Uvijek su drugi krivi?

[future]

Nije mi jasno zašto ljudi za svaki svoj uspjeh zasluge pridaju sebi, a za svaki neuspjeh okrivljuju druge?

U mojoj okolini skoro svi pričaju kako su za njihovu situaciju krivi srbi, slovenci, europa, bosanci, političari tajkuni, policija, bivša žena, cura, dečko, loše društvo, profesori, šefovi, cijeli svijet, samo ne oni sami.

Imali bi savršene živote samo da nema okoline koja ih sputava.

Npr. moj stari za doslovno svaku situaciju pronađe uzročno-posljedičnu vezu po kojoj su političari odlučili zagorčati život malom čovjeku.

Npr. jedan čovjek kojeg znamo umro od alkohola a stari je zaključio da su političari krivi jer su porezi na alkohol veliki, pa je kvalitetan alkohol skup, pa je taj čovjek bio prisiljen piti otrove koje ljudi prave od nekog praška koji se uvozi iz sbije. A to što je taj čovjek pio po litru rakije dnevno godinama, nema veze.

Jeli to nekakv podsvjesni mehanizam samoobrane ili nešto drugo?

[_nobody_]

U pitanju su strasno slabi ljudi... Koji se okolini prikazuju jaki, ali za svoje neuspehe, za svoje "nemanje" ideja, za svoj kukavicluk uvek optuze nekog drugog... Uostalom, na Balkanu se to desava malecnih 600+ godina.

Nemoj se sekirati... mali broj ljudi je izistinski kvalitet. Tako da ces morati da naucis da zivis sa tim "sitnim" lazima koje Zivot cine.

Sto pre naucis, to bolje (po tebe).

_nobody_

[Rippersenzibilna]

Vjerujem da mi ta ljudska osobina najviše ide na živce.I to je ono što me na brzinu izbaci iz takta.Jednostavno si ne mogu pomoći.
Cijeli moj život sam se preispitivala i analizirala neke svoje postupke,čije sam posljedice osjetila tek kasnije.I rekla bih sama sebi:"To si htjela.To je tvoj izbor.Nisi očekivala ovo,ali šta je tu je.Sama si kriva.A sad lijepo stisni zube i popravi to ako ikako možeš.Ne možeš?To neka ti bude škola i sad guraj dalje."

I nikada mi nije padalo na pamet kriviti druge za vlastiti neuspjeh.I to i je ono što mi se sviđa-da sam sama odgovorna za vlastiti život.
I zato nikako ne mogu shvatiti ljude koji se prema životu postavljaju tako kako si ti opisao.Jednostavno ih ne razumijem.
Možda imam golemi otpor prema takvim ljudima jer sam odrasla pored takvih roditelja,oboje su sjebani.Naravno,ne njihovom krivicom.Sjebali su ih prvo roditelji,pa profesori,pa rat...pa je mama sjebala tatu...pa je tata sjebao mamu...i tako,već 20 godina iste žalopojke.

[Almost Rosey]

Ja bih rekla da se tu radi o lokusu kontrole. Osobe s visokim unutarnjim lokusom kontrole pripisuju događaje ishodima vlastitog ponašanja, dok oni s visokim vanjskim lokusom pripisuju ishode događaja nekim vanjskim okolnostima.

Također, s time je vjerojatno povezan i koncept atribucijskih stilova, tj. pripisivanja uzroka nekim događajima. Osobe koje za negativne posljedice krive sebe imaju tzv. pesimistički atribucijski stil, dok one koje krive sebe imaju pozitivni atribucijski stil.

Recimo, student visokog vanjskog lokusa kontrole, odnosno optimističkog atrib. stila za pad na ispitu uvijek će naći neki izgovor; ispit je bio pretežak, profesor ga ne voli, tlak je bio nizak, zvijezde se nisu poklopile... Dok onaj s visokim unutarnjim LK i pesim. atrib. stila za svoj (ne)uspjeh odgovornim smatrati jedino sebe i svoje sposobnosti, znanje i sl.

