Više ga ne volim

[sanjita]

bila si opsjednuta s njim, normalno da ti je sad čudno kad je sve splasnulo. ljubav ne treba biti uvijek na 1000%. ne možeš vječno biti zaljubljena kao što si bila zaljubljena sa 14 g. očito te zaluđenost prošla i sad i našla novu žrtvu za veliku ljubav.

sve u svemu ja ne mogu zamisliti da bi bila u braku s nekim tko mi se sviđao sa 14 god. onako tisuće puta sam se predomislila

[arorua]

a sad se zamisli u ovoj istoj vezi 5-10 godina u budućnosti, s recimo 1-2-3 djece koja idu u neke vrtice, skole, vec imaju svoje drustvo; vi ste možda digli još koji kredit i još više se zajedno isprepleli s okolinom u vidu raznoraznih kumstava i sl. pa probaj zamisliti što bi ta ti u budućnosti mislila o kompliciranosti prekida u ovoj fazi u kojoj si sad..

[Inverzija]

Svaka veza ima uspona i padova. Po meni je besmisleno prekidati vezu zbog "nedostatka srece" ili kako god nazovemo to stanje tjeskobe. Iz vise razloga.

Prvi je taj, sto je sreca mit. Zabluda nase kulture, da moras uvijek biti sretan. Nikako ne umanjujem vaznost srece, ali onda bolje reci radosti, koja je odraz psihofizicke ravnoteze i zadovoljstva. Sreca uvijek tezi necem visem, boljem, bogatijem,... zato mnogi nisu sretni i sto vise srecu traze, to joj vise izmice iz ruku. Sredstva pretvaraju u ciljeve i zaboravljaju sto je stvarno vazno.

Drugi je razlog, sto postoji predvidljiva krivulja koja definira razvoj veze. Prvih sedam godina pratimo uspon. A nakon tog razdoblja krecu krize, krece pad. Ako se krize prebrode, nastupa stagnacija, da bi pred stare dane parovi opet uskrsnuli. Ali nikad nece bit romanticno i predivno kao na pocetku veze. (Hint: mozda te privlaci "netko novi", ali imaj na umu da ce i ta romantika i bljestavilo i zaljubljenost te vrste isceznuti nakon nekog vremena i s novim ces partnerom prolaziti iste krize, kad postane stari).

Treci je razlog djelomicno naveden pod drugim. Dakle amerikanizacija kulture nametnula je ideal romanticne ljubavi kojeg pokusavamo realizirati. Ali ideali nisu da se realiziraju. Zato se tako zovu. Nekad su se brakovi dogovarali da se djecu nije ni pitalo, i opstajali. Danas propada svaki treci, a ljudi se zene/udaju po tri puta. Ne zagovaram povratak gruboj i bezosjecajnoj tradiciji niti patrijarhu!, ali negdje je nesto opako poslo po krivu.

Dakle, ljubav je mnogo vise od zaljubljenosti. Vrlo si refleksivna, pa vjerujem da ces i to naposlijetku shvatiti.

Btw. Savjeti su opasni. Ako dobro poznajes osobu koju pitas za savjet, tocno znas sto ce reci. Npr. mojoj se majci ne svida moj zarucnik. Kad imamo neki problem, ona mi savjetuje da ga ostavim, lol. Zato ju ne pitam za savjete, jer ne moze bit nepristrana. Pricaj s ljudima, ali odluka treba biti tvoja.

Moj savjet? Procitaj dvije knjige. Prva je "Neprestana ushicenost. Esej o prisilnoj sreci", autor Pascal Bruckner. Druga je "Umijece ljubavi" Ericha Fromma. Nisu iz domene self-help literature, a savrsene za otvaranje ociju i vidika.

