Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 07.02.2018., 20:16   #1
Strah od bliskosti

Ima jedna meni izuzetno draga osoba koja ima problem sa bliskosti, iako ih primjecujem sve vise od ove nove spoznaje pa me interesira sto vi mislite na navedenu temu, kako konkretno rijesiti taj problem?

Kao uvod bi mogla posluziti nize linkana tema s LJESa, meni kao laiku u tom podrucju posto sam izuzetno emotivna osoba nije lako opisati, a jos manje pomoci osobi sa slicnim problemom.

https://www.forum.hr/showthread.php?t=619079

Unaprijed se zahvaljujem!
__________________
~~ "Pusti budalu!" - je prouzročilo više štete čovječanstvu nego potres, poplave i suše. ~~
K20 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.02.2018., 13:39   #2
Quote:
K20 kaže: Pogledaj post
Ima jedna meni izuzetno draga osoba koja ima problem sa bliskosti, iako ih primjecujem sve vise od ove nove spoznaje pa me interesira sto vi mislite na navedenu temu, kako konkretno rijesiti taj problem?

Kao uvod bi mogla posluziti nize linkana tema s LJESa, meni kao laiku u tom podrucju posto sam izuzetno emotivna osoba nije lako opisati, a jos manje pomoci osobi sa slicnim problemom.

https://www.forum.hr/showthread.php?t=619079

Unaprijed se zahvaljujem!
Strah od bliskosti je zapravo strah da ne budemo povrijeđeni. Obićno ga imaju ljudi koji su bili često povrijeđeni u djetinjstvu i mladosti. Odbačeni od obitelji, prijatelja, društva... Ljudi koji nisu imali puno prilike doživjeti ljubav.
Čula sam da se takav strah najbolje otklanja gestalt terapijom: ne filozofiraj, jednostavno se baci u život i pokušaj!
Ako se opečeš, pokušaj još jednom i onda još jednom.
Za to je potrebno puno hrabrosti, ali nije li život izazov? Sagledavanje poteškoća kroz prizmu izazova od velike je pomoći.
Osoba naprosto treba shvatiti da nije drukčija od bilokog drugog samo zato što je imala traumatično djetinjstvo/traumatično iskustvo. To iskustvo je dio nje, ali je ne definira. Stoga si ona s punim pravom može pružiti prilike koje si pružaju ostali ljudi. Biti inicijator u odnosima s osobama koje joj se sviđaju, baš kao i svi ostali. Zavoljeti i pokazati osjećaje, baš kao ostali. Pogriješiti i biti povrijeđen od voljene osobe - kao ostali.
A kad se to dogodi, ne predati se nego sjetiti se sljedećeg: nije li velika istina da skoro svi ti "ostali" na kraju balade uvijek nađu voljenu osobu da ih prati kroz život?
Alieta is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.02.2018., 14:32   #3
Smatram se osobom koja ima problema prilikom izražavanja bliskosti. Jednostavno s vremenom profiliraš vlastiti život oslanjajući se isključivo na sebe pa mi bliskost nije nešto naročito potrebna. Također ju ne znam adekvatno ni izraziti. Tu se zapravo radi o koktelu osjećaja koji su mi teško razumljivi i dokučivi, ne mogu ih voljno kontrolirati kao što mogu kontrolirati ostale aspekte života a tu je konstantno prisutna i mješavina straha od odbacivanja i napuštanja.

Zapravo ljudi koji imaju strah od bliskosti imaju strah od povrede, ali ne povrede same po sebi već straha od gubitka kontrole nad sobom kojeg uzrokuje kotel negativnih osjećaja uzrokovan prekidom.
Tako da je strah od intimnosti zapravo zaštita našeg ega koji se nije u stanju nositi sa odbacivanjem...
Uzrok svega je naravno u dobokom osjećaju boli i nedostatku ljubavi (sigurnosti) kroz djetinjstvo koji čovjeka profilira na specifičan način. Bol je uvijek prisutna, ona je duboka i predstavlja neodvojiv dio nas samih. Odbacivanje je zapravo ponavljanje obrasca iz djetinjstva gdje smo kao djeca prolazili kroz osjećaj bezvrijednosti, napuštanja, nemoći i slično.. Zbog toga osoba odbacivanje doživljava na puno bolniji i direktniji način od drugih ljudi. Sa tim se jako teško suočiti jer ostavlja duboke posljedivce pa takvi ljudi radije izbjegavaju biti sami i ne pretjerano se emocionalno izlagati bez obzira što time zapravo gube velik dio svog emocionalnog života..

