Filmski rječnik (edukativna tema)

[Media Blitz]

Samo da još dodam za kraj da sam ja ''La Stradu'' gledao negdje prije godinu i pol (tad još nisam pisao na forumu), a igrom slučaja sam baš par dana prije pročitao Peterlićeve ''Osnove teorije''. Što želim reći? Vjerujem da bi mi Fellinijev film bio snažan i remek-djelo i bez pročitanog štiva, ali ovako sam siguran da je debelo, debelo, pojačan doživljaj i dojam. Zato svima koji to još nisu učinili preporučam da čitaju Peterlića koji je zaista bio velik, koji me naučio puno toga i zbog čega sam mu beskrajno zahvalan.

[Pacificist]

to je ono što sam ti pokušavao objasnit u mailovima, zašto bi trebao prestat gledat i počet čitat (jer se vidi da si pogledao boga i vraga, a pročitao samo boga tj. Peterlića ) - dobri filmovi će ti uvijek biti dobri, ali s oružjem literature znat ćeš i zašto su ti dobri. ima i loša strana, za film koji ti može bit drag znat ćeš da je loš

ovo što si izvadio iz "Ulice" više im veze s vožnjom unatrag, odnosno udaljavanjem kamere od objekta snimanja (isto kao i u "Taksistu") odnosno s mijenjanjem plana tijekom te iste vožnje - lik više nije središnji dio kadra već okolina poprima jednako tako bitan dio. ovdje Fellini odlazi i ostavlja Zampana koji gubi svoj ionako malen značaj, ostaje sam na ionako pustom prostoru i to je to.
Recimo da mu ga je ipak žao i da ne želi biti dijelom te situacije iz raznoraznih razloga. No imaš i drugi oblik, kad kamera želi biti dijelom te situacije jer je nadmoćna liku, te onda ne odlazi nego u statičnom kadru ostaje promatrati lika koji se slama, gotovo sadistički uživajući u tome. Fellini je ipak mediteranac i dobra dušica, pa koristi prvu opciju.

ma možeš bilo koji film uzet za primjer, ja namjerno uzeo "Dark knighta", "Taksista" i "Metastaze" pretpostavljajući da ih je više ljudi gledalo no "Ulicu" i "Brezu".

[cul-de-sac]

Treba čitati ali ne previše jer tako postupno gubiš vlastite interpretativne zaključke.

U "Cahiers du cinema" su svojedobno iz Fordovog opusa iščitali konotacije kojih vrlo vjerojatno ni sam Ford nije bio svjestan.

Ja ponekad volim znati da mi se neki film istinu sviđa, makar ne mogu elaborirano razlučiti zašto mi se sviđa.

Volim, doduše, pročitati intervju s ponekim redateljem, iz toga se, čini mi se, najviše sazna o njegovom radu i svjetonazoru. Naravno, Peterlića sam pročitao kompletnog i to više puta, ali i dalje mi "Građanin Kane" ili Kubrickova "Odiseja" nisu najbolji filmovi svih vremena.

[horacije]

Svakom je drago da se neki Peterlićev ili bilo čiji drugi komentar filma slaže s njegovim, koji je i sam zaključio.

Al katkad ( zapravo često ), i neki Peterlićev komentar ili savjet pomogne ti da neku scenu ili neki film do kraja skužiš, neki važan detalj što ti prije tog čitanja nije ni palo na pamet.

Film je zahebana umjetnost, svi je gledaju, i svi svoj subjektivan doživljaj smatraju najispravnijim. Valjda kao svaka umjetnost

Ipak treba naći granicu između tog čitanja literature i vlastitog doživljaja, vlastiti doživljaj filma ipak je najvažniji.

Zbog njega valjda i postoje ovakvi forumi

[Tore]

cul-de-sac kaže:

Treba čitati ali ne previše jer tako postupno gubiš vlastite interpretativne zaključke.

