Usrećila me tuđa smrt

[seskal]

Laaaa13 kaže:

Slatko je sto mali covjek misli da ce zivot biti mrvu bolji sad kad je tip odapeo
Bit ce isto i ovako, a isto i da je pozivio jos 150 godina.

normalno da će sve biti isto i vjerujem da je jako malo onih koji vjeruju u suprotno.

kako ja to vidim, tu je prije svega riječ o onoj kratkotrajnoj prizemnoj emociji koju svi osjetimo s vremena na vrijeme, kao npr. kad vidiš kako Paravinji nestaje onaj bolesni osmijeh s lica dok mu izriču 40 godina kazne, kad čuješ da je rulja linčovala pedofila u nekom indijskom selu ili kad čuješ da se srušio avion u kojem su bili svi sudionici big brothera.

s jedne strane smo svjesni da to ne znači da je to ujedno kraj pedofiliji ili silovateljima, ali ponekad si jednostavno ne možeš pomoći, naprosto ti dođu takve misli (iz naslova teme, jel). ništa više od toga, ništa duboko, ništa trajno, ništa čime bi se ponosio.

drugi dio posta potpisujem.

[dden]

naravno

ako ti nesto u podsvjesti smeta, ovo ti je odskocna daska

[Ime Prezimenko]

- Sizif - kaže:

To pitanje je višeslojno, može se promatrati iz različitih perspektiva:

- čovjek je prestao mučiti se, smrt mu je skratila muke. (To bi proizlazilo iz empatije prema njemu.)

- nečovjek/zlotvor je umro, ljudi koje je (ekonomski) gušio i razarao im živote, malo će odahnuti. (To bi proizlazilo iz empatije prema onima koje je on uništavao.)

A što je s empatijom prema njegovoj ožalošćenoj obitelji?

[Josephine Anne]

Kroz život se pokaže da nema bolje vijesti nego što je smrt ma koliko ružno to zvučalo. Zašto? Zato što smrt uvijek donese nekom korist, rijetke su smrti kojima se netko nije okoristija. Najgore je članovima obitelji premda i među njima ima onih koji odavno imaju svoju računicu. Nasljednici na dobitku, uži rod na dobitku, popovi na dobitku to je jedan biznis koji dobro funkcionira. Ako je preminula osoba bila naporna to je jedno ogromno olakšanje za obitelj.

[Narikača]

Mene ce usrecit smrt jednog clana obitelji. Mozda je usrecit preteska rijec ali bit ce mi sasvim u redu. Jesam ja zla osoba onda? Sigurno nisam gora od osobe o kojoj govorim. Vece zlo od njega ne postoji

[Leoleo202]

veco009 kaže:

Ujutro kad sam se probudio prva stvar koju sam čuo na radiju je bila o smrti odvjetnika Hanžekovića. Nisam nikad imao nikakvih ovrha niti sam osobno upoznao dotičnoga ali sam se baš slatko nasmijao na tu vijest. Je li to normalno? Postoji li u psihologiji objašnjenje?

To nije nista strasno...u tom trenutko dozivio se vjerovatno afekt neka emocija bez razloga i slicno

[Holden Caulfiel]

Uh, ne znam kako da kazem a da ne zvuci gore nego sto jest, ali mislim da me smrt opcenito usrecuje, bilo cija.

Dobro, ne bih rekao usrecuje, prejak je izraz. Ali stvarnost je tako nekako blijeda i prazna, kada se nesto tako desi da neki impuls zivotnosti, neku stimulaciju.

I u filmovima uvijek navijam da kataklizmicarski negativci napokon ostvare plan

[deboto po bota]

I ja sam isto pomslio u sebi "e neka je"...


Ali tko moze kriviti npr. majke srebrenice sto su se obradovale jer je crko Slobodan Milosevic? Ja svakako ne.

[Earnest]

Evo ja sam se upravo razveselio, jer nisam ni znao. Samo me žalosti što ne vidim da mu u biografiji piše koliko je penzionera ovršio i izgladnio.

