Informacije i recenzije o knjigama, časopisima, videima, filmovima…

[Zoran Oštrić]

Inače, naravno, da se ima na pamenti: nikakav "partizanski logor Jasenovac nije postojao, a ova ekipa nema nikakve veze sa znanošću.

[Zoran Oštrić]

Predstavljanje knjige

JAKOVLJANSKI KRAJ U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914.-1918.)

Utorak, 20.2.2018. u 19:00

Jakovlje, prostorije Vatrogasnog doma, Adele Sixta 2


https://www.facebook.com/events/160054368118718/


Stanovnici jakovljanskog kraja, mobilizirani u vojsku borili su se na svim ratištima, a velik broj njih poginuo je u ratu. Prema prikupljenim podacima najmanje osamdeset i dvoje Igrišćana, Jakovljana i Kraljevrščana poginulo je u borbi ili od posljedica rata. Sjećanjem na poginule, nestale i preživjele sudionike Prvog svjetskog rata čuvamo uspomenu na obiteljsku prošlost i na naše pretke koji su bili prisiljeni ratovati za tuđe interese daleko od svojih domova, ali koji u nijednom trenu ratnog ludila nisu izgubili svoju ljudskost...

[lavore]

Zoran Oštrić kaže:

Predstavljanje knjige

JAKOVLJANSKI KRAJ U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914.-1918.)

Utorak, 20.2.2018. u 19:00
Jakovlje, prostorije Vatrogasnog doma, Adele Sixta 2

Piše:"...FERENČAK IVAN, Petra (Kraljev Vrh, 9. svibnja 1894. – Virovitica, 13. travnja 1969. ), vojnik.
....U Popisu gubitaka br. 372, izdan dne 7. veljače 1916. godine na str. 13 upisano je da je Ferenčak Ivan, pješak, Kr. ug. 25. domobranska pješačka pukovnija, 3. zamjenska četa, Hrvatska, Stubica, Bistra, rođen 1894. godine, zarobljen kod mjesta Nowo Uzensk, Rusija.

Nakon Oktobarske revolucije bio je član revolucionarnog radničkog pokreta, a među ostalim sekretar Komesarijata za nacionalne poslove Južnih Slavena i glavni urednik novina “Revolucija“. Po povratku u Jugoslaviju 1919. godine surađivao je s učesnicima mađarske revolucije pod vodstvom Bele Kuna i širio je propagandu po sjeverozapadnoj Hrvatskoj nakon čega se preselio u Austriju i djelomično pasivizirao."
http://www.jakovlje.com/category/veliki-rat/

Na slici zarobljeni A-U vojnici u logoru (?), Karelija 1915.godina http://www.jakovlje.com/wp-content/u...lija-1915..jpg

[Zoran Oštrić]

Negacijske i afirmativne kritike knjige Dejana Jovića “Rat i mit”

Knjiga Dejana Jovića “Rat i mit. Politika identiteta u suvremenoj Hrvatskoj” – koja je ubrzo doživjela drugo izdanje (što je rijetkost u Hrvatskoj) – očekivano je naišla na vrlo različit raspon reakcija na koje upućujemo u prilogu.


Zlatko Kramarić

Ideološko-metafizička sljepoća jednog profesora

http://www.glas-slavonije.hr/353147/...dnog-profesora


Ivo Lučić

Dejan Jović grubo negira istinu o Domovinskom ratu


Dragan Markovina

Zašto mislim da je Jovićeva nova knjiga, koja otvara sve naše suvremene tabue i mitove, iznimno važna

https://www.telegram.hr/price/zasto-...iznimno-vazna/


Katarina Luketić

Dejan Jović: Mitovi o ratu, naciji i identitetu koče razvoj slobodnog društva

https://www.tportal.hr/kultura/clana...ustva-20171219


Muharem Bazdulj

O ratovima i mitovima

https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/k...ima-i-mitovima

[Zoran Oštrić]

Na Portalu znanstvenih časopisa Republike Hrvatske (hrcak.srce.hr) objavljen je sadžaj posljednjeg broja časopisa "Ekonomska i ekohistorija" (Vol. 13, 2017., No.1.) Članci su na engleskom, hrvatskom ili slovenskom.

