Grade li žene svoje interese kako bi se svidjele muškarcima?

[crnamara]

Odlučila sam započeti novu temu (nisam našla ništa slično na forumu), moderatori neka spoje.
Ne znam ni na koji podforum ovo metnuti, je li bolje psihokauč ili tu...

Razapet će me ženska fronta foruma, ali imam jedno zapažanje (općenito van ovdje) za koje bi voljela vidjeti je li samo moje bulažnjenje.

Uglavnom,

imam osjećaj da se cure (ženski rod) u pubertetu više fokusiraju na muškarce i tričarije oko tih (M/Ž) odnosa a manje se bave svojim hobijima i interesima,
dok su muškarci (dečki) uvijek skloniji na neki način svoje interese staviti na prvo mjesto, baviti se stvarima koje ih zanimaju i uživati u muškom društvu.


Hrpu puta sam doživjela promjene na svojim prijateljicama - u slušanju muzike, filmova, oblačenju ili svjetonazoru.
Sve uzrokovano vezama u kojima su bile.

Dok s druge strane to nisam doživjela od muških prijatelja - je, svi su oni po jusu bar jednom u životu odlijepili na
glupu, manipulativnu bejzik bijač koja je njima tada bila jebeno hot, ali svejedno su kao muško društvo ostali koherentniji i "normalniji".


Mene sad trenutno boli kifla,
imam 35 godina, nije mi bitno jel volim slušati neki einstürzende neubauten ili gledati ljubav je na selu i što će netko misliti o tome.

Ali sjećam se vremena kad mi nije bilo baš svejedno.

Sjećam se da smo hrpu vremena frendice i ja provele razglabajući o frajerima, a mogu se kladit da oni nisu potrošili ni petinu tog vremena razmišljajući o nama na
taj način.

Hrpu bendova, stripova, filmova i interesa općenito sam preuzela od bivših veza - platonskih ili ostvarenih - i isto tako znam da sam i ja nekima prenjela nešto što su poslije zavoljeli.


Ali nekako me potrese situacija kada se družim sa kćerkom od frendice (mala ima 14 god.) i vidim da je njen glavni interes DEČKI (m/ž odnosi), ko joj je kul, ko nije, kaj koji sluša.
I dođe mi dost tužno jer već vidim da će sljedećih 10 godina mijenjati interese prema tome ko joj se sviđa i staviti fokus svog života na te ljubavne odnose.


Razuvjerite me i recite da ovo uopće nema smisla, da sam glupa i da je isti kuki from both sides...

[Klosta]

Istina je da puno mojih interesa potiče od muškarca. Samo ne baš tog na kojeg ciljaš.
Vlastitom ocu mogu zamjeriti puno toga ali ne i da mi nije postavio kvalitetne temelje po pitanju knjiž/fil/muz/itd ukusa i hobija koje je lako bilo kasnije nadograditi. Odnosno, kad je riječ o bendovima, u odnose sam (inicijalno) ulazila opremljena tatinim pločama a s druge strane su obično bili ljudi na sličnoj valnoj tj i sami su već imali izgrađenu 'bazu' pa je odnos bio nadopuna i rasprava više nego 'lemme tell you something'.
Svih onih koji mi otkriju dotad nepoznate autore/djela/vještinu/štagod se htjela-ne-htjela sjetim svaki put kad dođem u doticaj s djelom/čime god pa mi je ta razmjena koju nazivaš 'preuzimanjem' generalno jedan od ljepših aspekata odnosa. Jebeš odnos koji te nije naučio nečemu novom i u kojem nisi nečim novim i uzvratio.
Ne znam za žene općenito, ne bih rekla da je ovo o čemu govoriš vezano za spol, potencijalno za odgoj.

[choupette]

Neću te razuvjeriti.

Još ću i dodati.

Puno puta sam susrela žene koje su same sebe uvjerile da žele i vole nešto samo zato jer im se to valjda činilo kul i/ili poželjno muškom dijelu populacije.

