Srbija u Prvom svjetskom ratu

[Zoran Oštrić]

Prvotni naslov ovog threada bio je "Antanta je 1915. Srbiji nudila "Veliku Srbiju", uz ustupak dijela Vardarske Makedonije Bugarskoj?", po naslovu članka koji se dolje spominje. Mislim da se ta tema prilično brzo iscrpila, naime poznato je odavno, da su postojale te diplomatske igre između svibnja i kolovoza 1915., gdje su velike sile Antante nastojale privući Bugarsku na svoju stranu, a Srbiju nagovoriti na teritorijalne ustupke u Makedoniji. (Vidi dolje prvu stranu, komentari #10 do #20) zato sam poopćio naslov, pa može ovaj thread biti i za druge diskusije.

Ovo je objavljeno u tjednim novinama "Nedeljnik" (Beograd). Autor je hrvatski novinar i publicist Darko Hudelist. On se bavio i povijesnim istraživanjima u arhivima i nedavno objavio historiografsku knjigu "Rim, a ne Beograd. Promjena doba i mirna ofenziva Katoličke Crkve u Hrvatskoj u Titovoj SFR Jugoslaviji (1975.-1984.)", tako da je stručno kompetentan, iako je diplomirao politologiju i radio kao novinar.

Objavljeno je da je pronašao dosad nepoznate zapisnike tajnih sjednica vlade Kraljevine Srbije 1915.. Kako je to objavljeno u novinama ("Nedeljnik", na webu objavljeno 7. veljače), treba prvo vidjeti koliko je točno, te ima li u tome zaista nešto bitno novo. Informaciju je ovdje na pdf prvi prenio forumaš WarrenYoung, u threadu Hrvatska u 20. stoljeću - alternativne povijesti. Dovoljno je zanimljivo, mislim, da se objavio kao poseban topic.

Ekskluzivno: Kako je Pašić 1915. zauvek odbio "Veliku Srbiju" i odlučio se za Jugoslaviju

U novom Nedeljniku koji je na kioscima od četvrtka 8. februara, prvi put transkripti sa tajnih sednica u Nišu na kojima se glasalo o predlogu saveznika. Objavljujemo i kartu Srbije, zamišljenu po Londonskom ugovoru, sačinjenu na osnovu tih zapisa.



Tokom Prvog svetskog rata, saveznici su pred predsednika srpske vlade Nikolu Pašića izašli sa ovakvom ponudom: ako Kraljevina Srbija ustupi Bugarskoj celu istočnu polovinu Makedonije, Antanta će Srbiju nagraditi stvaranjem tzv. 'Velike Srbije', u koju će ući cela Bosna i Hercegovina, cela srednja i južna Dalmacija, Srem, Bačka, severna Albanija, pa čak, pod nekim uslovima, i Slavonija.

A koliko je to ozbiljna ponuda bila, otkrio je jedan od najpoznatijih hrvatskih novinara Darko Hudelist koji je u arhivu SANU pronašao zapisnik tajne sednice Srpske narodne skupštine u Nišu iz avgusta 1915. godine na kojoj se glasalo o ovim ponudama, a srpski poslanici su to odbili.

"Mnogima bi se zavrtelo u glavi od takve ponude, ali Nikola Pašić se nije nimalo impresionirao. Upravo obrnuto, ocenio ju je kao vrlo lošu i nepovoljnu, čak goru od austrijskog ultimatuma te je izjavio 'da je za Srbiju bolje da časno podlegne neprijatelju, nego da ustupanjem svojih teritorija pod pritiskom saveznika stvarno 'učini samoubistvo'", piše Hudelist.

Hudelist je primetio i jedno interesantno "istorijsko poklapanje".

Hudelist se prisetio da je Franjo Tuđman "odgovarajući na pitanje urednice Vjesnika kako on, kao predsednik netom osamostaljene i međunarodno priznate hrvatske države, gleda na činjenicu da je jugoslovenska ideja potekla upravo od Hrvata, izrekao nekoliko vrlo značajnih i za njega možda netipičnih misli".

