Zaista mislim da neću preživjeti rastavu

[ray of light]

kad ti kaže u lice - ne volim i ne želim te više, a ti se pitaš zašto, zašto, zašto...i ne nalaziš odgovora, samo plačeš veći dio dana i bojiš se da ćeš postati olupina i svaka te pjesma na nešto podsjeti....i kaže, ne šalji poruke, okreni se sebi i ostavi prošlost, a tebi to još prošlost nije...i pusti me na miru, treba mi mir...kao nož koji ti se okreće u srcu i duši...i sretna si onih par sati kad nisi plakala...osamnaest godina, bez djece, jedno drugom sve, a onda financijski problemi, njegov gubitak posla, minusi, dugovi...ali sve pada u drugi plan jer nisi više s njim i samo osjećaš nepodnošljivu tugu...

[.aquarius.]

rejoflajt kaže:

kad ti kaže u lice - ne volim i ne želim te više, a ti se pitaš zašto, zašto, zašto...i ne nalaziš odgovora, samo plačeš veći dio dana i bojiš se da ćeš postati olupina i svaka te pjesma na nešto podsjeti....i kaže, ne šalji poruke, okreni se sebi i ostavi prošlost, a tebi to još prošlost nije...i pusti me na miru, treba mi mir...kao nož koji ti se okreće u srcu i duši...i sretna si onih par sati kad nisi plakala...osamnaest godina, bez djece, jedno drugom sve, a onda financijski problemi, njegov gubitak posla, minusi, dugovi...ali sve pada u drugi plan jer nisi više s njim i samo osjećaš nepodnošljivu tugu...

isplači ga. do zadnje suze. odboluj ga do kraja.

zašto? jebigasad. nema ti od tog razmišljanja ništa, znaš. možda misliš da bi ti odgovori dali neki mir, ali sigurno ne bi promijenili ništa. ne traži krivce, ne nadaj se nekom preokretu, ne pitaj se. prihvati što jest, digni se i hodaj.

nema se tu puno za reći i sve će zvučati kao jeftini self-help.

[sama45]

Ako ti je tako teško potraži pomoć psihijatra.Razgovor stvarno pomogne da se neke stvari razjasne-sve već znaš ,ali ih proradiš sa neutralnom sobom.
Pomaže,stvarno! Ja sam išla.

[ex anais]

rejoflajt kaže:

kad ti kaže u lice - ne volim i ne želim te više, a ti se pitaš zašto, zašto, zašto...i ne nalaziš odgovora, samo plačeš veći dio dana i bojiš se da ćeš postati olupina i svaka te pjesma na nešto podsjeti....i kaže, ne šalji poruke, okreni se sebi i ostavi prošlost, a tebi to još prošlost nije...i pusti me na miru, treba mi mir...kao nož koji ti se okreće u srcu i duši...i sretna si onih par sati kad nisi plakala...osamnaest godina, bez djece, jedno drugom sve, a onda financijski problemi, njegov gubitak posla, minusi, dugovi...ali sve pada u drugi plan jer nisi više s njim i samo osjećaš nepodnošljivu tugu...

Hoćeš, preživjet ćeš i preboljet ćeš. Boljet će ovako intezivno još neko vrijeme, a onda će polako početi blijedjeti. Ne sputavaj tugu, moraš je proživjeti, ali i znati da ona ima svoj kraj. Zasad nema vjerojatno ništa pametnog i efikasnog što bi mogla uraditi da bol bude manja, ali korak po korak, svaka tuga ima svoj rok trajanja.

[LupiLu]

Naravno da ces preživjeti! Malo ćeš plakati, malo tugovati, i s vremenom ćeš biti sve bolje i bolje, vidjet ćeš!
Molit ću za tebe!

[Lord Byron]

rejoflajt kaže:

...i samo osjećaš nepodnošljivu tugu...

Osamnaest godina nisi ostavljala ni bila ostavljana. Nakon osamnaest godina može biti samo osamnaest puta bolnije i osamnaest puta teže.

Najgore i najpogrešnije što (si) možeš napraviti je pokušaj "ostajanja na nogama kao da je sve u redu". Nije sve u redu. Trenutno ništa nije u redu.

