Što bi bilo da smo besmrtni?

[ashes animae]

Ne bih voljela biti besmrtna, u smislu da bi morala živjeti ovdje na Zemlji zauvijek.
Vjerujem da je čovjekov duh besmrtan ,nakon smrti odeš u drugu dimeziju , umrjeti znači zauvijek živjeti.

[Alex S]

ashes animae kaže:

Ne bih voljela biti besmrtna, u smislu da bi morala živjeti ovdje na Zemlji zauvijek.
Vjerujem da je čovjekov duh besmrtan ,nakon smrti odeš u drugu dimeziju , umrjeti znači zauvijek živjeti.

Tamo odeš i od LSD-a. Čak ne moraš ni krepati.

[Sigmund]

Alex S kaže:

Ali zašto? Ako ja nešto sanjam. I taj san je npr značajan. I tebi ne mogu racionalno obrazložiti jer ti ne možeš shvatiti apriori?
Nema to veze sa logikom.

I nesvjesno ima svoju logiku. Tako da se i ono što je iracionalno može racionalno obrazložiti. Nakon psihoanalize to uopće nije problem, barem u načelu. Pitanje je ranije bilo ipak malo drugačije - je li moguća neposrednja spoznaja, koja se ne može jezikom priopćiti nekome drugom. Ono što kod sna nije priopćivo je emocionalni naboj - e, to nije racionalno, to spada u životinjski ostatak.

Alex S kaže:

Uostalom sve je u tebi kvragu zar nije. Mozak procesuira i spoznaje. Zašto se kompleksnost mora isključivo shvatiti razumom. Zar nemaš granicu, doseg? Dokle možeš baciti kople? Očito si iznimno pametan ali u ovome ograničen. I mislim dobronamjerno ne snishodljivo.
Što ne ovisi o umu? Čega ima izvan uma? To čega ima za to nisi nadležan, jelde?

Sve je u umu, ili je sve izvan uma, ovisi kako se gleda. Ali, u apsolutnoj ideji je prevladana ta suprotnost između objekta i subjekta. Ideja koja je definirana nizom logičkih načela koja određuju formalnu strukturu stvarnosti, i ničim izvan toga, postoji kako u umu, tako i u prirodi. Priroda je izraz ili utjelovljenje te ideje, koja u našoj samosvijesti postaje svjesna same sebe i tako se dovršava ili konzumira. Bez izražavanja u obliku prirode i zatim bez suočavanja sama sa sobom u samosvijeti, ideja bi ostala "samo ideja". Budući da je sve oko nas racionalno, onda nema ograničenja da se to shvati razumom.

[Sigmund]

ashes animae kaže:

Ne bih voljela biti besmrtna, u smislu da bi morala živjeti ovdje na Zemlji zauvijek.
Vjerujem da je čovjekov duh besmrtan ,nakon smrti odeš u drugu dimeziju , umrjeti znači zauvijek živjeti.

Prednost ovakvog vjerovanja je u tome da, što god da se desi, i kakva god istina bila, ono ne može biti iznevjereno. Tj, čovjek se nikada ne može razočarati konačnih ishodom.

[arna]

Sigmund kaže:

Objektivno je ono što ne ovisi o umu. Čak i da je moguće da neku objektivnost netko ne osvijesti, mogla bi mu se predočiti na racionalan, diskurzivan način. Mogla bi mu se objasniti.

Ovo mi baš nije sasvim jasno...objektivno ne ovisi o umu al bi se moglo racionalno objasniti...

Sigmund kaže:

To se sigurno ne odnosi na koncepcije besmrtne duše i nematerijalnog svijeta, što god to bilo.

Zašto i to još sigurno? Pa to je baš ono što kažeš- objektivnost koja ne ovisi o umu.

