Terror Management Theory

[Gaša]

U svojoj knjizi "The Denial of Death", Ernest Becker iznosi teoriju da je cjelokupna ljudska civilizacija u suštini vrlo kompleksan i simbolički obrambeni mehanizam protiv znanja o vlastitoj smrtnosti, koje se krši s urođenim mehanizmom opstanka. Ova teorija je kasnije nazvana Terror Management Theory (TMT).

Becker tvrdi da pojedinac u svakom svom činu stremi prema ispunjenju "projekta besmrtnosti", nastojanja da postane dio nečega što ga nadilazi i na taj način mu daje besmrtnost. Nadalje, smatra da je čovječanstvo podijeljeno na fizički dio (tjelesnost, smrtnost, životinjska strana) i simbolički dio (žudnja za nadilaženjem fizičkog, smrtnog dijela). Iz toga Becker izvlači kontroverzni zaključak da su mentalne bolesti (posebice depresija i shizofrenija) posljedice neuspjeha u stvaranju/ispunjavanju konkretnog "projekta besmrtnosti" u pojedinca.

Nadalje, Becker smatra da je arbitrarnost tih "projekata besmrtnosti" glavni uzrok ratova i rasizma, budući da svaka strana tvrdi da je njihov projekt (religija, zakon, nacionalnost) jači i bolji, te ga pokušava zaštititi.

Zanima me što mislite o ovoj teoriji. Mislim da ima neke istine u ovome, ali i da tu ima previše generaliziranja i bizarnih zaključaka (pogotovo njegovi stavovi o shizofreniji i homoseksualnosti).

[implosive]

Napokon da nešto čujem o svom mišljenju nekompatibilnosti ljudske vrste sa prirodom.

Pitanje smrtnosti u ljudi je kao da pitaš televizor da kaže što je radio kada nije radio.
Nemogućnost empatije sa vlastitim nepostojanjem nema drugog izlaza nego lovit se onoga što poznaje. Poznaje postojanje. Nije čudo da se religije rađaju. Ljudi u strahu od nepoznatog slave poznato. Ključ uspjeha je...guess what? Poznato.
U istom smo autobusu ali dok jedni slave jedino što znaju drugi se pitaju.

[Sigmund]

Gaša kaže:

U svojoj knjizi "The Denial of Death", Ernest Becker iznosi teoriju da je cjelokupna ljudska civilizacija u suštini vrlo kompleksan i simbolički obrambeni mehanizam protiv znanja o vlastitoj smrtnosti, koje se krši s urođenim mehanizmom opstanka. Ova teorija je kasnije nazvana Terror Management Theory (TMT).

Becker tvrdi da pojedinac u svakom svom činu stremi prema ispunjenju "projekta besmrtnosti", nastojanja da postane dio nečega što ga nadilazi i na taj način mu daje besmrtnost. Nadalje, smatra da je čovječanstvo podijeljeno na fizički dio (tjelesnost, smrtnost, životinjska strana) i simbolički dio (žudnja za nadilaženjem fizičkog, smrtnog dijela). Iz toga Becker izvlači kontroverzni zaključak da su mentalne bolesti (posebice depresija i shizofrenija) posljedice neuspjeha u stvaranju/ispunjavanju konkretnog "projekta besmrtnosti" u pojedinca.

Nadalje, Becker smatra da je arbitrarnost tih "projekata besmrtnosti" glavni uzrok ratova i rasizma, budući da svaka strana tvrdi da je njihov projekt (religija, zakon, nacionalnost) jači i bolji, te ga pokušava zaštititi.

Zanima me što mislite o ovoj teoriji. Mislim da ima neke istine u ovome, ali i da tu ima previše generaliziranja i bizarnih zaključaka (pogotovo njegovi stavovi o shizofreniji i homoseksualnosti).