Rješenje problema je kompleksno. Osoba treba psihoterapijom odraditi probleme vezane uz traumetične događaje iz djetinjstva i naučiti u sadašnjem životu prepuštati kontrolu i emocionalno se vezati, te učiti izlaziti na kraj sa svojim iracionalnim strahovima. Iluzija je očekivati da će takva osoba svoj problem riješiti bez pomoći terapije (uz partnera recimo) jer svaka svađa s partnerom (što je sastavni dio veze) izravno utječe na odnos i emocionalni balans osobe same...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.02.2018., 19:12   #4
To sve ovisi o valnoj duljini.
Fantasist is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.02.2018., 20:47   #5
Hvala na odgovorima!
Ne znam, je li stvar u tome da se jednostavno, u smislu ljubavnog para, nisu poklopile osobe ili generalno osoba koja ima taj "problem" nije uopce sposobna s ikime ostvariti dublju emotivnu vezu? Je li to izljecivo uopce? Zaista me malo zateklo i nemam pojma sto misliti o tome.
Moje misljenje je da kad se pokope prave osobe da je to to, ali s druge strane, prvi put se susrecem s time na nacin da je to ipak dio patologije obzirom da osoba spada pod sve kategorije sto se tice odnosa u obitelji i nekih ranije usvojenih obrazaca.
Jedno je kad netko izade iz lose veze pa je malo u klincu, ali to je neki ajmoreci kraci period, dok je ova konkretno situacija dugorocnog karaktera i obrazac se ponavlja kroz cijeli zivot, bjezanje od emocija u siroko drustvo ili izvanredna posvecenost poslu.
__________________
~~ "Pusti budalu!" - je prouzročilo više štete čovječanstvu nego potres, poplave i suše. ~~
K20 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.02.2018., 20:51   #6
Quote:
K20 kaže: Pogledaj post
Hvala na odgovorima!
Ne znam, je li stvar u tome da se jednostavno, u smislu ljubavnog para, nisu poklopile osobe ili generalno osoba koja ima taj "problem" nije uopce sposobna s ikime ostvariti dublju emotivnu vezu? Je li to izljecivo uopce? Zaista me malo zateklo i nemam pojma sto misliti o tome.
Moje misljenje je da kad se pokope prave osobe da je to to, ali s druge strane, prvi put se susrecem s time na nacin da je to ipak dio patologije obzirom da osoba spada pod sve kategorije sto se tice odnosa u obitelji i nekih ranije usvojenih obrazaca.
Jedno je kad netko izade iz lose veze pa je malo u klincu, ali to je neki ajmoreci kraci period, dok je ova konkretno situacija dugorocnog karaktera i obrazac se ponavlja kroz cijeli zivot, bjezanje od emocija u siroko drustvo ili izvanredna posvecenost poslu.
ovo podebljano
radical je sve lepo i detaljno opisao, potpuno se slazem s tim postom
maria 8 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.02.2018., 21:35   #7
Quote:
K20 kaže: Pogledaj post
Hvala na odgovorima!
Ne znam, je li stvar u tome da se jednostavno, u smislu ljubavnog para, nisu poklopile osobe ili generalno osoba koja ima taj "problem" nije uopce sposobna s ikime ostvariti dublju emotivnu vezu? Je li to izljecivo uopce? Zaista me malo zateklo i nemam pojma sto misliti o tome.
Moje misljenje je da kad se pokope prave osobe da je to to, ali s druge strane, prvi put se susrecem s time na nacin da je to ipak dio patologije obzirom da osoba spada pod sve kategorije sto se tice odnosa u obitelji i nekih ranije usvojenih obrazaca.
Jedno je kad netko izade iz lose veze pa je malo u klincu, ali to je neki ajmoreci kraci period, dok je ova konkretno situacija dugorocnog karaktera i obrazac se ponavlja kroz cijeli zivot, bjezanje od emocija u siroko drustvo ili izvanredna posvecenost poslu.
Znači nigdje se ne mogu povlačiti oštra pravila, svaki par i osoba je za sebe. Na početku veze, ukoliko si osobe pašu osoba se zbog zaljubljenosti i općenito situacije da partner ima volju i želju baviti se drugom osobom i pokušati izgladiti neke probleme, i općenito zbog idilične situacije, osoba se može otvoriti i bar privremeno emocionalno odraditi odnos.
No kao po nekom ključu čim dođe do nesiglasica i situacija podsjeti na ranije negativno iskustvo tada nastupa strah i emocionalna distanca poradi nemogućnosti da se suoči sa lošim emocijama i boli..
Shvati to kao neku vrstu invaliditeta koji izađe na vidjelo kada se očekuje emocionalna zrelost i suočavanje sa problemima.. tada je najlakši put pobjeći u posao, društvo ili poroke...