Sigmund kaže:

Misli i ideje potječu iz uma, koji strogo gledano nije materijalni objekt, ali je podložan objektivnim relacijama i ograničenjima. Nazivati to "nematerijalnim svijetom" implicira njegovu neovisnost od objektivnog svijeta, što je neutemeljeno. Dakle, svaka "spoznaja" do koje je netko subjektivno došao, a koju ne može racionalno obrazložiti, ne može se zvati spoznajom.

Strogo li manje strogo gledano, ono što nije materijalno, može biti samo ne- materijalno. Um je svakako nematerijalni i logično je da spada u domenu nematerijalnog svijeta, koliko god se realizirao tek kroz materiju, počem od riječi pa na dalje.
Ne mislim da je nematerijalan svijet neovisan od objektivnog svijeta, dapače. A to što je ljudima nematerijalno teže spoznatljivo, ne znači da objektivno ne postoji.

A što se tiče spoznaje, tja, ne znam koji drugi izraz bi se mogao upotrijebiti kad čovjek postane svijestan objektivnosti postojanja nematerijalne stvarnosti, ali nije u mogućnosti racionalno je obrazložiti onima koji nisu ni svijesni njenog postojanja.
Btw, racionalno se može obrazložiti samo ono što spada u domenu racionalnog, a to je materijalni svijet.

[Ironrage]

Nebi ni ja volio vječno živjeti. Ako to vječno življenje znači da bi 'ja' kao ovaj um sa svim svojim sadržajima i ovo tijelo vječno postojao, onda definitivno ne. Pa to bi bio čisti pakao.

Kada bi več morao vječno živjeti, onda bi to bilo malo drugačije. Još bi želio umrijeti naravno, ali onda sva sjećanja, emocije i sve izbrisati i početi neki novi život kao netko sasvim drugi i negdje sasvim drugdje, po mogućnosti i bolje, dakle nešto poput reinkarnacije. Ali to onda svejedno više nebi bio 'ja', ako sam živio prije ovog života onda od toga uma sada nije ostalo ništa. Možda se eventualno koja sjećanja nalaze negdje zakopana u nesvjesnom koja se navodno i mogu izvaditi određenim tehnikama, ali kakve veze bi taj neki čovjek imao samnom. On je mrtav, praktički ne postoji više. Ako je reinkarnacija sama po sebi zaista to kako stvari funkcioniraju, onda će se sve to dogoditi i samnom. Sva moja sjećanja i iskustva, sve će to nestati. Makar na neki način više niti ne postoje u stvarnosti. I to je sve dobro, na neki način i oslobađajuće. I kako se god okrene, sve je ovo hvala bogu samo jedno prolazno i kratkotrajno ljudsko iskustvo. Zašto bi itko zaista želio da ono vječno traje? a vječno bi značilo i postojati do onog trenutka kada će jedine stvari u svemiru biti crne rupe i prazno-hladan crni prostor u kojem nebi bilo nikakvih interakcija između subatomskih čestica?.. to zvuči kao jedno užasno dosadno postojanje u kojem netko nema nikakvih drugih izbora i iskustva osim onog da se vječno gleda u crni prostor. Bolje je ne postojati. A sve što zaista postoji od svih nas je svjesna prisutnost koja je svjesna toka trajanje i samo tijelo koje je prolazno i koje stalno teče, kao i iskustvo unutar same te svjesne prisutnosti (duše). Netko bi se zaista dosadio kada bi stalno bio svjestan iskustva.

[Alex S]

Sigmund kaže:

I nesvjesno ima svoju logiku.

Tako da se i ono što je iracionalno može racionalno obrazložiti. Nakon psihoanalize to uopće nije problem, barem u načelu. Pitanje je ranije bilo ipak malo drugačije - je li moguća neposrednja spoznaja, koja se ne može jezikom priopćiti nekome drugom. Ono što kod sna nije priopćivo je emocionalni naboj - e, to nije racionalno, to spada u životinjski ostatak.