U tome dijelu priče, nemanje djece je svojevrsna olakšavajuća okolnost - pred djecom čovjek mora glumiti da je živ. Ovako, odradi (znam da je kliše, ali doslovno dan po dan) i tugu koja te sada preplavila, i ljutnju koja će te preplaviti - i budi strpljiva u očekivanju onoga jutra kad ćeš shvatiti da manje boli, da se smiruješ, da ponovno počinješ osjećati sebe.

Kažu da to jutro uvijek osvane.

Naravno da se svijet u međuvremenu neće zaustaviti da bi te pričekao. Složi si nekakav "plan oživljavanja", uspostavi najprije "osnovne životne funkcije", ovaj put sama. U tom je dijelu priče njegovo traženje da mu se ne javljaš zapravo dobro za tebe.

Meni se uvijek nekako čini da u tim stvarima nema neke velike koristi ni smisla zagledavati se u prošlost i mjerkati kako/zašto, je li moglo drugačije, bi li moglo drugačije... A opet, ljudi ovdje učestalo zagovaraju taj famozni "closure", istjerivanje na čistac, doznavanje pune istine. Ne znam. I dalje mi se čini da vjerojatno postoji nekakav "zašto", ali da se ne radi o jednoj, dvije ili tri konkretne situacije, jednoj, dvije ili tri rečenice, jednom, dva ili tri nečija postupka... Onako, ljudi se razdvoje, eto.

Tek, nemoj upasti u zamku koja se može naslutiti iz tvojih rečenica: šzo god da jest razlog, to definitivno nije besparica, nezaposlenost i sve što uz to ide. To može djelovati poput katalizatora koji pospješuje procese, ali ne može biti glavni i jedini razlog. Nekako vjerujem da bi, uživiš li se previše u tu priču o besparici kao krivcu za razlaz, mogla sagraditi katedralu nepostojećeg odnosa koji se raspao samo zbog vanjskih okolnosti (na koje se nije moglo utjecati). Mogla bi postati zatočenik te svoje katedrale.

Neće ti uskoro biti bolje. Ali, bit će ti bolje.

[žvl]

Slažem se s Lordom ( opet )

Mi ljudi smo prilično dosadni s time da ako nam kažu razlog kao biti će nam lakše.
On nam kao omogućuje da se "uhvatimo" za njega i pomalo prebacimu "krivicu" na nešto treće - izvanjsko od nas ( besparica ).
A razlog je uvijek u nama ( tebi, njemu) i nije jedan nego ih je milion.

Jednom, s neke distance vidjeti ćeš ih, ne baš svih milijon, ali pokoju tisućicu.

[Eleonore2]

rejoflajt kaže:

kad ti kaže u lice - ne volim i ne želim te više, a ti se pitaš zašto, zašto, zašto...i ne nalaziš odgovora, samo plačeš veći dio dana i bojiš se da ćeš postati olupina i svaka te pjesma na nešto podsjeti....i kaže, ne šalji poruke, okreni se sebi i ostavi prošlost, a tebi to još prošlost nije...i pusti me na miru, treba mi mir...kao nož koji ti se okreće u srcu i duši...i sretna si onih par sati kad nisi plakala...osamnaest godina, bez djece, jedno drugom sve, a onda financijski problemi, njegov gubitak posla, minusi, dugovi...ali sve pada u drugi plan jer nisi više s njim i samo osjećaš nepodnošljivu tugu...

Možda bi ovo mogao biti odgovor na pitanje zašto:

https://www.forum.hr/showpost.php?p=29534332&postcount=5

I sama si rekla da život s depresivnom osobom iscrpi čovjeka, možda se i njemu to desilo

[ex anais]

Eleonore2 kaže:

Možda bi ovo mogao biti odgovor na pitanje zašto:

https://www.forum.hr/showpost.php?p=29534332&postcount=5

I sama si rekla da život s depresivnom osobom iscrpi čovjeka, možda se i njemu to desilo

Jest da je odnos s osobom koja ima određeni psihički poremećaj izuzetno težak i da nikad ne znaš što je dio karaktera, a što bolest sama, međutim, ne bih rekla da je samo to razlog. A i nuđenje takvog razloga mi se nekako čini kao soljenje rane.