Pa se npr. tvrdilo da se hoće ff-ovati, da se obožava nogomet, da se više voli provoditi vrijeme u muškom društvu, da se mrze brkate feministice...
A nakon kojeg zagrebanja bi postalo očito da se više radi o paravanu nego o pravim preferencijama i stavovima.

Da mi je kuna za svaki puta kad sam čula od žena da su se one kao djeca više družile s dečkima, da nisu podnosile haljinice, da su se više voljele igrati s autićima...
A neke od njih poznajem od djetinjstva i mogu reći da seru kvake.
Interesantno kako nikad od muškaraca nisam čula da su se više voljeli igrati s lutkama.

Ff odnosi su npr. također segment u kojem sam primjetila da neke žene baš znaju ići kontra svojih pravih želja i “glumiti” kulstvo za koje misle da je poželjno muškarcima.
(Glumiti sam stavila pod navodnike jer ne mislim da se nužno radi o svjesnoj glumi.
Više o neskladu između onoga što čovjek stvarno želi i onoga što bi želio da želi jer mu to izgleda kul).

Ono, ja sam “it” djevojka koja se voli zabavljati, koja nije poput drugih plačipičkastih žena koje samo žele vezu i ljubaF.
A onda završavaju u suzama kad se zacopaju, a tip odluči poštovati do kraja inicijalni dogovor.
Poznajem jednu kroničarku po tom pitanju. Svaki puta uvijek isti obrazac. A iz aviona se vidi da želi vezu. Samo nikako prihvatiti i sebi priznati tu svoju želju.

Mislim da je ta želja određenog broja žena za prilagođavanjem i percipiranje određenog ponašanja kao kul ponašanja (koje se u društvu više smatra kao tipičnije “muško”) produkt odgoja i utjecaja okoline.
Nekako mi se čini da smo odgojem više orijentirane na muškarce i na njihove želje.
Dodaj tome da smo u pravilu odgajane da budemo ženskaste dok nam se istovremeno na neki način šalje poruka kako ta ženska strana nije baš kul.
Jer koliko god se smatra poželjnim da budeš “prava dama” toliko su s druge strane roza boja, volančići, želja za vezivanjem uz nekoga u ljubavnom odnosu, hormonalno uvjetovano puštanje suzica manje kul od npr. plave boje, penjanja po drveću, seksualne slobode i muškog nepuštanja suza.
Jebiga, odgajane smo istovremeno da budemo ženskaste koliko smo paralelno naučene da to ženskasto spada pod slabost u odnosu na ono muško.

U takvoj podvojenosti nije ni čudo da žene znaju neko vrijeme “lutati” dok ne shvate i ne prihvate što stvarno žele.

Većina žena samo prođe tu fazu i s vremenom se uskladi sa sobom.
Priznajem da sam i ja u nekim segmentima prošla tu fazu kao mlada cura.
Munjevitu naravno.

Btw. pročitaj ‘Nestala’ od Gillian Flynn (ako nisi).
Dobar prikaz “it” djevojke.
Iako je njena “it” djevojka u biti van norme, ima par dobrih zaključaka na tu temu.

[Lord Byron]

crnamara kaže:

Ali nekako me potrese situacija kada se družim sa kćerkom od frendice (mala ima 14 god.) i vidim da je njen glavni interes DEČKI (m/ž odnosi), ko joj je kul, ko nije, kaj koji sluša.
I dođe mi dost tužno jer već vidim da će sljedećih 10 godina mijenjati interese prema tome ko joj se sviđa i staviti fokus svog života na te ljubavne odnose.

Kojim logičkim slijedom druga rečenica slijedi iz prve?

Ne vidim kako/zašto nečije zanimanje za dečke nužno znači mijenjanje interesa u cilju sviđanja tim dečkima.

[choupette]

Lord Byron kaže:

Kojim logičkim slijedom druga rečenica slijedi iz prve?

Ne vidim kako/zašto nečije zanimanje za dečke nužno znači mijenjanje interesa u cilju sviđanja tim dečkima.

Istina.
Jedno nema nužno veze s drugim.

Što se tiče čistog zanimanja za suprotni spol mislim da nema posebne razlike između dečki i cura.