Teorija je zanimljiva. Ne bih rekao da je potpuno promašena, ali je svakako jednostrana, odnosno gleda na stvari preusko. Podjela na fizički i simbolički dio je stvarna. Samo što je bitna sastavnica tog "simboličkog" dijela i normativnost, odnosno moralna samodeterminacija čovjekova, a to se odnosi i na religiju. Početak ove dihotomije ili dualizma fizičko/simboličko (ili objektivno/subjektivno, priroda/duh, itd) barem u modernom smislu nalazi se u prosvjetiteljstvu koje je dovelo do famoznog "disenchantmenta" ili "raščaravanja". Taj "raščarani" svijet je bio ne samo privlačan, nego možda čak i nužan kao korelativan samo-determinirajućem subjektu (pitanje slobodne volje, itd.). Sa samo-definirajućim subjektom dolazimo do pojma slobode koji je tako bitan za suvremeni svijet. Prije tog pogleda na svijet, ljudi su se definirali u odnosu na svjetski poredak, na svemir - tj. čovjek je bio "mikrokozmos" ("kako gore, tako dolje", itd.), bio je u harmoniji s apsolutom. Kao samodefinirajući slobodni subjekt, čovjek pristupa raščaranoj prirodi kao onome što se može manipulirati, prerađivati, dakle kao onome što je lišeno unutrašnjeg ili pozitivnog značenja, kao onome što je samo materijal ili sirovina. Pristupa joj s pozicije osjećaja moći kojeg mu daje gore spomenuta koncepcija slobode i samo-definicije. Ali to nas onda vodi u mehanicističko, redukcionističko, atomističko, itd. shvaćanje čovjeka. Primjer toga u filozofiji je Hume. Ono prvo - relacija prema širem poretku, prema harmoniji - očuvano je još samo u religijskoj svijesti. Međutim, tu se rađa i kontradikcija koja se sastoji u tome da samodefinirajući slobodni subjekt dovodi do raščaranog svijeta koji je determinističan, u kojme vlada stroga kauzalna nužnost, a kako je subjekt dio tog svijeta, onda on ne može biti samodefinirajući, slobodan, itd. Kao reakcija na to prosvjetiteljsko objektificiranje, pojavila se Herderova antropologija s pojmom ekspresivnosti, koja je u konačnici dovela do Hegelove sinteze. Ernst Becker svega toga očito nije svjestan. O tome možda drugi put.

[Nea--]

Gaša kaže:

U svojoj knjizi "The Denial of Death", Ernest Becker iznosi teoriju da je cjelokupna ljudska civilizacija u suštini vrlo kompleksan i simbolički obrambeni mehanizam protiv znanja o vlastitoj smrtnosti, koje se krši s urođenim mehanizmom opstanka. Ova teorija je kasnije nazvana Terror Management Theory (TMT).

Becker tvrdi da pojedinac u svakom svom činu stremi prema ispunjenju "projekta besmrtnosti", nastojanja da postane dio nečega što ga nadilazi i na taj način mu daje besmrtnost.

...

Zanima me što mislite o ovoj teoriji. Mislim da ima neke istine u ovome, ali i da tu ima previše generaliziranja i bizarnih zaključaka (pogotovo njegovi stavovi o shizofreniji i homoseksualnosti).

Čitala sam ovu knjigu, no ne mogu se sjetiti cjeline pa ću se pozabaviti samo random djelićima

Ne znam da li je tvrdnja da je "čitava civilizacija obrambeni mehanizam protiv znanja o vlastitoj smrtnosti" Beckerova ili je to tvoja interpretacija TMT , no to mi zvuči pomalo redukcionistički; slično kao kada se mitologije i religije žele svesti na puki "strah od smrti" (tj čovjek se toliko plaši smrti da mu taj strah pokreće maštu koja onda stvara fantastične i kompleksne fantazije o bogovima i besmrtnosti - i to je sve što se u tome može naći)
Prema toj teoriji obrambeni mehanizam (obrana od jezivog i strašnog Nepoznatog tj od smrti) bi bio najjači i jedini čovjekov pokretač, i uzrok svega što je čovjek ikada stvorio... ?

Svidjelo mi se ono što je Becker ustanovio za "normalnost" tj neuroze ("Možemo reći da je suština normalnosti odbijanje stvarnosti. Suština neuroze pojavljuje se upravo na toj točki. Ona je neuspjeh nespretnih laži o stvarnosti")
Stvarnost se uglavnom ne istražuje - ljudska stvarnost, ljudski položaj - nego se zataškava civilizacijom. Strah od smrti se potiskuje, ili simbolički izražava putem civilizacije (umjetnošću, religijama, itd). Ljudi međusobno pričaju o društveno prihvatljivim stvarima, smrt je tabu i na nju se ne smije misliti a kamoli o njoj pričati. Ona je tim pometanjem pod tepih postala veći bauk nego što uistinu jest (kao sve što potiskujemo).