[Eleonore2]

ex anais kaže:

Jest da je odnos s osobom koja ima određeni psihički poremećaj izuzetno težak i da nikad ne znaš što je dio karaktera, a što bolest sama, međutim, ne bih rekla da je samo to razlog. A i nuđenje takvog razloga mi se nekako čini kao soljenje rane.

Pa mislim, i sama je rekla da svatko ima svoje granice i izrazila razumijevanje za to, možda je on potrošio svoje snage

[ex anais]

Eleonore2 kaže:

Pa mislim, i sama je rekla da svatko ima svoje granice i izrazila razumijevanje za to, možda je on potrošio svoje snage

Pretpostavljam da nije to zaista mislila. Vidiš da žena pati. Možda joj jednom dođu pravi razlozi u glavu, a možda i ne, ali u ovom trenutku govorenje- ti si depresivna i zato te ostavio, može biti samo kontraproduktivno. Možda je potrošio snage, možda se jednostavno odljubio iz nekog trećeg razloga, ali mislim da nije primjereno trpati joj u ovom trenu dijagnozu pod nos.

[Streghetta]

rejoflajt kaže:

kad ti kaže u lice - ne volim i ne želim te više, a ti se pitaš zašto, zašto, zašto...i ne nalaziš odgovora, samo plačeš veći dio dana i bojiš se da ćeš postati olupina i svaka te pjesma na nešto podsjeti....i kaže, ne šalji poruke, okreni se sebi i ostavi prošlost, a tebi to još prošlost nije...i pusti me na miru, treba mi mir...kao nož koji ti se okreće u srcu i duši...i sretna si onih par sati kad nisi plakala...osamnaest godina, bez djece, jedno drugom sve, a onda financijski problemi, njegov gubitak posla, minusi, dugovi...ali sve pada u drugi plan jer nisi više s njim i samo osjećaš nepodnošljivu tugu...

prezivjet ces...znam da ti ne izgleda tako,ne sad..ali hoces.

I ja sam prezivjela...jaaaaaako slicna prica,mojoj...nakon 16 god sam ostavljena,isto bez djece,isto tuga,nemjerljiva,mjesecima..oceani suza...
Ljudi su mi govorili da ce proci,da vrijeme lijeci ..blabla,ser ser...ali...ima taj jbn ali...imali su pravo...vrijeme fkt lijeci..ako ista,smanjuje tu bol i tugu..naucis zivjeti s njom,manje boli..a onda se jedan dan ulovis kako se smjeskas,smijes,sanjas,nadas...opet,usprkos svemu

Danas..prosla je god dana od njegovog odlaska,i tu sam..ne skakucem od srece,ali...bolje sam

drz'se draga

[ray of light]

hvala vam svima od srca...

[LutonjicaTopork]

kajgod. naravno da ćeš preživjet. prežive se i puno teže/gore stvari od razvoda. pa i kad ne znaš kako (čak i kad te nije briga) - preživi se. nakon 18 godina osim tuge za odlaskom voljene osobe trebaš (pretpostavljam) savladat i strah od neizvjesnosti jer dalje ideš kroz život sama. a to ide znaš ono - small steps. dan za danom. sad su blagdani, napečeš hrpu kolača i čak i ako ih nemaš s kim podijeliti, odneseš ih nekoj staroj baki susjedi koja živi sama, pomoći ćeš sebi i njoj. i koliko god sad sve izgledalo besmisleno/ tužno/ružno – bit će bolje. jedan dan te samo zatekne – lijepo jutro i to te neobjašnjivo usrećuje, drugi dan je nešto drugo, osmjeh blagajnice dok čekaš red, tamo neki deseti/pedeseti/kojigod dan te zatekne – vlastiti smijeh. i vidiš da si preživjela i da ti je lijepo samoj ili s nekim. sretno

[djurdja]

rejoflajt kaže:

kad ti kaže u lice - ne volim i ne želim te više, a ti se pitaš zašto, zašto, zašto...i ne nalaziš odgovora, samo plačeš veći dio dana i bojiš se da ćeš postati olupina i svaka te pjesma na nešto podsjeti....i kaže, ne šalji poruke, okreni se sebi i ostavi prošlost, a tebi to još prošlost nije...i pusti me na miru, treba mi mir...kao nož koji ti se okreće u srcu i duši...i sretna si onih par sati kad nisi plakala...osamnaest godina, bez djece, jedno drugom sve, a onda financijski problemi, njegov gubitak posla, minusi, dugovi...ali sve pada u drugi plan jer nisi više s njim i samo osjećaš nepodnošljivu tugu...

