Misaoni proces i asocijativnost

[Klosta]

Leteća će vjerojatno znati više o misteriji trojnog rezultata , ja sam radoznala u vezi pomenuta tri jer se ne bih tek tako odrekla NF kombinacije, što se tiče introvertiranosti/ekstr ili perceiving/judging funkcija mi se čini da bih radom na njima poboljšala kvalitet života. Mislim da većina mojih problema ima barem neke veze sa funkcijom "p", također sam uvijek imala dojam da su pomenuta tri tipa ipak prizemljenija u odnosu na moj tip (INFP), pa bih se u budućnosti možda voljela spustiti iz ovih vrtoglavih visina, bez da pritom moram žrtvovati neke suštinske dijelove sebe.

[Leteća]

Klosta kaže:

Nikad od mene INTP-a.

Btw, kolike su šanse da se neke od ovih funkcija u budućnosti promijene, npr I u E, ili P u J? Bilo vremenom, bilo aktivnim radom. Moram priznati da me zanima kakav je osjećaj biti npr. ENFP, INFJ ili ENFJ.

To je jungovski sistem pa se u njemu ne radi na promjeni nego na osvješćivanju. Tip bi trebao ostati postojan kao trovremenski taft, ali nakon buđenja zanemarenih funkcija lakše je promijeniti ponašanje kad je to potrebno. Ekstrovertirati nije teško, to se uči imitiranjem, usavršava vježbom. Ljudi koji me površno poznaju misle da sam E jer nemaju pojma da se nakon igranja uloge šarmantne zabavljačice moram sakriti u sobu i pokriti poplunom preko glave na par sati da dođem k sebi. Odnosno, mamurna sam i kad ne pijem.

Ovo sa J mi se nekako posložilo nakon što sam se zaigrala sa Fi funkcijom i skužila da i ja imam taj glasić koji mi govori da nešto nije kako bi trebalo biti. Oduševljena sam time kao trogodišnjak kad otkrije da ima pimpek. Do sada je uvijek bilo "ne možeš donijeti odluku jer nemaš dovoljno podataka" a sad mi se živo jebe, gledam je li mi se nešto sviđa ili ne sviđa i vodim se time. Fi je super, samo joj trebaš vjerovati. (Kod tebe bi se nekom analogijom mogla dogoditi slična stvar kad počneš više vjerovati nekim svojim privatnim razmišljanjima i riješiš se filinga da svi i njihove babe znaju nešto što ti ne znaš. Ne znaju - samo glume da znaju.)

Što se tiče trojnih rezultata, to se u ovom sustavu ne bi trebalo događati. A ako se nekome dogodi, onda treba potražiti drugi sustav. Eneagram je isto zanimljiv, priznaje tritipove i nudi konkretnije smjernice za osobnu integraciju.

[implosive]

Klosta kaže:

Da li vas ima još kojima se čini da im mozak funkcionira malo drugačije u odnosu na većinu populacije? U smislu da misaoni proces nije toliko linearan koliko asocijativan, da vam se često dešava da povezujete stvari i vidite patterne koji se drugima čine nelogičnim, da koristite neku alternativnu logiku koja samo vama ima smisla? Također sam izrazito vizualni tip i stalno povezujem slike u glavi ali pretpostavljam da ovo i nije toliko neuobičajeno.
I da, nerijetko mi se desi da seciram dublje slojeve nečega ali nisam u stanju vidjeti onaj osnovni, koji bode oči. Misli su mi vrlo fragmentirane, apstraktne i teško ih je zadržati i kontrolirati.

Da li ima smisla dovoditi ovo u vezu sa recimo bipolarnim ili ADHD-om, ili nečim trećim?

Definirao si ljude koji nisu zainteresirani za išta drugo do potvrde svojih uvjerenja.
Strahovito lijeni za guglanjem.

[Happyning]

implosive kaže:

Definirao si ljude koji nisu zainteresirani za išta drugo do potvrde svojih uvjerenja.
Strahovito lijeni za guglanjem.

a da si guglano i sebi svojstveno nauceno na trenutak "zaboravio" ili stavio sa strane i onda "centripetalno i centrifugalno" deducirao napisan tekst i tek tada komentirao, ... o/sudio?
usput on je ona; od prvog njenog posta a ne samo zadnjeg.