"Chersterton je pokazao da su obilježja kojima se moderan um toliko ponosi upravo obilježja ludila. Nema nikog tko bi bio logičniji od luđaka, tko bi se više bavio potankostima uzroka i posljedice. Luđaci su najveći rasuđivači koje znamo, i ta crta je jedna od popratnih pojava njihove nesreće. Svi su njihovi vitalni procesi skupljeni u umu. Što to njima nedostaje a što ljudi zdrava uma posjeduju? Sposobnost da budu nemarni, da zanemare vanjštinu, da se opuste i smiju svijetu... "


S ovim se ne slažem:
Adler je vidio da je slabo samopoštovanje središnji problem mentalne bolesti. Kad osoba ima najveće nevolje sa samopoštovanjem? Upravo onda kad je njena herojska transcendentnost najviše u sumnji, kad sumnja u vlastitu besmrtnost, u neprolaznu vrijednost svog života, kad nije uvjerena da njen proživljen život zaista nečem doprinosi u kozmičkim relacijama. ... Ne mogu prihvatiti da je iluzija (o vlastitoj besmrtnosti, važnosti vlastitog života) temelj samopoštovanja. Kada bih vjerovanje u vlastitu besmrtnost morala proglasiti iluzijom, onda ona više ne bi imala smisla, zar ne? Kako mogu vjerovati u nešto što znam da je iluzija? Dakle, ono što Becker ovdje predlaže jest da odaberemo manje od dva zla: Ili ćemo biti "realni" i prihvatiti da smo beznačajne i nevažne točkice u svemiru te se u skladu s time i ponašati - ili ćemo sebi morati priznati da su nam potrebne iluzije da budemo psihički zdravi...
Oboje je porazno. Kao demokratski izbori u Hrvatskoj

I ovo mi zvuči smisleno:
Sadomazohizam odražava opću čovjekovu situaciju; on odražava čovjeka koji živi u skladu s prirodom svijeta i s vlastitom prirodom kakva mu je dana. U stvari on tako odražava „normalno“ mentalno zdravlje. ..

[Leteća]

Ajmo mi nazad u Grčku.

Tko je ono rekao: Gdje sam ja - nema smrti, gdje je smrt - nema mene?

[Apemant]

Leteća kaže:

Ajmo mi nazad u Grčku.

Tko je ono rekao: Gdje sam ja - nema smrti, gdje je smrt - nema mene?

Epikur.

Ovo je samo film, jasno, ali svejedno me zanima, što se ta jadnica tako bezveze uzrujavala. Da je samo čitala čiku Epikura, bilo bi joj jasno da se nema čega plašiti.

[Leteća]

Apemant kaže:

Epikur.

Ovo je samo film, jasno, ali svejedno me zanima, što se ta jadnica tako bezveze uzrujavala. Da je samo čitala čiku Epikura, bilo bi joj jasno da se nema čega plašiti.

Jeba te video. Jel znaš pisati ili to prepuštaš starijem kolegi?

[Bijeli-Druid]

Apemant kaže:

Epikur.

Ovo je samo film, jasno, ali svejedno me zanima, što se ta jadnica tako bezveze uzrujavala. Da je samo čitala čiku Epikura, bilo bi joj jasno da se nema čega plašiti.

Ova stjuardesa djeluje daleko uzrujanije.

A liku kojeg tumači Harrison Ford je dodatan bed jer mu ovaj nameće grižnju savjesti (makar i podsvjesno) da je "zbog njega poginula nevina žena".

Film s druge strane šalje jasnu vanjsko-političku američku poruku: koliko god bila delikatna situacija, s teroristima se ne pregovara. To je njihova politika. Ne ulazim u njezinu ispravnost.

[Apemant]

Leteća kaže:

Jeba te video. Jel znaš pisati ili to prepuštaš starijem kolegi?

Kojem starijem kolegi?

Bijeli-Druid kaže:

Ova stjuardesa djeluje daleko uzrujanije.

Koja stjuardesa, uzrujanije od koga?

[Leteća]

Apemant kaže:

Kojem starijem kolegi?

Kolegi po pendreku, nabijem te na isti.

Gle, Epikur nije srao po forumima i gledao holivudske filmove nego bi povremeno nešto i nataknuo. Znao je o čemu priča. A obaj bre Becker sere da je to za ne vjerovat. Okej, strah od smrti može objasniti religioznost i posezanje za nekim kvaziznanstvenim tehnikama produljenja života i tu priča staje.