"Prvo, da je u vreme raspada Habzburške monarhije gotovo sveukupna hrvatska inteligencija bila jednostavno opsjednuta jugoslavenstvom, da je ta njena opsednutost imala i svoje opravdanje, da je ujedinjenje Hrvata sa Srbijom 1918. godine spašavalo hrvatske zemlje od daljeg drobljenja i porobljavanja, a onda je tome dodao:

'Da nije došlo do ujedinjavanja sa Srbijom, upravo bi Hrvatskom zapadni saveznici (mislio je na vodeće sile Antante: Francusku, Veliku Britaniju i Rusiju - prim. aut.) platili i Italiji i Srbiji, jer bi Dalmacija potpala pod Italiju, a Srbija bi vjerojatno dobila gotovo sve ono što je danas (reč 'danas' odnosila se na 1991 - prim. aut.) htjela osvojiti."

Hudelist kaže da je u jednom od svojih brojnih beogradskih razgovora s Dobricom Ćosićem pročitao te Tuđmanove reči iz 1992, na šta je on, bez mnogo razmišljanja, odgovorio: "Tuđman je u pravu. S pravom je to rekao, jer inače ne bi postojala Hrvatska. Ako Srbima daju more do Splita, do rta Planka (Ćosić je ovde aludirao na teritorijalnu ponudu ili ultimatum vodećih sila Antante Srbiji u leto 1915, u jeku Prvog svetskog rata, koju, međutim, predsednik srpske vlade Nikola Pašić nije prihvatio - prim. aut.), šta bi bilo od Hrvatske? Uostalom, Hrvatska tada nije ni postojala, nego su postojale Hrvatska, Slavonija i Dalmacija. To su bile provincije Austrougarske."

CEO TEKST ČITAJTE U NOVOM NEDELJNIKU KOJI JE NA KIOSCIMA OD ČETVRTKA 8. FEBRUARA, ILI U DIGITALNOM IZDANJU KOJE JE DOSTUPNO NA NOVINARNICA.NET

Ovo je bilo u kolovozu 1915., a nekoliko mjeseci ranije Francuska i UK su sklopile "Londonski ugovor" s Italijom, obećavši joj znatne teritorijalne ustupke na račun Austrougarske. Srbija je od početka rata triput odbila Austrijske ofanzive, ali je njemačka poslala trupe u pomoć A-U, te će se i Bugarska pridružiti tom napadu, pa će se srpska vojska morati povlačiti pred znatno nadmoćnijim snagama. Antanta je tada, očito, pokušavala privući i Bugarsku na svoju stranu.

Krajnji ishod rata bio je povoljan za Srbiju: nisu dali nikakve teritorijalne ustupke, dobili su malo teritorijalno proširenje na račun Bugarske, te je stvorena znatno veća država, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca; ali to je naravno već sasvim druga tema.

[manchild]

kak može ishod rata biti POVOLJAN za SRB?! pa izgubili su samostalnost i ušli u zajedničku državu i mnogi to smatraju jednom od najvećih srpskih pogrešaka

[Michael Collins]

manchild kaže:

kak može ishod rata biti POVOLJAN za SRB?! pa izgubili su samostalnost i ušli u zajedničku državu i mnogi to smatraju jednom od najvećih srpskih pogrešaka

Evo da ne citiram nekog hrvatskog povjesničara, evo ti Margaret MacMillan, autorica odličnog "Paris 1919: Six Months That Changed the World".

Pišem iz glave ali ide nekako ovako:
"Vojska Srbije postala je vojska Jugoslavije. Glavni grad Srbije postao je glavni grad Jugoslavije. Kralj Srbije postao je kralj Jugoslavije."

Mnogi narodi bi željeli tako "izgubiti samostalnost".

Hrvatska je bila samo plijen i neceremonijalno je ukinuta, od autonomije i državnosti do sabora, pa do samog imena "Hrvat" 1929.

[Zoran Oštrić]

A dajte nemojte opet vječnu svađu o nečemu što ovdje nije tema! Da vidimo prvo kakve su točne činjenice o tim diplomatskim igrama 1915.. Prvo činjenice, onda interpretacije, a tek tada vrednovanja!

[Michael Collins]

Naravno da je bilo prljavih diplomatskih igara. Strah me pomisliti što sve nije spomenuto ili zabilježeno.