Djelomice točno, no možeš čitat i puno a ostavit i prostora za vlastitu interpretaciju. A baš Peterlića možeš uzet zdravo za gotovo budući da čovjek oko neodređenih stvari nije isključiv već navodi najčešću njihovu primjenu i mogućnost interpretacije. Npr. Pacificist je gore obrazložio primjer vožnje unatrag u La Stradi gdje se dobiva efekt da se lik stapa s okolinom (premda je tu meni jednako u pravu i MEDIA BLITZ jer je za taj efekt djelom zaslužan i gornji rakurs). To ne znači nužno da se vožnjom unatrag uvijek dobiva taj efekt. Evo npr. (nemojte zamjerit na primjeru ) kadar (0:20-0:26) iz uvodne špice crtanog serijala Conan gdje tehnikom vožnje unatrag naslovni lik dobiva još više na vrijednosti. Neka tehnika snimanja nema nužno jednu jedinu primjenu tako da je prostor za vlastitu interpretaciju uvijek otvoren.

@Pacificist, bravo za post o rakursu.

[cul-de-sac]

Peterlića i jesam uvijek rado čitao jer ga smatram najmjerodavnijim na ovim prostorima ali prije par godina sam "uhvatio" sebe kako o filmu koji želim pogledati unaprijed pročitam sve dostupno, bilo u knjigama, bilo u recenzijama.

Tako sam prije gledanja "Vrtoglavice" već znao sve o svakoj Herrmannovoj partituri, o svakom rakursu, o značenju filma općenito, pa čak i o elementima psihoanalize koji se mogu iščitati iz Hitchcockovog klasika.

Došao sam tako u fazu da o filmovima više čitam nego što ih gledam. A to nikako nije dobro.

[Yurinov]

najbolje je bilo kad sam čitao žižeka (pervertitov vodič) stari moj, malo je falilo da ne dobijem zapaljenje moždanih opni

za cul-de-sac-ove upise

[593]

cul-de-sac kaže:

Došao sam tako u fazu da o filmovima više čitam nego što ih gledam. A to nikako nije dobro.

zato ja i izbjegavam citanje prije nego sto pogledam film.
sto manje znam o filmu, to bolje za to da moj dojam bude samo moj.

[Pacificist]

cul-de-sac kaže:

U "Cahiers du cinema" su svojedobno iz Fordovog opusa iščitali konotacije kojih vrlo vjerojatno ni sam Ford nije bio svjestan.

Ja ponekad volim znati da mi se neki film istinu sviđa, makar ne mogu elaborirano razlučiti zašto mi se sviđa.

1. što tome fali? Iz filma je svakako dobro iščitati ono što još nitko nije, samo ako za to ima mjesta, odnosno samo ako film kao takav to i dopušta.
2. moj slučaj - "Mulholland Drive". Meni je to apsolut apsoluta. a ne mogu dvije poštene beknut o njemu.


usto: nemojte poistovjećivat "čitanje o filmovima" s onim što, koliko sam skužio, vi radite, tj. s "čitanjem o konkretnim filmovima", izgleda i suvremenim kad vas jebu spoileri. Mislim, možete vi "čitat o filmovima" a da ništa ne znate o pojedinom filmu kojeg idete gledat, tako da ta primjedba ne stoji. mislim, nemojte čitat o filmu kao konkretnom nego o filmu kao vrsti umjetnosti. Pa lijepo red Balasza, red Belloura, red Bazina, red Bordwella, red Belana i tako makar samo ove na "b", imat ćete dosta posla.
usto2: žižek jede govna. to nisu tekstovi o filmu, to su tekstovi o Žižeku.

[Pacificist]

Tore kaže:

Npr. Pacificist je gore obrazložio primjer vožnje unatrag u La Stradi gdje se dobiva efekt da se lik stapa s okolinom (premda je tu meni jednako u pravu i MEDIA BLITZ jer je za taj efekt djelom zaslužan i gornji rakurs).

ne kažem ja da MB nije u pravu, ali nije baš izabrao najsretniji primjer. Taj bi primjer bio bolji za vožnju, samo sam to rekao. Mislim, da Zampano ostaje stajati, ti bi jedva primijetio da se radi o gornjem rakursu.

[Media Blitz]

Pacificist kaže:

ne kažem ja da MB nije u pravu, ali nije baš izabrao najsretniji primjer. Taj bi primjer bio bolji za vožnju, samo sam to rekao. Mislim, da Zampano ostaje stajati, ti bi jedva primijetio da se radi o gornjem rakursu.

Čekaj malo, taj kadar počinje ovako, dakle gornjim rakursom.

