Fobije i strahovi - opća tema

[dave.2001]

Neli kaže:

Mala zamjena teza- strah od smrti ili vječni, ovaj, u ovom fizičkom obliku, život???
Što biste s ponudom, da u ovakvom i ovom životu, ovakvom i ovom fizičkom obliku, živite vječno???

Prihvatio bih to.
Ako čovjek pri tome ne bi bio i neranjiv, tada bi ipak mogao umrijeti uslijed nesreće. Samo ne bi stario.

[Split]

Neli kaže:

Mala zamjena teza- strah od smrti ili vječni, ovaj, u ovom fizičkom obliku, život???

Što biste s ponudom, da u ovakvom i ovom životu, ovakvom i ovom fizičkom obliku, živite vječno???

Mene je iznenadilo sto mi je moja pokojna baba, koja je dozivila 80. godina, rekla jedno tri mjeseca pred smrt. "Dosadno mi je! Dicu san podigla, unucad i praunucad docekala. Dugo sam zivila i sad mi je vec dosadno. Moja generacija je gotovo sva pomrla. ". Ja sam ostala . Ali, baba je (pokoj joj dusi) docekala smrt mirno i bez straha.

[blister in the sun]

sto kad se bojis smrti ali se još vise bojis trenutka smrti, nacina na koji ces umrijeti, recimo razmisljas o infarktu il mozdanom udaru i bojis ga se uzasno, bojis se jer znas da ces umrijet, ovaj tren, ta bol koju tad osjecas ...

ja cu morat na operaciju srca i nije me same opracije strah, nego me strah da sad ne umrem. sutra, preksutra, za deset godina....
budim se po noci i onda mi misli same od sebe dolaze, bez kontrole..ne mogu zaspat ....uzasan osjecaj, s time da sam imala jos prije ovog straha panicne napadaje,,,.i hipohondar sam....
da mi je netko rekao da ce mi se ovo dogadjat rekla bi mu da je lud,,,uvijek sam mislila da cu se moc kontrolirat i da sam sretna osoba...
dva mjeseca nije bilo nista, i sad opet.....

[kayla]

to se i meni cesto desi i jedini izlaz vidim u nerazmisljanju o tom

[ciganka]

I ja sam imala ceste napade straha od rane smrti, sto je kulminiralo prosle godine u proljece kada sam si umislila da imam rak pluca.

Sada sam na AD-u (uz hipohondriju imam jos depresiju i anksioznost) vec skoro 4 mjeseca, strahovi me ne hvataju ima vec mjesec, dva.

Ako ti taj strah smeta u normalnom funkcioniranju, odi do strucnjaka i sve mu ispricaj.
Ali, moguce je da taj strah trenutno imas zbog operacije.

Uglavnom, sve najbolje!

[outoftheblue]

frenchkiss kaže:

imam užasan strah od smrti. znam se po noći probuditi u takvom strahu da je to nepodnošljivo. ta činjenica da ĆE SE TO JEDNOM DOGODITI I DA MI NITKO NE MOŽE POMOĆI ubija me...
kako se toga riješiti i ima li još takvih iskustava?

prihvati to ko neizbježno
ja zamišljam smrt kao odmor

[LadyBlue]

Strah od smrti više je znak egzistencijalne praznine, bar ja tako to doživljavam.
Svaki dan je satkan od niza - za mnoge - rutiniziranih i ograničenih postupaka, gotovo na rubu sa besmislom (kako tko shvati). Ipak, ta banalnost nas i udaljuje od 'velikih' pitanja koja zbog nemogućnosti da ih riješimo - vode ravno u tjeskobu i depresiju.
Mislim da je rješenje prihvatiti život kao takav, često ne baš maštovit i uzbudljiv, imati dan ispunjen obvezama i umorno dočekati večer.
Orijentirati se na to da se druge usreći a manje da se sebe i svoje strahove spozna! Kao paradoks upravo tada vjerojatno i dolazi do samospoznaje.
Što više slobodnog vremena, nesanice - to više razmišljanja..straha i neizvjesnosti.
Živjeti život, ne razmišljati o njemu, a misao o smrti neka se podsvjesno provlači, jer je i ona imanentan dio ljudske psihe.
A naravno da svaki normalan, u prvom redu emotivan čovjek, duboko u sebi nosi strah da će izgubiti nekog svog voljenog.
Ja na to pomislim svaki dan barem nekoliko puta, a svejedno sam vedra i stabilna, dapače realna osoba.
Dakle, ne boriti se protiv straha ali ga imati pod kontrolom.
Isplanirajte dan, radost je uspjeti rješavati obveze, to daje smisao svakome danu.

