Osoba s ASPD-om

[Xayah]

evo nasla sam zanimljiv dark triad personality test. zanimaju me rezultati onih koji se smatraju ASPDom. a i ostalih, zasto ne. evo moj rezultat. urnebes

[Xayah]

ok, imam pitanje za Insidious.

jesi se ikada nasla u situaciji kada se jedna osoba pocne smijati i onda se taj smijeh rasiri kroz ljude? ne znaju zasto se smiju, ali smiju se. koje su tvoje misli o toj situaciji? jel te privlaci takva atmosfera nabijena emocijom ili odbija? ili si ravnodusna? ili samo razmisljas jasno dok se dogadja, o tome kako se smiju bez pravog razloga.

uzivas li u displeju emocija drugih ljudi, bile pozitivne ili negativne? ili te se ne tice?

mislis li da to sto jesi danas je drustvo stvorilo od tebe? ne ASPD, vec nacin na koji se kreces kroz svijet prema tome sto si naucila.. iz toga sto si vidjela u svijetu. ljudi su vecinom sebicni i gledaju kak ce dobro biti na prvom mjestu njima. to je razlog zbog kojeg bi netko tezio dominaciji. sto bi bilo da svijet nije takav, da su svi empaticni i postupaju prema tome sto je najbolje za sve, a ne za njih. svijet u kojem nema natjecanja, skrivenih namjera, potrebe da tezimo sebi. bi li ti u tom svijetu bila ista osoba kakva si sad? da si gledala i ucila iz tog drugog svijeta?

sto mislis o COVJECANSTVU?

[Kela]

Super tema, Leteća, ti si zakon, umirem od smijeha

Imam i ja par pitanja za Insidious, malo su doduše "prizemljena"

Voliš li ljutu hranu? Osobe koje poznaješ s istim poremećajem, vole li oni?
Imate li nekakav zajednički ukus oko ovakvih stvari (muzika, filmovi, hrana i sl.), a da nije sjebavanje drugih ljudi?


Inače, smatram da osobe, pogotovo one izražene empatije, mogu "nanjušiti" da nešto nije u redu kada dođu u susret s psihopatom, problem s nepsihopatima je taj da većinom imaju spušten gard i lako se daju izmanipulirati ako dopuste "predatoru" da im se približi - tu kreće show. Naime, boljka većine ljudi je ta da (većinom nesvjesno) očekuju da drugi nisu bitno različiti od njih, odnosno npr. ako sam ja iskrena prema drugima u određenoj situaciji, onda na nekoj instinktivnoj razini vjerujem da su i drugi. Nadalje se teško iskobeljati iz takvog toksičnog odnosa zbog istih razloga zbog kojih se i inače volimo držati istih, ali to nije potrebno detaljno analizirati, ja mislim.
Razlog zašto vjerujem da moežmo osjetiti da nešto nije u redu je čisto evolucijski. Većina se uvijek voljela kloniti manjine, hoćeš bolesnike, ljude drugačijeg izgleda, depresivce - instinktivno nam nalaže da ih se klonimo, a psihopati ne mogu glumom potpuno zamagliti to nešto što im fali, koliko god nas uvjeravali da mogu (ovo mi je isto zanimljivo, jer vodeći se logikom da mi "obični" ne razumijemo potpuno njih jer im nismo u koži (što definitivno drži vodu), tako ni oni ne mogu točno znati što mi možemo osjetiti u kontaktu s njima, pa je glupo to prepucavanje o tome kako oni kao (valjda neki nadljudi) znaju točno kakav dojam stječemo na prvu)

[DoloresHaze]

Interesantno, tražila sam Teal Swan na forumu, no nigdje ni najsitnijih tragića. Počela sam je istraživati kad mi je par ljudi reklo da ličim na nju (osim što, po mojem mišljenju, imam prirodne, neočerupane obrve i manje konjski izduženo lice ).

Daklem, riječ je o „spiritualnoj katalistici“, osobi koja je sada u new age svijetu en vogue, koja ima velik broj youtube sljedbenika i čak je optužuju da se oko nje stvorila sektaška aura.