Citajuci ovo gore kakvu ti reakciju procitano stvara? Linearno/logicnu ili vise sveukupnu.
P.S. no personal offense.

[Klosta]

Leteća kaže:

Dodala bih i još jednu korisnu aktivnost za razvijanje Te - svađanje po forumima. Dakle, ne ovo čituckanje, iznošenje osobnih iskustava, izražavanje slaganja s drugima, nego baš na nož. (U okvirima forumskih pravila, ofkors, da ne ispadne sad da te nagovaram na zlo. ) Izabereš si protivnika "svoje veličine" i dobro se posvadiš s njime oko odabrane teme. Forumi su odlični za to jer imaš pisani trag - kada si dopustila da netko iz tebe izvuče negativnu emocionalnu reakciju, kada si posegnula za banalnim ad hominemima (to ti je inferiorna Te pod stresom), a kada si se uspjela držati racionalnih argumenata i elegantno deflektirala udarce.

Forum brine o mojim inferiornim funkcijama:

Definirao si ljude koji nisu zainteresirani za išta drugo do potvrde svojih uvjerenja.
Strahovito lijeni za guglanjem.

Ne pratim nažalost tvoj misaoni proces ovdje, o kojoj od ove dvije grupe govoriš? Zašto dovodiš lijenost u vezu s divergentim/konvergentnim razmišljanjem?

[Klosta]

Leteća kaže:

Fi je super, samo joj trebaš vjerovati.

Mene lično je uvalila u takve patologije da joj ništa ne vjerujem. Pod ključem dok ne popravi dojam.

Kod tebe bi se nekom analogijom mogla dogoditi slična stvar kad počneš više vjerovati nekim svojim privatnim razmišljanjima i riješiš se filinga da svi i njihove babe znaju nešto što ti ne znaš. Ne znaju - samo glume da znaju.)

Huh. 'Više vjerovati svojim privatnim razmišljanjima' ja vežem za zatvorenost za bilo kakvu vrstu napretka, robovanje egu. Dok god smatram da ne znam imam taj panični poriv da saznajem što više. S druge strane, takvim stavom se često bespotrebno uvaljujem u inferiornu poziciju uha za tuđe kvazi-mudrolije. Nagađam da je stvarna mudrost negdje između ove dvije krajnosti.

[Verdadera]

Klosta kaže:

Leteća će vjerojatno znati više o misteriji trojnog rezultata

Što tebi kaže eneagram test?

Odakle izvire tvoja glad za znanjem? Spominješ paniku...definiraš li svoje postojanje prema razini živosti "neznanja"? Stvara li ti frustraciju ili ti "daje život"?
Kako se osjećaš kad "znaš"?
Kako se osjećaš kad netko propitkuje tvoje znanje?

Leteća kaže:

Eneagram je isto zanimljiv, priznaje tritipove i nudi konkretnije smjernice za osobnu integraciju.

Hej, pre-zanimljivo
Čitavo novo grotlo istraživanja Evo ako je tko zainteresiran kao ja

https://www.eclecticenergies.com/enneagram/test
http://similarminds.com/advtest.html

Prate me trojni rezultati, 8, 2 milimetar razlike i malo slabiji 4 na oba linka, nakon nekoliko rješavanja.
Zapravo mi se sviđa fina ljepota ovih parnih brojeva i njihova logička ukomponiranost, 8:2=4


Volim parne brojeve, neparni stvaraju asimetričnu nelagodu

Što se tiče Junga, nisam ni primjećivala ikakve poveznice s tipovima, lakše sam zapamtila sva pitanja nego imena tipova, sve mi je to bila zabava više nego proučavanje. Tek nedavno sam shvatila poveznicu i više se zainteresirala.
"Odlično" za moj ego, kao da do sada nije bio do plafona

[Leteća]

5-9-3. Nije baš nešto numerički skladno.

Ali petica kao takva me opisuje dosta dobro, s tim da sam imala dosta šaltanja prema 7 (stres) i 8 (integracija). Nedavno mi je na nekom šrot testu ispala osmica i bila sam sva sretna.

[Klosta]

Verdadera kaže:

Što tebi kaže eneagram test?