Ogromna bol +ono veliko ZAšto?!?+svaka je... sitnica koja je odjednom povezano s njim + sva sranja koja su Vas vezala = osjećaj gubitka velikog dijela sebe


I ako te ono "zašto?!?" zaskoči prije spavanja i ne da ti ni mira ni sna pretrpi to dok te umor ne svali s nogu, a u svakom slučaju na odmet nije ni playstation ili neki srcedrapateljski film kao npr. "Titanic". Jer kad boli nek boli i kad suze teku nek teku...

Vrijeme koje sada tako sporo teče postat će ti najbolji flaster za ranu koju imaš

[Streghetta]

rejoflajt kaže:

hvala vam svima od srca...

kako si?znam da je "glupo" pitanje..i znam odgovor..ali ti mozda,mrvicu bude lakse..ako napises...


gle..sta god sad cula,procitala..nece doprijeti do tebe..bol,tuga i nevjerica su sveobuhvatni trenutno..znam

Mogu ti samo reci,da je mene,pisanje spasilo da ne zviznem s mozga...mjesecima sam pisala,plakala,zalila se,dumila,analizirala,rasclanjivala..i nekako je s vremenom bilo mrvu lakse...pokusaj i ti..mozda upali...
Nakon toliko god veze/braka iluzorno je i pomisliti da ces u par dana,tjedana bilo sta,a kamoli preboliti..
ja jos uvijek nisam...naucila sam zivjeti s tim...bol je puuuno manja,tuga isto tako..
drz'se draga

[ombia]

rejoflajt kaže:

kad ti kaže u lice - ne volim i ne želim te više, a ti se pitaš zašto, zašto, zašto...i ne nalaziš odgovora, samo plačeš veći dio dana i bojiš se da ćeš postati olupina i svaka te pjesma na nešto podsjeti....i kaže, ne šalji poruke, okreni se sebi i ostavi prošlost, a tebi to još prošlost nije...i pusti me na miru, treba mi mir...kao nož koji ti se okreće u srcu i duši...i sretna si onih par sati kad nisi plakala...osamnaest godina, bez djece, jedno drugom sve, a onda financijski problemi, njegov gubitak posla, minusi, dugovi...ali sve pada u drugi plan jer nisi više s njim i samo osjećaš nepodnošljivu tugu...

Prezivjeti ces.
Poradi 18 dobrih godina. I to je bolje nego 18 losih godina.
Nema nacina kako prekinuti a da ne boli.
Ako je ono linkano od Eli tocno i ti patis i inace od depresije, nadam se da si u terapiji. Onda je depresija najgore sto ti se dogodilo, samo je dovoljno dugo u tvom zivotu da si se na taj pakao navikla.
Kad ti dodje tesko pisi.

[ray of light]

ombia kaže:

Prezivjeti ces.
Poradi 18 dobrih godina. I to je bolje nego 18 losih godina.
Nema nacina kako prekinuti a da ne boli.
Ako je ono linkano od Eli tocno i ti patis i inace od depresije, nadam se da si u terapiji. Onda je depresija najgore sto ti se dogodilo, samo je dovoljno dugo u tvom zivotu da si se na taj pakao navikla.
Kad ti dodje tesko pisi.

je, imam nasljednu depresiju i vjerojatno ću lijekove piti for a lifetime.

[ray of light]

zapravo, možda ću postati proračunata kučka. nema više bucimuci i cicimici. znam da će to biti obrambeni mehanizam, ali briga me...

[ray of light]

je li pravno moguće napraviti sporazumni razvod, a da se uopće ne moram vidjeti s ex-om, da mu se uruče papiri, on potpiše i adios, zbogom?hvala vam.