No naišla sam na proturječne informacije.
Prvo sam otkrila ovaj tekst, u kojem se u tančine opisuje njezino nesretno djetinjstvo i odrastanje te psihičko, fizičko i seksualno zlostavljanje od strane njezina otmičara, karizmatičnog, šarmantnog, inteligentnog, utjecajnog doktora koji je na van pokazivao lice filantropa, no zapravo bio sadistički manijak što je vodio sotonistički kult u Idahu (ili Utahu? - brkam), s, između ostalog, jezovitim žrtvovanjima djece kojima je ona redovito svjedočila, a katkada u njima i sudjelovala. Teal je navodno od svog otmičara bila silovana još od svoje šeste godine, i tek s 19 je uspjela pobjeći. Čitavo to vrijeme vodila je, u najmanju ruku, dvostruki život: u školi su se redale petice, poslije je odlazila kod svog mučitelja pod prijetnjom smrću ako išta blebne svojima (oboljela je od Stockholmskog sindroma) – a roditelji nisu slutili ništa, iako su bili zabrinuti zbog njezine patološke povučenosti i navodnih ekstrasenzornih sposobnosti - i nakon što su na njoj postajali vidljivi prvi znakovi puberteta, njezin ju je pedofilski Doc, razbješnjen što više neće služiti svrsi, odlučio baciti u modeling vode kako bi mu pribavila lovu, gdje se zlostavljanje nastavilo. Još od najnježnije dobi snimala je porniće za probranu klijentelu, koji su često sadržavali galone kravlje krvi, iskasapljene životinje (i ostale grafičke detalje). Pod prisilom se seksala i s truplima koji smrde na formaldehid i kojima bi bio odvaljen dio lubanje, npr. I bivala drogirana ketaminom, i posljedično patila od suicidalnosti, permanentnog stanja disocijacije, i stravičnih rupa u sjećanju, te nejasnog, ali snažnog osjećaja krivnje, osjećaja da je duboko, inherentno, nepopravljivo zla.

https://blindlight.org/index.php/pos...tra-psychopath

Zatim sam na youtubeu pronašla dvosatni intervju gdje Teal prepričava svoju zlohudu sudbinu do najzazornijih detalja, koje ovdje neću prenositi jer se bojim da ne posijem trigere.

https://www.youtube.com/watch?v=F6tFXAVRDBM

Ono što me buni jest da, kad god progovara o najmučnijim dijelovima, sve poprati čudnim cerekom - i pritom katkada oblizuje usne (čitala sam da narcisi i psihopati, osim što posjeduju karakterističan „stare“, tj. predatorski i hipnotizirajuće zure, često iznebuha, posve neopravdano, a posebice kad se priča o sumornim ili morbidnim događajima poput sprovoda, smrti, suicida, ubojstava, masakriranja, prasnu u taj čudan, drugima nelagodan hihot).

Je li taj smijeh kod nje zapravo impuls kojim se podsvijest brani od prevelikog intenziteta upravo opisanih hororastičnih i traumatičnih događaja, tj. svojevrstan histeričan giggle kao način postizanja olakšanja, ili je riječ o tome da izražava zadovoljstvo (kako je netko u komentarima naveo) što se upravo izvukla rekavši bezočnu laž, a da je intervjuist u tome nije ulovio?

Također, nije li žrtvama torture toliko nelagodno pričati o onome što su doživjele, čak i s debelim vremenskim odmakom, da bi bilo logičnije da se prilikom prisjećanja tresu i titraju na rubu plača, da se u trenucima posve slome, umjesto da su ovako hladnokrvne i kulerskog, nonšalantnog stava, i svoju priču ispredaju uživljeno, energično i sa slašću?

Glas joj je, doduše, slabušan i drhtav i okice se cakle, ali moguće da je to dio čitave šarade.

I da, Teal 90% vremena uopće ne gleda osobu koja ju intervjuira u lice, već u stranu – je li to signal laganja ili znak da se napreže da se prisjeti svih (za nju, očito sočnih) detalja?
Zanimljivo je da sam poslije nabasala na hrpetinu članaka i videa gdje se Teal optužuje da je opasan, psihopatski vođa kulta i da ju ljudi ne mogu gledati jer ih podsjeća na nešto demonsko, i da ima izrazito mračnu energiju.