[venera_veritas]

Tema je točna za glupe žene.
Normalne se ne obaziru, već idu svojim putem i uvažavaju različitosti.

[Pistol]

crnamara kaže:

Hrpu puta sam doživjela promjene na svojim prijateljicama - u slušanju muzike, filmova, oblačenju ili svjetonazoru.
Sve uzrokovano vezama u kojima su bile.

Dok s druge strane to nisam doživjela od muških prijatelja - je, svi su oni po jusu bar jednom u životu odlijepili na
glupu, manipulativnu bejzik bijač koja je njima tada bila jebeno hot, ali svejedno su kao muško društvo ostali koherentniji i "normalniji".

Nisu žene povodljive, već je za nas normalno da imamo i "muške" i "ženske" interese dok bi se recimo iz heteroseksualnog muškarca koji voli chick flicks, šminku, peći kolače i Katy Perry (ne gledat, već slušat) zato jer mu to voli i cura netko već našao sprdati. It's that simple. I da, to uopće nije ok, ali je to trenutno tak. Dosta put oni i otkidaju na tak neke ženske pizdarije, ali to onda rade u privatnosti i sa djevojkom. Moj je slab na modu i kozmetiku, romantične crtiće, bop hitiće, najradije ne bi izlazio iz Lusha da ga ne potjeraju i što još sve ne da ga sad ne cinkam. Dovoljno mi je da čujem da je ljudima čudno da muškarac, recimo, ima mačku umjesto psa i sve mi je odmah jasno.

[Lord Byron]

Nije to pitanje gluposti, nije to pitanje sviđanja muškarcima i nije to neka posebnost žena.

Radi se o jednostavnoj želji za sviđanjem drugima, želji za prihvaćenoscu. Nesigurnost, manje ili veće nezadovoljstvo samim sobom i tako to...

Hvalisanje, istinito ili lažno, nekakvim "muškim" djetinjstvom provedenim u tučnjavama, nogometu, "muškim" igračkama i tako to, više je motivirano nekakvim dokazivanjem vlastite emancipiranosti nego željom za snubljenjem muškaraca. Ironično, time se zapravo postiže posve suprotan učinak : "dokazuje" se da si ravnopravna muškarcima samo ako se - ponašaš kao muškarac.

Kao i obično u ovakvim temama, imamo i problem sa statistikom: sumnjam da je ijedna od kolegica uzela jednaki uzorak oba spola i jednako ih pomno proučila, a sumnjam i da nisu podlegle subjektivnom dojmu i tome da jedna Marina koja se tako ponaša zasjeni deset drugih Marina kojima to ne pada na pamet.

[crnamara]

choupette kaže:

Da mi je kuna za svaki puta kad sam čula od žena da su se one kao djeca više družile s dečkima, da nisu podnosile haljinice, da su se više voljele igrati s autićima...
A neke od njih poznajem od djetinjstva i mogu reći da seru kvake.
Interesantno kako nikad od muškaraca nisam čula da su se više voljeli igrati s lutkama.

E, ovo
Na točno to sam mislila

Lord Byron kaže:

Kojim logičkim slijedom druga rečenica slijedi iz prve?

Ne vidim kako/zašto nečije zanimanje za dečke nužno znači mijenjanje interesa u cilju sviđanja tim dečkima.

Nisam se dobro izrazila.
Mislim na to da će dečki ne znam - svirati, crtati, igrat igrice ili bavit se sportom i nekim svojim interesima i tu utrošiti vrijeme dok će (očito rijetke) cure potpuno zapostaviti istraživanje nekih svojih interesa i totalno podrediti razvoj istih kako bi se svidjele određenim jedinkama muškog roda.

[mantisa]

crnamara kaže:

Odlučila sam započeti novu temu (nisam našla ništa slično na forumu), moderatori neka spoje.
Ne znam ni na koji podforum ovo metnuti, je li bolje psihokauč ili tu...

Razapet će me ženska fronta foruma, ali imam jedno zapažanje (općenito van ovdje) za koje bi voljela vidjeti je li samo moje bulažnjenje.