Ne sjećam se sada čiji je citat, ali kada je jedan britanski general rekao za problem Palestine, koju su u WW1 obećali i Židovima i Arapima rekao:
"Prodali smo istog konja dvaput"

[lavore]

manchild kaže:

kak može ishod rata biti POVOLJAN za SRB?! pa izgubili su samostalnost i ušli u zajedničku državu i mnogi to smatraju jednom od najvećih srpskih pogrešaka

Jeste, slijedećih 80 godina iscrpljivali su se pokušavajući zadržati takvu Vrlo Veliku Srbiju, biti žandar na Balkanu. Bolje bi im prošao koncept Velike Srbije a ne Vrlo Velike Srbije tj.Jugoslavije. Ili da su išli na ono što je Franjo Tuđman nazvao "mala Velika Srbija" ( Franjo Tuđman kao ideolog srpskog nacionalizma )

[Liudewitus]

Jesam li dobro shvatio? Pašić je pristao na Jugoslaviju kako ne bi ostao bez Makedonije?

[rustaveli]

Gledate iz krivog kuta.
Radilo se ponajprije o pokušaju uvlačenja Bugarske u rat na stranu Antante.
Pošto se to nije dogodilo, ponuda je izgubila svaki smisao.

[kiseli1]

Novinar doslovno , kaki ....

https://en.wikipedia.org/wiki/Treaty..._di_Londra.svg


https://en.wikipedia.org/wiki/Treaty_of_London_(1915)

Londonskim ugovorom (bez obzira sto nije bila prisutna) Srbija je dobila odredjene teritorije, bez ikakvog ustupka Bugarskoj.U prosincu 1915 Srbija je vec bila okupirana, a krajem 1916 godine, Pasic je imao tajne kontakte sa Austro-Ugarskom, o izlasku Srbije iz rata, i primirju.Ideja o Jugoslaviji je bila u Niskoj deklaraciji ,1915 godine

http://www.znaci.net/00001/138_4.pdf

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ni%C5%...zolucija_(1915)

Nista tajnog, i "novo otkrivenog" nema po tom pitanju

[Wikiceha]

Na ovaj post sam već odgovorio Warrenu.
Karta je kriva, novinar se malo zaigrao.
Ustupilo bi se do Ohrida, a Srbiji bi ostalo Skoplje, nešto sjevera i današnji "albanski" krajevi.

Liudewitus kaže:

Jesam li dobro shvatio? Pašić je pristao na Jugoslaviju kako ne bi ostao bez Makedonije?

Pašić je pristao na jugu, jer mu je nuđena visoko razvijena Slovenija i SZ hrvatska.
Inače, nema šanse da bi prošao i blizu VKK linije...
Dobili bi vjerojatno dobar komad Vojvodine (pitanje kako bi se s Rumunjima razgraničili, a i s Mađarima), te BiH (vjerojatno ne svu, pitanje je tu Bihaća, Posavine, a i središnje Bosne i Hercegovine).
Pitanje je kakva bi bila granica u Srijemu i Dalmaciji (CG je pripojila Boku).

Londonski ugovor je bio dogovor Talijana s Antantom, pri čemu se Carska Rusija (koje više nije bilo 1918.) zauzela da dio zemalja bude "rezerviran" za Srbiju.
S time da se podrazumjevalo da Srbija onda da Bugarskoj dio svog ozemlja.

Bugarska nije prihvatila prijedlog, Srbija bi onda dobila manje, a nestao je i glavni zagovač širenja na zapad (Carska Rusija)...

Srbi su u svemu tome bili pasivna stranka.
Pa po Londonskom ugovoru je cijeli Banat trebao otić Rumunjima.

[Michael Collins]

Liudewitus kaže:

Jesam li dobro shvatio? Pašić je pristao na Jugoslaviju kako ne bi ostao bez Makedonije?

Ma što znači "pristao na Jugoslaviju", nije tu bilo neke autonomije ili federalizma.
Ta država je bila Acin privatni posjed, samo se umjesto naziva "Srbija" stavio naziv "Jugoslavija". U praksi je sve ostalo bilo isto.
Zašto bi pristao samo na Knin i Pakrac, kada može iati Zagreb i Ljubljanu u svojoj privatnoj državi.

Ali kao što kaže kolega moderator, to smo već 100 PUTA prošli, ovdje se bavimo raznim obećanjima koje su Britanci i ostali članovi Antante obećavali raznim vođama i vladama.

Ovdje imamo jako dobar video o politici Britanaca i Francuza tokom i nakon WW1.

[Liudewitus]

Michael Collins kaže:

Ma što znači "pristao na Jugoslaviju", nije tu bilo neke autonomije ili federalizma.
Ta država je bila Acin privatni posjed, samo se umjesto naziva "Srbija" stavio naziv "Jugoslavija". U praksi je sve ostalo bilo isto.
Zašto bi pristao samo na Knin i Pakrac, kada može iati Zagreb i Ljubljanu u svojoj privatnoj državi.

