David Gilmour, Amfiteatar u Puli, 12.09.2015.

[Beauregard]

rudlavi kaže:

Karte koje smo imali za parter 2 desno bile su katastrofa. Što zbog kosog pogleda (nismo vidjeli pola bine), što zbog zvuka koji na toj poziciji ni izbliza nije bio kakvog sam očekivao od jednog člana Pink Floyda. U tom smislu Waters je bio puno profesionalniji i kvalitetniji. Najgore je bilo to što su nam ispred nosa BEZ PRESTANKA prolazile jebene pivopije koje su mi potpuno uništile i ono pola vizualnog doživljaja. Ja nikako ne mogu shvatit kako netko da 790 kuna za koncert, a ne može deset jebenih minuta izdržat bez jebene pive, pa pola koncerta provede šećući po Areni i čekajući u redu. Zato sam se drugi dio koncerta rutinski prebacio na pod između redova 5 na parteru 1 sredina drito ispred Gilmoura di je već bilo masu rulje. Zanimljivo, nitko od redara nije ništa pitao. E, tu je zvuk, a i slika, bio savršen. Kraj koncerta dočekao sam uz binu, 3 metra od Gilmoura i 2 metra od Polly Samson koja je fotografirala. Da sam ostao na svom mjestu koncert bi mi bio uništen. Gilmour me ugodno iznenadio svježinom vokala, a neugodno produkcijom koja je generalno super, ali nije na razini Floyda, za razliku od Watersove. Još više me naljutilo kad sam čuo da je poslije u Firenzi ubacio Coming Back To Life koju sam htio čut u Puli. Sve u svemu, hvala Davidu što nam je ukazao čast dolaskom i počinjanjem turneje baš kod nas.

Ja se ne mogu žaliti na view a ni na sound, imao sam stv dobru poziciju... Ali jedna stvar koja je i mene light raspizdila je taj CBTL koji sam ful htio čut u Areni I da stvar bude gora svira ju svugdje otkad je isfurao u Italiji

[A C A B]

sad kad san čuja da je svira i meni jednu od najdražih fat old sun dođe mi tuć se nogom u guzicu.cijene karaat su ipak bile preskupe za hrvatski napaćeni standard.jel ko uspija priko ograde?

[wolfpack]

citam katastrofalne kritike za Rattle that Lo-ck, a kazu neki da cak i Chris Rea zvuci bolje od ovoga sto Gilmour sada radi. so much for pathos.

[bah]

zanimljivo...koje si ti to kritike čitao?
ja sve koje sam čitao su albumu dale prosječno 4/5

[wolfpack]

po stranim forumima. ove sluzbene koje sam procitao kazu isto sto i ti. njima manje vjerujem.

[Grimble Gromble]

Nema te kritike koja će meni promijeniti doživljaj onog što sam čuo. Volim ih pročitati, složiti se s njima ili ne, ali ih nitko ne bi trebao shvaćati ozbiljno.

Daj link tih foruma gdje si ih pročitao, valjda smiješ po pravilima. Ili pošalji na PM, kako ti lakše.

[wolfpack]

imaš PM

[Grimble Gromble]

Hvala.

[karamazovi]

Zanimljivo, ni ja nisam našao niti jednu baš tako lošu kritiku.
Kritike se kreću od zadovoljavajućeg, pa do odličnog.
Meni je album dosta dobar, ali ništa spektakularno, On an Island mi je bolji, ovom albumu bi recimo dao 3,5 od 5.
Svakako mi je barem za koplje bolji od zadnjeg Floyd albuma.
No, mislim da bi 80% novih izvođača dalo oba jaja da mogu napraviti ovakav album.

[Grimble Gromble]

Ne znam zašto gledate na TER kao na album koji bi se uspoređivao s bilo kojim (njihovim) drugim. Izdali su nekoliko neobjavljenih snimki, snimili nešto novo i stavili točku na i Pink Floyd priče. Meni je iskreno drago što jesu niti gledam na taj album kao promašaj, već kao posljednje zbogom.