https://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=15743

Tema broja je rijeka Drava. Naslovi objavljenih izvornih znanstvenih članaka i preglednih radova:

Climate Change in the Eastern alps and the Flood Pattern of the Drava River (str.5-13)

Hydro-morphological Responses of the Dráva River on various Engineering Works (str.14-24)

The Territory on the right Bank of the Drava between Maribor and Ptuj in miscellaneous Sources from the 17th and 18th Century (str.25-36)

Utjecaj rijeke Drave na naselja u Đurđevečkoj Podravini - primjer sela Brod u 18. i 19. st. (str.36-46)

Vzpon in zaton Ptujske usnjarske četrti ob reki Dravi (str.47-56)

»Ostavljajte sve, a spašavajte goli život« - (osvrt na plavljenja Drave od 18. do 20. stoljeća) (str.57-62)

Grad u Dravi - poplava Drave u Osijeku 1965. godine (str.63-72)

Začetno obdobje slovenskih zgodovinopisnih raziskovanj področja reke Drave v Sloveniji (str.73-82)

Procjena programa prekogranične suradnje između Hrvatske i Mađarske za period 2007.-2013. a posebno održivosti okoliša područja uz rijeke Dravu i Muru (str.83-87)

Ostale teme (osim Drave):

Grand Cayman Environmental History: a Case Study of the Anthropocene (str.88-95) engleskipdf 342 KB

Podatki o cenah v prvi polovici 16. stoletja: Istra – Kranjska – Evropa (str.96-119)

The Development of Shipbuilding in Rovinj in the second and third Decades of the 19th Cent. (Summary) (str.120-127)

Ekološke teme na stranicama časopisa Arena (str.128-146)

The Julian Alps (Slovenia): between Protection and »Modernization« (str.147-158)

[Zoran Oštrić]

Zbornik “Ljubo Boban i istraživanje suvremene povijesti”

Objavljen je zbornik “Ljubo Boban i istraživanje suvremene povijesti” (ur. D. Agičić i M. Karakaš Obradov, Zagreb 2017) koji donosi radove sa znanstvenog skupa održanog 2015. godine.


Zbornik radova sa znanstvenoga skupa s međunarodnim sudjelovanjem održanog u Zagrebu 27. studenog 2015. godine

Uredili
Damir Agičić
Marica Karakaš Obradov

FF press
Društvo za hrvatsku povjesnicu
Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti

Zagreb 2017.


Objavljeni znanstveni radovi:

Mira Kolar-Dimitrijević
Moje sjećanje na rad akademika Ljube Bobana

Franko Mirošević
Moje sjećanje na Ljubu Bobana

Berislav Jandrić
Sjećanja iz osobne suradnje s profesorom Ljubom Bobanom

Damir Agičić
Ljubo Boban i zanat povjesničara

Stjepan Matković
Ljubo Boban i Institut za historiju radničkog pokreta

Branimir Janković
Suvremena povijest i suvremena hrvatska historiografija kao istraživački problem

Ivica Šute
Povjesničar u krupnom planu Nastupi Ljube Bobana na televiziji 1990-ih

Josip Mihaljević
Povjesničarsko razbijanje dogmi u partijskoj državi – slučaj Ljube Bobana 1964.

Vladimir Geiger – Marica Karakaš Obradov
Ljudski gubitci u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i žrtve logora Jasenovac u istraživanjima Ljube Bobana

Petar Bagarić
Ljubo Boban – stručnjak za hrvatske granice

Željko Karaula
Hrvatska seljačka zaštita u historiografskom opusu Ljube Bobana – problemi istraživanja i interpretacije

Marijan Buljan
Dalmatinske teme i osobe (s posebnim osvrtom na Split i Splićane) u djelima Ljube Bobana

Tihomir Zovko
Stajališta Ljube Bobana prema Dominiku Mandiću u svjetlu novih dokumenata iz Mandićeve ostavštine

Lucija Benyovsky
Eugen Kumičić-Genči Dnevnik od 6. do 10. travnja 1941. godine

Mario Jareb
Hrvatska 1945. Bogdana Radice

[Zoran Oštrić]

NOVA KNJIGA – Towns and Cities of the Croatian Middle Ages

Zasad nema nikakvih konkretnih podataka o knjizi.