Utjesno, bila sam u tvojoj situaciji. Vjerojatno mnogo goroj. Nije se sve promijenilo na bolje. I dalje smo tvrdoglavi, svadamo se, ne razumijemo se, cesto dosadni jedno drugom. Ali sve to ukazuje na druge stvari u pozadini, najcesce na promjene koje zelimo ostvariti a nailazimo na otpor stvarnosti. Sigurno ne na ideju da "ipak nismo jedno za drugo" i da se ne volimo

[AlessandraB]

Inverzija kaže:

Utjesno, bila sam u tvojoj situaciji. Vjerojatno mnogo goroj. Nije se sve promijenilo na bolje. I dalje smo tvrdoglavi, svadamo se, ne razumijemo se, cesto dosadni jedno drugom. Ali sve to ukazuje na druge stvari u pozadini, najcesce na promjene koje zelimo ostvariti a nailazimo na otpor stvarnosti. Sigurno ne na ideju da "ipak nismo jedno za drugo" i da se ne volimo

Da li si ti srecna u takvoj jednoj vezi?

[Inverzija]

AlessandraB kaže:

Da li si ti srecna u takvoj jednoj vezi?

Sto mislis pod "takvom jednom vezom"?
Evo bas sam u postu gore napisala kako smatram da je sreca mit. Jednostavno ne vjerujem da je cilj konstantno biti sretan, kao i to da postoji veza bez problema i kriza. Sretna sam, kad vec moram tako reci, sto znam da je bez obzira na sve mane naseg odnosa i nas kao individua, on ipak bice s kojim zelim podijeliti ostatak zivota.

Savrsenstvo je laz, priznajte si to i zivite dalje

[Ufur]

Inverzija kaže:

Svaka veza ima uspona i padova. Po meni je besmisleno prekidati vezu zbog "nedostatka srece" ili kako god nazovemo to stanje tjeskobe. Iz vise razloga.

Prvi je taj, sto je sreca mit. Zabluda nase kulture, da moras uvijek biti sretan. Nikako ne umanjujem vaznost srece, ali onda bolje reci radosti, koja je odraz psihofizicke ravnoteze i zadovoljstva. Sreca uvijek tezi necem visem, boljem, bogatijem,... zato mnogi nisu sretni i sto vise srecu traze, to joj vise izmice iz ruku. Sredstva pretvaraju u ciljeve i zaboravljaju sto je stvarno vazno.

Drugi je razlog, sto postoji predvidljiva krivulja koja definira razvoj veze. Prvih sedam godina pratimo uspon. A nakon tog razdoblja krecu krize, krece pad. Ako se krize prebrode, nastupa stagnacija, da bi pred stare dane parovi opet uskrsnuli. Ali nikad nece bit romanticno i predivno kao na pocetku veze. (Hint: mozda te privlaci "netko novi", ali imaj na umu da ce i ta romantika i bljestavilo i zaljubljenost te vrste isceznuti nakon nekog vremena i s novim ces partnerom prolaziti iste krize, kad postane stari).

Treci je razlog djelomicno naveden pod drugim. Dakle amerikanizacija kulture nametnula je ideal romanticne ljubavi kojeg pokusavamo realizirati. Ali ideali nisu da se realiziraju. Zato se tako zovu. Nekad su se brakovi dogovarali da se djecu nije ni pitalo, i opstajali. Danas propada svaki treci, a ljudi se zene/udaju po tri puta. Ne zagovaram povratak gruboj i bezosjecajnoj tradiciji niti patrijarhu!, ali negdje je nesto opako poslo po krivu.

Dakle, ljubav je mnogo vise od zaljubljenosti. Vrlo si refleksivna, pa vjerujem da ces i to naposlijetku shvatiti.

Btw. Savjeti su opasni. Ako dobro poznajes osobu koju pitas za savjet, tocno znas sto ce reci. Npr. mojoj se majci ne svida moj zarucnik. Kad imamo neki problem, ona mi savjetuje da ga ostavim, lol. Zato ju ne pitam za savjete, jer ne moze bit nepristrana. Pricaj s ljudima, ali odluka treba biti tvoja.

Moj savjet? Procitaj dvije knjige. Prva je "Neprestana ushicenost. Esej o prisilnoj sreci", autor Pascal Bruckner. Druga je "Umijece ljubavi" Ericha Fromma. Nisu iz domene self-help literature, a savrsene za otvaranje ociju i vidika.