Osobno, besmrtnost mi je jedna od posljednjih stvari koje si želim. Ne da bih baš htjela odmah leć i crknut, ali da moram još hiljadu godina gledati kretene, ne znam što bih si učinila.

Ljudske reakcije u ekstremnim situacijama (pretpostavljam da se o tome radi u filmu) ne dokazuju ama baš ništa. Nikad ne znaškamo će te prehititi kad do nečega dođe - hoćeš li mrtvo-hladno kalkulirati kako da se izvučeš iz dreka ili će te uhvatiti panika. Tu biologija odrađuje svoje, nema to nikakve veze s filozofijom.

S teroristima se ne pregovara? Najgluplja politika svih vremena - upravo je izostanak pregovora i dogovora stvorio teroriste. Možda su baš oni nekome potrebni, ali tu bismo debelo izašli iz okvira podforuma.

[Bijeli-Druid]

Apemant kaže:

Koja stjuardesa, uzrujanije od koga?

Uzrujanije od ove u koju je uperen pištolj. A ne znam je li stjuardesa, ali tako djeluje na prvu. Htio sam napisati u zagradu nešto tipa "nisam siguran da je stjuardesa", ali dobro. Uglavnom, ova koja viče "please, I beg you, don't do this!"...

BTW, ni meni nije jasno ovo Letećino pitanje, ako te to tješi. "Jel znaš pisati" je osobito zbunjujuće, kada je očigledno da pišeš.

[Leteća]

Bijeli-Druid kaže:

Uzrujanije od ove u koju je uperen pištolj. A ne znam je li stjuardesa, ali tako djeluje na prvu. Htio sam napisati u zagradu nešto tipa "nisam siguran da je stjuardesa", ali dobro.

BTW, ni meni nije jasno ovo Letećino pitanje, ako te to tješi. "Jel znaš pisati" je osobito zbunjujuće, kada je očigledno da pišeš.

Pretpostavit ću da si ti stariji kolega i izraziti neutemeljenu nadu da znaš čitati.

Ja sam staromodna cura i volim se izražavati slovima, a ne mainstream multimedijom. Pridržavam se stroge medijske dijete i ne pada mi na pamet klikati na svaki jebeni video koji neki krkan nakelji jer nije u stanju opisati što je ondje vidio i zašto ga se to toliko dojmilo.

Pretpostavit ću također da priloženi audiovizualni materijal prikazuje ženu koja je prestravljena jer joj netko prijeti pištoljem. Za potrebe diskusije, također ću pretpostaviti da se radi o realističnom prikazu situacije, a ne nekom holivudskom sranjcu. I to samo zato što je netko spomenuo Harrisona Forda, a ja njega volem.

Jesu li moje pretpostavke točne? Možemo li nastaviti?

[Bijeli-Druid]

Ne možemo.

[Apemant]

Leteća kaže:

Kolegi po pendreku, nabijem te na isti.

Aj ti to malo elaboriraj. Na kojeg 'starijeg kolegu' si mislila? Ovog Beckera iz uvodnog posta? Ne mogu se dosjetiti na koga drugog bi mogla mislit; a opet, ne kužim po kojoj logici je Becker nekakav moj 'kolega', lol.

Leteća kaže:

Gle, Epikur nije srao po forumima i gledao holivudske filmove nego bi povremeno nešto i nataknuo. Znao je o čemu priča. A obaj bre Becker sere da je to za ne vjerovat. Okej, strah od smrti može objasniti religioznost i posezanje za nekim kvaziznanstvenim tehnikama produljenja života i tu priča staje.

Sekundicu. OK, Epikur je povremeno nešto i natuknuo (ja bih dodao, to je samo zato što jadan nije ni znao za forume lol) - dočim ja zbilja samo serem po forumima i gledam holuvidske filmove.

Dotle te pratim - no onda nastaviš dalje o Beckeru? Pa očito da je i taj Becker bar tu i tamo nešto 'natuknuo', a nije samo srao po forumima lol? Zašto si onda nekako (čini se) naklonjenija Epikuru nego tom Beckeru? For what is worth, meni je Epikur debilana.