Odakle izvire tvoja glad za znanjem? Spominješ paniku...definiraš li svoje postojanje prema razini živosti "neznanja"? Stvara li ti frustraciju ili ti "daje život"?
Kako se osjećaš kad "znaš"?
Kako se osjećaš kad netko propitkuje tvoje znanje?

Tip 4, tip 9, pa tip 5; 4w5. Zaklela bih se da mi je prije par godina ova petica bila više na ljestvici.

Zanimljiva pitanja, i sama sam o ovome razmišljala nedavno. Mislim da je osnovni poriv urođena radoznalost al' se povremeno miješa s nečim blago patološkim što mi stvara frustraciju. Kada je riječ o čistoj radoznalosti obično upadam u stanje hiperfokusa, skoro pa "flow-a", dok me u slučaju ovog potonjeg pokreće nekakva egzistencijalistička anksioznost, osjećaj da propuštam vidjeti smisao stvari, da se prebrzo oduševljavam i šaltam i time gubim fokus, da se nedovoljno posvećujem npr. filozofiji, da loše raspoređujem ograničeno vrijeme koje imam, da nedovoljno poznajem sebe, itd itd. Uglavnom osjećaj izmicanja bitnih istina koje nisam u stanju obuhvatiti ili integrirati u vlastiti život.
Rijetko kada se osjećam kao da "znam", znanje mi se uvijek čini kao nešto neuhvatljivo, par koraka ispred, nisam sigurna da bih uopće znala prepoznati taj osjećaj. Primijetila sam da izbjegavam učestvovati u raspravama za koje osjetim da nisu motivirane radoznalošću koliko su pisoarska odmjeravanja penisa. Ovo vjerojatno ima najviše veze sa vlastitim nesigurnostima, al' rijetko imam poriv vaditi vlastiti ud u svrhu mentalnih izdrkavanja. Ovaj "umor" bi mogao biti objašnjen i toksinima iz prethodne veze jer mi se čini da ranije nisam bila takva, al' to je skroz druga tema, nevermajnd that now.


A vas dvije? (i svi ostali koji čitaju) Kol'ko se vaša percepcija potrage za znanjem razlikuje od moje?

[Leteća]

Na jednom prilično njejđastoj fb grupi netko je postavio diskusiju - koja je svrha čovjekovoj postojanja na zemlji, glavna misija i tako to. (Ljudi su odgovarali svašta, ali uglavnom su to bili prilično njejđasti odgovori što je i za očekivati.) Meni je iste sekunde palo napamet "collecting data". Dobila sam par lajkova i komentar u stilu "da, kao sonda, a poslije podnijeti izvještaj u glavni stožer".

Nisam baš sigurna da vjerujem u taj 'cosmic HQ', što god to trebalo biti ali sam vrlo savjesna u obavljanju svoje misije jer ako takvo čudo postoji sigurno imaju neku jako fensi bazu podataka u koju ne ubacuju svaki kupus. Treba to fino i uredno organizirati, formatirati s dvostrukim proredom, navesti izvore, uključiti originalno istraživanje, neku novu tezu, sažetak i sve to. Problem je samo u tome što ne znam kad mi je rok za isporuku pa se trudim da to u svakom trenutku bude u stanju pripravnosti, a ujedno nastavljam s praktičnim radom.

Odnosno, moram znati sve. I to toliko dobro da to mogu objasniti šestogodišnjaku. Inače je moja misija bila uzaludna. Naravno, to se ne odnosi na banalne, kvizaške detalje. Znaju valjda tamo kad je počeo Prvi svjetski rat - ja im trebam odgovoriti "zašto", tako da bih sad mogla tupiti o planiranoj željeznici Berlin-Bagdad, morganatskom braku Ferdinanda i Sofije, kao i o svom virtualnom frendu koji je snimio film o atentatu (i koji je baniran zbog svog nadrealističkog smisla za humor pa mi nekada nedostaje iako je pička.