Utjesno, bila sam u tvojoj situaciji. Vjerojatno mnogo goroj. Nije se sve promijenilo na bolje. I dalje smo tvrdoglavi, svadamo se, ne razumijemo se, cesto dosadni jedno drugom. Ali sve to ukazuje na druge stvari u pozadini, najcesce na promjene koje zelimo ostvariti a nailazimo na otpor stvarnosti. Sigurno ne na ideju da "ipak nismo jedno za drugo" i da se ne volimo

Zanimljivo...., ali nazalost, prenapredno promisljanje za vecinu.

Zato i ponavljaju i ponavljaju i ponavljaju i na kraju su nesretni s kime god, jer si ne daju truda da shvate postavke.

[Ro_]

Inverzija kaže:

...

Zanimljiv post, podsjetilo me na to kako Jordan Peterson o braku, brutalno realno, sviđa mi se -

https://www.youtube.com/watch?v=UAE3JbwIAHs

http://https://www.youtube.com/watch?v=236hSZmD_GQ

[chocolatecookie]

wedxy kaže:

on misli da je sve u redu iako mu ja govorim da se ja ne osjecam sretno..

Meni ima smisla da netko tko te ponižavao nema ništa protiv toga što nisi sretna, a tebi?

Ako dobro stojiš s engleskim, pročitaj ovo, vjerojatno će ti objasniti puno o tome zašto misliš da je ispravno da popravljaš nepopravljivo. Javi želiš pomoć s čitanjem.

[Elektrasex]

Mislim da je autorica prerasla tu svoju ljubav iz jako jako rane mladosti. Jer cak mislim da i nije bilo tih omalovazavanja s njegove strane da bi slicno zavrsilo. Zato je najbolje krenuti dalje, ni slucajno forsirati nesto sto je zavrsilo jer nece proci dobro. I nije to nikakva tragedija, hvala bogu nemate djece pa mozete i prekinuti sve veze. Ljudi se rastaju i nakon 20 do 30 godina veze ili braka, s nekoliko zajednicke djece, hrpu zajednicke imovine koju trebaju razdijeliti po bjesomucnim sudskim brakorazvodnim parnicama.

[raptured]

Inverzija kaže:

Svaka veza ima uspona i padova. Po meni je besmisleno prekidati vezu zbog "nedostatka srece" ili kako god nazovemo to stanje tjeskobe. Iz vise razloga.

Prvi je taj, sto je sreca mit. Zabluda nase kulture, da moras uvijek biti sretan. Nikako ne umanjujem vaznost srece, ali onda bolje reci radosti, koja je odraz psihofizicke ravnoteze i zadovoljstva. Sreca uvijek tezi necem visem, boljem, bogatijem,... zato mnogi nisu sretni i sto vise srecu traze, to joj vise izmice iz ruku. Sredstva pretvaraju u ciljeve i zaboravljaju sto je stvarno vazno.

Drugi je razlog, sto postoji predvidljiva krivulja koja definira razvoj veze. Prvih sedam godina pratimo uspon. A nakon tog razdoblja krecu krize, krece pad. Ako se krize prebrode, nastupa stagnacija, da bi pred stare dane parovi opet uskrsnuli. Ali nikad nece bit romanticno i predivno kao na pocetku veze. (Hint: mozda te privlaci "netko novi", ali imaj na umu da ce i ta romantika i bljestavilo i zaljubljenost te vrste isceznuti nakon nekog vremena i s novim ces partnerom prolaziti iste krize, kad postane stari).

Treci je razlog djelomicno naveden pod drugim. Dakle amerikanizacija kulture nametnula je ideal romanticne ljubavi kojeg pokusavamo realizirati. Ali ideali nisu da se realiziraju. Zato se tako zovu. Nekad su se brakovi dogovarali da se djecu nije ni pitalo, i opstajali. Danas propada svaki treci, a ljudi se zene/udaju po tri puta. Ne zagovaram povratak gruboj i bezosjecajnoj tradiciji niti patrijarhu!, ali negdje je nesto opako poslo po krivu.

Dakle, ljubav je mnogo vise od zaljubljenosti. Vrlo si refleksivna, pa vjerujem da ces i to naposlijetku shvatiti.