Leteća kaže:

Osobno, besmrtnost mi je jedna od posljednjih stvari koje si želim. Ne da bih baš htjela odmah leć i crknut, ali da moram još hiljadu godina gledati kretene, ne znam što bih si učinila.

Pogrešno postavljaš jednadžbu. Ni ja ne mogu reći da baš 'želim besmrtnost'; pa to je razmišljanje predaleko u budućnost LOL. Nego samo primjećujem da mi se nekako ne sviđa ideja da umrem (understatement), koliko god mi egzistencija bila šugava. Pa nekako ektrapoliram i zaključujem da mi se vrlo vjerojatno neće baš htjet umrijet ni za 10, ni za 20, ni za 30 godina. De facto, nekako mi se čini da neće 'nikad'. Istina, 'priroda' to obično riješi tako što ti prvo učini egzistenciju doslovno nepodnošljivom (putem spore ali sigurne degeneracije tijela i uma) - pa valjda pred kraj tog procesa ljudi zbilja ni ne žele više živjeti. Ali to je nekako tautologija; naravno da na isti način na koji 'ne želiš' umrijeti - ne želiš ni toliko fizički i mentalno istrunuti da ti 'smrt' fakat postane bolja opcija od 'takve' egzistencije.

BTW ovo o 'kretenima' čak razumijem putem nekakvih divljih paralela, no nekako nagađam da skup 'kretena' iz tvoje i moje perspektive nije baš identičan. LOL.

Leteća kaže:

Ljudske reakcije u ekstremnim situacijama (pretpostavljam da se o tome radi u filmu) ne dokazuju ama baš ništa. Nikad ne znaškamo će te prehititi kad do nečega dođe - hoćeš li mrtvo-hladno kalkulirati kako da se izvučeš iz dreka ili će te uhvatiti panika. Tu biologija odrađuje svoje, nema to nikakve veze s filozofijom.

Dobro, izravne nagonske reakcije očito ne ovise o filozofiji; no mogu nam nešto reći o 'prirodnim tendencijama'. Uzmi 'lakši' primjer. Zamisli da si osuđena na smrt (zbog jednostavnosti, uzmimo da je to potpuno 'bezbolna' smrt, a ne nešto zastrašujuće) za 3 dana. Znači, 3 dana je sasvim dovoljan period da se razmišljanje o tome ne svodi na puku prirodnu nagonsku reakciju; uostalom, životinje imaju nagonske reakcije, ali nemaju sposobnost pojmiti hipotetsku misao da će 'za tri dana umrijeti'. Znači, to je nešto gdje ljudski razum svakako ima udjela. I što ti se čini? Bi li razmišljala po Epikurovom principu tijekom ta 3 dana (ne računajući recimo onih 10 zadnjih minuta gdje možda opet doslovno prirodne reakcije preuzmu stvar)?

[Apemant]

Bijeli-Druid kaže:

Uzrujanije od ove u koju je uperen pištolj. A ne znam je li stjuardesa, ali tako djeluje na prvu. Htio sam napisati u zagradu nešto tipa "nisam siguran da je stjuardesa", ali dobro. Uglavnom, ova koja viče "please, I beg you, don't do this!"...

To je ništa manje nego first lady, a ona klinka je predsjednikova kći. (Žrtva je press secretary)

Meni ipak ne izgleda više uzrujano; u biti scena je čudno izrezana (tu na youtubeu), ova što pogine je to baš dobro odglumila. Kad je Oldman pozove i nešto priča, ona kao naslućuje da bi to moglo bit opasno pa nekako uplašeno odgovara, no onda joj ovaj prisloni pištolj na sljepoočnicu (to je netom prije nego što ovaj gore komad počne)... baš je to dobro odglumila, ono čisti užas, onaj primordijalni panični strah od smrti. Uostalom, pogledaj film pa ćeš vidjet tko se više uzrujavao.

Bijeli-Druid kaže:

Ne možemo.

Pa da, nije to nikakav 'ozbiljni' film nego holivudski akcić.

[Bijeli-Druid]

Apemant kaže:

To je ništa manje nego first lady, a ona klinka je predsjednikova kći. (Žrtva je press secretary)

Dobro, na temelju ovog "klipa", više se uzrujava i angažira prva dama nego žrtva.

Apemant kaže:

Meni ipak ne izgleda više uzrujano;

Više je angažirana, više preklinje, pokazuje da joj je više stalo. Žrtva se baš nije iskazala ni na koji način.