Izlječivo je u većoj mjeri ukoliko je osobaa svjesna problema i želi raditi na sebe, dakle ići na terapiju i mijenjati naučene obrasce ponašanja nakon što ih uoči i prepozna... U stvarnom životu nažalost obično takve osobe za to nemaju snage, zrelosti ili nemajumogućnost potražiti pomoć.. Naravno ukoliko ne dobiju depresiju, anksioznost, panične, sexualnu disfunkciju pa su primorane potražiti pomoć...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.02.2018., 13:19   #8
Quote:
Alieta kaže: Pogledaj post
Osoba naprosto treba shvatiti da nije drukčija od bilokog drugog samo zato što je imala traumatično djetinjstvo/traumatično iskustvo. To iskustvo je dio nje, ali je ne definira. Stoga si ona s punim pravom može pružiti prilike koje si pružaju ostali ljudi. Biti inicijator u odnosima s osobama koje joj se sviđaju, baš kao i svi ostali. Zavoljeti i pokazati osjećaje, baš kao ostali. Pogriješiti i biti povrijeđen od voljene osobe - kao ostali.
Lijepo, ali utopistički. Kako znati da te na približavanje nekome motivira ljubav i naklonost, a ne kompulzija ponavljanja izvorne traume?

Quote:
K20 kaže: Pogledaj post
Hvala na odgovorima!
Ne znam, je li stvar u tome da se jednostavno, u smislu ljubavnog para, nisu poklopile osobe ili generalno osoba koja ima taj "problem" nije uopce sposobna s ikime ostvariti dublju emotivnu vezu? Je li to izljecivo uopce? Zaista me malo zateklo i nemam pojma sto misliti o tome.
Nisu se poklopile. Nekim je ljudima u vezi potrebno više prostora, pretjerana bliskost ih guši. Dvije takve lagano distancirane osobe mogu funkcionirati sasvim okej, sve dok poštuju međusobne granice. Bliskost će se prirodno javiti kada se uspostavi povjerenje. Ne treba tu ništa forsirati, još manje liječiti. (Da ne bude nesporazuma - traume treba liječiti. Uvijek, po mogućnosti što ranije. Stil odnosa je vrlo osobna stvar, baš kao i seksualna orijentacija i tu se nema tko što petljati.)
__________________
#HoldMyRakija
Leteća is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.02.2018., 23:25   #9
Prije ga uopće nisam imao, ali u zadnje vrijem ga nešto naglo razvijam. Ali to je strah koji je nažalost uzrokovan izdajom moje ljubavi i povjerenja. Nije čovjeku svjedno kada nekome par puta čovjek da svoje povjerenje a biva izdan opet i opet....

Nisam siguran hoće li se taj strah u budućnosti pojačati ili smanjiti. Vjerujem da to ne ovisi samo o meni.....iako djelomično da....
ario11121 is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.02.2018., 02:30   #10
Nisam znala da imam problem sa bliskosti dok nisam naletila na osobu od koje mi je sama pomisao na nju ukljucila sve alarme. Dugo je u mojim ocima izgledao kao negativac No°1.

