome budem ja jedinstvena, ne prema nekoj preporučenoj terapiji jer mi to ne funkcionira.
vrijeme sam spomenula jer se zbog svoje želje za kontrolom običavam ispreforsirati sada i odmah. a to me uvijek dovede do razočaranja.
zapravo, dobro sam sada već par dana. ovdje sam spoznala većinu uobičajenih ponašanja, pa ih sada lakše prepoznajem i dajem si vremena razmisliti prije nego napravim glupost. upravo zato trebam vrijeme. vrijeme netom prije, da se ne pretvori u vrijeme poslije.

[violia]

Delilah_ kaže:

Ja sam na dijeti naprimjer, dva tjedna, i sve to ide super, malo jedem, pazim šta jedem i to... I onda me nešt pukne, i počnem jesti sve na što naiđem, i obićno se udebljam duplo onoliko koliko sam uspjela skinuti.

kod mene također. dijeta, prejedanje, dijeta, prejedanje i opet i opet i opet i tako dalje..

[nobady's angel]

ej..
isti slučaj..još gori..
još nisam ni punoljetna a u bulimiji do grla...
prežderavam se..pa povraćam..pa se prežderavam..pa povraćam..pa 2 tjedna niš ne jedem..pa se opet prežderavam i povraćam...
strašno nešto...
to je valjda došlo od cijelokupnog nezadovoljstva svojim životom...
neznam kako si pomoći...ni kako van iz ovog..

[Marija10]

violia kaže:

samokritika je moj najveći problem, nitko nikada od mene nije tražio kao ja sama, a najteže je boriti se protiv samog sebe.

Zato sam i rekla da trebaš prihvatiti samu sebe, nemoj se kažnjavati za mane, tvoje dobre osobine su bitne.

I znaj: 1. Mršavija nećeš biti sretnija.
2. Moraš se riješiti opsjednutosti hranom.
Nemoj razmišljati o hrani, nezdravoj hrani, zdravoj hrani, kilogramima, kalorijama, centimetrima, bokovima, trbuhu...

Ako jesi filozofski nastrojena zapitaj se: tko si? što te čini sretnom? koje su tvoje težnje?