Apemant kaže:

u biti scena je čudno izrezana (tu na youtubeu), ova što pogine je to baš dobro odglumila.

U ovom kratkom dijelu - baš suprotno, gluma je užasna. To sam htio i prije komentirati, da je gora nego s hrvatske ADU. Ali stvarno. Užasna trashy gluma, barem u tom dijelu.

Apemant kaže:

Kad je Oldman pozove i nešto priča, ona kao naslućuje da bi to moglo bit opasno pa nekako uplašeno odgovara, no onda joj ovaj prisloni pištolj na sljepoočnicu (to je netom prije nego što ovaj gore komad počne)...

Pa to prije nisi priložio. Priloži onda sljedeći put i to. Ne možemo raspravljati o nečemu što nisi priložio. Ja barem nisam lijenčina da ne kliknem na video, ako već idem o njemu nešto reći.

Apemant kaže:

baš je to dobro odglumila, ono čisti užas, onaj primordijalni panični strah od smrti.

U ovom dijelu koji si postao, kao što već rekoh, ne. Samo neko vrištanje i pravljenje faca tipično za neku B-produkciju horora. Ma i tamo je bolje, o čemu ja pričam.

Apemant kaže:

Uostalom, pogledaj film pa ćeš vidjet tko se više uzrujavao.

Gledao sam ga više puta, ali posljednji put valjda prije najmanje 15 ili 20 godina. Pa tko to nije gledao?
Ali definitivno mi se ne da opet radi neke nevažne rasprave na forumu. Kao što rekoh, ako hoćeš o nečemu raspravljati, barem priloži link.

Apemant kaže:

Pa da, nije to nikakav 'ozbiljni' film nego holivudski akcić.

No shit.

[Leteća]

Apemant kaže:

Aj ti to malo elaboriraj. Na kojeg 'starijeg kolegu' si mislila? Ovog Beckera iz uvodnog posta? Ne mogu se dosjetiti na koga drugog bi mogla mislit; a opet, ne kužim po kojoj logici je Becker nekakav moj 'kolega', lol.




Sekundicu. OK, Epikur je povremeno nešto i natuknuo (ja bih dodao, to je samo zato što jadan nije ni znao za forume lol) - dočim ja zbilja samo serem po forumima i gledam holuvidske filmove.

Dotle te pratim - no onda nastaviš dalje o Beckeru? Pa očito da je i taj Becker bar tu i tamo nešto 'natuknuo', a nije samo srao po forumima lol? Zašto si onda nekako (čini se) naklonjenija Epikuru nego tom Beckeru? For what is worth, meni je Epikur debilana.




Pogrešno postavljaš jednadžbu. Ni ja ne mogu reći da baš 'želim besmrtnost'; pa to je razmišljanje predaleko u budućnost LOL. Nego samo primjećujem da mi se nekako ne sviđa ideja da umrem (understatement), koliko god mi egzistencija bila šugava. Pa nekako ektrapoliram i zaključujem da mi se vrlo vjerojatno neće baš htjet umrijet ni za 10, ni za 20, ni za 30 godina. De facto, nekako mi se čini da neće 'nikad'. Istina, 'priroda' to obično riješi tako što ti prvo učini egzistenciju doslovno nepodnošljivom (putem spore ali sigurne degeneracije tijela i uma) - pa valjda pred kraj tog procesa ljudi zbilja ni ne žele više živjeti. Ali to je nekako tautologija; naravno da na isti način na koji 'ne želiš' umrijeti - ne želiš ni toliko fizički i mentalno istrunuti da ti 'smrt' fakat postane bolja opcija od 'takve' egzistencije.

BTW ovo o 'kretenima' čak razumijem putem nekakvih divljih paralela, no nekako nagađam da skup 'kretena' iz tvoje i moje perspektive nije baš identičan. LOL.




Dobro, izravne nagonske reakcije očito ne ovise o filozofiji; no mogu nam nešto reći o 'prirodnim tendencijama'. Uzmi 'lakši' primjer. Zamisli da si osuđena na smrt (zbog jednostavnosti, uzmimo da je to potpuno 'bezbolna' smrt, a ne nešto zastrašujuće) za 3 dana. Znači, 3 dana je sasvim dovoljan period da se razmišljanje o tome ne svodi na puku prirodnu nagonsku reakciju; uostalom, životinje imaju nagonske reakcije, ali nemaju sposobnost pojmiti hipotetsku misao da će 'za tri dana umrijeti'. Znači, to je nešto gdje ljudski razum svakako ima udjela. I što ti se čini? Bi li razmišljala po Epikurovom principu tijekom ta 3 dana (ne računajući recimo onih 10 zadnjih minuta gdje možda opet doslovno prirodne reakcije preuzmu stvar)?