Podsjećaju i na prethodnu knjigu: "Towns and Cities of the Croatian Middle Ages : Authority and Property", Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2014., https://issuu.com/hip-zagreb/docs/toc_towns_and_cities

[Zoran Oštrić]

Vedran Duančić – prikaz knjige – Ana Antić, “Therapeutic Fascism: Experiencing the Violence of the Nazi New Order in Yugoslavia”, 2017.

Ana Antić, Therapeutic Fascism: Experiencing the Violence of the Nazi New Order in Yugoslavia, Oxford University Press, Oxford 2017, 262 str.

monografija povjesničarke Ane Antić sa Sveučilišta u Exeteru, jedna je od nekolicine historiografskih djela o Jugoslaviji objavljenih 2017. na engleskom jeziku, a koja zbog teme i načina na koji je obrađuje privlači pozornost ne samo specijalista za modernu povijest Jugoslavije. Knjiga je nastala na temelju doktorske disertacije koju je autorica 2012. obranila na Sveučilištu Columbia u New Yorku pod mentorstvom Marka Mazowera. Na početku valja napomenuti da je iz atraktivnog naslova teško naslutiti opseg i detaljnost autoričina istraživanja – sadržaj knjige, naime, nadilazi kronološki i tematski okvir što ga naslov sugerira. Riječ je o knjizi koja se obraća raznolikoj publici i koju nije lako žanrovski definirati.

S jedne strane, knjigu je moguće čitati kao povijest psihijatrije u Jugoslaviji 1930-ih i 1940-ih godina. Način na koji Antić koristi medicinsku dokumentaciju, interpretira odnose između pacijenata i psihijatara te ih smješta u politički kontekst formiran je pod utjecajem metodoloških postavki proizašlih iz različitih historiografskih, antropoloških i književno-teorijskih tradicija. Analizirajući psihijatrijski diskurs i praksu, Antić uspješno nadilazi ograničenja karakteristična za povijest znanstvenih disciplina usredotočenu na institucionalni razvoj. Umjesto narativa o linearnom i nezaustavljivom napretku psihijatrije, čije „oslobađanje“ onemogućavaju ideološki uplivi i opća nerazvijenost zemlje, Antić detaljno dokumentira frustracije psihijatara proizašle iz nemogućnosti da kroz tada dominantni biološki i nasljedni model mentalnih bolesti odrede njihove uzroke te pomognu pacijentima; otpor psihijatara novim paradigmama ali i njihovu ponekad tek djelomičnu učinkovitost; potporu koju su „progresivnom“ pristupu mentalnim poremećajima tijekom Drugog svjetskog rata neočekivano pružili ekstremno desni politički projekti; te ambivalentnu ulogu psihijatrije u socijalističkoj Jugoslaviji kao i politički osjetljive implikacije partizanske histerije u kontekstu socijalističke revolucije. S druge strane, knjigu je moguće čitati i kao povijest Jugoslavije kroz prizmu psihijatrije: kako se čuveni „obični čovjek“ nosio s političkim i socio-ekonomskim previranjima i sveprisutnim nasiljem. No ni takvo čitanje ne nudi jednostavna rješenja: umjesto osviještenih identiteta i političke lojalnosti, izjave pacijenata svjedoče o lomu i rekonfiguraciji društvenih odnosa, političkoj neupućenosti i strahu od svega političkoga. Knjiga se stoga uklapa u barem dva velika žanra: povijest (inherentno politizirane) psihijatrije u Srednjoistočnoj Europi te mikrostudije Drugog svjetskog rata ili povijest rata „odozdo“. Antić je pritom svjesna problema nereprezentativnosti, tj. specifične reprezentativnosti svojih izvora, no predlaže da sadržaj narativa psihijatrijskih pacijenata ne promatramo kao „bizarne rezultate bezvremenske biološke bolesti“ već kao „dokumente i pripovijesti uvelike strukturirane i određene društvenim, kulturnim i političkim čimbenicima“ (str. 3). (…)

[adriatica]

Neven Budak "Hrvatska povijest od 550. do 1100."