Btw. Savjeti su opasni. Ako dobro poznajes osobu koju pitas za savjet, tocno znas sto ce reci. Npr. mojoj se majci ne svida moj zarucnik. Kad imamo neki problem, ona mi savjetuje da ga ostavim, lol. Zato ju ne pitam za savjete, jer ne moze bit nepristrana. Pricaj s ljudima, ali odluka treba biti tvoja.

Moj savjet? Procitaj dvije knjige. Prva je "Neprestana ushicenost. Esej o prisilnoj sreci", autor Pascal Bruckner. Druga je "Umijece ljubavi" Ericha Fromma. Nisu iz domene self-help literature, a savrsene za otvaranje ociju i vidika.

Utjesno, bila sam u tvojoj situaciji. Vjerojatno mnogo goroj. Nije se sve promijenilo na bolje. I dalje smo tvrdoglavi, svadamo se, ne razumijemo se, cesto dosadni jedno drugom. Ali sve to ukazuje na druge stvari u pozadini, najcesce na promjene koje zelimo ostvariti a nailazimo na otpor stvarnosti. Sigurno ne na ideju da "ipak nismo jedno za drugo" i da se ne volimo

ovo mi je horor savjet. podsjeća me na prijateljicu koja je godinama bila u lošoj vezi i na pitanje "jesi ti sretna s njim" popizdila svaki put jer kaj je to uopće sreća... ak misliš da je sreća mit i da nitko u stvari nije sretan u vezi, iskreno mi je žao.

da, nisam sretna svake sekunde u svom braku. da, nekad me naljuti. i ja njega. nekad se odemo durit svaki na svoju stranu stana. al generalno sam sretna svaki dan s njim, nakon 13 godina me još uvijek nasmijava i radosti. ne znam što je tu tako apstraktno. sreća postoji.

a vi ste ukratko ženi koja je nesretna i pokušava to promijenit rekli "nitko nije sretan, šuti i trpi"

[Yuna]

Možda vam samo treba pauza. Meni su pauze uvijek razbistrile glavu.
Baš je nezgodno kad upoznaš "onog pravog" u tako ranoj dobi.

[Flat]

ako nejde onda nejde.

[jopko_bopko]

Inverzija kaže:

Prvi je taj, sto je sreca mit. Zabluda nase kulture, da moras uvijek biti sretan.

Ne moraš uvijek, ali ako si svaki dan nesretan i tužan, očito nešto nije u redu.

Inverzija kaže:

Drugi je razlog, sto postoji predvidljiva krivulja koja definira razvoj veze. Prvih sedam godina pratimo uspon. A nakon tog razdoblja krecu krize, krece pad. Ako se krize prebrode, nastupa stagnacija, da bi pred stare dane parovi opet uskrsnuli. Ali nikad nece bit romanticno i predivno kao na pocetku veze. (Hint: mozda te privlaci "netko novi", ali imaj na umu da ce i ta romantika i bljestavilo i zaljubljenost te vrste isceznuti nakon nekog vremena i s novim ces partnerom prolaziti iste krize, kad postane stari).

Ne bih baš savjetovala autorici da život vodi po sumnjivim teorijama o vezama jer ne upadaju sve u ovu šablonu. Najbolje da sljedećih deset godina provede nesretna očekujući period uskrsnuća.

Inverzija kaže:

Sto mislis pod "takvom jednom vezom"?
Evo bas sam u postu gore napisala kako smatram da je sreca mit. Jednostavno ne vjerujem da je cilj konstantno biti sretan, kao i to da postoji veza bez problema i kriza. Sretna sam, kad vec moram tako reci, sto znam da je bez obzira na sve mane naseg odnosa i nas kao individua, on ipak bice s kojim zelim podijeliti ostatak zivota.

Savrsenstvo je laz, priznajte si to i zivite dalje

Jesi li generalno sretna? Nitko nije konstatno sretan niti je definicija sreće veza bez ijedne svađe i krize. Više neko stanje općeg zadovoljstva sa svojim životom.

[chocolatecookie]

Yuna kaže:

Baš je nezgodno kad upoznaš "onog pravog" u tako ranoj dobi.

Što ga čini pravim, to što su dugo skupa, to što su dosta uložili u kuću ili to što putuju?