Mislila sam na starrijeg kolegu koji premalenu kapu s grbom navlači na čelendaru uz bojni poklič - nabijem te nakurac!!!1

Jasnije, druže? Tri dana koja spominješ provela bih tipkajući po forumu (u idealnom slučaju) i smišljajući posljednje riječi koje još nisu isfurane. Navečer bih konačno probala onu japansku ribetinu - u normalnim uvjetima je ne bih taknula jer ne želim biti kandidat za Darwinovu nagradu.

Za zadnjih par minuta ne mogu ništa jamčiti, ali budući da sam se bavila RL-trolanjem i drugim ekstremnim sportovima mislim da ni tu ne bi bilo neke panike - čemu histerizirati kad ne možeš ništa učiniti.

Zašto? Zato što sam bedmadrfakerica koja je čitala Epikura, a ne smećastu američku propagandu.

[Praznih Ruku]

Nea-- kaže:

Čitala sam ovu knjigu, no ne mogu se sjetiti cjeline pa ću se pozabaviti samo random djelićima

Ne znam da li je tvrdnja da je "čitava civilizacija obrambeni mehanizam protiv znanja o vlastitoj smrtnosti" Beckerova ili je to tvoja interpretacija TMT , no to mi zvuči pomalo redukcionistički; slično kao kada se mitologije i religije žele svesti na puki "strah od smrti" (tj čovjek se toliko plaši smrti da mu taj strah pokreće maštu koja onda stvara fantastične i kompleksne fantazije o bogovima i besmrtnosti - i to je sve što se u tome može naći)
Prema toj teoriji obrambeni mehanizam (obrana od jezivog i strašnog Nepoznatog tj od smrti) bi bio najjači i jedini čovjekov pokretač, i uzrok svega što je čovjek ikada stvorio... ?

Pa nije to SVE sta se u tome moze naci ali to je glavno pokretac tj uzrok.
Pa ako vjerujes u likove koji prkose zakonima prirode naravno da nekim automatizmom ostavljas mjesta za zivot i nakon smrti..

Ti kazes kompleksne i fantasticne.. ali ustvari uvijek imas isto u mitovima i religiji.. nesto sta je nadprirodno (prkosi zakonima prirode pa tako i smrti) bavi se snama (tj mi smo njegovo sredstvo ili cilj)

Primjer...Grcki bogovi..lice nama.. u slobodno vrijeme jedni druge jebu ili se bave snama i nasim stvarima.Pa to su cisti kompleksi kad ti tako mali sam sebi dajes vaznost tako da tvrdis da se neko boznastven bavi tobom.

S ovim se ne slažem:
Adler je vidio da je slabo samopoštovanje središnji problem mentalne bolesti. Kad osoba ima najveće nevolje sa samopoštovanjem? Upravo onda kad je njena herojska transcendentnost najviše u sumnji, kad sumnja u vlastitu besmrtnost, u neprolaznu vrijednost svog života, kad nije uvjerena da njen proživljen život zaista nečem doprinosi u kozmičkim relacijama. ... Ne mogu prihvatiti da je iluzija (o vlastitoj besmrtnosti, važnosti vlastitog života) temelj samopoštovanja. Kada bih vjerovanje u vlastitu besmrtnost morala proglasiti iluzijom, onda ona više ne bi imala smisla, zar ne? Kako mogu vjerovati u nešto što znam da je iluzija? Dakle, ono što Becker ovdje predlaže jest da odaberemo manje od dva zla: Ili ćemo biti "realni" i prihvatiti da smo beznačajne i nevažne točkice u svemiru te se u skladu s time i ponašati - ili ćemo sebi morati priznati da su nam potrebne iluzije da budemo psihički zdravi...
Oboje je porazno. Kao demokratski izbori u Hrvatskoj

Ja se slazem u neku ruku snjime.. jer ako stvarno uzmes stav da je zivot nevazan,da si ti nevazan,da sve sta uradis je nevazno...Gdje tu ostaje mjesta za samopostovanje?Sva nasa pisana djela,price,znanost su,slazem se,pokusaju besmrtnosti invidualaca ili nas kao drustva da radimo nesto sta ide u "vjecnost " i time perpetuum mobile manufaturiramo ustvari tu sliku te iste vjecnosti koja je nerealna.


kako mozes vjerovati u nesto sta znas da je iluzija..?
Pa tvoja i moja biologija tako nalaze to..