Je li Teal temeljito uništena osoba te je posljedično psihopatsko zračenje rezultat toga da su milijun puta ubili to nešto nježno, krhko, čisto i nevino u njoj (i da se, možebitno, radi preživljavanja, poistovijetila sa svojim mučiteljem), ili je riječ o patološkoj lažljivici, kraljici narcisoidnosti, proračunatoj, perverznoj kučki opsjednutoj BDSM-om, nekrofilijom, sugar daddyjima i zaposjednutoj homicidalnim mislima? (I da, u svojim videićima zagovara samoubojstvo ako ništa drugo ne pomaže, čak ga i potiče kod onih njezinih žrtava koje su zaglibile u očajanju bez i najmanjeg tračka svijetle nade - jedna njezina klijentica si je doista oduzela život koji se mogao spasiti da nije bila u harpijinim šapama). Je li, kao što tupe teorije zavjere, zapravo žrtva MK Ultra programminga?

Pišem ovdje jer sumnjam da i ona ima ASPD, ali bogami i zato jer sam se prepala, budući da me prvotna empatija prevarila.

[DoloresHaze]

Kela kaže:

Voliš li ljutu hranu? Osobe koje poznaješ s istim poremećajem, vole li oni?
Imate li nekakav zajednički ukus oko ovakvih stvari (muzika, filmovi, hrana i sl.), a da nije sjebavanje drugih ljudi?

Sori što se ubacujem, za ASPD-ove je, osim ljute hrane, još signifikantnija preferencija gorkih okusa, tipa pelin, gin, crna, nezašećerena kava, tamna čokolada, grejpfrut (ali i ovo što kažeš je itekako točno)

https://munchies.vice.com/en_us/arti...ke-bitter-food
https://www.huffingtonpost.ca/2016/0..._12083964.html

[Leteća]

DoloresHaze kaže:

Sori što se ubacujem, za ASPD-ove je, osim ljute hrane, još signifikantnija preferencija gorkih okusa, tipa pelin, gin, crna, nezašećerena kava, tamna čokolada, grejpfrut (ali i ovo što kažeš je itekako točno)

https://munchies.vice.com/en_us/arti...ke-bitter-food
https://www.huffingtonpost.ca/2016/0..._12083964.html

Okej, izgleda da sam Amazing Amy.

[DoloresHaze]

Leteća kaže:

Okej, izgleda da sam Amazing Amy.

A ja čoks Amanda Knox

[Martian7]

DoloresHaze kaže:

Sori što se ubacujem, za ASPD-ove je, osim ljute hrane, još signifikantnija preferencija gorkih okusa, tipa pelin, gin, crna, nezašećerena kava, tamna čokolada, grejpfrut (ali i ovo što kažeš je itekako točno)

Uf, dobro je; ne volim ni gorko ni ljuto, znači nemam antisocijalni poremećaj osobnosti.

[free.thinkerica]

DoloresHaze kaže:

Ono što me buni jest da, kad god progovara o najmučnijim dijelovima, sve poprati čudnim cerekom - i pritom katkada oblizuje usne (čitala sam da narcisi i psihopati, osim što posjeduju karakterističan „stare“, tj. predatorski i hipnotizirajuće zure, često iznebuha, posve neopravdano, a posebice kad se priča o sumornim ili morbidnim događajima poput sprovoda, smrti, suicida, ubojstava, masakriranja, prasnu u taj čudan, drugima nelagodan hihot).

Ufff...ovaj pogled sam vidjela previše puta u životu. Dok nisam krenula čitati o psiho/socio-patima i narcisima znala sam jedino da je taj stare izrazito neugodan i odbojan, ali tad još nisam shvaćala da se iza njega stoji jedna od spomenutih psihopatologija. A i ovo devijantno cerekanje na morbidne teme i situacije ih također dobro opisuje. To nije ono klasično smijanje na crni humor, već baš neki podmukli hihot. U svakom slučaju teško razumljivo i probavljivo ikome s normalno razvijenom empatijom.

Baš je u ovom dolje videu dobro objašnjeno to buljenje bez prekida i treptaja. Počinje na 4. minuti. Da se smrzneš.