[Pacificist]

teoretski da. ali, kako snimiti cijelog čovjeka u ležećem položaju nego gornjim rakursom? sve ostalo ispada nakaradno. mislim, kamera je na svom uobičajenom mjestu, ali lik je na zemlji pa se snima gornjim rakursom. to ni po čemu posebno nije neki naglašeni gornji rakurs.

ali, ok, nemoj nastaviti, u pravu si ako želiš.

[Media Blitz]

Ma ne, pa nisam ja to napisao jer želim biti u pravu.

No dobro...nema veze. Neću više pisati o tome makar bih mogao nešto pitati...ali krivo ti to tumačiš vidim.

[Pacificist]

a ne ne, ne mere to tako. sad ja krivo tumačim pa pa-pa. reci zašto krivo tumačim?

samo sam htio reći:
1) 2+2=4, ali katkada može biti i pet. zaista je teško snimiti cijelog čovjeka u ležećem položaju u ikojem rakursu osim gornjem, a pozicija kamere nam nalaže da to nije naglašeni gornj rakurs. gle, da Zampano stoji rakurs bi bio nulti ako ne čak i donji, dakle ta vertikalnost rakursa se pokušala anulirat koliko je god moguće.
2) da ako bi kraj "Ulice" stajao u filmskom rječniku kao ilustracija nečega, bilo bi bolje da stoji kao ilustracija "vožnje unatrag" nego "gornjeg rakursa".

[cul-de-sac]

Pacificist kaže:

1. što tome fali? Iz filma je svakako dobro iščitati ono što još nitko nije, samo ako za to ima mjesta, odnosno samo ako film kao takav to i dopušta.
2. moj slučaj - "Mulholland Drive". Meni je to apsolut apsoluta. a ne mogu dvije poštene beknut o njemu.


usto: nemojte poistovjećivat "čitanje o filmovima" s onim što, koliko sam skužio, vi radite, tj. s "čitanjem o konkretnim filmovima", izgleda i suvremenim kad vas jebu spoileri. Mislim, možete vi "čitat o filmovima" a da ništa ne znate o pojedinom filmu kojeg idete gledat, tako da ta primjedba ne stoji. mislim, nemojte čitat o filmu kao konkretnom nego o filmu kao vrsti umjetnosti. Pa lijepo red Balasza, red Belloura, red Bazina, red Bordwella, red Belana i tako makar samo ove na "b", imat ćete dosta posla.
usto2: žižek jede govna. to nisu tekstovi o filmu, to su tekstovi o Žižeku.

1. problem nastane ako za to u određenom filmu nema mjesta, premda poneki udžbenički umovi smatraju da ima...čime opet dolazimo do vlastitog interpretativnog zaključka.

2.dobar primjer, Lynchevi filmovi općenito.

Čitanje o filmovima kod mene nema veze sa spoilerima. Da sam, recimo, čitao tvoje upise o zadnjem Fincherovom filmu prije nego sam ga pogledao, vjerojatno bi očekivao revoluciju. Kad ono - ćorak. Ne ćorak od filma već ćorak od revolucije.

Za primjer može poslužiti i Godard. Neke njegove filmove ne bih cijenio ni približno koliko ih cijenim sad da nisam pročitao milijune stranica o njegovom radikalnom (post)modernizmu. Sad mi žao, jer dobar dio njegovih filmova, sukladno udžbenicima, tekstovima i publikacijama renomiranih mislilaca i teoretičara, uključujući i Žižeka, cijenim ali jednostavno ne volim. I ne vraćam im se u onoj mjeri u kojoj se vraćam naslovima koje sam otkrio sam.

Zato, čitanje da ali ne uvijek i ne previše. Da , kao što sam već rekao, pusto čitanje ne zamjeni gledanje.

[Media Blitz]

cul-de-sac kaže:

Za primjer može poslužiti i Godard. Neke njegove filmove ne bih cijenio ni približno koliko ih cijenim sad da nisam pročitao milijune stranica o njegovom radikalnom (post)modernizmu. Sad mi žao, jer dobar dio njegovih filmova, sukladno udžbenicima, tekstovima i publikacijama renomiranih mislilaca i teoretičara, uključujući i Žižeka, cijenim ali jednostavno ne volim. I ne vraćam im se u onoj mjeri u kojoj se vraćam naslovima koje sam otkrio sam.