Ali kao što kaže kolega moderator, to smo već 100 PUTA prošli, ovdje se bavimo raznim obećanjima koje su Britanci i ostali članovi Antante obećavali raznim vođama i vladama.

Ovdje imamo jako dobar video o politici Britanaca i Francuza tokom i nakon WW1.

Ok, samo provjeravam... dakle pohlepa je to bila, a ne altruizam...

[PCN]

Ja ne znam zašto neki Srbi žale za ovim prijedlogom, kao velika greška šta nisu prihvatili. Šta da su nekim slučajem prihvatili i da se to ostvarilo? Imali bi državu sa skoro 50% nesrba, dobili bi teritorije koje im nikad nisu pripadale i na kojima su manjina, pola Hrvata, muslimani i dobrim dijelom albanci bi se prisilno našli u nekakvoj velikoj srbiji, moš mislit koliko bi to bila stabilna i održiva država. Kakve su šanse da bi takva država dočekala, a kamoli preživjela ww2? Budalaštine totalne. Jedino ako ne misle da bi pobili i protjerali par milijuna ljudi i etnički očistili ta područja šta me nebi ni čudilo kod takvih vlažnih snova.

[Wikiceha]

Knin je trebao biti talijanski, a Pakraca realno ne bi vidjeli.

Briti su obećali i Italiji pola Dalmacije, pa kako je to prošlo?

Arapima su obećali i Damask, pa

Meni je jedino smiješno kaj misle da su im Englezi obećali još više

[Revenger20]

1915. niti Antanta nije znala ishod rata. Italija je pucala na zemlje gdje nije bilo niti jednog Talijana, na frontu nisu stajali dobro, a Srbija je na kraju 1915. doživjela totalni fijasko.

Nudili ovo ili ono, nudili su i Francuzima cijelu Rajnsku oblast.

Na kraju, po sto milijunti put, jedina država u kojoj su Srbi mogli biti obuhvaćeni u cjelini je Jugoslavija. Jedina.

[Revenger20]

Liudewitus kaže:

Jesam li dobro shvatio? Pašić je pristao na Jugoslaviju kako ne bi ostao bez Makedonije?

Mitomanija za krezube geopolitičare uz šljivu.

Pristao je na Jugoslaviju jer bez zagrebačkog kapitala Srbija nije mogla funkcionirati. Sva značajna industrija u Srbiji je ili uništena u ratu ili nije bila u stanju više funkcionirati.

Visokoindustrijalizirana područja su pojas Jesenice-Ljubljana-Maribor-Varaždin-Zagreb-Osijek.

[Zoran Oštrić]

Revenger20 kaže:

Mitomanija za krezube geopolitičare uz šljivu.

Mislim da je vrlo nekorektno zalijetati se s tavim uvredljivim izrazima.

Znamo kakav je bilo Londonski ugovor u travnju. Tu se spominju teritorijalni dobici za Srbiju, ali ona u Londonu uopće nije prisutna, te joj dakle ništa i nije službeno obečano. Sad je zanimljivo prvo ustanoviti točne činjenice kako je to bilo u kolovozu. Antanta pokušava na svoju stranu dobiti i Bugarsku, pa možda daje Srbiji tu ponudu; siguran sam da ima dokumenata u nekim arhivama Francuske, Britanije, Italije, Rusije - masa je dokumentacije bila nakon 1SR objavljivana. Mene sad prvo zanima, jesu sli stvarno ovi zapisnici sjednica srpske vlade nešto dosad nepoznato, kako se u "Nedeljniku" tvrdi.

Pašić je odbio ustupiti dio teritorije koju je Srbija osvojila u ratu 1912. i 1913. (što mi se čini razumljivim i ne treba se oko toga puno žestiti) a Bugarska je odbila promijeniti stranu (računajući da kao saveznik Centralnih sila može dobiti više), tako da već u listopadu 1915. te kombinacije nisu igrale ulogu.

Pisao sam gore da su područja Slovenije i SZ Hrvatske ekonomski znatno razvijenija od ostatka zemalja koje su ušle u Kreljevinu SHS, pa bi svaki vladari ili predsjednik vlade bio blesav da to ne uzme ako može. E sad, u kolovozu 1915. nije mogao Pašić računati kao sigurno da će to stvarno i dobiti, ili bilo koji dio teritorije A-U.

