Guy Gavriel Kay

[skellington]

sto ste sve citali od doticnog?

najbolja njegova knjiga?

ja procitah: tigana, sarantinski mozaik, lavovi al rassana i pjesma za arbonne

moram priznati kako mi se prilicno tesko odluciti za najbolje od toga... sve mi je bilo odlicno... mozda bih ipak tiganu stavio na prvo mjesto...

iako se jos uvijek vrlo dobro sjecam kako sam se osjecao kad sam citao opis utrke kola u areni u sarantinskom mozaiku... nikad nisam osjetio takav nalet adrenalina zbog procitanog

[*_spike]

imam Tiganu doma, došao sam do negdje četrdesete stranica i knjigu bacio na policu. Otad samo skuplja prašinu

[skellington]

zasto?

meni je bila situacija da nista nisam kuzio na pocetku... i onda dodjes do mjesta gdje ti se najednom sve samo poslozi i klikne i apsolutno skuzis sve kaj se do tad dogadjalo

[Khan]

Sjajan je. osim navedenog čitao sam i trilogiju Fionnavar Tapestry-jedan od ranijih radova gdje se još vidi utjecaj tolkiena. ali sjajan je. Osobito su mi dragi lavovi Al-Rassana. Čovjek je savršeno proučio Španjolsku u doba Vivara, i napravio knjigu koja vrvi životom. ma petica.

[subc0mandante m0ris]

Kay je odličan pisac.
Song For Arbonne mi je najdraža knjiga.
Što se tiče Lavova Al-Rassana...knjiga je ok samo što 95% knjige nije niša drugo nego do temelja prekopiran El Cid.
Sarrantuimi su odlični.
Nažalost po njega, jedan velikan SF literature (George R.R. Martin) je odlučio ući u Kayevo kraljevstvo realistic fanatsy-a i poptpuno zasjenio Kaya.

[subc0mandante m0ris]

skellington...

Ti je poznata pjesma "Incredibly Ugly Girl"?

[skellington]

subc0mandante m0ris kaže:
skellington...

Ti je poznata pjesma "Incredibly Ugly Girl"?

nije bila... ali pogledah na allmusic pa znam zasto pitas )

skellington - nightmare before christmas -
http://disney.go.com/disneyvideos/an...mare/home.html

[random]

evo bas sam neki dan drugi put procital pjesmu za arbonne i nekak mi se cini da je ona najbolja (to sam jos pod dojmom)

inace sam procital sve prevedene na hrvatski, i tigana mi se cini bar jednako dobra ko i arbonne ako ne i bolja

jedino nikak nisam uspel skuziti na kaj je tigana aluzija (ostale su prilicno jasne) pa bi bil zahvalan ako bi mi neko to objasnil

[blair]

Ja sam pročitala – od onoga što je prevedeno sve osim Gospodara careva – nikako se u knjižnici dočepati te knjige, a stavila sam si veto na posjete knjižarama jer sam skužila da mi lova treba i za još neke stvari...

Inače, G.G. Kay mi je odličan. Zadnja koju sam pročitala je bila Odjedriti u Sarant pa sam prilično pod utjecajem knjige.

No da moram odabrati najdražu moj je izbor Lavovi Al-Rassana. Isprava me bilo frka da neću zapamtiti imena (s kojima sam imala ogroman problem u Arbonni), ali na kraju nije ispalo tak strašno.
I da… Lavovi su mi najdraži zbog Ammar ibn Khairana… Lik je odličan.

Samo… ne znam zbog čega Kay koristi toliko slična imena – ili je to samo moj problem. Ali svi se nekako slično zovu tak da se u početku pola vremena gubim do kad ne skužim tko je tko…

[Tiamat]

gosh, sto je meni to drag pisac!
trebalo mi je tocno dvije strane tigane pa da se zaljubim u njega. to je bila prva koju sam procitala. meni je tapiserija definitivno najdraza njegova knjiga. premda mi lici na tolkien copy/paste, sto me inace zivcira, ova mi je predivna.

[Aphex]

ja sam procitao tiganu, lavove i pjesmu, e i onda sam skuzio da mi se ne svidja..

nekako ima previse romantike pa je postalo mi mal ljigavo. sve te ljubavne price u centru paznje... ne svidja mi se. vise volim da kad ne fantasy nek je fantasy baziran na likovima i svijetu. ovdje se puno toga obrce oko musko-zenskih odnosa.