Zato, čitanje da ali ne uvijek i ne previše. Da , kao što sam već rekao, pusto čitanje ne zamjeni gledanje.

Vidiš kod mene nije tako. Ja Godarda cijenim jer sam sam ''došao do njega'', masovnim gledanjem klasičnog kriminalističkog filma i klasičnog filma općenito. I onda sam pogledao ovaj film o kojem sam jedino znao da je iz 1960. i da je ''novovalni'', te sam samom sebi nakon filma rekao- čekaj malo, ovo je nešto novo. Dakle, i da nisam znao da ga se smatra novovalnim filmom, to bih pomislio. Znači da se filmski modernizam (odnosno promjena) da prepoznati bez čitanja.

Treba čitati, ali u filmu se da uživati i bez (previše) čitanja. Onaj koji to spori laže. Jer ja znam onaj osjećaj kad sam dio nečijeg svijeta. Jer to je za mene film- svijet.

[Tore]

Pacificist kaže:

ne kažem ja da MB nije u pravu, ali nije baš izabrao najsretniji primjer. Taj bi primjer bio bolji za vožnju, samo sam to rekao. Mislim, da Zampano ostaje stajati, ti bi jedva primijetio da se radi o gornjem rakursu.

Pacificist kaže:

teoretski da. ali, kako snimiti cijelog čovjeka u ležećem položaju nego gornjim rakursom? sve ostalo ispada nakaradno. mislim, kamera je na svom uobičajenom mjestu, ali lik je na zemlji pa se snima gornjim rakursom. to ni po čemu posebno nije neki naglašeni gornji rakurs.

ali, ok, nemoj nastaviti, u pravu si ako želiš.

U pravu si da je to vožnja unatrag, bez daljnjega, ali predlažem da svi zajedno još jednom pogledamo kadar (počinje na 1:49) i prokomentiramo kad smo već zapeli.

Dakle, kao šta se da primjetiti, proporcionalno vožnjom unatrag sve je jasniji i gornji rakurs. Kombinacija te dvije tehnike dobitna je za efekt. Slažem se da je vožnja unatrag igrala veliku ulogu. Da je napravljen rez i nakon namontiran pogled na Zampana s distance, sigurno ne bi bilo ni približno efektno a vjerujem da ćeš se složit da bi i taj isti efekt osiromašila odsutnost, šta kamera odmiče sve očitijeg i očitijeg gornjeg rakursa. Pa i sam si odlično opisao čestu narativnu vrijednost gornjeg rakursa. Ovdje se to, uz polaganu vožnju unatrag, baš primjeti.

Jel se slažeš nakon nanovo odgledanog kadra?

Edit:

Ako smijem dat (Pavičić©) objektivnu i dobronamjernu opasku, malo ste zaofftopičarili u generalnu priču o redateljima.

[cul-de-sac]

MEDIA BLITZ kaže:

Vidiš kod mene nije tako. Ja Godarda cijenim jer sam sam ''došao do njega'', masovnim gledanjem klasičnog kriminalističkog filma i klasičnog filma općenito. I onda sam pogledao ovaj film o kojem sam jedino znao da je iz 1960. i da je ''novovalni'', te sam samom sebi nakon filma rekao- čekaj malo, ovo je nešto novo. Dakle, i da nisam znao da ga se smatra novovalnim filmom, to bih pomislio. Znači da se filmski modernizam (odnosno promjena) da prepoznati bez čitanja.

Treba čitati, ali u filmu se da uživati i bez (previše) čitanja. Onaj koji to spori laže. Jer ja znam onaj osjećaj kad sam dio nečijeg svijeta. Jer to je za mene film- svijet.

Ja Godarda smatram jednim od deset najvažnijih redatelja ikad. Ključna riječ je najvažniji. Nipošto najdraži.

Nije da ne volim neke njegove filmove ali čini mi se da sam ga naučio cijeniti i uvažavati dobrim dijelom zbog pročitanih redaka ljudi koji o filmu znaju puno više od mene.

Drugim riječima, uvidio bih i sam da je "Do posljednjeg daha" po mnogo čemu drugačiji film, bitan film, ali se ne bi trudio gledati ga još nekoliko puta ne bi li ga zavolio. Jer, kao, to je Godard, perjanica novog vala, najveći modernist svjetskog filma. To kao ozbiljan filmoljubac moraš voljeti. Nisam ga nikad zavolio, kao neke Chabrolove filmove.