[sanimarine]

DoloresHaze kaže:

Sori što se ubacujem, za ASPD-ove je, osim ljute hrane, još signifikantnija preferencija gorkih okusa, tipa pelin, gin, crna, nezašećerena kava, tamna čokolada, grejpfrut (ali i ovo što kažeš je itekako točno)

https://munchies.vice.com/en_us/arti...ke-bitter-food
https://www.huffingtonpost.ca/2016/0..._12083964.html

Uh, početi ću se brinuti...
Najdraža hrana artičoci...Pijem samo pivo. Osim čaja. Ali čaj pijem bez šećera.
Volim ljuto. Da se javim psihijatru?

[Insidious]

Dizem temu iz prasine... jer tako zelim.

Xayah kaže:

evo nasla sam zanimljiv dark triad personality test. zanimaju me rezultati onih koji se smatraju ASPDom. a i ostalih, zasto ne. evo moj rezultat. urnebes

Nisam impresionirana testom (ima detaljnijih), no evo. Prema ovom testu, narcisizam mi je jaca strana, nego ASPD, no u stvarnosti je obrnuto.

Machiavellianism: 4.7
Narcissism: 4.3
Psychopathy: 4.1

ok, imam pitanje za Insidious.

jesi se ikada nasla u situaciji kada se jedna osoba pocne smijati i onda se taj smijeh rasiri kroz ljude? ne znaju zasto se smiju, ali smiju se. koje su tvoje misli o toj situaciji? jel te privlaci takva atmosfera nabijena emocijom ili odbija? ili si ravnodusna? ili samo razmisljas jasno dok se dogadja, o tome kako se smiju bez pravog razloga.

Jesam. Nisam tome pridavala neku veliku vaznost. Postoji li pravi razlog za smijeh? Koji je to?

uzivas li u displeju emocija drugih ljudi, bile pozitivne ili negativne? ili te se ne tice?

Ovisi o kolicini i intenzivnosti tih emocija. Previse dramatiziranja me iritira i ne volim previse emocionalne ljude.

mislis li da to sto jesi danas je drustvo stvorilo od tebe? ne ASPD, vec nacin na koji se kreces kroz svijet prema tome sto si naucila.. iz toga sto si vidjela u svijetu. ljudi su vecinom sebicni i gledaju kak ce dobro biti na prvom mjestu njima. to je razlog zbog kojeg bi netko tezio dominaciji. sto bi bilo da svijet nije takav, da su svi empaticni i postupaju prema tome sto je najbolje za sve, a ne za njih. svijet u kojem nema natjecanja, skrivenih namjera, potrebe da tezimo sebi. bi li ti u tom svijetu bila ista osoba kakva si sad? da si gledala i ucila iz tog drugog svijeta?

Geni, odgoj i iskustva su odgovorni za to sto jesam. Ne razmisljam o alternativi zato sto alternativu ne zelim.

sto mislis o COVJECANSTVU?

Dajemo si previse vaznosti.

Ono što me buni jest da, kad god progovara o najmučnijim dijelovima, sve poprati čudnim cerekom - i pritom katkada oblizuje usne (čitala sam da narcisi i psihopati, osim što posjeduju karakterističan „stare“, tj. predatorski i hipnotizirajuće zure, često iznebuha, posve neopravdano, a posebice kad se priča o sumornim ili morbidnim događajima poput sprovoda, smrti, suicida, ubojstava, masakriranja, prasnu u taj čudan, drugima nelagodan hihot).

Osobno cesto zurim ljudima u oci, namjerno. A sto se tice smjeskanja tijekom prepricavanja morbidnih ili neugodnih dogadjaja, to moze biti znak nervoze.

Pišem ovdje jer sumnjam da i ona ima ASPD, ali bogami i zato jer sam se prepala, budući da me prvotna empatija prevarila

Postoje indikacije da se kod nekih ljudi PTSD razvije u ASPD.

[Deussex Machina]

razlika je u nervoznom smijehu i u očima koje se cakle kad se priča o takvim stvarima. očigledna razlika.

[V8Motor]

Ja dobio na testu
Machiavellianism: 4.1
Narcissism: 1.8
Psychopathy: 1.7

Valjda je to ok

[Insidious]

Nisam godinama pisala ovdje.

Nedavno sam pricala sa psihologom o svome djetinjstvu, pa sam pomislila kako bi bilo zanimljivo to podijeliti.