A ako ne vjerujes.. reci mi kako bi drugacije ti pokazala da nase postojanje ima smisla? Tj da vrijedi? Kako osim necim nematrijalnim? Bog? Dusa? biraj...

Po cemu smo to mi vazni? Mi mozda jesmo najbolji ali vazni?
Kome je vazno da smo mi tu osim nama samima?

[medonaodmoru]

Praznih Ruku kaže:

Ja se slazem u neku ruku snjime.. jer ako stvarno uzmes stav da je zivot nevazan,da si ti nevazan,da sve sta uradis je nevazno...Gdje tu ostaje mjesta za samopostovanje?

Tu se sad otvara mjesto za pivo... par piva.

[Nea--]

Praznih Ruku kaže:

Pa ako vjerujes u likove koji prkose zakonima prirode naravno da nekim automatizmom ostavljas mjesta za zivot i nakon smrti..

Ostavljam mjesta za život nakon smrti ne automatizmom niti "vjerom u likove koji prkose zakonima prirode" nego čistom logikom.
Čak i ti "ostavljaš mjesta za život nakon smrti" pošto znaš i svjestan si da će se nakon tvoje smrti život nastaviti osim ako se potajno ne nadaš da će poslije tebe potop

Ti kazes kompleksne i fantasticne.. ali ustvari uvijek imas isto u mitovima i religiji.. nesto sta je nadprirodno (prkosi zakonima prirode pa tako i smrti) bavi se snama (tj mi smo njegovo sredstvo ili cilj)

Primjer...Grcki bogovi..lice nama.. u slobodno vrijeme jedni druge jebu ili se bave snama i nasim stvarima.Pa to su cisti kompleksi kad ti tako mali sam sebi dajes vaznost tako da tvrdis da se neko boznastven bavi tobom

To kompleksno i fantastično što imaš u mitovima i religiji donekle je nastalo iz osjećaja nemoći i žudnje(za većom moći) onih koji su sve to "izmislili/vidjeli" ali ima tu i običaja onog vremena, tj duh vremena je uvijek prisutan u svakoj kompleksnoj i fantastičnoj stvari koja se čovjeku prikaže a pogotovo je prisutan u načinu na koji on to prenosi svojim suvremenicima ...

Ja se slazem u neku ruku snjime.. jer ako stvarno uzmes stav da je zivot nevazan,da si ti nevazan,da sve sta uradis je nevazno...Gdje tu ostaje mjesta za samopostovanje?Sva nasa pisana djela,price,znanost su,slazem se,pokusaju besmrtnosti invidualaca ili nas kao drustva da radimo nesto sta ide u "vjecnost " i time perpetuum mobile manufaturiramo ustvari tu sliku te iste vjecnosti koja je nerealna.

Ako stvarno vjeruješ da je sve nevažno i da si ti nevažan i to jako osjećaš, onda nema mjesta za samopoštovanje. No, to ne ukida samu želju odnosno potrebu za samopoštovanjem. Vrijedi zapitati se odakle ona potiče, ako je jasno ko dan da je "sve nevažno a čovjek nemoćan itd"

Vječnost uopće nije nerealna.

kako mozes vjerovati u nesto sta znas da je iluzija..?
Pa tvoja i moja biologija tako nalaze to..

Ne možeš "znati" je li vječnost ili besmrtnost ili whatever tome slično iluzija, u to također samo vjeruješ.
Ne znam što točno misliš kada kažeš da ti "biologija nalaže" vjerovati u nešto .... Ja vjerovanje tj uvjerenje povezujem s glavom a ne s tijelom (ako je ova "biologija" sinonim za tijelo tj nagonski, animalni dio čovjeka)

Po cemu smo to mi vazni? Mi mozda jesmo najbolji ali vazni?
Kome je vazno da smo mi tu osim nama samima?

Ja naprotiv mislim da smo važni ali nismo najbolji