Uglavnom, nelinearno razmišljanje je način organiziranja podataka tako da oni traju dulje i budu spremni za isporuku. Linearno je tu za neke druge stvari. Sastavljanje lampe iz Ikee ili tako neki kurac. Slaganje suvislih rečenica. Matematiku, fiziku, iako možda ne i onu kvantnu. Neki su fizičari na Berkleyu jeli acid da budu malo nelinearniji. Neki su drugi ljudi pak skroz prolupali od toga, kao onaj šupak iz CIA-e koji je izvršio autodefenenstaciju za vrijeme nekog lošeg tuluma tamo... imena ne znam. Zna ih Google pa se ja time ne zamaram. Jebeš HQ koji ni Google nema.

[Leteća]

Eh, da. Prije nego što sam spoznala svoju kozmičku misiju, mislila sam da moje znanje mora imati neku praktičnu vrijednost. Da služi polaganju ispita, pronalaženju boljeg posla, pomaganju drugima, samodostatnosti, pronalaženju rješenja za svjetske probleme kojih sam se malo dotakla s Verdaderom ali ne da mi se više na tu temu pa ću ovdje. Dakle, pričali smo o Cliveu i Jane koji su krivi za siromaštvo u zemljama trećeg svijeta:

Jane kredit za stvari koje mi je prodao Clive dok je Clive još bio neki kurac. Jane želi zatuć Clivea jer ju je život učinio malo nervoznom. Više ne vjeruje u ono što radi, ali i dalje prodaje 'Green is new red' šprehu o samoodrživosti jer kredit i jer joj još nije jasno kako je uopće moguće da joj netko plaća za taj posao i jer si je upravo priuštila stari godišnji i pol Xanaxa. Padat će kiša pa će kratiti vrijeme tako što će pokušati skuhati sapun od pepela. Što biste vas dvije savjetovali Jane (osim da počne pit, Jane je malo agresivna kad se napije)?

[Leteća]

Klosta kaže:

Tip 4, tip 9, pa tip 5; 4w5. Zaklela bih se da mi je prije par godina ova petica bila više na ljestvici.

Zanimljiva pitanja, i sama sam o ovome razmišljala nedavno. Mislim da je osnovni poriv urođena radoznalost al' se povremeno miješa s nečim blago patološkim što mi stvara frustraciju. Kada je riječ o čistoj radoznalosti obično upadam u stanje hiperfokusa, skoro pa "flow-a", dok me u slučaju ovog potonjeg pokreće nekakva egzistencijalistička anksioznost, osjećaj da propuštam vidjeti smisao stvari, da se prebrzo oduševljavam i šaltam i time gubim fokus, da se nedovoljno posvećujem npr. filozofiji, da loše raspoređujem ograničeno vrijeme koje imam, da nedovoljno poznajem sebe, itd itd. Uglavnom osjećaj izmicanja bitnih istina koje nisam u stanju obuhvatiti ili integrirati u vlastiti život.
Rijetko kada se osjećam kao da "znam", znanje mi se uvijek čini kao nešto neuhvatljivo, par koraka ispred, nisam sigurna da bih uopće znala prepoznati taj osjećaj. Primijetila sam da izbjegavam učestvovati u raspravama za koje osjetim da nisu motivirane radoznalošću koliko su pisoarska odmjeravanja penisa. Ovo vjerojatno ima najviše veze sa vlastitim nesigurnostima, al' rijetko imam poriv vaditi vlastiti ud u svrhu mentalnih izdrkavanja. Ovaj "umor" bi mogao biti objašnjen i toksinima iz prethodne veze jer mi se čini da ranije nisam bila takva, al' to je skroz druga tema, nevermajnd that now.


A vas dvije? (i svi ostali koji čitaju) Kol'ko se vaša percepcija potrage za znanjem razlikuje od moje?

Dosta dobro poznajem jednu osobu koja je INFP. I ta praktički oduvijek izigrava glupu plavušu iako znam da je vrlo inteligentna i načitana. I to mi je strašno išlo nakurac jer sam to doživljavala kao neku vrstu manipulativnosti, ono 'ja ću biti glupa tako da nitko od mene ne očekuje ništa spektakularno pa i da tu i tamo obavi nešto umjesto mene'. Sad mi je baš sinulo da je to Ti funkcija na osmom mjestu, odnosno 'nisam sigurna kakav je osjećaj nešto znati'. Kod mene je tamo Fi i meni draga potštapalica 'osjećaji nisu činjenice'.