Bojala sam pokazati svoje osjecaje. Pobjegla bih, sve kontakte prekinula unatoc tome sto ga volim vise od svog zivota. Cak ga sam od poljupca bjezala. Mislila sam i vjerova da se zeli poigravati mojim osjecajima.

U periodu u kojem se nismo culi uspjela bih se povratiti, opet bi stupili u kontakt i sve bi bilo super dok se opet nebih "zaljubila" u njega. I takvim tempom se to odigravalo kojih 4 godine. Noci, mjesece i godine sam provela placuci za njim u nadi da ce me shvatiti. Mastam samo o njemu, izlazim sa muskarcima koji me podsjecaju na njega, dan, noc, budna, u snovima, samo on, on i on. U oci ga nemogu pogledati da mi nebi otkrio da ga volim.

Kada ga ugledam, kada mu cujem glas, svijet mi se zaustavi, koliko mi je najljepse u tolikom me intenzitetu i anksioznost siba. Jednostavno je to jace od mene, obuze me nevjerovatan strah, opsesivne misli me proganjaju u kojima jedina osoba kojoj sam dopustila da ude u moj mali svemir mi zabije noz u leda. Da postane onakav kakav je moj otac prema mojoj majci. Da ne krene iskoristavati moju ljubav a ja zasljepljeno zaljubljena to ne primjetim. Da moja ljubav ne bude uzvracena.

Jednom sam prilikom skupila hrabrosti i napisala mu ono sto osjecam. Nisam si dozvolila previse razmisljati. No naravno, u njegovim sam ocima vjerovatno izgledala kao osoba puna sebe, egoista te kraljica nedostizna. Bio je u vezi. Nakon par mjeseci se javio, i sad evo opet ulazim u fazu "zaljubljivanja" te primjecujem kako mi anksioznost stvara opet otpor. Pocinjem opet razmisljati kako da se postavim a da ne vidi da ga volim vise od icega te kako se vjerovatno nasladuje cinjenicom da ga volim toliko jako.. Tragikomedija...

Moj ti je osobni savjet da budes tu za nju, da ti iniciras razgovore, da joj prvi pokazes koliko ti je bitna. Da pokazes razumijevanje, da onog momenta kada krene u "bijeg" ti krenes za njom. Da vidi da ces biti za nju i tada kada ti ne vjeruje. Da joj pokazes da je voljeti lijepo, i da voljeti tebe ne boli niti ce ikada boljeti.

Sretna je ta djevojka cim ima kraj sebe tako nekoga tko se informira o tome.

Lijep ti pozdrav zelim






Poslano sa mog LG-M200 koristeći Tapatalk
maktubmaktub is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.02.2018., 13:04   #11
Quote:
maktubmaktub kaže: Pogledaj post
Nisam znala da imam problem sa bliskosti dok nisam naletila na osobu od koje mi je sama pomisao na nju ukljucila sve alarme. Dugo je u mojim ocima izgledao kao negativac No°1.

Bojala sam pokazati svoje osjecaje. Pobjegla bih, sve kontakte prekinula unatoc tome sto ga volim vise od svog zivota. Cak ga sam od poljupca bjezala. Mislila sam i vjerova da se zeli poigravati mojim osjecajima.

U periodu u kojem se nismo culi uspjela bih se povratiti, opet bi stupili u kontakt i sve bi bilo super dok se opet nebih "zaljubila" u njega. I takvim tempom se to odigravalo kojih 4 godine. Noci, mjesece i godine sam provela placuci za njim u nadi da ce me shvatiti. Mastam samo o njemu, izlazim sa muskarcima koji me podsjecaju na njega, dan, noc, budna, u snovima, samo on, on i on. U oci ga nemogu pogledati da mi nebi otkrio da ga volim.