[pozitivax]

Nije lijepo nekome željeti smrt i baš urnebesno likovati nad tuđom smrti ali nitko nije savršen... Stvarno ima zlih, pokvarenih i stvarno loših ljudi koji kada otegnu papke naprave svijetu uslugu.
I kaj onda! Ni Bog nije u svojoj kući zadržao zlo i nije mu pljeskao pa ne vidim zašto bi za raznim zlotvorima trebalo žaliti. Neka ih žela njihove lude majke koje su ih tako odgojile.
Ima ljudi koji su na sprovodu zaslužili da im škvadra ili tisuće otpjeva " Kad si sretan"
Npr. trgovci ljudima, kriminalci i ubojice, trgovci djecom, dileri droge, psihopate ubojice, nasilni zloistavljači, pohlepni ljudi koji su unesrećili stotine, tisuće ili čak milijune. Ne treba pljeskati od sreće ali bome svijet bi bio ljepši da su poumirala većina nacista, Hitler i svi organizatori toga naci ludila. Spasili bi se milijuni.
Onda razni teroristi tj. organizatori i mrzitelji svega dobrog i normalnog.
Ne vidim ništa grozno i nečovječno u mirnom i nežalujućem uzdahu kada čujemo da je preselio na Ahiret neki zbilja gadan lik. Nek samo ode i sretan put.
Sve je to ljudski.

Kaže jedna židovska poslovica: možeš opraštati u svoje ime ali ne i u tuđe.

[saugaro]

veco009 kaže:

Ujutro kad sam se probudio prva stvar koju sam čuo na radiju je bila o smrti odvjetnika Hanžekovića. Nisam nikad imao nikakvih ovrha niti sam osobno upoznao dotičnoga ali sam se baš slatko nasmijao na tu vijest. Je li to normalno? Postoji li u psihologiji objašnjenje?

Neki usreće svojim dolaskom, a neki odlaskom.

Jest normalno je, a i pozitivno jer si odabrao pravu stranu. Sa druge strane neki bi priželjkivali pravdu ... nažalost za nju je kasno. No ima gđa javna bilježnica i starija kći ako se bude odmotao lex tko je namjestio takve "zakone".

[san.ja]

veco009 kaže:

Ujutro kad sam se probudio prva stvar koju sam čuo na radiju je bila o smrti odvjetnika Hanžekovića. Nisam nikad imao nikakvih ovrha niti sam osobno upoznao dotičnoga ali sam se baš slatko nasmijao na tu vijest. Je li to normalno? Postoji li u psihologiji objašnjenje?

Nije znanstveno objašnjenje, ali i meni je prvo što sam pomislila - karma.
Samo što ja to zovem bacanje bumeranga.

[Alienica]

ja pročitala naslov na naslovnici i došla odgovoriti autoru: ma ne brini, nije bed, sjeti se samo koliko je bilo sretno kad je Handžeković umro, mogli smo proglasiti dan nacionalnog veselja, a kad ono stvarno tema o Handžekoviću.

[Alienica]

Earnest kaže:

Evo ja sam se upravo razveselio, jer nisam ni znao. Samo me žalosti što ne vidim da mu u biografiji piše koliko je penzionera ovršio i izgladnio.

Prvi put da sretnem nekog tko manje od mene prati vijesti...

[waka]

Nisam osjetila veselja,ali ni tugu.Nije bio bitan

[Iblis]

Ja sam također osjetio sreću samo je upitanju bila osoba koju sam znao ali nikad sam njom nisam imao bilo kakav oblik konflikta, čak smo i dobri bili, ponekad neki razgovor. Bio mi je komšija, mlad čovjek. Mislim da je sreća posljedica osjećaja koji sam dobio kad sam se približio mrtvom i njegovima koji nariču, osjetio sam da sam iznad te smrti pa i ostalih, iznad sopstvene. Spoznaja u obliku bljeska, ona poznata Epikurova bljesnu.
Smatram da je sasvim normalno i kod tebe. Moguće da i nije uzrok nego da se samo poklopilo sa nekom hormonskom reakcijom pa bum-euforija. Počni se sikirati tek kad ti se počne u kamen pretvarati reproduktivni organ na podatak o nečijom smrti, samo opušteno.