Uglavnom,

imam osjećaj da se cure (ženski rod) u pubertetu više fokusiraju na muškarce i tričarije oko tih (M/Ž) odnosa a manje se bave svojim hobijima i interesima,
dok su muškarci (dečki) uvijek skloniji na neki način svoje interese staviti na prvo mjesto, baviti se stvarima koje ih zanimaju i uživati u muškom društvu.


Hrpu puta sam doživjela promjene na svojim prijateljicama - u slušanju muzike, filmova, oblačenju ili svjetonazoru.
Sve uzrokovano vezama u kojima su bile.

Dok s druge strane to nisam doživjela od muških prijatelja - je, svi su oni po jusu bar jednom u životu odlijepili na
glupu, manipulativnu bejzik bijač koja je njima tada bila jebeno hot, ali svejedno su kao muško društvo ostali koherentniji i "normalniji".


Mene sad trenutno boli kifla,
imam 35 godina, nije mi bitno jel volim slušati neki einstürzende neubauten ili gledati ljubav je na selu i što će netko misliti o tome.

Ali sjećam se vremena kad mi nije bilo baš svejedno.

Sjećam se da smo hrpu vremena frendice i ja provele razglabajući o frajerima, a mogu se kladit da oni nisu potrošili ni petinu tog vremena razmišljajući o nama na
taj način.

Hrpu bendova, stripova, filmova i interesa općenito sam preuzela od bivših veza - platonskih ili ostvarenih - i isto tako znam da sam i ja nekima prenjela nešto što su poslije zavoljeli.


Ali nekako me potrese situacija kada se družim sa kćerkom od frendice (mala ima 14 god.) i vidim da je njen glavni interes DEČKI (m/ž odnosi), ko joj je kul, ko nije, kaj koji sluša.
I dođe mi dost tužno jer već vidim da će sljedećih 10 godina mijenjati interese prema tome ko joj se sviđa i staviti fokus svog života na te ljubavne odnose.


Razuvjerite me i recite da ovo uopće nema smisla, da sam glupa i da je isti kuki from both sides...

Ne znam, meni uopce tokom srednje skole nisu decki bili glavna preokupacija. Mislim, zaljubila bih se tu i tamo, prilicno cesto, no nisam s nikim pricala o tom.
Glavna mi je preokupacija bilo pitanje tko sam i sto je smisao zivota.

[crnamara]

Klosta kaže:

Svih onih koji mi otkriju dotad nepoznate autore/djela/vještinu/štagod se htjela-ne-htjela sjetim svaki put kad dođem u doticaj s djelom/čime god pa mi je ta razmjena koju nazivaš 'preuzimanjem' generalno jedan od ljepših aspekata odnosa. Jebeš odnos koji te nije naučio nečemu novom i u kojem nisi nečim novim i uzvratio.
Ne znam za žene općenito, ne bih rekla da je ovo o čemu govoriš vezano za spol, potencijalno za odgoj.

S ovim boldanim se slažem skroz.

Mislim da nisam dobro postavila temu jer ni sama ne kužim na što točno ciljam.
Al recimo imam frendicu koja je ekstremni primjer toga. Upoznale smo se dok je bila metalka, ono baš krinoline, crna, zažbukana.
Kada je prekinula s metalcem je za neka tri mjeseca postala full on rockabilly pinup (tadašnji dečko), pa se malo zaljubila u slikara pa je bila hipsteruša kustosica s najdebljim okvirima za očale zamotana u neko ćebe kaput.
Mislim da je sada u nekoj bilderskoj fazi, nemam pojma - vidim po društvenim mrežama.

[hardy]

crnamara kaže:

S ovim boldanim se slažem skroz.

Mislim da nisam dobro postavila temu jer ni sama ne kužim na što točno ciljam.
Al recimo imam frendicu koja je ekstremni primjer toga. Upoznale smo se dok je bila metalka, ono baš krinoline, crna, zažbukana.
Kada je prekinula s metalcem je za neka tri mjeseca postala full on rockabilly pinup (tadašnji dečko), pa se malo zaljubila u slikara pa je bila hipsteruša kustosica s najdebljim okvirima za očale zamotana u neko ćebe kaput.
Mislim da je sada u nekoj bilderskoj fazi, nemam pojma - vidim po društvenim mrežama.