Ne znam jesam li dobro artikulirao svoje misli, bojim se da me ćeš me krivo shvatit.

[Pacificist]

cul-de-sac kaže:

1. problem nastane ako za to u određenom filmu nema mjesta, premda poneki udžbenički umovi smatraju da ima...čime opet dolazimo do vlastitog interpretativnog zaključka.

točno, to sam i ja napisao.

cul-de-sac kaže:

2.dobar primjer, Lynchevi filmovi općenito.

u mene ne. ja kod njega točno znam zašto mi je "Blue velvet" odličan, "Eraserhead" gotovo bezveze, "Inland empire" katastrofa", "Divlji u srcu" li-la ok, "Straight story" super itd. jedino s "MH" znam da mi je najbolji ali sam baš
slično kaže jedan frend, koji je gledao od Portera do Miyazakija, čitao od Canuda do Horvata, kako mu vjerojatno do kraja života ništa iz "Osam i pol" neće biti jasno, ali da shvaća kako je to najbolji film ikad snimljen i da će ga zauvijek, iako unaprijed izgubljen, gledati svaki mjesec

cul-de-sac kaže:

Čitanje o filmovima kod mene nema veze sa spoilerima. Da sam, recimo, čitao tvoje upise o zadnjem Fincherovom filmu prije nego sam ga pogledao, vjerojatno bi očekivao revoluciju. Kad ono - ćorak. Ne ćorak od filma već ćorak od revolucije.

Jesu Capra i Hawks kanonski zbog revolucije?
zašto bi sve što je dobro trebalo biti revolucionarno? mislim, ja u svemu onome što sam napisao (a nisam napisao ništa osim ejakulata) nisam spominjao nikakvu revoluciju.

cul-de-sac kaže:

Za primjer može poslužiti i Godard. Neke njegove filmove ne bih cijenio ni približno koliko ih cijenim sad da nisam pročitao milijune stranica o njegovom radikalnom (post)modernizmu. Sad mi žao, jer dobar dio njegovih filmova, sukladno udžbenicima, tekstovima i publikacijama renomiranih mislilaca i teoretičara, uključujući i Žižeka, cijenim ali jednostavno ne volim. I ne vraćam im se u onoj mjeri u kojoj se vraćam naslovima koje sam otkrio sam.

Čekaj, što sad to znači? Da si prvo gledao Autant-Laraa i Clementa te znao situaciju u francuskom filmu 50-ih a onda sam "otkrio" Godarda vraćao bi mu se?

[Pacificist]

Tore kaže:

U pravu si da je to vožnja unatrag, bez daljnjega, ali predlažem da svi zajedno još jednom pogledamo kadar (počinje na 1:49) i prokomentiramo kad smo već zapeli.

Dakle, kao šta se da primjetiti, proporcionalno vožnjom unatrag sve je jasniji i gornji rakurs. Kombinacija te dvije tehnike dobitna je za efekt. Slažem se da je vožnja unatrag igrala veliku ulogu. Da je napravljen rez i nakon namontiran pogled na Zampana s distance, sigurno ne bi bilo ni približno efektno a vjerujem da ćeš se složit da bi i taj isti efekt osiromašila odsutnost, šta kamera odmiče sve očitijeg i očitijeg gornjeg rakursa. Pa i sam si odlično opisao čestu narativnu vrijednost gornjeg rakursa. Ovdje se to, uz polaganu vožnju unatrag, baš primjeti.

Jel se slažeš nakon nanovo odgledanog kadra?

kad smo već zapeli, kut pod kojim se kamera udaljava od Zampana minimalan je i naglasak nije na gornjem rakursu nego na vožnji. Da ga je htio dodatno unakazit kamerom, od njega bi se udaljavala pod mnogo većim kutom.
Ponavljam, kako bi se kamera i mogla udaljiti da je sniman nultim rakursom ili ne daj bože donjim?

naravno da je kombinacija tih sredstava dobitna, ali ovdje se više kamera povlači od uplakanog Zampana kojeg žali no što bi ga naglašenijim gornjim rakursom osuđivala.