[Pussy Cat]

Meni je Sarrantium defintivno najbolji
(čuj mene, "najbolji" a pročitala 2 stvari hihihi)
Tigana mi je bila... nekako... ma ni ne znam zašto mi nije potpuno legla...

[finalnifantazista]

Pročitao sam sve prevedeno (redom izlaženja kod nas) i cjelokupni dojam je odličan.

Ne znam, da je živio u neko drugo vrijeme, možda bi bio najbolji fantasy pisac (tog vremena), danas je to već spomenuti Martin..

Imena su mu malo , istina. A možda je i pretjerao s mačevima u duši (reć će Nephrite i još neki)...

Kod Tigane mi je bilo super čitanje predgovora, onda postane dosadno do negdje 120. stranice. Nikad nisam razmišljao o kojim ljudima je zapravo riječ, ali mislim da je Tigana priča o Italiji, ali više se ne sjećam zašto sam to mislio.

Lavovi Al-Rassana su mi bili strašno dosadni, došao sam do 50. stranice, pa odustao, pa iznova krenuo i progutao ih. Cida imam za lektiru u 2. razredu, pa ću vidjeti o čemu subc0mandante m0ris priča.

Sarantinski mozaik... Odjedriti u Sarant mi je isto bio pomalo dosadan na početku, ali vrlo brzo je postao jako zanimljiv i sjećam se da sam Gospodara careva progutao u 2 dana... Tako mi je bilo žao jednoga liak u toj knjizi... Zašto???
Nije mi bilo jasno zašto u te dvije knjige spominje Ašara koji kaj ja znam ode negdje, pa u Lavovima imaš spiku o nekom Ašaru koji je utemeljitelj te neke religije... Đ!

Pjesma za Arbonnu mi je možda bila i najbolja... Svidio mi se glavni lik. Ne zna pričati čovjek (a naravno da je duboko u duši papak ). Sjećam se da ga neki drugi lik pita zar ne zna ni za jednu drugu riječ (osim sentimentalnosti, koju prilično često rabi)kojom bi opisao ljude koji pričaju o osjećajima...
Odličan obrat. Ima jako dobrih fora.

Čim u knjižnice dođe neki novi prijevod, posuđujem ga... Baš bih volio pročitati Fionnavar Tapestry (jer se Finavir, Finavar ili tako nekako, čini mi se spominjao u svim ovim knjigama), i pitam se hoće li to prevesti?

Sad sam se sjetio topica o Kordeju, naslovnice su stvarno odlične!!

[gabal]

blair kaže:
Samo… ne znam zbog čega Kay koristi toliko slična imena – ili je to samo moj problem. Ali svi se nekako slično zovu tak da se u početku pola vremena gubim do kad ne skužim tko je tko…

To je i mene izluđivalo, pola vremena nisam imao pojma tko je tko. Od svih likova iz Odjedriti u Sarant zapamtio sam samo Linon koja mi je bila odlična sa svojim ciničnim komentarima. Do sada sam pročitao samo Odjedriti u Sarant ali namjeravam potražiti ostale njegove knjige kada drugi put odem u biblioteke.

Kojim redom mi preporučujete da čitam njegove knjige? Namjeravam nastaviti sa drugim dijelom Sarantskog mozaika.

[skellington]

gabal kaže:
To je i mene izluđivalo, pola vremena nisam imao pojma tko je tko. Od svih likova iz Odjedriti u Sarant zapamtio sam samo Linon koja mi je bila odlična sa svojim ciničnim komentarima. Do sada sam pročitao samo Odjedriti u Sarant ali namjeravam potražiti ostale njegove knjige kada drugi put odem u biblioteke.

Kojim redom mi preporučujete da čitam njegove knjige? Namjeravam nastaviti sa drugim dijelom Sarantskog mozaika.

mene ta imena nisu previse smetala... nisam se nastojao opterecivati pamcenjem imena, a nakon nekog vremena sva bi mi sjela

IMHO, nije bitno kojim redom citas... nije da su povezane... svejedno je hoces li prvo procitati tiganu ili pjesmu za arbonne...

[GnothiSeauton]

Uff, totalno se slazem sa prevladavajucim misljenjem da je GGK stvarno nenormalno dobar i supercool autor... i zapravo sam zacudjen da je uopce na nekom forumu na www.forum.hr moguce postici ovako konsonantno slaganje oko neke teme.