Opet, ne treba čini mi se ni prejerivati: nije baš sve u Srbiji u ratu unitšeno, a nisu ta područja ni "visokoindustrijalizirana", u odnosu na npr. područje oko Beča ili Češku, da ostanemo u okvirima A-U.

[Revenger20]

OK, ja sam pretjerao.

Ali, i sam znaš da se oko Londonskog sporazuma stvorila čitava fama. 1915. apsolutno nitko nije mogao znati ishod rata, štoviše Srbiji je prijetio potpuni nestanak kao nacije imajući u obziru da je kompletna vojska napustila državu, a i Italija je doživljavala niz poraza oko Soče.

Srbija je dobila bogatu Vojvodinu, iako su Srbi bili tek nešto više od 30% stanovništva tada, a Slovenija i Hrvatska nisu zahvaćene ratom, infrastruktura je netaknuta, dok je Srbija doživjela velike i nenadoknadive gubitke.

Nismo bili Češka po industriji, ali smo bili Češka obzirom na novu državu.

I još nešto, u tom ugovoru se spominje Hrvatska. Znači da suprotno tvrdnjama razno raznih povjesničara, Hrvatska ne bi tada nestala i tako da je fama o ''oslobođenju'' sigurno dio mitomanije. Kada već govore o prvoj Jugoslaviji, čak su i srpski povjesničari počeli govoriti o tome da su Pašić i kralj prekršili sve dogovore sa Hrvatima o ujedinjuju po principu federacije i realne unije.

[Wikiceha]

1915. Bugarska je neutralna, bira onoga koji će joj više dati.
U konačnici je krivo izabrala, jbg.
Ovdje ima o ponudama i Antante i Centralnih...

[Zoran Oštrić]

Članak u "Nedeljniku" nije dostupan na netu, osim početka. Ovdje je preneseno više: http://informer.rs/vesti/politika/36...ije-1518207602

Mene tu sad prvo zanima:

1. Jesu li ti zapisnici sjednica Vlade i Skupštine Srbije u kolovozu 1915. autetnični? Što točno u njima piše? Volio bih vijdeti kompletan tekst.

2. zar stvarno ti dokumenti dosad nisu bili poznati!? Čučali su sto dodina u arhivu!?

3. Što se o tome dosad zna i što se pisalo, prema dokumentima iz drugih arhiva; ima sigurno puno.

Ad 3, ima dosta detaljan prikaz na članku na wikipediji, "Bulgaria during World War I", za što je Wikiceha dao poveznicu. Prvo pregovori koji su vođeni od listopada 1914, nakon ulaska Turske u rat a s druge strane poraza prve A-U ofanzive na Srbiju, kad značaj Bugarske raste za obje strane, a ona ostaje neutralna. 9. prosinca je Antanta objavila jednu dekolaraciju, u kojoj obećava Bugarskoj Istočku Trakiju (od Turske) i "pošten" teritorijalni dobitak u Makedoniji, i to samo da bi ostala neutralna.

Nakon zatišlja u prvoj polovici 1915, žestoka diplomatska bitka za privlačenje Bigarske na svoju stranu se obnovila; Francuski povjesničar Marcel Dunan piše o tome kao "Bugarsko ljeto". Predmijevam da bi se tu mogli romani pisati… U članku se navodi da Antanta nije dala 2zadovoljavajuću" ponodu, jer nisu mogli garantirati da bi Srbija ustupila željene teritorije. U kolovozu, Bugarska je poslala vojnu misiju u Njemačku da radi na detaljima vojnog ugovora. Nasuprot tome, diplomatska aktivnost Antante je bila "nekoherenta". Srbi i Grci su tvrdoglavo odbijali »any immediate concessions«. Predstavnici Antante i njihovi bugarski simaptizeri su čak pokušali otkupiti cijelu bugarsku žetvu i stvoriti prehrambenu krizu; bugarska vlada je to otkrila i počinitelji su uhićeni.