[Pecep]

život čine situacije a mi nemožemo djelovati u sve faktore te situacije.
nije mi jasno a zašto ponekad netko drugi nebi bio kriv ?

[Rippersenzibilna]

Ne znam za druge,ali ja se upravo iz svih situacija koje me zadese trudim izvući ono najbolje.
Smatram se jedinom odgovornom osobom za sva sranja i lijepe stvari koje me zadese.Svjesna sam posljedica prije nego što one dođu.Važem situacije.I kada mi dođe na naplatu(jer gle čuda,i to se dešava)-ne čudim se.

Naravno,dešavaju se situacije u kojima odgovornost nije na meni,ali kao što sam već rekla iz tih se situacija uvijek trudim izvući najbolje.Ne kukam nad sudbom kletom i ne pravim drame oko toga.
Dešavalo mi se sve i svašta,nekada bih bila jednostavno loše sreće,ali šta sad,nije kraj svijeta.

Međutim,da u svojih 30 godina života samo kukam o lošoj sreći,karmi,sudbini i ne znam čemu sve ne i da ni u čemu ne vidim vlastitu krivicu...
Ne znam,ne mogu zamisliti da razmišljam na taj način.Kako se takve osobe baš nikada ne zapitaju da nije možda problem u njima?

[Pringles]

future kaže:

Jeli to nekakv podsvjesni mehanizam samoobrane ili nešto drugo?

Rekla bih da se radi o mehanizmu obrane koji se naziva pomicanje, a to je prebacivanje određenih emocija i želja s jednog objekta na drugi, koji je prema našoj procjeni sigurniji ili prihvatljiviji.

Znači, u ovome što opisuješ, osoba se nije sposobna nositi s vlastitim unutarnjim nezadovoljstvom pa to prebacuje na okolinu:

U mojoj okolini skoro svi pričaju kako su za njihovu situaciju krivi srbi, slovenci, europa, bosanci, političari tajkuni, policija, bivša žena, cura, dečko, loše društvo, profesori, šefovi, cijeli svijet, samo ne oni sami.

Okolina zaista ima svoj utjecaj na osobu, ne treba ju apsolutno zanemarivati. Također se određene stvari u životu dešavaju, a da ih nikako nismo mogli spriječiti i za koje ne možemo biti odgovorni.
Ali oni koji (uglavnom) uvijek za sve u životu krive druge, nezrele su osobe.

[hard-candy]

hipersenzibilna kaže:

Kako se takve osobe baš nikada ne zapitaju da nije možda problem u njima?

Pa lakše je ovako.... Bez ikakve odgovornosti. Ja sam svet, nepogrešiv, najbolji... raj za ego...

[kaplan]

Almost Rosey kaže:

Ja bih rekla da se tu radi o lokusu kontrole. Osobe s visokim unutarnjim lokusom kontrole pripisuju događaje ishodima vlastitog ponašanja, dok oni s visokim vanjskim lokusom pripisuju ishode događaja nekim vanjskim okolnostima.

... Dok onaj s visokim unutarnjim LK i pesim. atrib. stila za svoj (ne)uspjeh odgovornim smatrati jedino sebe i svoje sposobnosti, znanje i sl.

Da li ta teorija dozvoljava postojanje osoba s visokim ULK i optimističnim atributom stila? Tako bih ja okarakterizirao hipersenzibilnu.

hipersenzibilna kaže:

Ne znam za druge,ali ja se upravo iz svih situacija koje me zadese trudim izvući ono najbolje.
Smatram se jedinom odgovornom osobom za sva sranja i lijepe stvari koje me zadese.Svjesna sam posljedica prije nego što one dođu.Važem situacije.I kada mi dođe na naplatu(jer gle čuda,i to se dešava)-ne čudim se.

To je snaga. Tak kada prihvatiš odgovornost za ono što ti se dešava, tek onda imaš sposobnost upravljanja svojim životom. Zato jer sve je u tvojim rukama.

Kada je uzrok neuspjeha izvan tvoje tebe onda to nije tvoja odgovornost, drugi upravljaju tvojim životom a ti si samo figura, promatač koji jedino može patiti i žaliti se na svoju sudbinu.