Kada ga ugledam, kada mu cujem glas, svijet mi se zaustavi, koliko mi je najljepse u tolikom me intenzitetu i anksioznost siba. Jednostavno je to jace od mene, obuze me nevjerovatan strah, opsesivne misli me proganjaju u kojima jedina osoba kojoj sam dopustila da ude u moj mali svemir mi zabije noz u leda. Da postane onakav kakav je moj otac prema mojoj majci. Da ne krene iskoristavati moju ljubav a ja zasljepljeno zaljubljena to ne primjetim. Da moja ljubav ne bude uzvracena.

Jednom sam prilikom skupila hrabrosti i napisala mu ono sto osjecam. Nisam si dozvolila previse razmisljati. No naravno, u njegovim sam ocima vjerovatno izgledala kao osoba puna sebe, egoista te kraljica nedostizna. Bio je u vezi. Nakon par mjeseci se javio, i sad evo opet ulazim u fazu "zaljubljivanja" te primjecujem kako mi anksioznost stvara opet otpor. Pocinjem opet razmisljati kako da se postavim a da ne vidi da ga volim vise od icega te kako se vjerovatno nasladuje cinjenicom da ga volim toliko jako.. Tragikomedija...
kako se doticni ponasao nakon tog pisma? koliko ga cesto sreces?
maria 8 is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.02.2018., 14:20   #12
Quote:
maria 8 kaže: Pogledaj post
kako se doticni ponasao nakon tog pisma? koliko ga cesto sreces?
Paaa, nakon poslatog pisamca, s obzirom da je imao djevojku, te jos dosta mjeseci nakon toga, nije nista iskomentirao na napisano.... Samo je odgovorio da ima djevojku koju "jako voli"...

Prije kojih mjesec dana, javio se i sada se cujemo gotov svaki dan, opusten razgovor.. Nastojim to gledati kao iskljucivo prijateljstvo jer cim pocnem razmisljati da ce se to pretvoriti u nesto vise, anksioznost se momentalno javi...

Recimo nocas sam u polu snu razmisljala o tome kako se cesto dogada da se djevojke udaju, te njihova srodna dusa "preko noci" postane druga osoba, bivaju zlostavljane etc.. I odmah pocela razmisljati o tome sto ako to mene ceka, ako te djevojke nisu mogle prepoznati potencijalnog zlostavljaca jesam li ja stogod pametnija... Haha.. Sad se smijem..


Poslano sa mog LG-M200 koristeći Tapatalk
maktubmaktub is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.02.2018., 14:43   #13
Quote:
maktubmaktub kaže: Pogledaj post
Paaa, nakon poslatog pisamca, s obzirom da je imao djevojku, te jos dosta mjeseci nakon toga, nije nista iskomentirao na napisano.... Samo je odgovorio da ima djevojku koju "jako voli"...

Prije kojih mjesec dana, javio se i sada se cujemo gotov svaki dan, opusten razgovor.. Nastojim to gledati kao iskljucivo prijateljstvo jer cim pocnem razmisljati da ce se to pretvoriti u nesto vise, anksioznost se momentalno javi...

Recimo nocas sam u polu snu razmisljala o tome kako se cesto dogada da se djevojke udaju, te njihova srodna dusa "preko noci" postane druga osoba, bivaju zlostavljane etc.. I odmah pocela razmisljati o tome sto ako to mene ceka, ako te djevojke nisu mogle prepoznati potencijalnog zlostavljaca jesam li ja stogod pametnija... Haha.. Sad se smijem..


Poslano sa mog LG-M200 koristeći Tapatalk
meni bi ova situacija bila sumnjiva, imala bi osecaj da sam mu dobra samo da ne bi bio sam
mozda sam samo paranoicna
maria 8 is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.02.2018., 16:12   #14
Quote:
maria 8 kaže: Pogledaj post
meni bi ova situacija bila sumnjiva, imala bi osecaj da sam mu dobra samo da ne bi bio sam
mozda sam samo paranoicna
Razumna paranoja, i izgleda tako... Svako malo se vratim na to haha... NO, iduce jutro kada sam friska, donekle racionalna shvatim da je to strah.... (Ovo je sturo napisano, postoji puno neizrecenih situacija...) I tako se vrtim u krug haha..inace nikada s tim nisam imala problema,niti nemam opcenito, distanca, kontrola emocija je uvijek bila prisutna i cvrsta, tu je.. I ne smeta mi po pitanju drugih ljudi, bivsih veza, starih prijatelja...