U pravu si. Razum treba dokučiti problem. No zato treba debelo zagreznuti u iracionalno. I još uvijek je nedokućivo. Reci to Jungu. On sam je u najboljem interesu i neshvaćanju pacijenta preporučio istog drugom terapeutu.
Životinjsko? Medulla oblongata? Ona mora biti aktivirana da bi bio živ, donekle svijestan. Bez nje nema svijesti. Može čovjek bez polovice hemisvere. Potencijalno.
Ima li išta što ne determinira nagon. Pa na koncu i tvoju aktivnost ovdje na forumu.
Nagon treba sublimirati. Izvući energiju u nešto više. Inače ko N. čovjek završi slineči gaze.

Sve je u umu, ili je sve izvan uma, ovisi kako se gleda. Ali, u apsolutnoj ideji je prevladana ta suprotnost između objekta i subjekta. Ideja koja je definirana nizom logičkih načela koja određuju formalnu strukturu stvarnosti, i ničim izvan toga, postoji kako u umu, tako i u prirodi. Priroda je izraz ili utjelovljenje te ideje, koja u našoj samosvijesti postaje svjesna same sebe i tako se dovršava ili konzumira. Bez izražavanja u obliku prirode i zatim bez suočavanja sama sa sobom u samosvijeti, ideja bi ostala "samo ideja". Budući da je sve oko nas racionalno, onda nema ograničenja da se to shvati razumom.

Postoji izvan prirode, uma, tubitka. Ali kako da se svati izvan toga a da se ne skrene na stranputicu? Dali razum može dohvatiti ambivalentnost?
Dokle može elektronski mikroskop? Do strune? Nije stigao. Još. Možda ili vjerojatno i će! I poslije toga, šta?
Vanzemaljska inteligencija? a čovjek opet beskorisna strast!

[arna]

Ironrage kaže:

Nebi ni ja volio vječno živjeti. Ako to vječno življenje znači da bi 'ja' kao ovaj um sa svim svojim sadržajima i ovo tijelo vječno postojao, onda definitivno ne. Pa to bi bio čisti pakao.

Kada bi več morao vječno živjeti, onda bi to bilo malo drugačije. Još bi želio umrijeti naravno, ali onda sva sjećanja, emocije i sve izbrisati i početi neki novi život kao netko sasvim drugi i negdje sasvim drugdje, po mogućnosti i bolje, dakle nešto poput reinkarnacije. Ali to onda svejedno više nebi bio 'ja', ako sam živio prije ovog života onda od toga uma sada nije ostalo ništa. Možda se eventualno koja sjećanja nalaze negdje zakopana u nesvjesnom koja se navodno i mogu izvaditi određenim tehnikama, ali kakve veze bi taj neki čovjek imao samnom. On je mrtav, praktički ne postoji više. Ako je reinkarnacija sama po sebi zaista to kako stvari funkcioniraju, onda će se sve to dogoditi i samnom. Sva moja sjećanja i iskustva, sve će to nestati. Makar na neki način više niti ne postoje u stvarnosti. I to je sve dobro, na neki način i oslobađajuće. I kako se god okrene, sve je ovo hvala bogu samo jedno prolazno i kratkotrajno ljudsko iskustvo. Zašto bi itko zaista želio da ono vječno traje? a vječno bi značilo i postojati do onog trenutka kada će jedine stvari u svemiru biti crne rupe i prazno-hladan crni prostor u kojem nebi bilo nikakvih interakcija između subatomskih čestica?.. to zvuči kao jedno užasno dosadno postojanje u kojem netko nema nikakvih drugih izbora i iskustva osim onog da se vječno gleda u crni prostor. Bolje je ne postojati. A sve što zaista postoji od svih nas je svjesna prisutnost koja je svjesna toka trajanje i samo tijelo koje je prolazno i koje stalno teče, kao i iskustvo unutar same te svjesne prisutnosti (duše). Netko bi se zaista dosadio kada bi stalno bio svjestan iskustva.