[wedxy]

Svjesna sam toga da niko ne moze odluciti umjesto mene, ali zato sam dosla ovdje da cujem i druga misljenja... Dok citam vase odgovore, shvacam da sam negdje u sebi vec donijela odluku samo mi je trebalo nesto da me gurne i ohrabri...
Zelim se vratiti kuci, biti sama, a vrijeme ce pokazati sto i kako...
Njegovi ne znaju sto me muci... Od mojih znaju samo mama i seka, mozda i tata nesto malo... Kako im reci da se zelim vratiti? Ne ceka me vise ni soba.. Sjecam se da sam im rekla da zimsku robu ni necu uzet jer cu se do zime vratit, koji peh.. Mislim da sam ja to u sebi vec znala, ali si nisam htjela priznati..
Postavljat ce mi milijun pitanja, a kad mi je tesko, placem...
Sto reci njemu? Ne mogu samo otici, a opet, cim mi je tesko, placem i ne mogu govorit... Vec sam htjela otici par puta, ali nisam mogla... Njemu ce biti jos teze nego meni jer ce se osjecat izdanim...
Mislim da je odlazak najgori dio, a poslije ce nam svima biti lakse... Bar se nadam...

[raptured]

wedxy kaže:

Sto reci njemu? Ne mogu samo otici, a opet, cim mi je tesko, placem i ne mogu govorit... Vec sam htjela otici par puta, ali nisam mogla... Njemu ce biti jos teze nego meni jer ce se osjecat izdanim...
Mislim da je odlazak najgori dio, a poslije ce nam svima biti lakse... Bar se nadam...

stavi sve na papir. napiši pismo. ak te ulovi grč i počneš jecat usred oproštajnog govora, tutni mu papir u ruke.

[Elektrasex]

wedxy kaže:

Vec sam htjela otici par puta, ali nisam mogla... Njemu ce biti jos teze nego meni jer ce se osjecat izdanim...
Mislim da je odlazak najgori dio, a poslije ce nam svima biti lakse... Bar se nadam...

Da, nece biti lako. Ni jedan prekid veze nije bezbolan i lagan, a pogotovo kad si s nekim bio godinama skupa. Bit ce mu tesko naravno, i tebi takodjer iako si ga prestala voljeti. Osjecat ces neku krivicu iako nemas potrebe za tim. Prestala si ga voljeti i nisi kriva zbog toga. I bolje i postenije je da prekines nego da silom odrzavas nesto cega vise nema . Mozda ce ti zahvaljivat jednog dana kad dodje k sebi i shvati sto se dogodilo.

[Alčak]

ne volis ti njega vec duze vremena.
raskines i to je to.

[Sviba]

Pitanje za autoricu...
Kakvi su planovi s drugim muškarcem kojeg si indirektno spomenula? Ili sam ja nešto krivo protumačio...

Budi svjesna da tvoj odlazak neće biti kao presječen nožem jer tvoj dečko očito nije osoba koja je spremna to prihvatiti. Tu bi se mogli vući repovi još dulje vrijeme...zajednički novac investiran u kuću, poslovno ste povezani...

Ako postoji treća osoba koja je počela ulaziti u tvoj život, pripazi kako ćeš odigrati cijelu situaciju.

[Yuna]

chocolatecookie kaže:

Što ga čini pravim, to što su dugo skupa, to što su dosta uložili u kuću ili to što putuju?

Možda to kaj su se dobro slagali i pasali si 9 godina? Ako su uspjeli 9 godina, nema razloga zašto ne bi mogli cijeli život inače bi valjda skužili nakon 2-3 godine da si ne pašu. Nevjerojatno mi je da ti netko može bit super skoro cijelo desetljeće i onda odjednom ne više, osim ak se nije skroz promijenio na gore. Neki će reć zasićenje. Svih se zasitimo kad-tad. Po toj logici bi se valjda 90% brakova i odnosa raspalo

Ali mislim da je u ovom slučaju krucijalno to kaj je autorica premlada ušla u ozbiljnu vezu i to sa dosta starijim dečkom pa se nije iživjela i imala prilike sama otkrivati svijet.