Doticni me "probudio", nakon 2 godine sam postala svjesna uzrocno-posljedicne veze vlastitog karaktera... Osjetila sam prvi put tu konekciju, osjetila sam ljubav, brigu, njeznost u govoru i ponasanju, razumijevanje, iskrenost.... Pocela sam mu odmah vjerovati, i to je ono sto me sokiralo.... Uvjeravala sam se da je to samo produkt njegove evenetualne briljantne socijalne inteligencije... Hahha... Zelim mu vjerovati ali mi je tesko,prava borba, zelim se prepustiti ali nemogu...

Ista shema je i sa najboljom prijateljicom, vjecne borbe (u glavi koje se naravno manifestiraju i kroz vanjstinu) no ona vec zna samnom...

Haha, raspjevala sam se sada, no svakako eto nadam se da ce autoru biti korisno...naravno svi smo razliciti, no opet postoje odredeni uzorci..

Poslano sa mog LG-M200 koristeći Tapatalk
maktubmaktub is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.02.2018., 18:37   #15
da li si ikad razmisljala kakvu (eventualnu) buducnost ima ta veza ?
maria 8 is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.02.2018., 20:19   #16
Ja sam nedavno otvorila na LJES-u temu o tome...

Ali tamo ljudi baš ne shvaćaju o čem se radi...

Naslovila sam je što kad imaš problema u glavi o kojim partner ne zna...pod problemi mislila sam na S.O.B., o da...

Naravno da su problemi i da su u glavi (ili emocijama, nešto lakše no ipak tome ko ima ništa lakši)...

I što... Saznao je... Jedan dio, po poruci.

I ja sam došla do potpunog sloma sistema...znači imaš to, želiš nešto, ali s razlogom imaš S.O.B. (za koji moj doktor kaže da lijeka nema u Hrvatskoj...), i tvoji pokušaji od u ...ništa...i to doživiš slom i ovaj put se želiš još dublje ukopati da te nikad ne nađu...

Jest, ono nije toliko tragično, ustvari se ništa i nije dogodilo, osim jel što sam ja krahirala.

Naprosto treba previše snage i potpuno jasan um, da to imam ne bi imala S.O.B. ...tako da, eto...

Na LJESU - u bi fino rekli da popričam s njime... a ja imam sreće ono što nisam negdje na hitnom prijemu...

Temu još nisam pročitala, osim jednog posta "sve je stvar na kojoj ste vibraciji", tako nešto, od kolege s duhovnosti i ono, ne nije mi dobro... Radilo se o rijetko pogodnom partneru za zbližavanje...
duhovnjakinja is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.02.2018., 20:30   #17
Glavni problem...dok ti dođeš do bliskosti, a ne možeš, nađeš se u situaciji da si već otišao u svom smjeru, a s druge strane je samo mobitel...

I onda ako se ne zaustaviš u stanju si napraviti što nitko s psihozom nije...

Postoje žene s maničnom depresijom što svaku toliko upadnu u totalnu psihozu, no u međuvremenu one ostvarauju brak ništa manje solidan od "normale"

Što ne zanči da sve žene s maničnom depresijom to mogu... Želim reći da je s.o.b. najviše povezan s poremećajima ličnosti... mada i tamo ima iznimaka.
Dijelovi ličnosti su ispremetani... A u odnosima je premetanje normalna stvar... I dođe do kolapsa.
svjesno sam u svemu ovome što mi se događa, pa zato mogu tako suvislo...

Jer si nisam ufilmala da me on ima spasiti i slično, no meni osobno nikako nije ugodno, molim za pomoć i hvala lijepa.