[Almost Rosey]

kaplan kaže:

Da li ta teorija dozvoljava postojanje osoba s visokim ULK i optimističnim atributom stila? Tako bih ja okarakterizirao hipersenzibilnu.

Ne bih rekla. Osobe s unutarnjim lokusom kontorle su često perfekcionisti, "oni koji ne griješe" i čak i za događaja izazvanih vanjskim utjecajem skloni su uzroke tražiti u svom ponašanju.

Ove teorije treba uzeti baš tako - kao teorije, koje su u različitim mjerama podržane empirijskim podacima. Tako da, umjesto nasilnog "guranja" nečijeg ponašanja pod okrilje teorije, mislim da više smisla ima koristiti teorije kao objašnjenja za neka ponašanja i fenomene koje opažamo.

[afra]

Imam u obitelji jednog takvog.
I to ne mislim na situacije kad bi se moglo uzeti u obzir da su neke izvanjske okolnosti utjecale na događaj, nego kad je osoba nešto sama zeznula ili propustila napraviti iz lijenosti, kad namjerno radi neke stvari što nisu u redu... uvijek nađe opravdanje u drugima.
Posebno u banalnim situacijama. Recimo... sjedi sam u prostoriji i gleda tv, šalica na stolu, sruši šalicu rukom jer ne gleda, kriva mu je osoba koja je stavila šalicu na stol iako nije bila niti u prostoriji kad se to desilo. Imam doslovno mali milijun primjera kako jedan čovjek koji je već u trećoj dobi može živjeti cijeli svoj život tako da apsolutno uvijek nađe nekog krivca za bilo koji svoj propust, a za i najmanji svoj uspjeh radi sam sebi hvalospjeve.
Mi koji ga znamo smo naviknuli, ali istina je da to nije normalno.
Ne moraš se tući po glavi svaki put kad nešto napraviš krivo i to svjesno, ali da baš nikad, ali nikad, ne smatraš sebe odgovornim za išta što si uradio loše ili krivo, to je već prilično loše.

[Tinkerbell 8]

Pecep kaže:

život čine situacije a mi nemožemo djelovati u sve faktore te situacije.
nije mi jasno a zašto ponekad netko drugi nebi bio kriv ?

Baš tako. Problem je kod većine, što se dijele na ekstreme. Ili za sve krive višu silu, ili za sve krive same sebe. Ni jedno ni drugo ne valja.

[_nobody_]

Pecep kaže:

život čine situacije a mi nemožemo djelovati u sve faktore te situacije.
nije mi jasno a zašto ponekad netko drugi nebi bio kriv ?

Svakako da ne mozemo delovati na sve faktore, ni izbliza. Ali mozemo klasifikovati te faktore, pa onda izvrsiti prioritizaciju.

Za svaku akciju koju radimo u Zivotu je potrebna priprema. Ljudi se i razlikuju po ozbiljnosti u toj pripremi, i, uopste govoreci, u analizi samoga problema.

Svakako, ako si bio dovoljno lud da na zeleno na pesackom krenes, a da ne pogledas levo i desno, taj neko drugi jeste kriv, ali da li je zaista taj moron izistinski kriv 100%?

Osim ako nisi pogledao levo ili desno, pa krenuo, a strefi te saksija sa cvecem teska 5kg direkt u glavu, iz vedra neba... Pa cak, ako si anticipirao i to, mogao si minimizirati i takve nebulozne rizike...

_nobody_

[urumbuh]

To je dio hrvatskog mentaliteta:

1. fenomen zrtve (uvijek su drugi krivi: Madjari, Austrijanci, Talijani, Srbi, pa sad Slovenci )

2. te poznati hrvatski jal (meni nije dobro, ali ucinit cu sve da njemu bude jos gore)

[Integrator]

future kaže:

Nije mi jasno zašto ljudi za svaki svoj uspjeh zasluge pridaju sebi, a za svaki neuspjeh okrivljuju druge?