A koga nije strah?! Samo ga neki manje neki više sublimiraju.

[lvukov26]

ja ponavljan po 100 puta neke stvari

[sussana]

znam da je meni lako govorit o tome jer me nije strah Smrti, ali znam kako je kad imas neku fobiju ja sam imala socijalnu fobiju bilo me i u supermarket strah otici,neki bi pomislili zasto te je strah otici u supermarket, ali to je fobija koju sam ja sebi stavila u glavu isto kao i ti sebi tu fobiju o smrti, sve je u tvojoj glavi, a smrt za mene nije nista strasno, jer znas da moras jednom umrjet,to ti je sigurna stvar i nece nikog postedjeti, mozda te strah umrjeti mlad/a, mene je vise strah da nebi morala umirat od neke bolesti ili tako sto, a smrt kao smrt je nesto prirodno i to nas sve ceka,pa tko zna mozda idemo na neko bolje mjesto!

[sussana]

znam da je meni lako govorit o tome jer me nije strah Smrti, ali znam kako je kad imas neku fobiju ja sam imala socijalnu fobiju bilo me i u supermarket strah otici,neki bi pomislili zasto te je strah otici u supermarket, ali to je fobija koju sam ja sebi stavila u glavu isto kao i ti sebi tu fobiju o smrti, sve je u tvojoj glavi, a smrt za mene nije nista strasno, jer znas da moras jednom umrjet,to ti je sigurna stvar i nece nikog postedjeti, mozda te strah umrjeti mlad/a, mene je vise strah da nebi morala umirat od neke bolesti ili tako sto, a smrt kao smrt je nesto prirodno i to nas sve ceka,pa tko zna mozda idemo na neko bolje mjesto! :-)

[outoftheblue]

smrt nije problem ako prije smrti sve pozavršavaš

[PUPA16]

outoftheblue kaže:

smrt nije problem ako prije smrti sve pozavršavaš

kosi se sa teorijom reimkarnacije hohahoahoooranbooo

[pjegava i prgava]

frenchkiss kaže:

imam užasan strah od smrti. znam se po noći probuditi u takvom strahu da je to nepodnošljivo. ta činjenica da ĆE SE TO JEDNOM DOGODITI I DA MI NITKO NE MOŽE POMOĆI ubija me...
kako se toga riješiti i ima li još takvih iskustava?

u korijenu svakog našeg straha je strah od smrti, bojimo se onog što ne poznajemo, a smrt je najdrastičniji primjer nepoznatog stoga je dobro upoznati se s tematikom i to kako sa stajališta duhovnog tako i znanstvenog (pročitaj neku tanatologiju ako imaš želudac za to).

ne kažem da ćeš tada o smrti puno više znati

[goranbo]

Ovo me odsjetilo na ona skeč s ALi G-em , ako se sjećate, kad kaže neko tipu kojeg ej intervjuirao da on (Ali G) neće umrijet, kao, ovja mukaže da ipak oće, da svi umiremo, a ovaj se kao oo iskreno čudi, to mu je prvi glas da će umrijet
U istom "skeču" je bilo i nešto zanimjlivo s mačkom, n ne sjećam se sada.

Inače, vi koji se bojite smrti, probajte se maloo upozati s konceptom reinkarnacije. Nijenelogičan,. Ljudi koji vjerujuu tu reinkarnaciu se mnogo manje boje smrti od onih koji ne.

pjegava i prgava kaže:

u korijenu svakog našeg straha je strah od smrti,

Ovo tvrde ja mislim i neki ezoteričari, medjutim to mi nije bas jasno. Nisam do toga dosao.