To što opisuješ su ekstremi...ljudi paraziti koji žive kroz druge. Ima ih na obje strane.
Ili ti ga po naški...nemaju život.

[crnamara]

venera_veritas kaže:

Tema je točna za glupe žene.
Normalne se ne obaziru, već idu svojim putem i uvažavaju različitosti.

Aj super, ja sam vjerojatno odrasla u trešastom društvu glupih žena (mada mislim su neke od mojih frendica upravo suprotno).

Sada bi voljela da sam više vremena u mladosti provodila baveći se beskompromisno nekim svojim hobijima, interesima...očito je samo stvar u meni.
I normalno je da se ljudi kroz godine mijenjaju, dijele interese, bilo bi žalosno da ne.

A općenito što se tiče muževnosti vidim da je ona više na cijeni - i u gay odnosima (bili muški ili ženski).

Znači reći ćemo da je sve stvar okoline, odgoja, sigurnosti u sebe.

[Pegi B.]

Ne grade.
Taman posla

[Ertrinken]

crnamara kaže:

S ovim boldanim se slažem skroz.

Mislim da nisam dobro postavila temu jer ni sama ne kužim na što točno ciljam.
Al recimo imam frendicu koja je ekstremni primjer toga. Upoznale smo se dok je bila metalka, ono baš krinoline, crna, zažbukana.
Kada je prekinula s metalcem je za neka tri mjeseca postala full on rockabilly pinup (tadašnji dečko), pa se malo zaljubila u slikara pa je bila hipsteruša kustosica s najdebljim okvirima za očale zamotana u neko ćebe kaput.
Mislim da je sada u nekoj bilderskoj fazi, nemam pojma - vidim po društvenim mrežama.

Znači Brad Pitt sindrom Nije to samo za žene specifično.

[crnamara]

Lord Byron kaže:

Hvalisanje, istinito ili lažno, nekakvim "muškim" djetinjstvom provedenim u tučnjavama, nogometu, "muškim" igračkama i tako to, više je motivirano nekakvim dokazivanjem vlastite emancipiranosti nego željom za snubljenjem muškaraca. Ironično, time se zapravo postiže posve suprotan učinak : "dokazuje" se da si ravnopravna muškarcima samo ako se - ponašaš kao muškarac.

S ovim se ne bi složila da je uvijek tako, znam žene koje su išle na tekme zato jer je tamo hrpa zgodnih ćelavaca, bile u komi ako frajeri neće doći na tulum koji rade.
Stoput sam čula s raznih strana ono ja sam žena, al se ne volim družit s njima jer (glupe, nezanimljive, bla) samo zato da bi se provelo više vremena u muškom društvu.

Ja sam odrasla s 4 muška rođaka u stanu i jedva sam čekala da dođe sestrična na praznike jer bi mi ovi debili šišali lutke, zajebavali me i hrpu stvari nisam mogla raditi s njima.
Je, sve smo se mi verale po drveću i igrale s autićima jer je stvarno zabavno.


Ali slažem se da je ipak stvar odgoja i okoline, jebg. mene je stari naučio jedino da su kurve na cesti iza 23h

Očito je kod mene u igri treš okolina, loše susjedstvo, pomanjkanje odgoja obrazovanja i kulture. Ali mislila sam da sam kroz godine upoznala dosta raznolikih ljudi s različitim pozadinama i nekako mislila da je ova pojava češća.

Onda ovo što pišem više onda više spada pod temu žene koje mrze žene ili uglavnom neku drugu.

[crnamara]

Ertrinken kaže:

Znači Brad Pitt sindrom Nije to samo za žene specifično.

Ahahaha, fakat

[zucchinica]

Odlična tema. Vrlo lijepo pišeš.

Da, i sama primjećujem kod žena oko sebe kako ulaskom u nove veze gube svoju individualnost. Možda je razlog tome strah od samoće?