Priča ide ovako:

Nemam obveze, niti rutinu, on ima, u onih svakih ne znam koliko dana kad se vidimo bude uglavnom fizički, on pokaže želju za razgovorom, gledanjem filmova i kojekakvim aktivnostima, ja zblokam, ne doprinesem toj viziji, sve ostane na starom, nakon nekoliko puta ja ga blokiram na mobitelu i pravim se da se nikad nisam pokušala zbližiti i da nije bilo ničeg osim seksa. To se desilo jednom, i sad smo probali opet. On nije shvatio baš to mi je, možda je mislio da nije dobar ljubavnik i to je sve.
duhovnjakinja is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.02.2018., 20:51   #18
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Smatram se osobom koja ima problema prilikom izražavanja bliskosti. Jednostavno s vremenom profiliraš vlastiti život oslanjajući se isključivo na sebe pa mi bliskost nije nešto naročito potrebna. Također ju ne znam adekvatno ni izraziti. Tu se zapravo radi o koktelu osjećaja koji su mi teško razumljivi i dokučivi, ne mogu ih voljno kontrolirati kao što mogu kontrolirati ostale aspekte života a tu je konstantno prisutna i mješavina straha od odbacivanja i napuštanja.
Imaš svjesnost svog problema, no fascinantno je kako svjesnost, koju nije lako postići, te odvede u drugom smjeru, da se ne bakčaš time i da jednostavno odustaneš od bliskosti...
I sama sam doživjela veliku promjenu, nekoć je to bio strah od napuštanja, a sad je više strah od tko će handlat bliskost i strah od obveze.


Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Svaka svađa s partnerom (što je sastavni dio veze) izravno utječe na odnos i emocionalni balans osobe same...
I u tom je slučaju distanca od odnosa ono što koliko-toliko zadržava emocionalni balans.

Spomenuo si i IRACIONALNE strahove, tipa to je teško, (moj), ili pak što sam čula, neki se boje da će izgubiti dio individualnosti...

Meni osobno je najveći problem to što svoj s.o.b. prihvaćam i onda imam slobodu kao i svatko što ima, no život nekako teži konkretnijim stvarima od slobode, i onda se nađeš kako pokušavaš... I ja se osjetim kao da sam u zatvoru... A ustvari je to zatvor tog mog straha... I sad tu psihijatri polažu nadu prvenstveno u motivaciju da se strah nadiđe... Što je logično , no ne i učinkovito, u Hr za novce definitivno možeš imati nekog da te vodi kroz to... no ne i izvede...
Sve je na tebi, hoćeš li poželjeti, usuditi se, razraditi svoj pogled na to.
duhovnjakinja is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2018., 00:07   #19
strah je emocija koji koči i blokira svako djelovanje a suprotnost strahu je istina.

Sve neizrečene istine postaju otrovne. Also sprach Zarathustra.
__________________
Samo budale i mrtvaci ne mijenjaju mišljenje. *&* Život je niz privremenih stanja.
Coeli is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.02.2018., 16:04   #20
Quote:
K20 kaže: Pogledaj post
Ima jedna meni izuzetno draga osoba koja ima problem sa bliskosti, iako ih primjecujem sve vise od ove nove spoznaje pa me interesira sto vi mislite na navedenu temu, kako konkretno rijesiti taj problem?

Kao uvod bi mogla posluziti nize linkana tema s LJESa, meni kao laiku u tom podrucju posto sam izuzetno emotivna osoba nije lako opisati, a jos manje pomoci osobi sa slicnim problemom.

https://www.forum.hr/showthread.php?t=619079

Unaprijed se zahvaljujem!
Ima nesto sto se zove Teorija privrženosti (Attachment theory) sa podtipovima/stilovima privrzenosti. Nisam ama bas nikakav strucnjak, ali mozda bi toj osobi moglo pomoci malo se informirati o tipovima privrzenosti (neka vrsta izbjegavajućeg tipa?). Ima i testova na netu koji sugeriraju koji bi tip mogao dominirati. Na hrvatskom ima jako malo toga na netu, al na engleskom zato hrpa toga.

Super clanak za: https://www.psychologytoday.com/blog...tachment-style

Dvije super knjige na tu temu: Attached (Levine, Heller) i Healing Developmental Trauma (Heller, LaPierre).
Calla. is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 01:29.