Ja ću stati u obranu "luzera".
Prvo, zašto krive druge...pa možda zato što živimo u zajednici koja nas s jedne strane štiti a s druge onemogućava. Prečesto smo sputani drugim ljudima oko sebe, i zaista ponekad protiv toga ne možemo ništa učiniti, tj. drugi su krivi.
Što se zasluga tiče, svatko se veseli kad se u svojoj zajednici izbori za nešto. Iako i tu možemo imati pomoć prijatelja, ljudi prečesto vole smatrati da su samo zaslužni za sve.

U mojoj okolini skoro svi pričaju kako su za njihovu situaciju krivi srbi, slovenci, europa, bosanci, političari tajkuni, policija, bivša žena, cura, dečko, loše društvo, profesori, šefovi, cijeli svijet, samo ne oni sami.

Kada je jedan diskutant napisao da su Hrvatskoj za njezinu nevolju krivi isključivo Hrvati, njihovi političari, njihovi lopovi, a nikakvi Srbi i "vanjski neprijatelji", dobio je 500 bodova za govor mržnje od moderatora Cuke.
Eto. Pa vi sad vidite.

[pronto]

Almost Rosey kaže:

Ne bih rekla. Osobe s unutarnjim lokusom kontorle su često perfekcionisti, "oni koji ne griješe" i čak i za događaja izazvanih vanjskim utjecajem skloni su uzroke tražiti u svom ponašanju.

Ove teorije treba uzeti baš tako - kao teorije, koje su u različitim mjerama podržane empirijskim podacima. Tako da, umjesto nasilnog "guranja" nečijeg ponašanja pod okrilje teorije, mislim da više smisla ima koristiti teorije kao objašnjenja za neka ponašanja i fenomene koje opažamo.

Onda ne govorimo o istoj stvari, nisam upoznat s psihološkim teorijama.

U odgovoru hipersenzibilne nalazim obrazac ponašanja "prihvaćanje vlastite ogdovornosti s ciljem promjene sebe".
Ne radi se o samookrivljavanju, naprotiv. Riječ je o vrlo optimističnom i pozitivnom stavu prema životu.
Ako za događaje uzrok nalaziš u sebi, znači da vjeruješ u svoju sposobnost utjecanja na ono što ti se dešava. Nisi više objekt kojem se stvari dešavaju već subjekt koji događajima upravlja.

[Rippersenzibilna]

Čemu krajnosti?Cijeli je spektar između ta dva obrazca-negiranja svake odgovornosti i krivljenja samoga sebe zbog svega.Postoji negdje zlatna sredina-zdravo i zrelo prihvaćanje odgovornosti.
Na kraju krajeva,kriviti sebe i prihvatiti svoju odgovornost,dvije su različite stvari.Biti kriv za nešto,ne znači nužno biti i loša osoba.

Svi mi u određenim situacijama reagiramo na različite načine,uglavnom onako kako mislimo da bi trebalo.Sad,ako se vremenom pokaže da to nije najsretniji izbor,ne treba ići u jednu krajnost:"Ajme mene idiota,koja sam ja budaletina,treba me zatuć,ne vrijedim ništa,svi su drugi bolji/ljepši/pametniji..."
Opet,pravdati neke svoje odluke time što su mi drugi rekli da bi to tako trebalo,po meni je izbjegavanje odgovornosti.
Jbg...zajebala sam,oprosti,idući put ću paziti i to je to.Ne vidim u tome ništa sporno.

[Anida]

future kaže:

Nije mi jasno zašto ljudi za svaki svoj uspjeh zasluge pridaju sebi, a za svaki neuspjeh okrivljuju druge?

U mojoj okolini skoro svi pričaju kako su za njihovu situaciju krivi srbi, slovenci, europa, bosanci, političari tajkuni, policija, bivša žena, cura, dečko, loše društvo, profesori, šefovi, cijeli svijet, samo ne oni sami.

Imali bi savršene živote samo da nema okoline koja ih sputava.

Većina ljudi je takva. I oni inteligentni, za koje bi čovjek rekao da su u stanju povezati 2 i 2. No, biti inteligentna i jaka osoba nije jedno te isto.