Ova je knjiga dio serije „Hrvatska povijest“. U knjizi se obrađuje razdoblje od 550. do 1100. godine. Posebna se pažnja posvećuje razdoblju tzv. mračnih stoljeća (7.-8.), stvaranju i širenju hrvatskog etničkog identiteta, formiranju političke vlasti Hrvata i njihovom pokrštavanju, društvenom razvitku, crkvenoj organizaciji i kulturi kao iskazu i pokretaču društvenih odnosa. Knjiga se temelji na najnovijim rezultatima na području povijesti i srodnih znanosti. Osim nekim uvriježenim pitanjima hrvatske medievistike, autor se bavi i temama koje su otvorene tek nedavno. Od većine knjiga koje obrađuju sličnu tematiku ova se razlikuje po periodizaciji, napuštajući uobičajene vremenske odrednice zasnovane na dinastičkoj povijesti, premještanju težišta s političke povijesti na društvenu i kulturnu, po drugačijem poimanju i interpretaciji etničkih identiteta, uspostavljanju ravnoteže između obuhvata cjelokupnog hrvatskog povijesnog prostora i isticanja regionalnih razlika te, napokon, po interdisciplinarnosti zasnovanoj na suvremenoj metodologiji autorskog pristupa. Autor knjige stručnjak je za hrvatsku ranosrednjovjekovnu povijest koji je objavio, uz jednu autorsku i jednu uredničku knjigu, nekoliko desetaka članaka iz ranosrednjovjekovne hrvatske povijesti ne samo u Hrvatskoj, nego i u nizu europskih zemalja. Knjiga nije pisana s bilješkama, nego su pojedina poglavlja popraćena komentiranim pregledima literature, pa tekst nije opterećen znanstvenim aparatom, nego je pisan tako da bude namijenjen i široj javnosti. Knjiga je popraćena i s nekoliko povijesnih zemljovida kojima se olakšava praćenje teksta.

[The Instruktor]

Naziv knjige: 'Srpsko pravoslavlje i svetosavlje'
Autor: biskup i doktor znanosti Mile Bogovic
Godina izdanja: 2017.
Recezenzija: dr. sc. Jure Kristo, prof. dr. Jure Zecevic, biskup Vlado Kosic
Obuhvaceno vrijeme radnje: Cjelokupna zajednicka proslost Srpske pravoslavne crkve i Katolicke crkve u Hrvata, posebno je obradjeno razdoblje Domovinskog rata i slucaj Stepinaca i politicka doktrina SPC.

Knjiga je podjeljena u cetiri djela:
I. Srpsko pravoslavlje i svetosavlje u hrvatskoj proslosti.
Tu je posebno zanimljiv opisani odnos pravoslavnih svetaca i srpskih drzava. Takodjer, i nauk sv. Save koji nije bio nacionalist. Tu se vidi da u trenutku kada je SPC zabrazdio u herezu da su srpsko pravoslavlje i velikosrpstvo neodvojivi odnosno stvoreno je SVETOSAVLJE. Zanimljive su unije SPC-a s Vatikanom u kontekstu Osmanlija. Tu je konkretno dokazano da su srpski istrazivaci u Vatikanskim arhivima istrazili i u knjigama falsificirali prikaz dokumenta iz arhiva (posrbljavanje) i da su njihove knjige objavljene u Vatikanu i drugdje, a HAZU je bio neprimjetan (u nakladi od 50 primjeraka je prenio rezultate toga.
II. Domovinski rat: Kako zaustaviti ratni sukob i lijeciti posljedice - priopcenja i izvjesca
Po prvi puta se donose u knjizi zapisnici sa sastanaka izmedju Katolicke crkve u Hrvata i drugih zemalja s SPC-om i muslimanima tijekom Domovinskog rata. Dokumentirani su svi prijepori, zahtjevi SPC-a, odgovori Katolika itd. Ovdje je obradjen i slucaj Stepinca kao slucaj lijecenja posljedica. Zanimljivo nakon rada Komisije za Stepinca srbijanski mediji su objavili da je totalan poraz SPC-a u Komisiji i da je prema tome Stepinac mucenik i da SPC nije dalo dokaz za mrlju o Stepincu.
III. Sazetci, odlomci, prikazi i osvrti
Ovdje donosi niz vlastitih znanstvenih radova uz druge doprinose. Pise o doseljenju pravoslavaca, Vlasima, Morlacima, pravoslavlju u Lici. Odgovara na pitanje na koji nacin se tretira pojam 'izabranog Bozjeg naroda' u zapadnom krscanstvu, istocnom krscanstvu (i Rusija) te kod muslimana.
Dodatak
Ovdje pise o hrvatskoj sutnji.