He, he, he, samo se ti nadaj!
Reinkarnacija podrazumijeva opetovano utjelovljavanje duha i uma u novu tjelesnu formu, a ne zaborav. Zato i postoji izraz " karma"- sve ono dobro ili loše što nakupljaš u pojedinim životima- kad tad dođe na naplatu! Dobro se vraća dobrim, loše lošim- konačna i jednostavna pravda svemirskog zakona akcije i reakcije- kako siješ, tako ćeš i žeti. Svako za sebe odlučuje.
Kad bi toga ljudi što prije postali svijesni, život na ovoj našoj planetici bi se promijenio za 180° i svi bismo živjeli kao u raju.

[Ironrage]

To je samo jedan od mnogih koncepta i razumijevanja reinkarnacije.

A takvog boga koji je kreator takve karme i takvog sustava lijepo šaljem u qurac. Ako je to točno, sa zadovoljstvom ću jednoga dana stati pred boga i izjaviti neka mi zauvijek ugasi dušu, jer sa takvim svemirom ne želim imati posla.

To je onako, moje osobno mišljenje što se toga tiće.

[Alex S]

Ironrage kaže:

Nebi ni ja volio vječno živjeti. Ako to vječno življenje znači da bi 'ja' kao ovaj um sa svim svojim sadržajima i ovo tijelo vječno postojao, onda definitivno ne. Pa to bi bio čisti pakao.

To ti je zato jer se družiš sa reptilijancima i jer te zobaju sa kašom. S kim se družiš takav si.

Pa čak je konstatirano da je Bog stvorio čovjeka iz dosade. Dosada može i boljeti. Doslovno. Bez zajebancije. Bio sam u vojsci preko vikenda. Bolnost do dosade.

arna kaže:

He, he, he, samo se ti nadaj!
Reinkarnacija podrazumijeva opetovano utjelovljavanje duha i uma u novu tjelesnu formu, a ne zaborav. Zato i postoji izraz " karma"- sve ono dobro ili loše što nakupljaš u pojedinim životima- kad tad dođe na naplatu! Dobro se vraća dobrim, loše lošim- konačna i jednostavna pravda svemirskog zakona akcije i reakcije- kako siješ, tako ćeš i žeti. Svako za sebe odlučuje.
Kad bi toga ljudi što prije postali svijesni, život na ovoj našoj planetici bi se promijenio za 180° i svi bismo živjeli kao u raju.

eto konačno netko kuži pojam. Osim ovog da bismo živjeli u raju. Jer da nam je tako lijepo nebismo ni marili za karmu ali ok.

[Sigmund]

arna kaže:

Ovo mi baš nije sasvim jasno...objektivno ne ovisi o umu al bi se moglo racionalno objasniti...

Ja mislim da ti je jasno. Na primjer, neki pojedinac je objektivno živ ili mrtav. Njegovo stanje ne ovisi o onome što se događa u mom ili tvom umu. Objektivno je živ ili mrtav. Ako netko misli da postoji besmrtna duša, to je njegovo subjektivno uvjerenje, a ne objektivna spoznaja. Da bi bila spoznaja, morao bi tu spoznaju moći prenijeti meni ili bilo kome drugome. Ne uvjerenje, nego spoznaju.

arna kaže:

Strogo li manje strogo gledano, ono što nije materijalno, može biti samo ne- materijalno. Um je svakako nematerijalni i logično je da spada u domenu nematerijalnog svijeta, koliko god se realizirao tek kroz materiju, počem od riječi pa na dalje.
Ne mislim da je nematerijalan svijet neovisan od objektivnog svijeta, dapače. A to što je ljudima nematerijalno teže spoznatljivo, ne znači da objektivno ne postoji.

Ne vidim zašto bi im nematerijalno bilo teže spoznatljivo, kad je sam njihov um, kako kažeš, nematerijalan. Objektivnost ne ovisi o tome je li nešto materijalno ili nematerijalno. Ideje mogu biti objektivne, iako su nematerijalne. Sam pojam "materija", kao nešto apstraktno i idealno, je primjer objektivne ideje. Nematerijalnom nije suprotno objektivno, nego materijalno.