Mlataranje penisom je Te. Nekada i Fe. U tim diskusijama pobjeđuje onaj koji ima veći J, iako se preko hlača čini da je presudan E.

[Verdadera]

Leteća kaže:

5-9-3. Nije baš nešto numerički skladno.

Ali petica kao takva me opisuje dosta dobro, s tim da sam imala dosta šaltanja prema 7 (stres) i 8 (integracija). Nedavno mi je na nekom šrot testu ispala osmica i bila sam sva sretna.

Kako nije skladno? Sva tri su neparna A, i, 9:3=3 hehe

Ekhm, zamisli mog oduševljenja kad je ispala osmica...
Trenutak nakon objave rezultata ponosno sam potvrdila sve sumnje o svojoj savršenosti stameno-tamnog pogleda stameno uprtog u nigdje

Btw Jane bih savjetovala da pokrene biznis sa sapunima od pepela pod krilaticom "posipanjem pepela do čistoće" Sav zarađeni novac neka uloži u emocionalnu edukaciju Clivea i Johna što bi "trebalo" dovesti i do upotrebe vlastitog mozga
A to što ju je preveslao Clive...nah, zašto se zamarati, tako je trebalo i biti jer inače Jane ne bi došla na ideju o sapunima.

Ne, ozbiljno, nadovezujući se na tu temu, Jane je opasna, najopasnija od svih baš zato što vjeruje u ono što prenosi. U suprotnom ne bi bila tako učinkovita.
Idealizam is a motherfucker.


Uvijek sam se pitala, gdje je ta fina granica između inspiriranja čovjeka i manipuliranja s njim/njom?
A pitam se jer shvaćam da inspiracija bez pouke je bliža maniji nego efektivnom djelovanju.

Klosta kaže:

Tip 4, tip 9, pa tip 5; 4w5. Zaklela bih se da mi je prije par godina ova petica bila više na ljestvici.


Rijetko kada se osjećam kao da "znam", znanje mi se uvijek čini kao nešto neuhvatljivo
A vas dvije? (i svi ostali koji čitaju) Kol'ko se vaša percepcija potrage za znanjem razlikuje od moje?

Meni je stalno u pozadini vrlo jasna "činjenica" da je znanje kao takvo zapravo neuhvatljivo/uhvatljivo u neuhvatljivosti.
Vrlo duboka filozofija

Ali, za mene to je igra koja se igra samo jednom a ja sama biram koji su sastojci igre. Nešto najdraže su mi igre gdje gradiš, stvaraš, širiš se, povezuješ.
Za to moram zaokruživati i stavljati u ladicu (s razlogom pod navodnicima) "znanje"(o ovome ili onome).
Ta ladica se stalno puni pitanjima ali...hmmm... periodično. Zaista poput nekakvog samo-narihtanog mehanizma, kad "odgovorim" na pitanja, proces utihne, zaspe i mozak ode negdje drugdje. Može trajati nekoliko dana, tjedana, a bome...neke stvari pitala sam se i godinama
Neke stvari pitat ću se vječno, i u tome je ljepota. Prihvaćam nedovršenost, "dovršavam" apstraktno, jedno potiče drugo i stalno se nadopunjuje. Kutija unutar kutije unutar kutije unutar kutije=babuška.

Naposlijetku se vratim na tu stavku s novim pitanjima koja sam "skupila" iz "okolnih" stavki i tako neprestano gradim. Slično i načinu kako slikam ili crtam. Dok sam odrastala slikala/crtala sam od jednog detalja u fino prema široj slici. A onda kad bih pogledala rezultat uvijek mi se činilo nekako....nepovezano, gnjeckavo i masasto, groteskno, nije "držalo vodu". S godinama sam naučila raditi drugačije, sad istovremeno relativno podjednako "gradim" čitav sliko-crtež uz obavezno odmicanje i proučavanja iz različitih perspektiva. Tek nakon takvog postavljanja idem u detalje.

Želja za znanjem mislim da izvire iz same moje srži jer me od kad znam za sebe zanima...ovaj... isto baš sve. Ne motivira me dolazak do cilja, on se podrazumijeva, motivira me šarenilo prije dolaska na cilj, nekako mi je veći cilj to od samog "cilja".
Ono kad čitaš Asterixa i Obelixa u avanturi, nije "baza" odmah doći na zadnju stranicu nego sve ono između.