Jeli to nekakv podsvjesni mehanizam samoobrane ili nešto drugo?

Jest. Lakše je tako. Zaključiš jednostavno da "nemaš sreće" i ne moraš se više truditi ni oko čega. Pogotovo, što je vrlo bitno, ne moraš sebe mijenjati ni prilagođavati. Jer si ti super a drugi su u ku*cu.

hipersenzibilna kaže:

Vjerujem da mi ta ljudska osobina najviše ide na živce.I to je ono što me na brzinu izbaci iz takta.Jednostavno si ne mogu pomoći.
Cijeli moj život sam se preispitivala i analizirala neke svoje postupke,čije sam posljedice osjetila tek kasnije.I rekla bih sama sebi:"To si htjela.To je tvoj izbor.Nisi očekivala ovo,ali šta je tu je.Sama si kriva.A sad lijepo stisni zube i popravi to ako ikako možeš.Ne možeš?To neka ti bude škola i sad guraj dalje."

I nikada mi nije padalo na pamet kriviti druge za vlastiti neuspjeh.I to i je ono što mi se sviđa-da sam sama odgovorna za vlastiti život.
I zato nikako ne mogu shvatiti ljude koji se prema životu postavljaju tako kako si ti opisao.Jednostavno ih ne razumijem.
Možda imam golemi otpor prema takvim ljudima jer sam odrasla pored takvih roditelja,oboje su sjebani.Naravno,ne njihovom krivicom.Sjebali su ih prvo roditelji,pa profesori,pa rat...pa je mama sjebala tatu...pa je tata sjebao mamu...i tako,već 20 godina iste žalopojke.

Potpisujem. Ali takav način funkcioniranja je jednostavno pretežak za većinu populacije.
Pogotovo kad dođeš u neke godine i skužiš da ništa nisi postigao od onog što si mislio da hoćeš kad si bio mlad. I da vjerojatno više niti nećeš. Tu valjda uskače taj mehanizam obrane, rascijepi se svijest i podsvijest na dvije strane i razviju se paralelni svemiri. Eee, šta bih ja bio napravio da su mi dali, da se nisam rano oženio, da se jesam oženio, da mi onaj šef nije smjestio kajlu, da je država poštenija, da...

[...up in Reno]

Imam taj sindrom da u startu često okrivim druge, ali i dovoljno objektivnosti da ubrzo shvatim da to nije slučaj.
Iako, uvijek ću biti čvrsti pobornik "teorije" da je krivnja uvijek podijeljena pa makar u omjeru 10%-90%!
Nemože se nikako generalizirati, pogotovo kada se radu o međuodnosu ljudi! I oni koji ne priznaju na glas svoju krivnju, svjesni su je definitivno! Ključ je jedino u otpuštanju negativnih stavova, razumijevanju...preuzimanju odgovornosti za vlastite postupke...nismo slobodni dok nismo iskreni prema samima sebi prvenstveno!

Hipersenzibilna je napisala dobar post! (2 dobra posta )

[nedim]

Politiku su ljudi doveli na vrh,ko zna od kojeg perioda.Politika je tu da stvara isprane mozgove,sto znaci da narod,odnosno naciju vlast pridobi samo zato sto zastupa ili ovaj ili onaj stav,i naravno uvijek ispliva na povrsinu ono sto je negativno,a ovo pozitivno ostane negdje u mracnom uglu i rijetko se javi,pa cak da je i neki demokrata danas u pitanju,pitanje je,je li demokrata.Rijetko je pravih ljudi koji su sposobni voditi drzavu,a mislim da je narod previse naivan,i zato je doslo do velikih problema u drustvu.Dakle u politici je prica posebna,pogledajte svaki dio tv ekrana je politika,jer nas žele navuci i pridobiti.Najbolje je ostati po strani i ne misliti o tome,jer sto vise covjek misli o tome-ovaj kriv,onaj kriv,znate kako se kaze?Od price nema nista.Ja kazem,unistiti politiku i biti liberalan,da smo svi jednaki.