[wolfpack]

a ovo bi se možda moglo i hejterima sviđat

[milospinkfloyd]

tip je objavio jos 4 koncerta u royal albert hallu septembra 2016 i sve prodao odmah

[bah]

milospinkfloyd kaže:

tip je objavio jos 4 koncerta u royal albert hallu septembra 2016 i sve prodao odmah

trenutno je na turneji po južnoj americi gdje je rasprodao stadione

inače je produkcija dosta nadograđena, u odnosnu na ono što je bilo u puli...dodani su laseri, itd.
u ljeto 2016. će opet biti u europi (italija, austrija, njemačka,..), pa ako je netko propustio ima još šanse

btw. mislio sam da će se nakon ovog albuma povući, ali već je najavio da će izdati i novi i to ne s velikom pauzom kakva je bila od 2006. do 2015.

[wolfpack]

bah kaže:

btw. mislio sam da će se nakon ovog albuma povući, ali već je najavio da će izdati i novi i to ne s velikom pauzom kakva je bila od 2006. do 2015.

ajajaj ko zna sta nas sad ceka

[milospinkfloyd]

gde imate info o onovom albumu? Rattle that lock ima ukupno 15ak minuta kvalitetne muzike, za koplje je bolji On an island. Inace bog me pogledao sa ovogodisnjom turnejom, prosle godine kad me onaj italijan izvarao za karte za pulu mislio sam da sam propustio Gilmura za vjek vjekova. Sad sam se opametio i karte za bec kupio preko viagogo. 220e sa dostavom 3. red A7 loza (prva do bine), nije lose. Cak je i odlicno

[Bolji od tebe]

Dobrih devet godina čekala je javnost, ne samo štovatelji kultne grupe Pink Floyd, da se glas i gitarist iste, David Gilmour ukaže ponovo na pozornici. Isto toliko čekao se i novi album koji službeno izlazi idući petak 18.9.2015. (recenziju čiju možete čitati na našem portalu idući tjedan) pod nazivom "Rattle That Lock".

Sinoćnji koncert u Puli označio je i početak Gilmourove europske turneje što je svakako velika čast za jednu našu lokaciju, ali ruku na srce, velebna Arena ne samo da zaslužuje koncert ovakvog kalibra i rezultata, nego i bogme i izvođač nju. Bilo je pitanje vremena kada će ili Roger Waters, druga strana Pink Floydovog novčića ili Gilmour sam baciti oko na Arenu. Ispalo je - Gilmour, ali bilo bi posve svejedno i da je bilo drugačije.

Hrvatska je odgledala Watersa s velebnim spektaklom, ne samo vizualnim, "The Wall-om" već dva puta, bilo je zanimljivo sinoć pomalo i uspoređivati ta dva koncerta s Gilmourovim.

Rezultat: posve su neusporedivi, jer su totalno drugačiji, ali su svi jednako fenomenalni. Rekla bih jednako za tvrdokorne Pink Floyd fanove kao i za one ostale. "The Wall" sigurno nije među najboljim Floydovim albumima ali je unikatan, zanimljiv i glazbeno pun. Waters je pak najvjerojatnije najbitniji član Floyda, bez obzira na Syda Barreta.

S druge strane Gilmour je u Floyde donio originalnost, prepoznatljivost i širinu, dakle i nešto komercijalniji pristup. Njegovi solo uratci nisu naravno ni izbliza najboljim Floydovim albumima, ali imaju toliko Floydovskog da tek kada odslušate te njegove albume shvatite koliko je on zapravo bio integriran u stvaranje Floyd glazbe.

Ako je "On the Island", prethodni album, bio pomalo samozatajan, novi "Rattle That Lock" čiju smo koncertnu premijeru sinoć imali prilike odslušati i odgledati, zasigurno je živahnije, raznolikije i bolje ostvarenje.