Stvarno si nemogu as predociti kao to da je strah od smrti u korijenu nasih strahova, a nismanasao ni bilo gdje neki tekst kojim bi simogao to malo bolje pojasniti u sebi. Ne vidimstvarno kako strah od smrti moze biti korijen mog straha recimo od mog straha pred izlaganjemu javnosti...



OIvo ja mislim tvrde

[goranbo]

Osobno mislim da me doiszta nije mnogo satrah smrti, uopce ne mogu identificirati taj strah,no mlad sam jos. No buduci da se planiram jos razvijati i duo zivjeti , cisto sumnjam i da cu se u starosti bojati smrti.

Drugo je bojati se nacn ana koji ces umrijeti, da e bude nasilan ito, bolan, ali smrti kao takve se koliko ja nam skoro uopce ne bojim.

uopće me nije strah vlastite smrti, jedino čega s bojim je smrt voljenih ljudi... odnosno, bojim se gubitka i praznine koji bi za njima mogli ostati...
već sam doživjela smrt jako bliske prijateljice, i to me jako pogodilo... ne znam bih li mogla podnijeti još jednu smrt tako bliske (ili, ne daj bože, još i bliže) osobe...
općenito, smrt smatram samo prijelazom, ali bol i tuga svejedno ostaju...

[pjegava i prgava]

goranbo kaže:

Ovo tvrde ja mislim i neki ezoteričari, medjutim to mi nije bas jasno. Nisam do toga dosao.

Stvarno si nemogu as predociti kao to da je strah od smrti u korijenu nasih strahova, a nismanasao ni bilo gdje neki tekst kojim bi simogao to malo bolje pojasniti u sebi. Ne vidimstvarno kako strah od smrti moze biti korijen mog straha recimo od mog straha pred izlaganjemu javnosti..

imaš praf, nemam ni ja pojma odakle mi to, valjda iz nekog američkog psihološkog priručnika za samopomoć koji svaka pristojna domaćica drži na svojoj polici pored pletećih igli i tableta protiv tromboze

ali, moraš priznati da dobro zvuči i da je čak primjenjivo na ovo tvoje pitanje o strahu pred izlaganjem u javnosti jer ako iz straha od smrti proizlazi strah od života onda možda iz straha od života odnosno straha od uspjeha proizlazi ovaj tvoj strah od javnog izlaganja

[goranbo]

Ma da, da... iako mi se cini da su te tvrdnje to o strahu o smrti kao iyvoru svih strahova nesto autenticno, samo kayemd a ja osobno, iskustveno a ni teoretski baš ne vidim to.

A strah sam po seib je jedna vro zanimljiva stvar za promatrati i svakkao vrijedna promatranja, buduci da ama basa svi imamo strah u nama. Neki, a ja bi im se priklonio, u svojim razmatranjima govore o sma jednom strahu. Dakle ne dijele strah na ovaj ili onaj, nego jedostavn govore o strahu.

PS: A ovo kaj sam naveo, kao taj svoj strah, to je samo jedan od, i torecimo jedan na nekoj povrsinskoj razini. Sve se to moze razlioziti jos na neke druge strahove itd, koi su ispod toga itd, no da se opet vratim n aovo gore, mislim da je strah najbolje promatrati jednostavno kao strah i nepraviti razlike, jer mislim da su to umjetne razlike. Dakako, ako neko bas, da tako kazem, akutno ne boluje od nekog straha, fobije, pa mora to rijesiti da bi mogao normalno zivjeti. (No i u tom slucaju bi, ako je ikako moguce, najispravnije proimatrati samo strah kao takav).