Biskup i doktor znanosti Bogovic vidi neumrlu velikosrpsku ideologiju u SPC-u kao problem za suzivot Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Vidi problem u sutnji odnosno presucivanju ili nedovoljnom osvjescivanju utvrdjenih znanstvenih cinjenica.

Biskup Bogovic je cijeli zivot pogotovo znanstveni posvetio hrvatsko-srpskim odnosima u Licko-Senjskoj biskupiji pa i sire, pa tako predlaze rjesenja u svojoj gotovo 80-toj godini nakon visedesetljetnih znanstvenih istrazivanja i s ogromnim izravnim iskustvom.

Naslovnica knjige odnosno slika na njoj sublimira poruku knjige, ispred nedavno izgradjene hrvatske katolicke crkve spomenik pape Ivana Pavla II s krizem, a ispred crkve SPC-a spomenik Karadjordja s ogromnim macem.

Prof. dr. sc. Jure Zecevic o knjizi pise da knjiga sadrzava ono sto je u medijima i sredstvima javnog priopcavanja presuceno.

Dr. sc. Jure Kristo pise da je sadrzaj knjige okrenut prema razumijevanju SPC-a.

Instruktor kaze - covjek je u gotovo 80-toj godini objavio knjigu s materijom kojom se znanstveno bavi cio zivot -----> isplati se!!!

[Zoran Oštrić]

Zanimljiva knjiga jednog sudionika o vremenu velike napetosti između SAD i SSSR-a, kad je svima nad glavama visila prijetnja globalnog nuklearnog rata. I naravno podsjećanje, da golemi nuklearni arsenali i dalje postoje.

Masovne nuklearne eksplozije uništile bi naravno velike teritorije, ali bi također mogle izazvati "nuklearnu zimu" koja bi drastično utjecala na cijelu biosferu.

Kako sam od početka 1970-ih bio ljubitelj SF-a, čitao sam ogroman broj djela, u kojima se događa nuklearni rat. Često se mračno predskazivao kao neizbježan. Na kraju je ipak izbjegnut.

Što im god zamjerali, državni lideri od doba Kennedyja i Hruščova do Reagana i Andropova (vidi seriju "Njemačka '83, koja upravo ide na HTV!) su se suzdržali od koraka koji bi doveli do katastrofe - za razliku od Sleapwalkers (Mjesečara), kako ih naziva Christopher Clark, državnih lidera koji su srljali u Prvi svjetski rat, unatoč obimnoj studiji Ivana Blocha "Budućnost ratovanja", koja je točno predvidjela da će cijena biti ogromna, prevelika i za pobjednike.

Tip ponašanja, koji nažalost i dalje ne možemo isključiti kao moguć u budućnosti. Najzad, mi smo mu lokalno ponovo svjedočili.

Book review: Fear of a nuclear winter remains

Bloomsbury Publishing, New York, London, Oxford, New Delhi, Sydney

2017, $40, 420 pages

What would you do if you were a young professional working at your dream job, and you discovered your employer was lying to the public, promoting a disastrous foreign war and steadily expanding a weapons program that threatened to destroy human life on earth? In 1971, that was the dilemma facing Daniel Ellsberg, a brilliant young academic and consultant at the Rand Corporation, a Cold War think-tank with close ties to the US Air Force.