Prepuna Arena koja je brojila i preko 6500 posjetitelja (koncert je bio polu-sjedeći), među kojima je bio i povelik broj turista i stranih fanova koji su specijalno za koncert doputovali u Pulu, očekivano je najbolje primila pjesme koje su bile iz Pink Floyd faze, no začudno, iako "Rattle That Lock" još nije službeno izašao, pjesme s albuma koje su izvedene, pet komada, bile su jako dobro prihvaćene, neke čak odlično poput naslovne "Rattle That Lock" i baladnog jazz ugođaja u "The Girl In Yellow Dress".

Bez sumnje su svi sinoć u Areni bili odlično raspoloženi, uključujuči Davida Gilmoura i sjajne prateće glazbenike među kojima moram posebno istaknuti saksofonistu Thea Travisa, basisu Guya Pratta i najbitnijeg (uz to i producenta albuma) ex-Roxy Music Phila Manzanera na gitari koji je i dobio najglasniji pljesak publike. Gilmour 'ko Gilmour malo je pričao, ali puno rekao. Sasvim sigurno vizualni efekti nisu bili ništa posebno (sve to vidimo i na koncertima najboljeg Pink Floyd cover benda, 'Brit Floyd'), a ipak dojmljivi, ali nikako bomba u kategoriji Watersovog "The Walla" - no to i nije najvažnije na svijetu a svakako ne kada je u pitanju Gilmour.

Sigurnog i dojmljivog vokala, prstiju na gitari koji su nam dali točno ono što smo svi htjeli: savršenstvo nastupa, filigranski rad s osjećajem. Prvi val divljenja desio se već rano, na četvrtoj pjesmi i besmrtnoj "Wish You Were Here", te kasnije na fenomenalnoj izvedbi "Money", "Astronomy Domine" i sasvim očekivano "Shine On You Crazy Diamond".

Bit će da rang izvođača prati rang publike jer sam rijetko srela toliko "dobre" publike kao sinoć - u svakom pogledu. Bez obzira na godine, te specifičnu vrstu prog rock muzike koju Floyd i Gilmour imaju, bilo je pitanje kada će se svi dići na noge (naravno oni na sjedalicama) i digli su se na posljednjoj na drugom dijelu koncerta (koncert je bio podijeljen u dva dijela s 15-20 min pauzom), odnosno službenog kraja koncerta - "Run Like Hell". Nismo trčali glavom bez obzira, ali smo eruptirali oduševljenjem. Kraj je bio zakucavanje samo takvo.

Bis smo čekali par minuta, sve prema staroj dobroj školi koncertnih nastupa, kada se izvođača zazivalo taman toliko da je gušt izazvati galamu i pokazati euforiju.

Za kraj krajeva, odnosno posljednje "Time", "Breathe" i također besmrtnu "Comfortably Numb" u stvari i ne znam što bih rekla. Mislim da dijelim osjećaj apsolutno svih koji su sinoć bili u Areni da smo imali dojam da ćemo poletjeti kao rakete. Osjećaj i koncert koji ćemo dugo, još jako dugo pamtiti.

et-lista:
1. 5 AM
2. Rattle That Lock
3. Faces of Stone
4. Wish You Were Here
5. A Boat Lies Waiting
6. The Blue
7. Money
8. Us and Them
9. In Any Tongue
10. High Hopes
- pauza -
11. Astronomy Domine
12. Shine On You Crazy Diamond
13. Fat Old Sun
14. On An Island
15. The Girl In Yellow Dress
16. Today
17. Sorrow
18. Run Like Hell
- bis -
19. Time
20. Breathe (Reprise)
21. Comfortably Numb



izvor: http://www.perun.hr/david-gilmour-pula-arena-12092015

[Thin White Duke]

Ekipa, ima li tko snimke s koncerta? Na YouTubeu su maknuli odmah drugi dan, iako se pokazalo da je to bila praksa samo s Pulom.