Sličnosti su ono na čemu populacija generalno gradi odnose, prijateljske i ljubavne. Kako bi se svidjeli nekome najčešće će kopirati interese drugi osobe kako bi imali razloga za provoditi vrijeme skupa.

[Wayfaring S]

crnamara kaže:

znam žene koje su...

Napisala si da ni sama nisi sigurna o čemu je tema, i to je OK. Ni prva ni zadnja koja je imala potrebu o nečem pričati, a da nije sigurna o čemu točno. Ali, prije nego nastaviš, možda da ipak razmisliš o tome što zapravo pokreće ovu temu? Mislim, tema ko tema, nebitno, ali čini mi se da te nešto žulja, tebe osobno, a nisi u stanju dokučiti što, pa odlaziš u širinu razglabajući o tome 'što žene...'.

Možda ti je samo dosadno, možda sam u krivu, ali ako nije - ajd stani malo i razmisli - čemu razglabanje na razini 'jesu li žene više ovakve ili onakve'. Ili muškarci, svejedno.

Čak i da uspiješ dokučiti o čemu je tema i sažeti to u neko pitanje tipa 'jesu li žene više nekakve' - što onda s tim? Kad dobiješ odgovor na to pitanje, evo recimo da je odgovor 'da, jesu, žene su više nekakve' - što onda s tim? Kako to utječe na tvoj život?


Možemo naravno i nastaviti u tonu 'moje frendice su...' ali ne kužim baš svrhu javnog tračanja svojih frendica. Možemo uvijek i u smjeru kontraprimjera - evo neki dan moj kolega priča o tetovaži koju će staviti na zapešće jer to njegova žena smatra jako sexy, a vidi se iz njegovih pitanja da sam to ni u ludilu ne bi napravio. Meni je malo bezveze iz takvih primjera zaključivati kakvi su muškarci, a vrlo brzo će se tema pretvoriti u klasični rat spolova gdje par jedinki tupi gluposti.

Onda imaš i mogućnost odvođenja tema u skroz drugom smjeru - ali iskreno mislim da ni ti, niti bilo tko ovdje ima za to kapaciteta, uključujući i mene samu. A to bi bilo ozbiljno analiziranje utjecaja odgoja na mušku i žensku djecu i njihovo formiranje kao osoba koje su više ili manje podložne (ili otvorene, ovisno o perspektivi) tuđim utjecajima kasnije u životu. Za to ti pak treba nešto znanja, i puno više vremena nego što je itko spreman uložiti za jednu forumsku raspravu.

[Hazen]

Klosta kaže:

... .
Svih onih koji mi otkriju dotad nepoznate autore/djela/vještinu/štagod se htjela-ne-htjela sjetim svaki put kad dođem u doticaj s djelom/čime god pa mi je ta razmjena koju nazivaš 'preuzimanjem' generalno jedan od ljepših aspekata odnosa. Jebeš odnos koji te nije naučio nečemu novom i u kojem nisi nečim novim i uzvratio.
.. .

To je to.

crnamara kaže:

E, ovo
Na točno to sam mislila



Nisam se dobro izrazila.
Mislim na to da će dečki ne znam - svirati, crtati, igrat igrice ili bavit se sportom i nekim svojim interesima i tu utrošiti vrijeme dok će (očito rijetke) cure potpuno zapostaviti istraživanje nekih svojih interesa i totalno podrediti razvoj istih kako bi se svidjele određenim jedinkama muškog roda.

Koju god curu znam da je stvarno od srca istrazivala neke svoje interese i da se od nje moglo nesto nauciti, nastavila je to i u svojim vezama. Ne mogu npr uopce zamisliti svoju priju, jednu od najboljih slikara na generaciji, ili sister, da zbog nekog muskog ne budu ono sto jesu u domeni koja ih zanima.

Cure cija su najveca zanimacija bili decki, iz mog iskustva, nikad nisu ni bile od nekih specificnih interesa. Mogao si s njima pricati o svakodnevnim, uobicajenim stvarima, bez nekog ulazenja u "filozofiranja" i to je to.


Ono sto zenu "zezne", izbaci iz cipela i odvrati od nje same puno vise nego muskarca je roditeljstvo.