His work for Rand gave him a close look at the dysfunctional underbelly of US nuclear war policy and the decades-old record of government lies that surrounded and supported American involvement in Vietnam. He resolved the crisis of conscience that resulted from these discoveries by smuggling documents out of his office at Rand and arranging for the evidence they provided that the US government had lied to the American people about Vietnam to be leaked to the New York Times and the Washington Post. Known as the Pentagon Papers, these documents played an important role in the emerging resistance to the war around the world and made Ellsberg a kind of prototypical whistleblower. (Part of this drama is captured in Steven Spielberg’s recent movie “The Post.”)

According to his new book, The Doomsday Machine, Ellsberg wasn’t just concerned about Vietnam and government mendacity about the war. He was also terrified by what he had learned about America’s nuclear arsenal and the dangers to life on earth posed by the inadequate provisions made to prevent the outbreak of an accidental nuclear war.

We tend to think that the end of Cold War tensions has resolved any concerns about nuclear war, but Ellsberg points out that the existing arsenals held by nine states (which come to nearly fifteen thousand warheads) still represent a clear danger to human survival. Even a limited nuclear exchange would be enough to trigger a life destroying “nuclear winter,” and the combination of blast, radiation and climate disruption could wipe out all human life. The seasoned whistleblower argues for a series of reforms that would reduce the risk these weapons pose and challenges his readers to support demands for dismantling the “doomsday machines” maintained by all the nuclear powers. This is a compelling and alarming book, and it should be read by anyone who cares about the human future.

[Zoran Oštrić]

Lukijan, “Kako treba pisati povijest”

U izdanju Instituta Latina et Graeca prvi je puta na hrvatskom jeziku objavljena knjiga Lukijan – Kako treba pisati povijest. Uz izvrstan prijevod knjiga je opremljena i opsežnom uvodnom studijom, bogatim komentarima, bibliografijom te kazalom pojmova i imena za što je zaslužan profesor Josip Parat.

Riječ je o jedinom sačuvanom spisu iz antike koji se bavi teorijom grčko-rimske historiografije. U nevelikoj raspravi koja sadrži šezdeset i tri jezgrovita poglavlja, središnje mjesto zauzima pitanje istinoljubiva i nepristrana bilježenja povijesti. Autor k tome vješto aludira na znamenite povjesničare, skrećući tako pozornost na uzore vrijedne divljenja.

Zbog oštre kritike onodobnog povjesništva, britkih opaski o stilu i prosudbi o odlikama dobroga povjesničara Lukijanov rad ubraja se među najuspjelija ostvarenja na polju antičke književne kritike. Naposljetku, Lukijan nam se ovdje – možda više no igdje u svojem opusu – neposredno obraća kao satiričar. Ovaj po mnogočemu jedinstven tekst dobro će doći svakome tko se bavi antikom, što je dostatan razlog da mu se posveti pozornost.

Izvor:

http://latina-et-graeca.hr/2018/04/2...sati-povijest/

[Zoran Oštrić]

Uzeo sam prolistati neke od knjiga povjesničarski revizionista, desnih političkih radikala, koji i danas hrabro vojuju bitku protiv opakih komunista i partizana.

Mogao samo samo ponovo konstatirati kako se radi o nesuvislim, histeričnim, pljuvačkim, ostrašćenim, staljinističkim, paranoičnim, skribomanskim, petparačkim, antihrvatskim bulažnjenjima.

Mala, politički marginalna ali aktivna ekipa koja si nedostatak masovne podrške nadoknađuje međusobnim komplemetiranjem.

Predgovor za knjigu "Živjela nam antifašistička tj. baniteljska Hrvatska" (Zagreb, vlastita naklada, 2015) napisao je dr.sc. Stjepan Razum, a na jednoj od prvih stranica knjige (str. 18) Pečarić hvali jedan sastavak dr.sc. Stjepana Razuma. Ja tebi vojvodo, ti meni serdare (JTVTMS).

Potonji je u posljednjih godinu dana hrvatskoj javnosti možda poznatiji kao zastupnik teze da je Zemlja ravna ploča. I mene je to šokiralo, ali eto - a posteriori nije iznenađujuće: pseudoznanost u historiji, pseudoznanost u fizici.