U mlađim danima, od ranih godina na dalje, čitav moj sklop znao me dovesti u poprilično opasne situacije, bila sam u negativnom ekstremu prema eneagram tipovima, ono najnezdravije po sebe i okolinu. Neprestano sam se kolebala između želje da oslobodim sav bijes iz sebe (uh, bilo ga je podosta) i straha kakve će biti posljedice ako to napravim. Posljedice ne (direktno) po mene. Iskustvo mi je pokazalo kako izgleda kad to pustim vani. Trebalo mi je dosta dugo da shvatim da rješenje nije usmjeravati agresiju prema samoj sebi kao niti potisnuti je u sebe.

Što se tiče raspravljanja s ljudima, kako na forumu tako i uživo, uzevši u obzir koliko sam truda uložila u učenje obuzdavanja sebe...svejedno, iskreno, ponekad mi baš dođe želja da se "počupam" kad naslutim u nekome "negativnu namjeru" spram slabijeg.
Onako, krvnička vrlo živa želja...ekhm. Onda se sjetim da je to onaj dio mene koji baš voli "borbu za pravdu" što je paravan za neke druge stvari. "Pravda" (vrlo kompleksan izraz) ne dolazi iz ljutnje, niti iz tuge.

Nekako izgubi smisao kad vidiš sebe kao histerično-agresivno dijete.
Zato- sada biram "bitke", ne uskačem kao muha bez glave. Ne odričem ih se, isto ih svrstavam u "igra" čisto da olabavim malo emocionalnu pozadinu.
Svaka igra mi je istovremeno maksimalno ozbiljna i maksimalno zabavna, sa strane, maksimalno poučna kao i vrlo intenzivna također. Barem- osobno maksimalno.
S ljudima do kojih mi je stalo to ni najmanje ne shvaćam kao igru. Njih štitim iz čistog instinkta i nema labavljenja iti jedne emocije, samo takta u izražavanju. They get the full package.

Ne volim provocirati (mada sam dosta dobra u tome, ipak sam pravi škorpion ) ali pre-lako potpadnem izazovu.

Nadmetati se znanjem (itd) mi nikad nije imalo smisla...kako naučiti ako se natječemo? Natjecanje općenito, osoba čije granice želim pogurati naprijed sam ja sama pa se sa sobom i natječem. Uh, znam igrati i grubo...Natjecanjem s drugima se, uostalom, otežava sebi vidjeti svoje loše strane, između ostalog.

Evo imam još par pitanja... Ali, osobno sam iz svega dovoljno naučila (hvala na prilici ) pa se povlačim kao "faktor proučavanja" i protu-odgovaranja iz sebe kao centra.
Kako doživljavaš protok vremena? Stvara li ti nelagodu, ne-adekvatnost, nemoć?

Što ima loše u biti oduševljen? Čak i ako se prevariš kasnije, taj osjećaj oduševljenja nije "lažan", dogodio se. Lijep je osjećaj, jelda?

Prevariti se kasnije, btw, nije potvrda "ne-ispravnosti", dapače.

[Fantasist]

Leteća kaže:

....
Uglavnom, nelinearno razmišljanje je način organiziranja podataka tako da oni traju dulje i budu spremni za isporuku. Linearno je tu za neke druge stvari. Sastavljanje lampe iz Ikee ili tako neki kurac. Slaganje suvislih rečenica. Matematiku, fiziku, iako možda ne i onu kvantnu. Neki su fizičari na Berkleyu jeli acid da budu malo nelinearniji. Neki su drugi ljudi pak skroz prolupali od toga, kao onaj šupak iz CIA-e koji je izvršio autodefenenstaciju za vrijeme nekog lošeg tuluma tamo... imena ne znam. Zna ih Google pa se ja time ne zamaram. Jebeš HQ koji ni Google nema.

Da samo što je racionalcima teško ući u taj svijet, bez obzira na mentol rakiju i ostalo.

[Depeche E.]

Ja učim na način da mi je sve u bojama. Kako da objasnim Točno se sjetim boje i dijela gradiva pa znam o čemu se radi. Eto, ne znam objasniti, ali meni itekako funkcionira. Ne mogu bez boja. Ne znam bih li ikada išta položila da nije tako.