Meni osobno je najbolja Tigana, iako su mi stvarno sve tu negdje... zapravo evo sad kad si vrtim u glavi bi najradje (i jesam par puta) prebrisao 'Tigana' i na to mjesto stavio stvarno svaku od njegovih kasnijih knjiga -- Lavove, Gospodara careva ili Pjesmu.

I da, procitao sam i Fionavarsku Tapiseriju. Nije mi toliko dobra, zapravo nisam potpuno iskren. Nije mi na isti nacin dobra. Presuper mi je to sto u Tapiseriji sudjeluju likovi iz 'naseg' svijeta i super mi je nacin na koji opisuje kako se oni ufuraju u macha-i-vracha shemu u Fionavaru.

Koliko kuzim cijeli GGK-ev opus, sema sa slicnim imenima i stvarima zapravo je izlozena u Fionavarskoj Tapiseriji -- svi svjetovi, oni u kojima se odvija Sarantinski mozaik (za koji nisam jos skuzio da li je isti, samo parsto godina u nazad), u kojem se odvijaju Lavovi, pa onda Tigana i Pjesma postoje paralelno u Tapiseriji a Fionavar je onaj iskonski u kojem su Bogovi i Moci (slobodan prijevod za The Powers, tj. Tkalca i Rakotha, koji su nesto jaci od regular Bogova) najblizi i najukljuceniji u zbivanja.

[subc0mandante m0ris]

ali mislim da je Tigana priča o Italiji,

Dobro si mislio finalfantazista.
U Tigani je presjek talijanskih srednjevjekovnih događaja na relaciji Toscana-Liguria.

[Dustflower]

Kay mi je najdrazi fantasy pisac, od prevedenih mi je ostao jos Gospodar careva (negdje sam na pola), a od fionavarskih tapiserija sam procitala samo prvu. Tigana mi je najdraza jer me nekako emotivno dirnula, a Sarant ima najbolju atmosferu. Ali ne mogu reci da ni ostale knjige nisu dobe, stovise, rijetko koja knjiga ima takvu razradu likova kao u Al-Rassanu. Pjesma za Arbonnu mi je ok, ali mi je nekako najslabija.

[gabal]

Ja sam do sada pročitao Sarantski mozaik i oduševila me atmosfera, fabula, ideje... Sviđa mi se što je njegov svijet sličan ali ne isti našem. Baš mi je bio štos pogađati o kojem caru je riječ. Kada slijedeći put odem u biblioteku obavezno uzimam nešto njegovo.

[GaelGarciaBernal]

Ah, kakva unisonost! Ali i ja se slazem. Kay je odlican, odlicno razradjuje svoje likove i narocito mi se svidja taj njegov obicaj da su mu knjige (osim Tigane) bazirane na srednjovjekovnoj Evropi, ali su svejedno znatno drugacije.

Tigana je nesto najblize klasicnom fantasyju (barem od knjiga u nasem prijevodu), medjutim citao sam je prije dobrih 7-8 godina tako da je se slabo sjecam osim da mi se svidjela.

Lavovi Al-Rassana su vrlo dobri, ali i njih sam davno citao.

Sarant i Gospodara Careva sam, na srecu, citao nedavno i to su mi njegove najbolje knjige. Vrlo zrele, razradjene, sa fascinantnim likovima i radnjom epskih proporcija. Zaista sam osjecao veliku privrzenost caru kada je ubijen sto je pokazatelj kvalitetnih likova. Posebna snaga lezi u tome sto se svi ti veliki dogadjaji prelamaju kroz lik Krispina i sto citatelj moze vrlo lako osjetiti njegovu strast prema onome sto radi.

Pjesma za Arbonnu je odlicna do pred kraj, ali mi se zavrsetak uopce ne svidja - nekako je presimplificiran. Tip sa drveta ispali strelu sa infra-crvenim navodjenjem i ubije kralja u masi ljudi sa bog zna kolike udaljenosti - previse mi to djeluje kao deus ex machina. Kralj mrtav, neprijatelj se predaje, cica mica, gotova prica. Ah da, izgubljena kcer - strasno cheesy. Kroz citavu knjigu se postavlja set-up po kojemu je za pretpostaviti da je to dijete kljucno za cijelu pricu, osnovni element radnje kojem je posvecen citav (poveliki) prolog. I na kraju ispadne da je ona potpuno nebitna, samo tamo neka neimenovana zena u samostanu na otoku. Potpuni anti-klimaks nakon toliko fanfara o njenom znacaju.