Pečarić je matematičar, naročito poznat po radu u teoriji nejednadži. Karijeru je izgradio u Beogradu, gdje je diplomirao, magistrirao i doktorirao. Sad priča kako su mu tamo pravili probleme jer je Hrvat, ali bibliografija na sajtu Tekstilno-tehnološkog fakulteta U Zagrebu, navodi da je u razdoblju 1987.-1991. objavio devet knjiga, od toga je sedam objavio izdavač "Naučna knjiga" iz Beograda.

Stvarno je dobar matematičar. Prema Google scholar, i nakon 2011. ga puno citiraju: 2998 citata od 2013.. Ali ovo ostalo je… pa, prva riječ je: tužno, druga: ružno.

Nakon odlaska iz Beograda manje objavljuje kao matematičar, ali je zato tu (prema hrv. wikipediji) serija od 43 publicističke knjige (ispričavam se ako sam pogiješio u brojenju!), od "Srpski mit o Jasenovcu" 1998. do "General Praljak, knjiga III", 2018..

Često u vlastitoj nakladi - možda da je i svojim sudrugovima dosadio. Da je pomalo deprimiran, možda svjedoče naslovi knjiga "Ništa je još promijenilo nije" (2017.) i "Pišem pisma, odgovora nema!" (2017.).

U isto stilu JTVTMS hvali Pečarić jednog autora virtualne akademije dnevno.hr (str. 48) da "kao i uvijek duhovito konstatira" kad piše da je komemoracija u Jasenovcu bila "morbidni tumor i nekrofilska orgija". Odma' slijedi i pohvala jednog autora sa sestrinskog portala hkv.hr koji piše (str. 49) "Antifašizam je psihijatrijska kategorija".

Odmah zatim nove pohvale Stjepanu Razumu (str. 52) koji je nauč… ovaj, znanstveno dokazao da je Jasenovac bio mjesto "za zbrinjavanje ratnih prognanika nastalih uslijed odmetničkog djelovanja četnika i partizana", kao što je npr. "u ljetu 1942. nakon ratnog djelovanja u Potkozarju kada su stanovnici mnogih tamošnjih sela ostali bez krova nad glavom" (str. 53; spalili im dakle kuće četnici i partizani?) itd..

I dalje u maniri JTVTMS, nakon novih pohvala Stjepanu Razumu, prenosi Pečarić tekst Mladena Ivezića, koji pak komplimente u istoj maniri upućuje ustaškim saveznicima četnicima (koji bijahu antifašisti, a također i ustaški saveznici, pa su dakle valjda i ustaše bili antifašisti):

»Ne smije se miješati četnike Draže Mihailovića s onima Momčila Đujića (ukupno ubili 50 katolika i 1.500 pravoslavca- komunista) ili Banje Luke. Ti četnici, Đujićevi od jeseni 1941. a banjalučki od lipnja 1942., kada Poglavnika priznaše svojim vrhovnikom, bijahu strašno napadnuti od strane Titovaca. (…) Četnici jesu bili prvi borci protiv Nijemaca, Talijana i Hrvata na području Kraljevine Jugoslavije što bi moralo biti dovoljno da ih proglasimo vremenski prvim antifašistima.« (str. 142)

Ta je ekipa, u jednoj od svojih kolektivnih avatara, sebe proglasila "Hrvatskim nacionalno etičkim sudištem". Pa se recimo bune onda, kad policija predsjednika HNES prof.dr.sc. Zvonimira Šeparovića pozove na obavjesni razgovor, jer je to "brutalni nasrtaj na građanska prava" - a s druge strane HNES ima pravo podići optužnicu, suditi i osuditi, a ako je netko (građanin RH) uznemiren porukom da je "veleizdajnik" i u Hrvatskoj "nepoželjan". onda je to, naravno, samo posljedica "nečiste savjesti". (str. 304) To je eto staljinistički manir.

Ti ljudi imaju puno virtualnih sjedišta i sudišta za svoje izlive. A ima i mjesta gdje ih ne vole. Oni su zbog toga tuzžni. I ljuti. Pa svi pravi Hrvati njih vole, a ostali su Slavoserbi. (Koji su, avaj, kao i u doba Ante Starčevića, većina.)