Sad o Srbiji kaže: »Entente diplomats continued to pressure the Serbian government, finally forcing it to assume a more yielding attitude. On 1 September 1915, the Serbian prime minister agreed to cede about half of the uncontested zone, but he demanded that Serbia should keep most of the land to the west of the Vardar, including the towns of Prilep, Ohrid and Veles.[68] In return for these territorial concessions, the Allied Powers had to allow Serbia to absorb Croatia and Slovenia and demand Bulgaria to attack the Ottoman Empire.[68][69] The Serbian offer was unacceptable, and most of its demands were rejected. At the same time, the Entente was unaware that the negotiations between Bulgaria and the Central Powers had reached a critical phase.«

Dakle, Pašić je 1. rujna ipak pristao, kažu, na neke teritorijalne ustupke, nasurpot ooome što je govorio u Narodnoj skupštini Srbije tjedan dana ranije. Ali je zauzvrat tražio da Srbija "apsorbira" Hrvatsku i Sloveniju. Što je odbijeno kao neprihvatljivo. Izvori za to: Matthew, YOKELL (2010). SOLD TO THE HIGHEST BIDDER? AN INVESTIGATION OF THE DIPLOMACY REGARDING BULGARIA’S ENTRY INTO WORLD WAR I i Илчев, Иван (1990). България и Антантата през Първата световна война

Tekst potonje knjige, na bugarskom, dostupan je na Svemrežju (nije pdf). Za našu temu Poglavlje 4.: "Napeto ljeto". Zanimljivo mi je to čitati. Suhoparna, objektivna historiografija, ali ipak iz bugarske perspektive, ali ima i ocjena koje simpatiziraju Srbiju.

29. svibnja 1915. (16. svibnja po julijanskom kalendaru), VB, Francuska i Rusija su dale Bugarskom predsjedniku vlade Radoslavovu svoju ponudu. Dobit će teritorijalna proširenja na štetu Srbije, Grčke i Otomanskog carstva, ali uz uvjet da Srbija i Grčka dobiju "fer" naknadu u Bosni i na obali Jadrana, odnosno u Maloj Aziji. No sve tri zemlje su pokazivale "sumnjičavost, nedosljednost i kolebanje", pa Bugari nisu imali povjerenja da će svoja obećanja ispuniti. Uz to, na frontovima tada stvari nisu išle dobro za Antantu (ruski poraz u Kaunasu).

Srbija i Grčka su naravno saznale za te prijedloge, i reagirali su burno, naročito Srbija. Pašić je odbio bilo kakve ustupke. Kampanja protiv bugarske razbuktala se u srpskoj štampi. Pašić izriče ruskom veleposlaniku ogorčenost, emotivnim govorom gotovo istim koje se navode da je izrekao tri mjeseca kasnije u Skupštini.

Srpska diplomacija je bila osobito aktivna u Londonu, gdje je poslan Jovan Cvijić. Tamo su se borili ne samo protiv simpatija prema Bugarskoj, nego i protiv utjecaja Jugoslavenskog odbora (Ante Trumbić).

U kolovozu, ruski predstavnik knez Trubeckoj apelira na Pašićevu odgovornost prema "slavenstvu". Pašić je hladnokrvno rekao, da ako Srbija treba izabrati između Makedonije i južnoslavenstva, bez svake sumnje će izabrati Makedoniju.

1. rujna, Pašić je predao diplomatskim predstavnicima Antante u Nišu odgovor na njiove prijedloge. Odbili su veće teritorijalne ustupke.

Ruski predstavnik Čaprašnikov je komentirao: "Farsa je potpuna". »Odgovor je izražen u visokoemocionalnoj frazeologiji i u njemu se govori o "žrtvama, koje je Srbija podijena za uspjeh zajedničkog cilja". Zbog tih žrtava, kraljevstka vlada traži da joj se službeno prizna pravo Srbije da se ujedini s Hrvatima i Slovencima.«

Bugarski autor komentira: »Diplomati Antante su bili zbunjeni i nisu krili svoje nezadovoljstvo i nedoumice. Navikli su gledate male države na Balkanu kroz prizmu svojih intresa, te nisu mogli shvatiti i vrijeđala ih je nespremnost Srbije da se pokori diktatu svojih velikih saveznika i da čak traži koncesije (nisam siguran u prevod ovdje) od Pariza, Petrograda i Londona. Nisu umogli uvažiti Pašićevu upornost i imperijalističke ambicije srpske buržuazije da osigura dominantni položa na Balkanu nakon rata. »Velike države Antante su potpuno iskreno primjenjivale dvojne kriterije kad su procjenjivale svoju politiku i onu srpsku.«

Ova je diplomatska bitka završena 6. rujna 1915., kad je Bugarska pristupila Silama osovine.

Sve u svemu, koliko vidim, ništa novo nema u ovim bombastičnim objavama u "Nedeljniku" o toj krizi koja je trajala od svibnja do rujna 1915..