Iako se ASPD ne moze dijagnosticirati maloljetnicima, da bi se ASPD dijagnosticirao odraslima, moraju postojati znakovi u djetinjstvu.

Kada sam imala 7 godina, pokusala sam otrovati roditelje (Bio je los pokusaj, nista ozbiljno.).
S 9 godina sam pocela krasti od clanova obitelji.
Kasnije sam krala po ducanima.
Provaljivala sam u prazne stanove, tek toliko da naucim provaliti.
Bila sam agresivna i tzv. "bully", no odrasli su uvijek bili na mojoj strani jer sam djelovala neduzno.
Tijekom tinejdzerskog doba, pocela sam instigirati taboo situacije, te ucjenjivati prijatelje. Slikala sam frendicu dok je varala decka, te trazila od nje da pise moju zadacu u zamjenu za sutnju. Spetljala sam se s profesorom kako bih dobila dobre ocjene. Varala sam decka s likom za kojeg se ispostavilo da mi je rodjak u drugom koljenu (to me nije sprijecilo da nastavim... Sweet Home Alab... Croatia).
Nakon sto sam dobila 1 iz najdrazeg predmeta, proucila sam odgovornu profesoricu, upoznala joj tadasnjeg decka i spetljala se s njim, te pobrinula se da ona sazna. Napala me je, pa mi vise nije smjela predavati.

Ako pitate bilo koga tko me je tada poznavao, rekli bi vam da sam bila "dijete za pozeljeti".

Mislim da su tinejdzerske godine najgore doba za ljude poput mene. Iako sam ovih dana opsjednuta samokontrolom, u to doba me nista nije moglo sprijeciti.
Jednom sam spomenula da oba moja roditelja imaju poremecaje osobnosti.
Ono sto nisam rekla je da je moj otac poput mene. Da me on nije naucio kontroli (jednom prilikom mi je prislonio napunjeni pistolj uz glavu kako bi me naucio lekciju), vjerujem da bih danas bila puno gora, nego sto jesam.

U slucaju da znate dijete koje pokazuje znakove tzv. "Conduct Disorders", osudjivanje ili ignoriranje problema vam nece pomoci. Postoji nesto sto se zove "Cognitive Behavioral Therapy" (ne znam hrvatsku verziju), te pomaze pri ucenju kontroliranja impulsa.

Kako sam sada u 30-ima, moram reci da su se simptomi donekle ublazili. Iako cu uvijek imati ASPD i NPD, te i dalje ne osjecam empatiju, zaljenje ili krivnju, ovih je donekle lakse kontrolirati svoje porive. I dalje osjecam potrebu dovoditi se u opasne ili taboo situacije kako bih osjetila adrenalin, no ponekad cak uhvatim vremena promisliti svoje ponasanje.

[Deussex Machina]

dobro je to sve kakve stvari rade pojedinci pa ih dijagnoza nekako zaobilazi.
npr dosta od tih stvari koji se ti radila sam i ja. također u sličnoj dobi.
samo sam ja imao empatiju otkad znam za sebe i imam je i danas. ali me nikad nije sprječavala da uradim lošu stvar pa ni osobama koje su mi istinski bile drage. kontrola emocija i impulsa je uvijek bila na dobrom nivou. birao bih bitke. rizično ponašanje ako ne mogu umrijeti od toga mi nije rizično ponašanje nego glupost. krađe, sitne prevare i tsl mi nikad nije bilo privlačno niti uzbudljivo osim ako je dobit stvarno dobra. a kad sam bio klinac sitna dobit jest bila dobra pa sam zato to tad i radio.
na ovom testu su mi rezultati oko četiri na sva tri aspekta. nisam zadovoljan testom, za izmjeriti te tri stavke mislim da nije dovoljno po devet pitanja po stavci.

[free.thinkerica]

Deussex Machina kaže:

samo sam ja imao empatiju otkad znam za sebe i imam je i danas. ali me nikad nije sprječavala da uradim lošu stvar pa ni osobama koje su mi istinski bile drage.

Objasni mi, što ti misliš da je empatija? Svojim riječima i na nekom primjeru, ako nije problem.