[Ironrage]

Alex S kaže:

To ti je zato jer se družiš sa reptilijancima i jer te zobaju sa kašom. S kim se družiš takav si.

Pa čak je konstatirano da je Bog stvorio čovjeka iz dosade. Dosada može i boljeti. Doslovno. Bez zajebancije. Bio sam u vojsci preko vikenda. Bolnost do dosade.

Od kada je dokazano da Bog (religijski) postoji?

Ne, stvorila nas je priroda, a ako je priroda samo mrtva tvar, onda je to bilo bez namjere, 'slučajna' evolucija. A ako je priroda manifestirana božanska svijest, onda je razlog bio sličan dosadi, bio je jednostavno taj što bog samo i može stvarati i steknuti iskustva kroz i na temelju svoje kreacije, što bi drugo i mogao, to je njegova priroda i posao.

Sve ostalo od toga mi jednostavno smrdi ili na manifestaciju ljudske i religijske gluposti i ne znanja, ili na new age.

ps. to sa reptilijancima sam se šalio, pa napisao sam ti več.

[arna]

Čini mi se, Sigmunde, da ti ne čitaš ili sebe ili mene.

[arna]

Ironrage kaže:

A takvog boga koji je kreator takve karme i takvog sustava lijepo šaljem u qurac. Ako je to točno, sa zadovoljstvom ću jednoga dana stati pred boga i izjaviti neka mi zauvijek ugasi dušu, jer sa takvim svemirom ne želim imati posla.

Zašto, ne paše ti koncept samoodgovornosti, ha? Zakaj bi ti bil kriv, pa lakše je druge kriviti za sva sranja kaj u životu delamo, jel.

[Sigmund]

arna kaže:

Čini mi se, Sigmunde, da ti ne čitaš ili sebe ili mene.

Nemaš odgovora? Čitam ja i tebe i sebe, pa sam vidio da ovdje spominješ neke nebuloze kao što su besmrtna duša i reinkarnacija, kao da je to nešto očito i samorazumljivo, a nije. To su religijska vjerovanja, a ovdje smo na filozofiji, pa bi to trebalo malo potkrijepiti, utemeljiti, itd, a ne samo reći da to ljudi ne kuže jer su glupi ili zbog toga što je sve to "nematerijalno". Samo zato sam reagirao, eto.

[Alex S]

Ironrage kaže:

Od kada je dokazano da Bog (religijski) postoji?

Ne, stvorila nas je priroda, a ako je priroda samo mrtva tvar, onda je to bilo bez namjere, 'slučajna' evolucija. A ako je priroda manifestirana božanska svijest, onda je razlog bio sličan dosadi, bio je jednostavno taj što bog samo i može stvarati i steknuti iskustva kroz i na temelju svoje kreacije, što bi drugo i mogao, to je njegova priroda i posao.

Sve ostalo od toga mi jednostavno smrdi ili na manifestaciju ljudske i religijske gluposti i ne znanja, ili na new age.

ps. to sa reptilijancima sam se šalio, pa napisao sam ti več.

Čitaj onda Bibliju tj Knjigu postanka. Bog se šetao vrtom i bi mu dosadno i stvori čovjeka. Šta sad. Meni je dosadno i iz dosade se napijem. Bog se ne može napiti jer je Bog on mora stvarati da mu nebi bilo dosadno. No tu se zajebo, kad je stvorio čovjeka, tj ženu koja je išla u berbu jabuka.

[Ironrage]

arna kaže:

Zašto, ne paše ti koncept samoodgovornosti, ha? Zakaj bi ti bil kriv, pa lakše je druge kriviti za sva sranja kaj u životu delamo, jel.