[pjegava i prgava]

goranbo kaže:

Neki, a ja bi im se priklonio, u svojim razmatranjima govore o sma jednom strahu. Dakle ne dijele strah na ovaj ili onaj, nego jedostavn govore o strahu.

ok, jedan strah, ali ipak idemo ga malo razvesti, pa recimo da imamo strah od fizičke boli, strah od mraka, strah od napuštanja, neuspjeha, visine... pa mi se čini da su strahovi predstanja kad čovjek reagira na situacije za koje zna da će ako se dogode biti bolne za njega, u krajnjoj opciji će dokinuti njegovo postojanje, zato sam rekla da je u korijenu straha strah od dokidanja života ..ako i kad se ta situacija dogodi strah polako popušta kad se čovjek počinje hvatati ukoštac sa situacijom, dakle sad mu ta situacija više nije tolika nepoznanica i strah polako napušta svoje položaje.
meni se čini da je ipak u svakom strahu prisutna svijest o povrijeđivanju, fizičkom, psihičkom, emocionalnom i težnji organizma da takvo povrijeđivanje izbjegne.
"bojim se toga pa neću to napraviti", sjećam se kad sam kao dijete skakala salto naprijed i natrag sa skakaonice (u more) i što sam bila starija to me više bilo strah da se odrazim nepravilno i ne bubnem na leđa što je jako bolno, a što sam se više bojala to sam češće bubnula na leđa.
strah je dovukao sumnju u vlastitu sposobnost, sumnja je bila tolika da je zaklala samu sposobnost. od djetinjstva nam se ispire mozak nemoj ovo, nemoj ono..

[goranbo]

ok, jedan strah, ali ipak idemo ga malo razvesti, pa recimo da imamo strah od fizičke boli, strah od mraka, strah od napuštanja, neuspjeha, visine...

To je za one koji, čak i ako su slobodni od tih nekih izrazenih oblika strahova, uočavaju da im je čitav život uvjetovan strahom, te ga se žele u potpunosti riješiti.

meni se čini da je ipak u svakom strahu prisutna svijest o povrijeđivanju, fizičkom, psihičkom, emocionalnom i težnji organizma da takvo povrijeđivanje izbjegne.

Ne bi rekao. MOglo bi se tako pretpostaviti, ali mislim da to nije utemeljeno na stvarnosti, da je ogrešno. Naime postoji fizički strah to treba odijeliti, i postoji posihiološki strah. Ja sma govorio o psihloškom strahu. On je inteligentan, on tjera srnu da, ne znam, bježi pred lovcem, antilopu pred lavom, onda se ne "boji", ne misli ono, ajoooj, evo lava (tj lavice, jer lavovi odrasli samo leže, jedu, kefaju se i f....u ), jao si ga meni, nego jednostavno ima taj instinkt i fino - potrci poteči. Da imamu taj psihološki strah to bi ih samo ograničavalo i ogrnaičavalo efikasnost u bijegu.

Dakle, taj životinjski instinkt imaju i ljudi, taj fizički strah, koji nas soašava recimo u pogibeljnim situacijama, opasnim po život, medjutimoderni čovjek, većina, s ene susretne s takvom situacijom praktički nikad u životu, ili mozda jednom.

Ovdje dakle govorimo o psihoiloskom strahu, koji nam ne koristi NI NA JEDAN NAČIN, koji je neutemeljen u stvarnosti itd. Dakle to nije stvar organizma, to je stvar uma i misli (i osjećaja). Nekaj sto nas stalno ogranicava, ograncava nas potencijal.

Jel oce tko da stavim jedan super link na clanak o nadilazenju straha (opet , to sam stavi vec na par topika). Meni je jako zanimljiv, i mislim da vrijednim tza razumijevanje itih stvari, i bolio bih o njemu i raspraviti malo, da obnovim i eventualno produbim razumijevanje iste materija, buduci da sam ga davno citao.

Budem ga stavio kad nadjem.

PS: Ovaj tvoj porimjer sa saltom ne bih komentirao, ne znam, ali mis e ljudi bojimo svega i svacega, masa tih stvari nema ama bas nikakve veze s fizickom aktivnoscu i ozljedama. U stvair takvi strahovi pretezu.