[Deussex Machina]

free.thinkerica kaže:

Objasni mi, što ti misliš da je empatija? Svojim riječima i na nekom primjeru, ako nije problem.

saosjećati sa drugom osobom. ne kognitivno razumjeti, nego baš saosjećati. dakle približno razumjeti šta osjeća druga osoba ali na afektivnom nivou. iz toga razumjeti kako bi se trebao postaviti. te kroz takvo razumijevanje možeš dati odgovarajuću podršku.
tako definišem afektivnu empatiju i o njoj pričam.
ti misliš da je kod mene u pitanju kognitivna. nju bih opisao više kao analitičko razumijevanje tuđih osjećanja.
empatija po mojoj definiciji nije izjednačena sa sažaljenjem i nije prepreka za povrijeđivanje. iako je to povrijeđivanje prije bilo posljedično i neplansko. sad je na nekom nivou izbor.
koja je razlika između tebe i mene glede ovog pitanja? šta je tebi prepreka da budeš kao ja? jel to ta empatija? jel dakle empatija negira 'zlo' ? ili to ima neki drugi naziv? simpatija?

[free.thinkerica]

Deussex Machina kaže:

empatija po mojoj definiciji nije izjednačena sa sažaljenjem i nije prepreka za povrijeđivanje. iako je to povrijeđivanje prije bilo posljedično i neplansko. sad je na nekom nivou izbor.

Em/patija = U osjećaju/patnji

"Empathy (the Ancient Greek ἐμπάθεια), empatheia, meaning "physical affection or passion". From ἐν (en, "in, at") and πάθος (pathos, "passion" or "suffering")."

Ta afektivna empatija je sposobnost osjećanja tuđih emocija, upijanje istih poput spužve. Automatsko "stavljanje u tuđe cipele".

Slijedom toga, osoba koja empatizira s nekime nema to pravo izbora želi li osjećati te osjećaje ili ne. Dakle, reakcija na te trenutne osjećaje je ista kakvu bi imao da su nastali u tebi samome i ne bi ti se uopće javila potreba za povrijeđivanjem u toj situaciji jer to nije prirodna, ni zdrava reakcija na nečiju tugu ili radost. Ti nikad ne bi radio nešto loše, manipulativno ili ponižavajuće drugoj osobi da se istinski možeš staviti u njenu "kožu", psihu i emotivno stanje, da možeš osjećati što i ona.

Dakle, ne. Ti nemaš afektivnu empatiju.

koja je razlika između tebe i mene glede ovog pitanja? šta je tebi prepreka da budeš kao ja? jel to ta empatija? jel dakle empatija negira 'zlo' ? ili to ima neki drugi naziv? simpatija?

Sim/patija je suosjećanje/patnja. Su-osjećaš s nekim po pitanju njegovih emocija.

"Sympathy from Greek συμπάθεια (sympatheia), σύν (syn) "together" and πάθος (pathos) "passion", in this case an affection."

To je zapravo je ona kognitivna empatija bazirana isključivo na racionalnom, ali ne i afektivno-emotivnom, razumijevanju tuđih emocija. Logička osjećajnost.

A psiho/patija je umna patnja/osjećanje.

"Psychopathy from the Greek psyche (mind) and pathos (suffering), and was once used to denote any form of mental illness. Currently, psychopathy is defined in psychiatry as a condition characterized by lack of empathy or conscience, and poor impulse control or manipulative behaviors."

Dakle, umno poremećeno doživljavanje tuđe patnje/osjećaja. Nezdrava, bolesna, "zla" reakcija na tuđe osjećaje.

[Deussex Machina]

simpatija nije kognitivna empatija. ne vidim odakle ti to?
ja sam siguran da se u potpunosti mogu staviti emocionalno u kožu osobe koju povrijeđujem. u potpunosti, mislim ništa manje nego prosječan čovjek.
i da, kolizija u vidu disonance se može dogoditi ali rijetko. kad se dogodi djeluje blago zbunjujuće na mene.
tako da, ne, neke stvari ne slijede.

[Deussex Machina]

po mom iskustvu svi koji trube o osjećajima, empatiji itsl imaju neki 'kompleks žrtve' i također nisu ništa manje nenormalni nego npr ja. razlika je eto jer oni ne povrijeđuju ljude. (tj oni misle da ne povrijeđuju ali meni su toliko naporni da mogu reći da lično mene povrijeđuju)