[Zoran Oštrić]

O knjizi Pero Simić – Zvonimir Despot: "Tito: jedna biografija", Zagreb: Despot Infinitus d.o.o., 2017.. vidi:

https://www.forum.hr/showpost.php?p=7...postcount=1768

[lavore]

Igor Vukić na HTV1 predstavlja svoju novoizašlu knjigu Radni logor Jasenovac

video-istina-o-jasenovcu-uredila-karolina-vidovic-kristo

[Zoran Oštrić]

lavore kaže:

Igor Vukić na HTV1 predstavlja svoju novoizašlu knjigu Radni logor Jasenovac

video-istina-o-jasenovcu-uredila-karolina-vidovic-kristo

Ta ekipa pseudohistoričara, ideolološki motiviranih revizionista, uporna je i ima potporu u "Glasu Koncila" idr. u štancanju svoga šunda. Uzeo sam nedavno pročitati do Tomislava Vukovića "Kako je nastao mit o 201.101 ubijenom djetetu u jasenovačkom logoru" i Josip Kljačkovi Šantić "Jasenovac enigma holokausta. Samo ponavljaju priče o greškama u poimeničnom popisu žrtava, i sl., pa proglašavaju da je sve skupa lažno. No, recimo, za djecu koja su stradala u Jasenovcu ima puno izvora - dakako, tu je "argument" mantra "svi lažu", "ne zna se tko su svjedoci" (iako npr. u izvještaju Zemaljske komisije 1945. postoji popis imena 62 svjedoka) isl..

[lavore]

Zoran Oštrić kaže:

Ta ekipa pseudohistoričara, ideolološki motiviranih revizionista, uporna je i ima potporu u "Glasu Koncila" idr. u štancanju svoga šunda. Uzeo sam nedavno pročitati do Tomislava Vukovića "Kako je nastao mit o 201.101 ubijenom djetetu u jasenovačkom logoru" i Josip Kljačkovi Šantić "Jasenovac enigma holokausta. Samo ponavljaju priče o greškama u poimeničnom popisu žrtava, i sl., pa proglašavaju da je sve skupa lažno. No, recimo, za djecu koja su stradala u Jasenovcu ima puno izvora - dakako, tu je "argument" mantra "svi lažu", "ne zna se tko su svjedoci" (iako npr. u izvještaju Zemaljske komisije 1945. postoji popis imena 62 svjedoka) isl..

Meni nije jasna ta gužva oko Vukića ... objavio je knjigu pa ako nešto ne valja u njoj, rasturite ga, zgazite (figurativno), cijela bojna mladih doktoranata povijesti neka doktorira na opovrgavanju njegovih netočnosti.

[Zoran Oštrić]

lavore kaže:

Meni nije jasna ta gužva oko Vukića ... objavio je knjigu pa ako nešto ne valja u njoj, rasturite ga, zgazite (figurativno),

To je već napravljeno, odavno i sve je jasno.

cijela bojna mladih doktoranata povijesti neka doktorira na opovrgavanju njegovih netočnosti.

Ni slučajno, daleko je on od takvog kalibra, nije on Ptolomej ili Newton isl. pa da se vodi titanska borba oko "njegovih netočnosti".

[lavore]

Zoran Oštrić kaže:

To je već napravljeno, odavno i sve je jasno.

Ali tek je sada sve na kupu, u jednoj knjizi ... pa lijepo kako se govorilo 1980-tih, knjigom na knjigu.

[Zoran Oštrić]

lavore kaže:

Ali tek je sada sve na kupu, u jednoj knjizi ... pa lijepo kako se govorilo 1980-tih, knjigom na knjigu.

Ne pratiš, očito, tu produkciju, desetine knjiga u posljednjih 20 godina, puno kupova, ima i knjiga Mladena Ivezića "Sabirni i radni logor Jasenovac". Zbornik "Jasenovački logori — istraživanja" te grupe revizionista, u njemu je i opsežni prilog Igor Vukić: "Sabirni i radni logor Jasenovac 1941. — 1945.", knjiga tiskanja 2015. (a Vukićev fdljton u 22 nastavka ranije u "Glasu (anti)Koncila") i sigurno kolega novinar Vukić ništa novo ovdje ne daje. "Knjigom na knjigu" već je odgovorio Slavko Goldstein.