[Leteća]

Depeche E. kaže:

Ja uči na način da mi je sve u bojama. Kako da objasnim Točno se sjetim boje i dijela gradiva pa znam o čemu se radi. Eto, ne znam objasniti, ali meni itekako funkcionira. Ne mogu bez boja. Ne znam bih li ikada išta položila da nije tako.

Nisam ni sumnjala.

Ja tekstove doživljavam kinestetički. Kruto/fleksibilno, suho/vlažno, težina/lakoća, napeto/opušteno, brzo/sporo, toplo/hladno. Prevladavajući ton akademskih tekstova je suhoparan, hladan, krut, tako da mi to nije baš pomagalo u učenju.

[Fantasist]

Većinu toga moram dešifrirati i prevesti na svoj jezik a onda povezati i ukonponirati sa postojećim znanjem. Kako sam izgleda 'intj', onda je to još zanimljivije, sve je podložno promijeni.

Mene više iznenađuju misli ili sjećanja koja dođu sama od sebe, bez da imaju asocijaciju (a možda se to meni samo čini) u nekim događajima ili ovisno o trenutnom stanju uma i raspoloženja.

[Leteća]

Fantasist kaže:

Većinu toga moram dešifrirati i prevesti na svoj jezik a onda povezati i ukonponirati sa postojećim znanjem. Kako sam izgleda 'intj', onda je to još zanimljivije, sve je podložno promijeni.

Ja pak puno toga trebam prevesti na ljudski jezik. Znači, nešto mi je sasvim jasno ali treba proći dosta vremena prije nego što to uspijem izraziti tako da bude shvatljivo ostalima.

Fantasist kaže:

Mene više iznenađuju misli ili sjećanja koja dođu sama od sebe, bez da imaju asocijaciju (a možda se to meni samo čini) u nekim događajima ili ovisno o trenutnom stanju uma i raspoloženja.

U takvim stvarima baš guštam i ne trudim ih se tumačiti, budući da je riječ o lijepim sjećanjima i pozitivnim mislima. Asocijacije me često bacaju na onaj drugi kraj spektra.

[duhovnjakinja]

fauxpersona kaže:

Pisah samo o jednoj - perceptivno-intuitivnoj - ne spomenuh drugu, perceptivnu niti decision making.

Čudna podjela.

Doista perciptivnost spada pod intuitivnost, a pažnja pod racionalno.

No da, opet nisu istoznačne. Rješavala sam jedan test uspješnosti, od odlika za uspjeh imam izraženu percepciju, intuiciju ne.

Dok nisam to riješila mislila sam da imam intuiciju, da se o tome radi.

Vidim da vi pričate u znanstvenim terminima, no meni to ne drži vodu, da je perciptivnost kognitivna, pažnja je kognitivna? To i jest razlog zašto se osoba iz uvodnog posta pita je li luda. Ne znam...
?

[Leteća]

duhovnjakinja kaže:

Čudna podjela.

Doista perciptivnost spada pod intuitivnost, a pažnja pod racionalno.

No da, opet nisu istoznačne. Rješavala sam jedan test uspješnosti, od odlika za uspjeh imam izraženu percepciju, intuiciju ne.

Dok nisam to riješila mislila sam da imam intuiciju, da se o tome radi.

Vidim da vi pričate u znanstvenim terminima, no meni to ne drži vodu, da je perciptivnost kognitivna, pažnja je kognitivna? To i jest razlog zašto se osoba iz uvodnog posta pita je li luda. Ne znam...
?

Ma ne moramo u stručnim terminima, s tim smo zapravo malo odlutali od teme.

Kognitivno je sve što radimo sa svojim mozgom - percepcija, pažnja, učenje, pamćenje, obrada i sortiranje podataka. U sustavu kojeg smo se dohvatili i intuicija se smatra kognitivnom funkcijom dok, recimo, na Alternativi o njoj imaju sasvim drugačije mišljenje.

Koji si to test rješavala? Daj link da se i mi testiramo.

(Na testu odlika za uspjeh koji sam ja rješavala dobila sam pristojni rezultat samo za makijavelizam, dok su mi narcizam i psihopatija bili sramotno niski.
)