Da, ljudski koncept samoodgovornosti koji se temelji na zabludi o slobodnoj volji, i o tome da su ljudi slobodni pri svojim mislima i akcijama i na tome da postoji 'ja' kao nešto čvrsto iako je u pitanju iluzija i o tome da je taj ja vršitelj i autor svega i odgovoran na temelju naše evoluirane i izmišljene moralnosti, blabla.

I prošlost ne postoji.

Svi ti koncepti o kojima govoriš su ljudske izmišljotine koje se temelje na stvarima koje su iz objektivne perspektive stvarnosti krive, možda se čine točne iz ljudske subjektivne perspektive i iz raznih psiholoških mehanizama koje smo razvili, ali tu istinitost staje.. ako zaroniš malo dublje u sve to, postane očito koliko stvarnost nije ono što si mi mislimo da je.

I onda od toga ideš razmišljati o svemu tome i o takvom bogu koji je kreator svega toga, jednostavno da skratim jer i tako najvjerojatnije zidu i vjetru pišem - jedna glupost za drugom i svaka je veča od prijašnje.

Alex S kaže:

Čitaj onda Bibliju tj Knjigu postanka. Bog se šetao vrtom i bi mu dosadno i stvori čovjeka.

Probao sam par puta čitati stari zavjet. Morao sam stati nakon nekoliko stranica jer psihički više nisam mogao, šta drugo reći nego, pra-stare bajke. dok sam novi mogao pročitati. Ali samo evanđelja.

[Alex S]

Sigmund kaže:

Nemaš odgovora? Čitam ja i tebe i sebe, pa sam vidio da ovdje spominješ neke nebuloze kao što su besmrtna duša i reinkarnacija, kao da je to nešto očito i samorazumljivo, a nije. To su religijska vjerovanja, a ovdje smo na filozofiji, pa bi to trebalo malo potkrijepiti, utemeljiti, itd, a ne samo reći da to ljudi ne kuže jer su glupi ili zbog toga što je sve to "nematerijalno". Samo zato sam reagirao, eto.

Ovako karma je uzročno posljedična veza između djela i posljedice. Normalno moral je predpostavljivo odveć ljudski ali nije isključivo samo unutar ljudskosti. Dakle mora postojati posljedica. To je u karmi. Nema duše već otisak. Koji se prenosi.
Dokaz, kao crno bijelo. Možeš i logički deducirati iz postavke uzrok-posljedica i moralnost je vanljudska.
I odkada je filozofija tako sterilna?

[Alex S]

Ironrage kaže:

Probao sam par puta čitati stari zavjet. Morao sam stati nakon nekoliko stranica jer psihički više nisam mogao, šta drugo reći nego, pra-stare bajke. dok sam novi mogao pročitati. Ali samo evanđelja.

Znaći nisi došao do ultranasilja? A pjesme nad pjesmama? Erotsko štivo. Osim alegorije sa ofcama. Bijeli zubi. Bljak.

[Hyper-man]

Nikada neću razumjeti znanstvenike koji tragaju za eliksirom vječnog života, oni uopće ne shvaćaju kakve to posljedice ima za ljudsku rasu, tu se dokazuje ljudska sebičnost, posebno sebičnost znanstvenika, i ne briga za sve ostalo na planetu, samo ja, ja, ja i opet ja-ako znanstvnici postignu vječnost ili barem jako veliku dugovječnost, tu će onda doći do rata.

Imat ćete umirovljenike od 500 godina koje treba udzražavati, a nitko neće htjeti rađati djecu, one koji će plaćati umirovljenike i njihove uživancije, čak i da se rađaju djeca i da svako od njih živi 2000 godina, doći će do ekonomskog kolapsa, ekološkog kolapsa, ljudiće se sami sebe poubijati, jer neće nikoga više trpiti da živiti toliko dugo-vječni život je formula za armageddon ljudske vrste, upravo zbog toga što će nas biti previše i svi ćemo se poklati kao životinje.
Vječni život je mač s dvije oštrice.